četvrtak, rujna 30, 2010

NA KRAJU SNAGE

Jeste li na kraju snage? Umorni, oboreni, blizu da dignete ruke? Pozivam vas da odgovorite na sljedeća pitanja s jednostavnim da ili ne:

• Obećava li Riječ Božja da će ispuniti sve vaše potrebe?
• Je li Isus rekao da vas nikada neće ostaviti i da će biti s vama do kraja?
• Je li rekao da će vas sačuvati od pada i predstaviti vas bez mane pred Očevim prijestoljem?
• Je li rekao da će vas uvijek snabdjeti sa svime što trebate? Je li vam obećao sve sjeme koje trebate za širenje evanđelja?
• Je li on voljniji dati nego vi primiti? Je li on veći u vama nego onaj koji je u svijetu?
• Jesu li njegove misli prema vama dobre misli? Nagrađuje li on one koji ga revno traže?
• Priprema li on mjesto za vas u slavi? Dolazi li na oblacima da skupi svoj narod kod kuće? Hoćete li poći s njim kad dođe?

Vaš odgovor na sve to treba biti apsolutno da!

Sad napravite inventuru. Pitajte sami sebe vjerujete li stvarno da je Bog vjeran svojoj riječi ili se kolebate u svojoj vjeri?

"Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost! Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka.

Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,2-7).

Možete uzeti mudrost Božju, svu mudrost potrebnu da riješite životne probleme – ako ćete vjerovati bez sumnjanja, bacivši čitav svoj život i budućnost na to obećanje.

"… mudrost … Bog … svima daje obilno..."

srijeda, rujna 29, 2010

UKLJUČI U TO SVOJE SRCE!

Bog ni od koga ne prihvaća službu žalosti. "Što god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima" (Kol 3,23). Od sveg srca znači "svim svojim srcem, svom svojom snagom, sa svime što je u tebi".

Pavao piše: "Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu (nevoljko) …" (2 Kor 9,7). Apostol primjenjuje ovu stvar davanja na dvije stvari: ona je u vezi s našim financijskim prilozima i davanjem samih naših života u Božje djelo!

Pavao piše da ga je crkva u Makedoniji doslovce molila da skupi prilog za svete u Jeruzalemu koji su trpjeli siromaštvo. Ti Makedonci bili su potpuno predani Gospodinu, dali su to od svoga siromaštva!

"…sami su sebe predali u prvome redu Gospodinu pa onda nama zbog Božje volje" (2 Kor 8,5). Pavao kaže da su Makedonci dali daleko više od novca. Rekli su mu: "Evo našega priloga. Što sad još želiš da učinimo? Dragovoljno se predajemo našoj službi za djelo Božje!" Ništa nisu uskratili u služenju Gospodinu i svojoj braći! "…iznad (svojih mogućnosti) dragovoljno su darivali" (2 Kor 8,3). Dali su iznad svojih ljudskih mogućnosti – uz mnogo molitve!

Ako dajete samo zato što vjerujete da je to zapovjeđeno i ako se uvijek pitate: "Je li desetina novozavjetna zamisao ili samo starozavjetna?" stav vašega srca je pogrešan! Ako dajete deset posto jer to vaš pastor od vas traži, i to je pogrešno. Ništa od toga nije pogodilo metu, bit onoga što to znači davati!

Ako u njegovoj službi čitavoga sebe predate Gospodinu, morate to učiniti veselo! "Jer Bog ljubi vesela darivaoca" (2 Kor 8,7).

Bolno sam bio osvjedočen ovim retkom jer često idem za poslovima života i u službi bez radosti Gospodnje. Čujem mnoge kršćane kako kažu: "Tako sam umoran, ne znam kako ću dalje. O, Bože, moraš doći i dati mi snage!" To je ljudski vapaj, zajednički svima nama. Ali predati sama sebe da ugodimo Bogu, to mora doći iz vesela duha – koji nam je svima na raspolaganju jednostavnom, djetinjom vjerom.

Riječ veseo na grčkom znači "razdragan, sretan, radostan" – imati radost, voljnost, sreću, biti pun razdraganosti. Bog govori: "Što god radite za mene – je li to posredovanje, štovanje u mome domu ili traženje moga lica u tajnoj klijeti – činite to veselo! Budite radosni i velikodušni sa svime – svojim novcem, svojom službom i svojim životom!"

Pitam vas: Je li vam služenje Gospodinu postalo dosada, muka? Je li to samo breme koje vas uglavnom ostavlja žalosnog i umornog?

Bog ne želi da prigovarate u vezi sa svojim bremenom, on želi da istjerate te stvari iz svoga života uhvativši se za njegovu Riječ!

Vaša čekovna knjižica za njegova sredstva je vjera! On govori: "Već sam se za tebe za sve pobrinuo. Koja je to u tvom životu tako velika potreba da je ja ne mogu ispuniti i više nego što tražiš?"

utorak, rujna 28, 2010

DOSTATNOST U SVEMU

Zašto toliki vjernici doživljavaju slabost, osjećaj očaja i praznine, kao da ne mogu dalje? To je zbog toga što nemaju otkrivenje koje je Duh dao Pavlu – otkrivenje svih sredstava koja je Bog stavio na raspolaganje onima koji će ih zahtijevati po vjeri.

Odgovarate li Pavlovu opisu darežljiva sluge – koji ima sve što mu je potrebno pa i više, sve vrijeme, u svakoj krizi? Jeste li to dokazali iskoristivši banku neba?

Radio sam nekoliko godina s Kathryn Kuhlman. Na njezinim sastancima iscrpio bih svoje srce kroz propovijedanje ujutro i navečer i obično bih krajem dana bio mrtav umoran. Jedne večeri Kathryn je rekla Gwen i meni: "Hajdemo nešto pojesti." Rekao sam joj: "Žao mi je, ali preumoran sam. Moram u motel i malo odspavati."

Čudno me pogledala i pitala: "Davide, jesi li večeras propovijedao pod pomazanjem Duha?" Odgovorio sam: "Znaš da sam bio pomazan. Oltar je bio pun!"

Kathryn je tiho rekla: "Onda si nešto propustio. Ako služiš pod silom Duha Svetoga, na kraju službe moraš biti jači nego na početku, jer on je Duh koji oživljava! Možeš se dići iznad svoga tijela jer Duhom možeš zatražiti tu slobodu." Otada sam dokazivao tu istinu u mojoj službi.

"… da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo" (2 Kor 9,8). Imati viška ovdje znači "uvijek sve više, imati više na kraju nego na početku". Drugim riječima, kako bitka postaje ljuća, Božja se milost povećava. Kad na vas dođe slabost, njegova snaga dolazi čak i veća – ako to vjerujete.

ponedjeljak, rujna 27, 2010

ON JE VEĆ STVORIO SREDSTVA

Kad nas Bog poziva na neko specifično djelo, već je stvorio sredstva za sve što će nam biti potrebno da to izvršimo.

"A Bog može tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo" (2 Kor 9,8).

Ovaj redak nije samo nada, on je obećanje! On započinje riječima: "A Bog može!"

Boga ne zanima samo da ispunjava naše potrebe. On vam uvijek želi dati više nego što vam je potrebno. To je ono što znači obilato – sve veća i sve obilnija opskrba!

"Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Ef 3,20).

Razmislite što je ovdje obećano: Kad ste oboreni i umorni te mislite da ne možete dalje, Bog vas je u stanju tako okrijepiti da ćete imati sve što vam je potrebno – sve vrijeme i u svakoj mogućoj situaciji.

