četvrtak, prosinca 31, 2009

MILINA BOŽJA

Ne da Bog samo ljubi svoj narod, nego mu je i mio svaki od nas. U svima nama nalazi veliko zadovoljstvo. Time što nas čuva i izbavlja zapravo je blagoslovljen.

Vidim takvo roditeljsko zadovoljstvo u mojoj ženi Gwen kad se javi neko od naše unučadi. Gwen zasvijetli poput božićna drvca kad je neko od naših dragih na telefonu. Ništa je ne može skinuti s telefona. Čak i kad bih joj rekao da je Predsjednik na vratima, mahnula bi mi rukom da se maknem i nastavila govoriti.

Kako bih ikada mogao optužiti svoga nebeskog Oca da sam ja njemu manje mio nego što je meni milo moje potomstvo? Povremeno su me moja djeca iznevjerila čineći stvari suprotne onima koje sam ih naučio. Ali nikada ih nisam prestao voljeti i uvijek su mi bili mili. Dakle, ako ja imam takvu trajnu ljubav kao jedan nesavršen otac, koliko se više naš nebeski Otac brine za nas, za svoju djecu?

Jošua i Kaleb digli su se usred Izraela i povikali: "Ako smo mili Gospodinu, u tu će nas zemlju dovesti, i dat će nam je" (Br 14,8). Kakva jednostavna, ali ipak snažna izjava! Govorili su: "Naš Gospodin nas ljubi i mili smo mu. On će svladati svakog diva jer smo mu mili. Zato ne smijemo gledati na naše prepreke. Svoje oči moramo držati na velikoj Gospodnjoj ljubavi za nas."

Kroz čitamo Pismo čitamo da smo mili Bogu: "Mili su mu bezazleni na svome putu" (Izr 11,20). "Mila mu je molitva pravednika" (Iz 15,8). "Od protivnika moćnog mene izbavi ... Jahve me zaštiti, na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sam mu mio" (Ps 18, 18-20).

Apsolutno je važno vjerovati da nas Bog ljubi i da smo mu mili. Tada ćemo biti u stanju prihvatiti da će svaka situacija u našem životu na kraju pokazati da je bila draga volja našega Oca za nas. Iz svoje ćemo pustinje izaći oslanjajući se na dragu Isusovu ruku. On će naše tugovanje pretvoriti u radost.

srijeda, prosinca 30, 2009

POBJEDA NAD TAMOM

Samo jedna stvar pobjeđuje i rastjeruje tamu; to je svjetlo. Izaija izjavljuje: "One što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja" (Iz 9,1). Isto tako, Ivan izjavljuje: "Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze" (Iv 1,5).


Svjetlo predstavlja shvaćanje. Kad kažemo: "Zasvijetlilo mi je", govorimo: "Sad razumijem." Vidite li što govori Pismo? Gospodin nam otvara oči ne da vidimo pobjedonosnog đavla, nego da primimo novo otkrivenje. Naš Bog poslao je svoga Duha Svetog čija sila je veća od svih sila pakla: "Veći je onaj koji je u vama, nego onaj koji je u svijetu" (1 Iv 4,4).


U Otkrivenju čitamo da će pakao izbaciti skakavce i štipavce koji će imati veliku moć. Čitamo o Zmaju, Zvijerima, stvorenjima s rogovima kao i o dolasku Antikrista. Međutim, ne znamo značenje svih tih stvorenja. To znači da ni ne moramo. Ne moramo se brinuti o Antikristu ili o znaku Zvijeri.


U nama živi Duh Svevišnjeg Boga i Krista. Pavao izjavljuje da sila Duha Svetoga djeluje u nama. Drugim riječima, Duh Sveti je živ u nama i sada.


Dakle, kako Duh radi u nama usred ovih teških vremena? Njegova se sila oslobađa jedino kad ga primimo kao nositelja našeg bremena. Duh Sveti nam je dan upravo iz tog razloga – da nosi naše brige. Dakle, kako možemo reći da smo ga primili, ako sva svoja bremena nismo predali njemu?