To je kao da Gospodin govori: "Slušajte, svi vi pastiri! Slušajte, svi vi koji vjerno odlazite u moj dom, radite i molite, slavite i zagovarate! Želim vam dati obilje snage, nade, radosti, mira, počinka, financijski sredstava, ohrabrenja, mudrosti. Zapravo, želim da imate preobilno svega što vam je potrebno – sve vrijeme!"

Bog nikada nije za nas mislio da budemo duhovni siromasi, siromašni u stvarima Gospodnjim. Naprotiv, darežljivi sluga je onaj koji uživa u otkrivenju svih velikih sredstava koja je Bog za njega pripremio! I ide za tim otkrivenjem po vjeri!

"… kako stoji pisano: 'Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.' A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje" (1 Kor 2,9-10).

Parafrazirano: "Naši očevi nisu mogli ni shvatiti kakva je sve velika sredstva Bog pripremio! To nikada nije ušlo u njihovu viziju; nisu to nikada čuli niti su mogli zamisliti. Ali nema razloga za nas da budemo slijepi u vezi s tim stvarima, da živimo ne znajući što je naše. Naše oči moraju vidjeti, naše uši moraju čuti, to mora ući u naša srca i umove – jer mi smo narod za koga je Bog sve to pripremio! To nam je otkrio Duh Sveti!"

Doista, Biblija kaže da trebamo tražiti to otkrivenje. Pavao piše: "A mi … smo primili … Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo darova … (to) uči Duh … to se mora uz pomoć Duha prosuđivati" (1 Kor 2,12-14).

Vjerujem da se većina kršćana nije iskreno suočila sa snagom tih obećanja Božjih! Mnogo ih puta pročitamo, ali oni ostaju za nas mrtvo slovo. Nismo ih zgrabili i rekli: "Gospodine, otkrij mi što si pripremio! Otvori moj um i duh za tvoja sredstva. Tvoja Riječ kaže da moram znati te stvari koje su mi besplatno dane tako da ih mogu zahtijevati za tvoju slavu!"

petak, rujna 24, 2010

DAREŽLJIVI SLUGA

Nedavno sam otišao Gospodinu u molitvi vrlo potišten, opterećen mnogim brigama. Počeo sam pred njim iznositi svoj slučaj:

"O, Gospodine, nikada u životu nisam bio tako umoran. Jedva mogu dalje!" Zatim sam počeo plakati. Bio sam tako iscrpljen da su suze doslovce briznule iz mene. Dok sam ležao plačući, mislio sam: "Moje će suze sigurno ganuti srce Gospodnje!"

Duh Sveti došao je k meni i poslužio mi, ali ne na način na koji sam ja mislio! Ja sam htio sućut, ohrabrenje, razumijevanje. On mi je sve to dao, ali na daleko drukčiji način od očekivanoga!

Gospodin me nježno uputio da idem do 2 Korinćanima 9,6-11 i rekao mi da se sve što mi je potrebno nalazi u tom odlomku:

"Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne a žalošću i na silu, jer Bog voli vesela darivaoca. A Bog može tako obilato izliti na vas svaku vrstu milost, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo, kao što stoji pisano:

'Razdijeli, dade siromasima; njegova dobrotvornost ostaje zauvijek.' Onaj koji daje sijaču sjeme, dat će i kruh za hranu. On će umnožiti vaše sjeme i učinit će da uzrastu plodovi vaše pravednosti; tako ćete postati bogati u svemu za svaku darežljivost koja je takva da po nama daje zahvalu Bogu."

Čitao sam ovaj odlomak i čitao, ali ništa nisam primio. Na kraju sam zatvorio Bibliju i molio: "Gospodine, zbunjen sam. Ne vidim ovdje ništa da mi pomogne ili da me ohrabri."

Na kraju je Duh snažno progovorio, ali s ljubavlju, mojem nutarnjem čovjeku: "Davide, ovo je sve upravo u vezi s onim kroz što prolaziš. U posljednje si mi vrijeme služio bez darežljiva, vesela duha! Gdje su radost i sreća u tvojoj službi za mene? Moja Riječ ne govori samo o davanju novca ili o pomoći siromašnima. Ona govori i o službi meni i moje tijelu!

Pozvao sam te u grad New York i nisam te poslao bez pomoći ili bez sredstava. Sve što ti je potrebno na raspolaganju ti je – snaga, odmor, sila, sposobnost, radost i veselje. Nema razloga da radiš sa žalošću, preopterećen. Imaš pristup do sve snage i radosti!"

četvrtak, rujna 23, 2010

NAUČITE SE DIĆI I SAMI BORITI

Morate naučiti voditi svoje vlastite bitke. Ne možete se oslanjati na nekoga drugoga za svoje izbavljenje!

Možda imate prijatelja molitvenog borca kojega možete nazvati i reći mu: "Pred sobom imam bitku. Hoćeš li se moliti za mene? Znam da imaš snagu kod Boga!" To je duhovno, ali to nije Božja potpuna volja za vas! Bog želi da postanete borac! On želi da ste u stanju dići se protiv đavla.

Bog je obećao Gideonu: "Ja ću biti s tobom, te ćeš pobijediti Midjance kao jednoga" (Suci 6,16). Bog mu je rekao: "Ja te šaljem – ja ću biti s tobom!"

Ali onda su došli mještani tražeći onoga tko je srušio njihove idole (vidi Suci 6,28-30). Gdje je bio Gideon? Sakrio se, još uvijek nesiguran u Božja obećanja, još se uvijek pitajući je li Bog s njim. Gideon je rekao: "Ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši …?" (Suci 6,13). A tako je i s mnogima od nas! Isus nam je obećao: "Ja sam s vama u sve vrijeme" (Mt 28,20). A ipak još nismo naučili stajati na njegovoj Riječi i boriti se!

Stvari će se mijenjati – onoga trenutka kad se potpuno uvjerite da je Bog s vama, da vam govori i da će vam pokazati sve što vam je potrebno znati!

Jači ste nego što mislite! Poput Gideona, možda se pitate: "Kako se ja mogu boriti? Tako sam slab i neiskusan." Ali Bog je rekao Gideonu: "Idi s tom snagom u sebi" (Suci 6,14). "Kakvom snagom?" pitate. Gideonova snaga bila je povezana s Riječju Božjom njemu: "Ja ću biti s tobom."

Ljubljeni, ista ta riječ: "Ja ću biti s tobom", vaša je snaga! I vi ćete primiti tu snagu ako vjerujete da je ova riječ istinita i ako djelujete prema njoj!

srijeda, rujna 22, 2010

POZABAVITE SE SVOJIM STRAHOVIMA I NEVJEROM

Izrael je upao u idolopoklonstvo. Ali korijen njihova grijeha bila je nevjera koja je rezultirala raznim strahovima! Tada im je Bog poslao proroka da otkrije korijen njihova grijeha.

Kroz mnoge riječi, prorok im je rekao: "Pogledajte se! Vi ste gomila mekušaca; krijete se i strahujete umjesto da se dignete i borite. Već ste se predali. Ali vi imate povijest Božjega izbavljenja! On je vašim ocima dao velike pobjede kad su se uzdali u njega. A obećao je da će i vas izbaviti, ali mu ne vjerujete!" (vidi Suce 6,7-10).

Mnogi su kršćani užasnuti da će ih đavao uništiti. Boje se da će pogriješiti ili da će se vratiti u svoj grijeh te će đavao uspjeti. Ali to je laž s dna pakla. Biblija vam govori da ne budete užasnuti dok prolazite kroz ovaj život.

Kad se predate strahu, on postaje zarazan. Svi oko vas ga dobivaju! Kad je Gideon okupio svoju vojsku, Bog mu je rekao da pošalje kući svakoga uplašenog vojnika: "'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.' … Dvadeset i dvije tisuće ljudi iz naroda vrati se …" (Suci 7,3).

Bog istu riječ govori danas i svojoj Crkvi te kaže: "Zašto se bojiš? Zašto griješiš ne vjerujući mi da ću donijeti pobjedu tvom životu? Obećao sam da ću poraziti svaku demonsku silu koja dolazi protiv tebe!"

Gideonov otac Joaš podigao je od ogromna kamenja žrtvenik Baalu i božici Aštarti. Mislio je: "Baal je Midjancima dao moć nad nama, možda će, ako štujemo njihova boga, i nama dati istu silu." Ljudi su dolazili kilometrima daleko da ga štuju, uključujući i Midjanci i Moabci. Bila je to snažna demonska utvrda u Izraelu!

Bog je rekao Gideonu: "Neću izbaviti Izraela dok se ne riješiš tog idola koji stoji između nas. Sruši ga!" I tako, usred noći, Gideon "uze deset ljudi između svojih slugu i učini kako mu je zapovjedio Jahve" (Suci 6,27). Uzeo je vola i užad i srušio Baala i Aštartu.

Bog svojoj Crkvi danas daje istu poruku koju je dao Gideonu: "Želim vam pomoći, ali ne mogu kad se ne pouzdajete u mene. Puni ste straha. A prije nego ja donesem izbavljenje, morate srušiti ovu utvrdu, ovaj lakozavodljiv grijeh!" "Odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji (nas) lako zavodi" (Heb 12,1). Moramo srušiti sve utvrde straha i grijeha!

Gideon je srušio demonske utvrde upotrijebivši vola. Ali mi smo dobili daleko snažnije oružje od Gideonova (vidi 2 Kor 10,4-5).

Pobjeda dolazi kad molimo u vjeri. To nije hladna, prazna molitva, nego molitva u Duhu, molitva koja vjeruje da Bog odgovara: "Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi" (Ef 6,18).

utorak, rujna 21, 2010

KAKO SE DIĆI I BORITI?

Sa svim pričama koje se čuju u crkvi u vezi s duhovnim vojevanjem, kršćani još uvijek nisu naučili kako se dići na neprijatelja. Mi smo za đavla laka pobjeda.

Ne vjerujem da svaka nezgoda koja pada na kršćanina dolazi od đavla. Mi ga pogrešno krivimo za mnogo naših vlastitih bezbrižnosti, neposlušnosti i lijenosti.

Lako je okriviti đavla za našu ludost. Na taj se način ne moramo baviti njome. Ali u svijetu danas postoji stvaran đavao – i vrlo je zaposlen!

Dopustite mi reći vam nešto o sotonskoj strategiji. Ako on ne može povući Svevišnjeg s njegova prijestolja, pokušat će iščupati Božju sliku iz vas! On želi pretvoriti štovatelje u mrmljače i hulnike.

Sotona vas ne može napadati kako mu pada na pamet. Bog je podigao ognjeni zid oko svakoga svog djeteta i sotona ne može iza tog zida bez Božjega dopuštenja.

Sotona ne može čitati um jednoga kršćanina. Neki se ljudi boje moliti jer misle da ih đavao prisluškuje. Drugi opet misle da đavao može pročitati svaku njihovu misao. Nije tako! Samo je Bog sveprisutan i sveznajući.

Pismo nam zapovijeda da se dignemo, da budemo jaki i da se borimo protiv tijela i đavla: "Bdijte, čvrsto stojte u vjeri, muževno se držite, budite jaki" (1 Kor 16,13). "Ubuduće budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći" (Ef 6,10).

Morate se zasititi što vas đavao drži pritisnutog tako da živite na tlu, potišteni, bez radosti, prazni, mučeni!

Knjiga Sudaca nam govori: "Opet su Izraelci činili što je zlo u Jahvinim očima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom" (Suci 6,1-2).

Izraelci su bili na svojoj najnižoj točki. Bili su natjerani živjeti u mračnim spiljama i vlažnim rupama, u gladi, strahu i bez nade. A onda se nešto dogodilo. Započelo je s Gideonom i proširilo se kroz čitav tabor: Izrael je bio bolestan i umoran od skrivanja u mračnim spiljama!

Gideon je rekao sam sebi: "Kako dugo ćemo se morati nositi s time? Oni prolaze kroz našu zemlju bez ikakve zapreke. Nitko se ne diže i ništa ne čini! Čuli smo da mi imamo Boga koji je radio za naše očeve. A vidi sad nas, lišeni smo svega i bespomoćni smo. Živimo neprestano u strahu!"

U Gideonu se nešto podiglo. I rekao je upravo ono što je Bog htio čuti: "Ovo je otišlo predaleko! Služimo silnom, pobjedonosnom Bogu. Zašto trpimo iz dana u dana i podnosimo to zlostavljanje?"

Bog neće ništa učiniti dokle god se ne zgrozite, dokle god se ne razbolite i umorite što ste bolesni i umorni.

Morate učiniti isto što i Gideon – zavapite Gospodinu! Mi služimo istom Bogu kao i Izrael. Ako je on čuo Izraelov vapaj u njihovom idolopoklonstvu, čut će i vaš – u vašoj iskrenosti.

ponedjeljak, rujna 20, 2010

MOLITVA NEVJERE

Čuli ste za molitvu vjere. Vjerujem da je slika suprotna toj molitvi molitva temeljena na tijelu. Tu molitvu ja nazivam molitvom nevjere.

Želim vam postaviti jedno pitanje. Jeste li ikada čuli Gospodina kako vam kaže: "Prestani moliti, digni se s koljena"? Je li vam njegov Duh ikada zapovijedao: "Prestani plakati, obriši suze. Zašto si ničice preda mnom?"

Gospodin je upravo te riječi rekao Mojsiju: "Zašto zapomažete prema meni! – reče Jahve Mojsiju" (Izl 14,15). Doslovno hebrejsko značenje ovoga retka je: "Zašto vrištiš na mene? Zašto sve to glasno vikanje u moje uši?"

Zašto je Bog to rekao Mojsiju? Tu je bio jedan pobožan molitelj u krizi svoje vjere. Izraelce je gonio faraon i nije bilo mogućnosti bijega. Većina kršćana vjerojatno bi reagirala kao Mojsije. On se popeo na jedno osamljeno mjesto da bi bio nasamo s Gospodinom. Zatim je svoje srce izlio u molitvi.

Kad je Bog čuo Mojsija kako vrišti, rekao mu je: "Dosta!" Pismo ne govori jasno što je tada slijedilo. Ali u toj točki Bog je možda rekao: "Nemaš pravo mučiti se preda mnom, Mojsije. Tvoji vapaji su uvreda mojoj vjernosti. Već sam ti dao ozbiljno obećanje o izbavljenju. I dao sam ti specifične upute što učiniti. Prestani sad plakati."

Kad se suočimo sa svojim vlastitim krizama, možda sami sebe uvjeravamo: "Molitva je najvažnija stvar koju sad mogu činiti." Ali dolazi vrijeme kad nas Bog poziva na djelo, da po vjeri poslušamo njegovu Riječ. Tada nam neće dopustiti da se povučemo u pustinju na molitvu. To bi bila neposlušnost i svaka bi molitva bila prinijeta u nevjeri.

Molitva nevjere računa samo na Božju dobrotu. Ona ignorira strogost njegovih svetih sudova. Pavao piše: "Dakle, promatraj dobrotu i strogost Božju" (Rim 11,22). Apostol ovdje sa svrhom spominje dobrotu i strogost Božju u istom dahu. On govori da se jedno ne može odvajati od drugoga.

U Starom zavjetu Izaija je izjavio to ovako: "Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle" (Iz 59,1-3).