Duh Sveti nije zatvoren u slavi; on je ovdje i boravi u nama. On željno čeka preuzeti nadzor nad svakom situacijom u našem životu, uključujući i nad našim nevoljama. Dakle, ako se i dalje bojimo – očajavajući, ispitujući, ulazeći dublje u tjeskobu – onda ga nismo primili kao svoga utješitelja, pomoćnika, vodiča, osloboditelja i snagu.


Svjedok svijetu jest kršćanin koji je bacio sve svoje breme na Duha Svetoga. Poput Solunjana, taj vjernik vidi strašne probleme svuda oko sebe, ali ipak ima radost Gospodnju. On se pouzdaje u Duha Božjega za utjehu i za vodstvo kako izaći iz nevolje. I ima silno svjedočanstvo izgubljenom svijetu jer jasno pokazuje radost usprkos tame kojom je okružen. Njegov život govori svijetu: "Ovaj čovjek vidio je svjetlo."

utorak, prosinca 29, 2009

TAJNA KLIJET

"A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti" (Mt 6,6).


U prošlosti sam mislio da zbog zahtjeva života "tajnu klijet molitve" možemo imati bilo gdje: u automobilu, na autobusu, tijekom stanke na poslu... U nekom smislu to je istina. Ali postoji i više. Grčka riječ za "sobu" u ovom retku znači "privatna soba, tajno mjesto". Ovo je bilo jasno Isusom slušateljima jer su kuće u njihovoj kulturi imale unutrašnju sobu koja je služila kao neka vrsta ostave. Isusova zapovijed bila je da čovjek uđe u tu tajnu klijet i za sobom zatvori vrata. Tamo ćeš ući u takvu molitvu koju ne možeš imati u crkvi ili s molitvenim partnerom.


Isus je postavio primjer za to jer je i sam odlazio na tajna mjesta da moli. Iznova i iznova Pismo nam govori da je "otišao nasamo" da provede vrijeme u molitvi. Nitko nije imao tako zaposlen život kao on s obzirom da je neprestano bio pod pritiskom potreba onih oko sebe, a tako je malo vremena imao za sebe. Međutim, rečeno nam je: "Rano ujutro, dok je još bio mrak, ustade, iziđe te ode na samotno mjesto, i tu je molio" (Mk 1,35). "Kad otpusti narod, uspe se na goru, u samoću, da se moli. Još je i uvečer ondje bio sam" (Mt 14,23).


Svi mi imamo opravdanja zašto ne molimo u tajnoj klijeti, sami na nekom posebnom mjestu. Kažemo da nemamo takvo tajno mjesto ili da nemamo vremena za to. Thomas Manton, pobožan puritanski pisac, kaže ovo: "Kažemo da nemamo vremena za tajnu molitvu. Međutim, imamo vremena za sve ostalo: vrijeme za jelo, za piće i za djecu, ali nemamo vremena za ono što održava sve to. Kažemo da nemamo tajnog mjesta, ali Isus je našao goru, Petar krov kuće, proroci pustinju. Ako nekoga volite, naći ćete mjesto da budete sami."


Vidite li kako je važno da vam je srce tako postavljeno da molite na tajnom mjestu? Ne radi se tu o legalizmu ili ropstvu, nego o ljubavi. Radi se o Božjoj dobroti prema nama. On vidi što je pred nama i zna da su nam potrebna ogromna sredstva, svakodnevno njihovo "dolijevanje". A sve to nalazimo na tajnom mjestu s njim.

ponedjeljak, prosinca 28, 2009

POSTAVLJENI NA NEBESIMA

Prema Pavlu, mi koji vjerujemo u Isusa uskrsnuli smo iz duhovne smrti i postavljeni smo na nebesima. "...nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, (Bog) s Kristom oživi ... s njim nas podiže i posjede na nebesima u Kristu Isusu" (Ef 2,5-6).


Gdje su ta nebesa gdje smo posjednuti s Isusom? To nije ništa drugo nego prostorija Božjega vlastitog prijestolja – prijestolja milosti, boravište Svevišnjeg. Dva retka kasnije čitamo kako smo dovedeni na to divno mjesto: "Milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji" (Ef 2,8).