Ljubljeni, Bog se nije promijenio između Staroga i Novoga zavjeta. On je Bog ljubavi i milosti, kao što ističe Izaija. Ali on još uvijek mrzi grijeh jer je svet i pravedan. Zbog toga je rekao Izraelu: "Ne mogu vas čuti zbog vašega grijeha."

Promotrite riječi psalmista Davida: "Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod. No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene" (Ps 66,17-20).

Psalmist govori: "Vidio sam da je u mom srcu grijeh i odbio sam živjeti s njim. I tako sam otišao Gospodin da me očisti. Tada je čuo moju molitvu. Ali da sam zadržao svoj grijeh, Bog ne bi uslišio moj vapaj."

petak, rujna 17, 2010

DRUGA STRANA ZAJEDNIŠTVA

Hodanje u slavi Božjoj ne znači samo da primamo Očevu ljubav, nego da ga i mi zauzvrat ljubimo. Radi se o obostranoj privlačnosti; oboje daju i primaju ljubav. Biblija nam kaže: "Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom" (Pnz 6,5).

Bog nam kaže: "Daj mi, sine moj, srce svoje" (Izr 23,26). Njegova ljubav zahtjeva da uzvratimo, da mu vratimo potpunu i cjelovitu ljubav koja iziskuje čitavo naše srce, dušu, um i snagu.

Međutim, Gospodin nam vrlo izravno kaže: "Moju ljubav ne možete zaslužiti. Ljubav koju vam ja dajem nezaslužena je!" Ivan piše: "U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe" i "Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije" (1 Iv 4,10.19).

Upravo kao što je ljubav Božja obilježena počinkom i radošću, tako i naša ljubav za njega mora imati ta dva elementa:

1. David pokazuje počinak u svojoj ljubavi za Boga kad piše: "Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji" (Ps 73,25). Srce koje ljubi Gospodina sasvim prestaje tražiti utjehu negdje drugdje. Naprotiv, ono nalazi potpuno zadovoljstvo u njemu. Onom tko ga tako ljubi, Božja dobrota bolja je od samoga života!

2. Takvo srce raduje se i u svojoj ljubavi za Boga. Ono pjeva i pleše od radosnog oduševljenja nad Gospodinom. Kad dijete Božje zna koliko ga njegov Otac ljubi, to u njegovu dušu unosi veselje!

Dopustite mi dati vam jedan od najsnažnijih redaka u čitavom Pismu. Izreke nam daju proročke riječi o Kristu: "Bi(o) sam kraj njega, kao graditelj, bi(o) u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igra(o) sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova" (Izr 8,30-31).

Ljubljeni, mi smo ovdje spomenuta djeca! Od samog utemeljenja zemlje, Bog je unaprijed vidio tijelo vjernika koji će se pridružiti njegovu Sinu. I čak se i tada Otac radovao i veselio u svojim sinovima. Isus svjedoči: "Ja sam bio Očevo veselje, radost njegova bića. A sad su i svi oni koji se po vjeri obraćaju meni njegova radost!"

Dakle, kako mi zauzvrat ljubimo Isusa? Ivan odgovara: "U ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teške" (1 Iv 5,3).

Koje su njegove zapovijedi? Isus je rekao da u biti postoje dvije i da "o tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci" (Mat 22,40). Prva i najvažnija je ljubiti Gospodina svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! Ništa ne smijemo zadržati od njega. A druga je da ljubimo svoga bližnjega kao samoga sebe. Ove dvije jednostavne, ne teške zapovijedi, ukratko iznose sav zakon Božji.

Isus ovdje govori da ne možemo biti u zajedništvu s Bogom ili hodati u njegovoj slavi ako nosimo nekakvu zamjerku protiv nekoga. Zbog toga, ljubiti Boga znači ljubiti svakog brata i sestru na isti način kao što nas ljubi Otac.

četvrtak, rujna 16, 2010

ŽIVOT ZAJEDNIŠTVA

Mnoštvo Božjeg potomstva zna malo ili ništa o životu zajedništva s njim. Zašto je to tako?

Vjerujem da takvi kršćani imaju žalosnu i iskrivljenu zamisao o nebeskom Ocu. Sjećam se Isusove parabole o sluzi koji je sakrio svoj talent jer je iskrivio sliku o svome gospodaru. Taj je sluga rekao: "Gospodaru, zna(m) da si čovjek tvrd" (Mt 25,24).

Isto tako, i mnogi vjernici danas misle: "Nema načina da Bog ikada bude sretan nada mnom, da se raduje i kliče od ljubavi. Povremeno sam ga strašno iznevjerio donoseći sramotu njegovom imenu, kako bi me uopće mogao ljubiti, posebno u borbi s kojom se sada suočavam?"

Vjerujem da je ovo jedan snažan razlog zašto se tako mnogo kršćana ne želi više približiti svome nebeskom Ocu. Oni se užasavaju od pomisli da mu se primaknu jer misle da su ga nekako iznevjerili. Sve što mogu shvatiti o njemu jest da je pun vatre koja proždire, spreman suditi i osuditi ih.

Pitanje za sve nas danas je kako to da ne želimo biti blizu Oca koji nam piše ljubavna pisma, koji nam govori o svojoj čežnji da bude s nama, koji je uvijek spreman zagrliti nas, koji kaže da ima samo dobre misli prema nama? Usprkos našoj ludosti, on nas uvjerava: "Sotona ti može govoriti da si beskoristan, ali ja ti kažem da si ti moja radost!"

Možda mislite: "Gospodin se sigurno ne raduje nad nekim tko je još uvijek u grijehu. Ne mogu očekivati da će me ljubiti kad sam još uvijek na grešnim putovima. Takvo razmišljanje graniči s bogohulstvom."

Da, Bog ljubi svoj narod, ali ne ljubi njegov grijeh. Biblija kaže da kara svako dijete koje nastavlja u grijehu, ali uvijek to čini sa strpljivošću. A nakon što nas iskara, njegov Duh nas ispunjava osjećajem njegove srdžbe nad grijehom.

Kroz sve to, Božja ljubav za nas ostaje nepromijenjena. Riječ kaže: "Ja, Jahve, ne mijenjam se" (Mal 3,6). "Stvoritelj … u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene" (Jak 1,17). "Ja sam Bog, a ne čovjek" (Hoš 11,9).

Ne daj Bože da se njegova ljubav za nas smanjuje i otječe kao naša za njega! Naša se ljubav mijenja gotovo svakodnevno te ide od vruće i revne do mlake pa čak hladne. Poput učenika, jednoga dana možemo biti spremni umrijeti za Isusa, a sljedećega ostaviti ga i pobjeći.

Moram vas pitati jeste li u stanju reći: "Moj me nebeski Otac ljubi! On kaže da sam mio i divan u njegovim očima i ja mu vjerujem. Znam da bez obzira kroz što prolazim ili kako sam kušan ili isprobavan, on će me izbaviti. On će biti nada mnom u svemu tome ne dopuštajući da ikada budem uništen. Uvijek će prema meni biti dobar i nježan!"

Tada započinje pravo zajedništvo. Svakoga dana moramo biti uvjereni u Božju nepromjenjivu ljubav za nas. I moramo mu pokazivati da vjerujemo njegovom otkrivenju o sebi. Ivan piše: "I mi smo upoznali i uzvjerovali u ljubav koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu" (1 Iv 4,16).

srijeda, rujna 15, 2010

ISTINSKO ZAJEDNIŠTVO

Mnogi kršćani govore o prisnosti s Gospodinom, hodanju s njim, poznavanju njega, zajedništvu s njim. Ali ne možemo imati pravo zajedništvo s Bogom ako u svoje srce ne primimo potpuno otkrivenje njegove ljubavi, milosti i milosrđa.

Zajedništvo s Bogom sastoji se od dvije stvari:

1. primanja Očeve ljubavi i
2. uzvraćanja mu ljubavi.

Svakoga dana možete sate provoditi u molitvi govoreći Gospodinu koliko ga ljubite, ali to nije zajedništvo. Ako niste primili njegovu ljubav, nemate zajedništvo s njim. Jednostavno ne možete dijeliti prisnost s Gospodinom ako niste sigurni u njegovu ljubav za vas.

Znam da kad dolazim Gospodinu, ne dolazim tvrdom, okrutnom i zahtjevnom Ocu. On me ne čeka ljutita izraza lica, spreman upotrijebiti štap na mojim leđima. On ne ide za mnom čekajući da pogriješim tako da može reći: "Uhvatio sam te!"

Ne, ja dolazim Ocu koji mi se otkrio kao čista, bezuvjetna ljubav. Ljubazan je i nježna srca, pun milosti i milosrđa, spreman ukloniti sve moje brige i bremena. I znam da me nikada neće odbiti kad ga prizovem.

Zbog toga dolazim u njegove dvore sa slavljenjem i zahvaljivanjem jer sam zahvalan za ono što je moj Bog. On se brine za sve što je u vezi sa mnom! (Vidi Psalm 100).

Prorok Sefanija kaže nešto nevjerojatno o ljubavi Božjoj za nas. On piše: "Gospod, tvoj Bog usred tebe, moćan je; on će spasiti; radovat će ti se s užitkom i počivati u svojoj ljubavi, radovat će ti se s kliktanjem" (Sef 3,17).

Ovaj redak nam govori dvije važne stvari u tome kako nas Gospodin ljubi:

1. Bog počiva u svojoj ljubav za svoj narod. Na hebrejskom ovaj izraz "počivati u svojoj ljubavi" znači: "Utihnut će zbog svoje ljubavi." Bog zapravo govori: "Našao sam svoju pravu ljubav i potpuno sam zadovoljan! Potpuno sam ispunjen u toj vezi i neću povući svoju ljubav. Moja je ljubav gotova stvar."
2. Bog dobiva veliko zadovoljstvo od svoga naroda. Sefanija svjedoči: "Raduje se nad tobom s kliktanjem." Zapravo govori: "Božja ljubav za tebe tako je velika da stavlja kliktanje na njegove usne!"

Radovati se znači "imati užitak i veselje". To je izvanjski izraz unutarnjeg veselja. To je i najviši izraz ljubavi. Hebrejska riječ koju Sefanija koristi za "radovati se" ovdje je tripudiare što znači "skakati kad je netko svladan radosnim oduševljenjem".

Možete li zamisliti našega nebeskog Oca da vas tako ljubi da skače od radosti na samu pomisao o vama? Možete li primiti li njegovu riječ da vas je ljubio prije nego je svijet bio stvoren, prije nego je čovječanstvo postojalo, prije nego ste čak bili rođeni? Možete li prihvatiti da vas je ljubio i nakon što ste pali u Adamov grijeh i postali mu neprijatelj?

utorak, rujna 14, 2010

OKRETAN U BORBI

Kad god se pojavljuje protivljenje, Božja milost u nama raste. Sjetite se što se događa stablu kad ga žestoko udara velika oluja. Vjetar prijeti da će ga iščupati s korijenom i odnijeti. Lomi grane i nosi lišće. Čupa korijenje i odnosi izdanke. A kad oluja prođe, stvari izgledaju beznadne.

Međutim, pogledajte izbliza! Ista oluja koja je stvarala raspukline u zemlji oko stabla pomogla je korijenju da ide dublje. Stablo sad ima pristup do novih, dubljih izvora hrane i vode. I očišćeno je od svih svojih mrtvih grana. Izdanci su se možda odlomili, ali novi će narasti još deblji. Kažem vam, to stablo sad je jače i raste na neviđene načine. Samo čekajte vrijeme berbe – donijet će mnogo ploda!

Možda ste upravo sada usred oluje. Vjetar snažno puše i žestoko vas trese te mislite da ćete biti oboreni. Ljubljeni, ne paničarite! Morate znati da usred svoje kušnje puštate dublje duhovne korijene. Bog u vama razvija dublju poniznost, veću tugu i žalost zbog grijeha i pojačava glad za njegovom pravednošću.

Bog od vas stvara iskusnog vojnika križa – punog ožiljaka od borbe, ali okretnog i hrabrog. Sami sobom povremeno možete biti nezadovoljni, ali nikada Gospodin. Činjenica je da on može bilo kada suvereno djelovati i iščupati vas iz vaše bitke, ali on to ne čini jer vidi da to u vama stvar veću žeđ za njim!

Rimljanima 5,3 kaže: "…nevolja rađa strpljivost …" Ova riječ rađati znači "postići".

U 2 Korinćanima 4,17 čitamo: "… naša kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu." Riječ donositi u ovom retku ista je kao u Rimljanima 5,3.

ponedjeljak, rujna 13, 2010

ŠTO BI SVAKI KRŠĆANIN TREBAO ZNATI O DUHOVNOM RASTU

"Moramo, braćo, uvijek zahvaljivati Bogu za vas, kako i dolikuje, jer vrlo napreduje vaša vjera i jer raste ljubav svakoga pojedinog među vama" (2 Sol 1,3).

Kakav je veliki kompliment Pavao dao solunskim kršćanima! Evo potpunog značenja onoga što je rekao: "Nevjerojatno je koliko ste narasli kako u svojoj vjeri u Krista, tako i u svojoj ljubavi jedni prema drugima. Kamo god idem, hvalim se drugima vašim duhovnim rastom. Kako sam zahvalan Bogu za vas!"

U ovom kratkom odlomku, Pavao nam daje divnu sliku jednog tijela vjernika koji su rasli u jedinstvu i ljubavi. Grčki izraz koji je Pavao upotrijebio za "vrlo napredovati" znači "prerasti iznad i preko drugih". Pojedinačno i zajednički, vjera i ljubav Solunjana sjajem su nadmašili vjeru i ljubav u drugim crkvama.

Očito se ti solunski kršćani nisu samo pokušavali držati svoje vjere dok se Isus ne vrati. Oni su učili, išli naprijed, rasli – i njihovi životi nudili su dokaz te činjenice. Prema Pavlu, oni su bili predmet razgovora svake crkve u Aziji.

Očito je propovijedanje koje su slušali ove ljude poticalo na uvijek sve dublje hodanje s Kristom. Ono je talilo njihove tjelesne ambicije i pokazivalo im običaje koji nisu bili slični Kristu. Duh Sveti u njima rušio je sve etničke barijere i barijere boje kože. Otkrivali su kako prihvatiti svakog čovjeka, bez obzira je li bogat ili siromašan, obrazovan ili ne. I nudili su veliku pomoć jedan drugome, dajući jedan drugome veću čast u ljubavi.

Ako ste zalijevani i hranjeni Riječju Božjom, trebate imati neprestani duhovni rast u svom životu. To se treba događati automatski.

Ne znam je li svatko u našoj zajednici "vrlo raste", kao što je Pavao čuo za crkvu u Solunu. Međutim, vjerujem da je to istina za mnoge naše ljude. Zašto? Pomazano propovijedanje čiste Riječi Božje uvijek stvara rast. Apostol Petar kaže da će rasti svi koji žele čisto mlijeko Riječi.

Pavao opisuje naš duhovni rast kao djelo Duha Svetoga. On kaže da Duh uvijek radi mijenjajući nas iz slave u slavu. On neprestano obnavlja naš um, usmrćuje naše tijelo i donosi čistoću našem nutarnjem čovjeku. On radi u našim srcima da ukloni ljutnju, gorčinu, jad i zlo svake vrste. I on stvara u nama ljubaznost, nježnost i opraštanje prema drugima. On čini da rastemo u Kristu, učeći nas da sve što kažemo i činimo mora biti vrijedno našega Gospodina!

Pavao nas zatim potiče: "Neka svatko ispita samog sebe …" (1 Kor 11,28). Grčka riječ za ispitati ovdje znači "pomno ispitati, testirati". Apostol govori: "Testirajte se i vidite hodate li prema Riječi Božjoj." Neprestano se trebamo pitati: "Mijenjam li se? Postajem li bolji i nježniji? Ponašam li se prema obitelji i prijateljima s pobožnim poštovanjem? Postaje li moj govor ispravniji?"

petak, rujna 10, 2010

PONEKAD RASTEMO A DA TO NI NE ZNAMO

Neki vam vjernici mogu sve reći o svom duhovnom rastu. I možete jasno vidjeti promjene u njihovim životima. Oni vam svjedoče o tome kako je Duh Sveti za njih porazio neprijatelja i vi se radujete s njima u njihovoj pobjedi.

Međutim, takvi su kršćani iznimka. Većina vjernika potpuno je nesvjesna ikakva duhovnog rasta u svome životu. Oni mole, čitaju Bibliju i traže Gospodina svim svojim srcem. Ne postoji nikakva smetnja duhovnom rastu u njima.

Ali oni ne mogu vidjeti nikakav rast u sebi. Ja sam primjer takve vrste vjernika. Znam da hodam u pravednosti Kristovoj, međutim, nikada ne osjećam nikakav napredak. Zapravo, povremeno kad učinim ili kažem nešto što nije slično Kristu, jako sam nezadovoljan sam sa sobom. To me navodi da se pitam: "Godinama sam kršćanin. Zašto nikada ne naučim?"

Mislim da su solunski kršćani bili zaprepašteni kad su čuli Pavlov sjajan sud o njima (vidi 2 Sol 1,3). Vjerojatno su mislili: "Mi rastemo? Pavao se vjerojatno šali."

Međutim, Pavao je znao da je duhovan rast tajna, skrivena stvar. Pismo to uspoređuje s nevidljivim rastom cvijeća i drveća: "Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog" (Hoš 14,6-7).

Bog nam govori: "Idite k ljiljanima! Pokušajte ih gledati kako rastu. Kažem vam, kad dan završi, nećete vidjeti da su imalo izrasli. Ali znajte ovo, svakoga jutra ja navodnjavam ljiljan rosom koju šaljem – i on raste." Jednako je istina za većinu duhovnog rasta. Za ljudsko oko taj rast je nevidljiv!

Kad se neki ljudi spase, čini se da se nikada ne bore ni s jednim lakozavodljivim grijehom. Oni svjedoče: "Onoga trenutka kad sam došao Isusu, Gospodin mi je oduzeo svako iskušenje. Slobodan sam sve otada." Poznajem mnoge bivše ovisnike koji su imali takvo iskustvo.

Ali za mnoštvo kršćana, to je drukčija priča. Godinama nakon njihova obraćenja, još uvijek nije u njima slomljena stara pokvarenost – nešto što mrze i nikada više ne žele vidjeti. Međutim, kako god se jako bore, ta jedna preostala požuda jednostavno ne odlazi. S vremenom se obeshrabre. Njihove duše vape: "Kako dugo, Gospodine? Kad će se slomiti taj lanac?" Na kraju im dolazi đavao i govori: "Nikada nećeš uspjeti. Znaš da nema načina da u takvom stanju rasteš duhovno."

Ohrabri se, prijatelju – imam dobru vijest za tebe. Rasteš usred svoje borbe! Zapravo, možda zbog svoje borbe rasteš neočekivano brzo.

Miruj! Ako imaš strah Božji u svome srcu, izaći ćeš iz oluje mnogo jači. Vidiš, ako si u borbi s neprijateljem, treniraš i potičeš svu milost i silu Božju. Iako se možda osjećaš slabim, milost i sila te jačaju. Prije svega, postaješ gorljiviji u svojoj molitvi. I drugo, lišen si svega ponosa. Dakle, oluja te zapravo stavlja u situaciju da si "duhovno budan" u svakom području svoga života!

četvrtak, rujna 09, 2010

ZNAJ, VJERUJ I POUZDAJ SE U NJEGOVU LJUBAV

Svatko može imati radost kad je visoko u Duhu Svetom i nije isprobavan ili kušan. Ali Bog želi da ostanemo u njegovoj ljubavi uvijek – posebno u našim kušnjama.

Apostol Ivan vrlo nam jednostavno kaže kako se možemo očuvati u ljubavi Božjoj: "A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu" (1 Iv 4,16). Ukratko, ako "ostajemo u ljubavi Božjoj", čuvamo se u Bogu.

Riječ ostati ovdje znači "biti u stanju očekivanja". Drugim riječima, Bog želi da očekujemo da se njegova ljubav obnavlja u nama svakoga dana. Svaki dan moramo živjeti u spoznaji da nas je Bog uvijek ljubio i da će nas uvijek ljubiti.

U stvarnosti, većina od nas ulazi i izlazi iz Božje ljubavi prema svojim emocionalnim usponima i padovima. Osjećamo se sigurni u njegovoj ljubav jedino ako radimo dobro. Ali nismo sigurni u njegovu ljubav kad god smo kušani, isprobavani ili kad ga iznevjerimo. To je naročito vrijeme kad se trebamo pouzdavati u njegovu ljubav. On nam govori u tim odlomcima: "S kakvom se god kušnjom suočavaš, nikada ne smiješ sumnjati u moju ljubav za tebe. Ako se aktivno pouzdaješ u moju ljubav, onda živiš onako kako ja želim da živiš."

Jeremija 31 nudi divnu ilustraciju ljubavi Božje. Izrael je bio u stanju otpadništva. Narod se udebljao i obogatio i bio je uključen u razne pokvarenosti.

A onda se iznenada njihova požuda pretvorila u zlovolju. Izgubili su svako zadovoljstvo u zadovoljavanju svojih senzualnih apetita. Ubrzo su vapili: "Gospodine, izgubljeni smo. Potreban si nam da nas obratiš." Bog je čuo njihov vapaj pokajanja i njegovo dobro srce otišlo je k njima. Kaznio je narod šibom ispravljanja – i Izrael je zavapio: "Ti me pokara …Obrati me da se obratim … Odvratih se od tebe, ali se pokajah" (Jer 31,18-19).

Poslušajte Božje riječi na toj točki: "Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti …" (Jer 31,20). "Ljubavlju vječnom ljubim te" (Jer 31,3).

Evo što morate znati o ljubavi Božjoj! Bog je govorio svome narodu: "Morao se te kazniti i izgovoriti ti teške riječi istine. Međutim, i onda si griješio protiv mene usprkos milosti i milosrđa koje sam ti pružao. Okrenuo si se protiv moje ljubavi, odbacujući me. Ipak, moje samilosno srce duboko je ganuto prema tebi, sjećam te se u tvojoj muci i definitivno ću ti se smilovati. Opraštam ti i obnavljam te."

srijeda, rujna 08, 2010

HODANJE U SLAVI

Jedna stvar koja nas može poticati da idemo dalje u teškim dolazećim vremenima jest razumijevanje slave Božje. Možda vama to zvuči kao visok i plemenit pojam, pojam koji je najbolje ostaviti teolozima. Ali ja sam uvjeren da predmet slave Božje ima vrlo stvarnu i praktičnu vrijednost za svakoga iskrenog vjernika. Kad ga shvatimo, otključavamo vrata pobjedonosnom životu!

Slava Božja otkrivenje je naravi i bića našega Gospodina. Sjetite se iz Staroga zavjeta kad je Mojsije doslovce primio kratak uvid u slavu Božju. Prije toga, Gospodin je otposlao Mojsija sa samo jednim opisom samoga sebe ovim riječima: "Ja jesam". Ali Mojsije je htio znati nešto više o Bogu. I tako ga je molio: "Gospodine, pokaži mi svoju slavu."

Bog je odgovorio uzevši ga i stavljajući u rasjeklinu jedne stijene. Zatim se, govori Pismo, otkrio Mojsiju u svoj svojoj slavi (vidi Izl 34,6-7). Bog želi da upoznamo njegovu slavu kroz otkrivenje njegove velike ljubavi prema čovječanstvu. I to je upravo ono što je otkrio Mojsiju.

Vjerujem da je ovaj odlomak apsolutno bitan za naše razumijevanje tko je naš Gospodin. Često kad mislimo o slavi Božjoj mislimo na njegovo veličanstvo i sjaj, njegovu silu i vlast, ili na neka očitovanja u svome narodu. Sve te stvari mogu biti rezultat gledanje slave Božje. Ali to nije slava po kojoj on želi da ga mi znamo. Gospodin uvijek čeka da nam pokaže svoju ljubav i oproštenje, da izlije na nas kišu svoje milosti i da nas vrati k sebi.

Otkrivenje Božje slave ima snažan učinak na one koji je primaju i mole za njezino razumijevanje. Do ove točke, Mojsije je gledao na Gospodina kao na Boga zakona i gnjeva. Drhtao je od užasa u Gospodnjoj nazočnosti upućujući mu molbe, vapeći mu, preklinjući za Izraela. To je bila osnova njegova odnosa s Gospodinom licem u lice.

Ali sada, čim je ugledao slavu Božju, Mojsije se više nije bojao Gospodina. Umjesto toga, bio je potaknut na štovanje: "Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se" (Izl 34,8). Sad je vidio da Bog nije samo grmljavina, munje i glasna truba, tako da je drhtao od straha. Naprotiv, Bog je bio ljubav i njegova je narav bila milost i milosrđe!

Vidite li nevjerojatnu istinu koju nam Pismo ovdje pokazuje? Iz srcâ koja su svladana vizijom Božje nezaslužene ljubavi za nas, diže se istinsko štovanje. Ono se temelji na otkrivenju koje Bog daje o samom sebi, svojoj dobroti, svome milosrđu, svojoj spremnosti da oprosti. Dakle, ako želimo slaviti Boga u duhu i istini, naše štovanje mora biti temeljno na toj velikoj istini o njemu.

Jednom kad primimo otkrivenje Božje slave, naše štovanje morat će se promijeniti. Zašto? Kad vidimo njegovu slavu, to mijenja način našega življenja. To utječe na naš izgled i ponašanje mijenjajući nas iz "slave u slavu", čineći nas sličnijim njemu. Svako novo otkrivenje njegove ljubavi i milosti donosi nadnaravnu promjenu.

utorak, rujna 07, 2010

BOŽJA LJUBAV PRENOSI NAM SE JEDINO KROZ ISUSA KRISTA

Prema Ivanu, sva ljubav Božja stanuje u Isusu. On piše: "Svi mi primismo od njegove punine …" (Iv 1,16). Kako smo primili Očevu ljubav? Primili smo je time što smo u Kristu.

Ali možda ćete pitati što je to tako važno u vezi s tim da znamo da nam se ljubav Božja prenosi kroz Krista? Kako to utječe na naše svagdašnje živote?

Kako ljubav Božja utječe na naše živote? Za naš primjer moramo pogledati u Krista. Isus nam je već rekao da nas Otac ljubi na isti način kao što je ljubio Sina. Kako je, dakle, Očeva ljubav utjecala na Isusa?

"Po tome smo spoznali ljubav što je on za nas dao svoj život" (1 Iv 3,16). Tu je plod ljubavi Božje u Isusu: on je sam sebe dao kao žrtvu za druge. Druga polovica ovoga retka govori nam o svrsi ljubavi Božje u našim vlastitim životima. Ona glasi: "Tako i mi moramo dati svoj život za svoju braću." Božja nas ljubav vodi da i mi predstavimo naša tijela kao žive žrtve.

Jeste li ikada razmišljali što to znači istinski položiti svoj život za svoju braću i sestre? Ivan ne govori o mučeništvu na stranom tlu. Niti misli da postanemo donatori organa. A ne misli ni da zauzmemo mjesto nekog zločinca osuđenog na smrt. Tu žrtvu prinio je sam Krist. Ne, jedini kršćanin koji može donijeti život i nadu svojoj braći jest mrtav kršćanin. Taj je sluga umro ovom svijetu – sebi, ponosu, ambiciji.

Ovaj "mrtav" kršćanin dopustio je Duhu Svetom da napravi duhovnu inventuru njegove duše. On vidi pokvarenost i bezbožnost u svome srcu. I dragovoljno ide do Božjega oltara vapeći: "Gospodine, spali me. Uzmi sve." On zna da jedino kad je očišćen krvlju Kristovom može dati život za svoju braću.

ponedjeljak, rujna 06, 2010

OTKRIVENJE LJUBAVI BOŽJE

Nedavno me Duh Sveti potakao i odveo do ovog odlomka: "Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdižite na temelju svoje presvete vjere; molite se uz suradnju Duha Svetoga! Očuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe našega Gospodina Isusa Krista, za vječni život" (Jd 20-21). Dok sam čitao ove retke, čuo sam kako mi Duh Sveti šapće: "Davide, nikada nisi ušao u puninu i radost moje ljubavi. Imaš ispravnu teologiju, ali nikada još nisi iskusio ushićenje i odmor očuvanja u mojoj ljubavi. Dosad si samo bio u tome do svojim članaka. Ali postoji čitav ocean moje ljubav za tebe da u njemu plivaš."

Biblija je puna istina o Božjoj ljubavi. Ali povremeno si dopuštam pitati kako me Gospodin uopće ikada mogao ljubiti. Ne da sumnjam u njegovu ljubav; više se tu radi o podbačaju s moje strane da ostanem u spoznaji i sigurnosti njegove ljubavi za mene.

Otkrivenje ljubavi Božje djelomično dolazi kad se nanovo rodimo. Ako biste pitali većinu kršćana što znaju o ljubavi Božjoj za njih, odgovorili bi: "Znam da me Bog ljubi jer je dao svoga Sina da umre za mene." Citirali bi Ivana 3,16: "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni."

Divan je trenutak kad shvatite tu istinu. Iznenada znate: "Bog me ljubio i kad sam bio izgubljen, nedostojan, stranac. Dokazao mi je svoju ljubav žrtvujući svoga vlastitog Sina za mene."

Međutim, malo kršćana nauči kako biti očuvan u ljubavi Božjoj. Znamo nešto o svojoj ljubavi prema Gospodinu, ali rijetko tražimo otkrivenje ljubavi Božje za nas. Zapravo, kad biste tražili većinu kršćana da nađu biblijske odlomke u vezi s Božjom ljubavi za nas, pokazali bi ih samo nekoliko. Međutim, razumjeti ljubav Božju tajna je pobjedonosnog života. Mnogi se duhovno ohlade i ulijene jer nisu upućeni u Gospodnju ljubav za nas. Oni ne znaju da je najveće oružje protiv sotoninih napada potpuno uvjerenje u Božju ljubav za njih kroz otkrivenje Duha Svetoga.

U svojoj posljednjoj molitvi na zemlji, Isus je rekao: "Oče… ti si me ljubio prije postanka svijeta" (Iv 17,24). Kakva nevjerojatna misao: i prije stvaranja svijeta Otac je vrlo ljubio Krista.

Zatim je Isus molio ovu važnu molitvu: "Ti si, Oče … njih ljubio kao što si mene ljubio" (Iv 17,21-23). Isto tako, molio je: "…da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima" (Iv 17,26). Krist je govorio: "Oče, znam da ćeš ljubiti one koje sam doveo u moje tijelo kao što si i mene ljubio."

Dublji smisao ovdje je da je Otac, s obzirom da je ljubio Isusa prije vječnosti, ljubio i nas. Doista, kad je čovjek bio tek misao u Božjem vječnom umu, Gospodin je već brojio udove našega tijela i planirao naše izbavljenje. "On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi …" (Ef 1,4)

Kako dugo vas je Bog ljubio? Ljubio vas je otkad postoji – jer Bog je ljubav. Ona je sama njegova narav. Ljubio vas je kao grešnika. Ljubio vas je u utrobi. Ljubio vas je prije nego je svijet stvoren. Nema početka njegovoj ljubavi za vas, a nema ni njezina kraja.

Kad će vas Bog prestati ljubiti? Prestat će vas ljubiti kad prestane ljubiti i svoga vlastitog Sina, što je nemoguće.

Za Krista je rečeno: "Isus … ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubav" (Iv 13,1).

petak, rujna 03, 2010

DRŽITE SE U LJUBAVI BOŽJOJ

Prije više godina, Bog mi je stavio na srce za započnem dom za dječake na Long Islandu. Doista sam mislio da je Gospodin iza tog djela. Međutim, nakon samo jedanaest mjeseci, država je odredila tako stroge propise za vođenje doma da nismo imali druge mogućnosti nego zatvoriti ga.

Tijekom onoga kratkog vremena dok je dom bio otvoren, uzeli smo četiri dječaka. Uvijek sam mislio da je taj poduhvat bio jedan od najvećih neuspjeha svih vremena. Više od tri desetljeća pitao sam se zašto je Bog dopustio da s tim idemo dalje.

Nedavno sam primio pismo čovjeka imenom Clifford. Ispričao je ovu priču:

"Brate Davide, ja sam bio jedan od ona četiri dječaka poslana u onaj dom na Long Islandu. Naši staratelji bili su dragi i dobri ljudi. Učili su nas Bibliju i vodili u crkvu. Jednoga dana odveli su nas u neku crkvu koja je održavala probuđenje u šatoru. Bio sam tako ogorčen i potišten. Ali upravo tamo pod šatorom, Duh Sveti je počeo djelovati na mom srcu. Čuo sam propovjednika kako kaže: 'Isus te ljubi.' Sve godine boli, zbunjenosti i beznađa izbile su na površinu. Spustio sam se na koljena i molio. To je bilo prije trideset pet godina. Sad me Bog poziva propovijedati i vodi me u punovremenu službu. 'Hvala vam' buja u meni čitavo ovo vrijeme. Želim vam zahvaliti za vašu brigu. Znam što je ljubav Božja."

Pismo ovoga čovjeka dokazuje mi da ništa što činimo za Krista nije uzalud. Taj dom za dječake nije bio neuspjeh, jer je jedan izgubljen i zbunjen židovski dječak otkrio značenje ljubavi Božje.

četvrtak, rujna 02, 2010

SOTONA KORISTI ISTANČANE LUKAVŠTINE

"Asirski je kralj poslao … Rabsaku s velikom vojskom protiv kralja Ezekije u Jeruzalem" (2 Kr 18,17). Asirci predstavljaju današnje "priručnike za blagostanje". Đavao će paradirati svojom vojskom oko vaših zidova: ljudi snažni, lijepi i naizgled uspješni u svemu što poduzimaju. Kad ih vidite, osjećat ćete se kao u zatvoru!

Prvi trik Čovjeka grijeha jest da ispituje vjernikovo potpuno predanje pouzdanju u Gospodina. Rabsake, čije ime znači "pijan izaslanik", bio je kraljev poslanik. Ružno se podrugivao iz pobožnih (vidi 2 Kr 18,19-20). Govorio im je: "Bog vas neće izbaviti iz ove nevolje. Bit ćete oboreni! Sad ste u stvarnoj nevolji i vaša vjera neće biti od koristi."

Zatim sotona dodaje još jedan udarac govoreći vam da je Bog onaj tko je iza vaših nevolja. Asirski je poslanik tvrdio: "Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ovoga mjesta da ga razorim" (2 Kr 18,25). Sotona će vas pokušati uvjeriti da vam se Bog osvećuje i da je bijesan na vas. To je njegova najljepša laž! On vas uvjerava da vas je Bog ostavio i predao nevolji i žalosti. Želi da mislite da su svi vaši problemi rezultat Božjega kažnjavanja za vaše prošle grijehe. Ne vjerujte! To je sotona koji je krenuo da vas uništi.

Naš Gospodin je izbavitelj, utvrda. Izaija je rekao da on dolazi "da razveseli ožalošćene na Sionu i da im dade vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim – na slavu njegovu" (Iz 61,2-3).

Ne, dragi sveti, nećete biti oboreni. Samo ste pod napadom, pod baražnom vatrom neprijateljevih laži jer ste postavili svoje srce da se istinski pouzdaje u Gospodina. Sotona pokušava uništiti vašu vjeru u Boga.

srijeda, rujna 01, 2010

POZIVA NAS NA BORBU

"Koji kralj, kad se sprema da zarati protiv drugoga kralja, najprije neće sjesti i ispitati je li kadar oduprijeti se sa deset tisuća ljudi onomu koji ide na nj sa dvadeset tisuća? Ako ne može, šalje svoje poslanike dok je onaj još daleko, i moli za uvjete mira. Tako, dakle, tko se god između vas ne odreče svega svoga imanja, ne može biti moj učenik" (Lk 14,31-33).

Henok je jednom prorokovao: "Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim Desettisućama" (Jd 14). Pismo kaže da smo mi kraljevi i svećenici Gospodinu i mi predstavljamo Desettisuće koji se odlaze boriti sa sotoninom vojskom. Sotona ratuje protiv nas jer nas mrzi (vidi Otk 12,17).

Moramo biti spremni za ono što dolazi! Moramo biti spremni provoditi naše dane u duhovnom ratovanju, znajući da je bujica grijeha i nepravde ciljana protiv naroda Božjeg! Ako smo odlučili držati se Krista, tad trebamo znati da smo u Kristu nesavladivi: "Veći je onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu" (1 Iv 4,4). Bog kaže da nam je zajamčena pobjeda nad svim silama neprijatelja jer imamo svu vojsku neba koja se bori za nas!

Neka nam Bog da više borbenosti Duha Svetoga tako da svaki od nas može povikati svijetu i hordama pakla: "Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? … Ali u svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio. Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu" (Rim 8,35.37-39).

To je ratni poklič onih koji gladuju za Isusom.

Svaki muškarac i svaka žena Božja postat će meta zlih lukavština iz pakla kad jednom učini predanje da će postati živa žrtva za Krista. Horde pakla otpuštene su protiv onoga tko je postavio svoje srce da će hodati u svetosti vjere.

Sotona će vam nanositi bol i podizati prepreke jer ste postali stvarna prijetnja njegovom programu prijevare. Možete napustiti vojevanje, dići ruke, odustati i postati trom, besplodan lutalica.

Što se mene tiče, ja sam odlučio oduprijeti se đavoljim naumima, dići se u vjeri i nastaviti borbu. Onoga tko se uistinu pouzdaje u Gospodina sotona ne može zadržati na tlu.