Ova prostorija prijestolja sjedište je sile i vlasti. To je mjesto odakle Bog vlada nad svim vlastima i silama i odakle upravlja nad ljudima. U toj prostoriji prijestolja on promatra svaki pokret sotone i ispituje svaku misao čovjeka.


A Krist sjedi Ocu s desne strane. Pismo nam govori: "Sve je po (njemu) postalo" (Iv 1,3) i "...U njemu stanuje stvarno sva punina božanstva" (Kol 2,9). U Isusu prebiva sva mudrost i mir, sva vlast i snaga, sve što je potrebno za pobjedonosan i plodan život. A mi smo dobili pristup do svega tog bogatstva koje je u Kristu.


Pavao nam govori: "Kao što je sigurno da je Krist bio podignut iz mrtvih, tako je i nas Otac podigao s njim. I kao što je sigurno da je Isus bio odveden do prijestolja slave, i mi smo bili odvedeni s njim do toga istog slavnog mjesta. S obzirom da smo u njemu, i mi smo tamo gdje je on. To je privilegij svih vjernika. To znači da smo posjednuti s njim na istom nebeskom mjestu gdje i on obitava."


Pavao govori da su svi duhovni blagoslovi dani u prostoriji prijestolja. Tamo nam je na raspolaganju čitavo Kristovo bogatstvo: postojanost, snaga, počinak, sve veći mir. "Neka bude hvaljen Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista – on koji nas blagoslovi svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu"(Ef 1,3).

petak, prosinca 25, 2009

OPORAVAK VJERE

Imam posebnu riječ za sve one koji su suočeni s nemogućim situacijama: Oporavak vjere ovisi o potpunijem otkrivenju ljubavi našega nebeskog Oca za nas.


"Gospodin Bog tvoj, koji je usred tebe, silni, spasit će te; radovat će ti se veoma, umirit će se u ljubavi svojoj, veselit će se tebe radi pjevajući" (Sef 3,17). Tu je slavno otkrivenje postojanosti ljubavi Božje za njegov narod. Pismo nam govori da se on smiruje i veseli u svojoj ljubavi za nas!


Hebrejska riječ za "umiriti se" ovdje znači da kod Boga nema ništa upitno u vezi s njegovom ljubavi za nas. Drugim riječima, on je svoju ljubav za nas učvrstio, uglavio, i nikada je neće oduzeti. Zapravo, rečeno nam je da je Bog tako zadovoljan u svojoj ljubavi za nas da pjeva o njoj.


Možete li to zamisliti? Tu je u nebu manifestacija Božje radosti nad vama. John Owen tumači ovaj odlomak ovako: "Svladan radošću, Bog poskakuje."


Štoviše, Pavao nam govori, sve što je izvan božanskog reda – sve što je od nevjere i nereda – promijenjeno je očitovanjem Božje ljubavi. "Očitova se dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima" (Tit 3,4).


U ranijem retku, Pavao kaže: "I mi smo, naime, nekoć bili nerazumni, buntovnici, lutalice" (Tit 3,3). Drugim riječima: "Sve je bilo u neredu. Naša vjera nije bila pobjedonosna vjera. Ali očitova se dobrota i ljubav Božja koju je Otac obilno izlio na nas kroz Krista."


Kad Pavao kaže da se "očitova" ljubav Božja, koristi riječ iz grčkog korijena koja znači "nadodati". Ukratko, Gospodin je pogledao na nas jadne duše koje se muče i pune su straha i sumnji te je nadodao ovo otkrivenje: "Moja će vas ljubav izbaviti. Počivajte i radujete se u mojoj ljubavi za vas."


Zahvalan sam Bogu za dan kad se njegova ljubav "očitovala" meni. Ne postoji vjera koja može opstati pred nemogućim ako sve – svaki problem, svaka nevolja – nije predana u dobre ruke našega Oca. Kad su moje situacije najgore, moram počivati u jednostavnoj vjeri.

četvrtak, prosinca 24, 2009

POTPUNO UVJEREN

Abraham se nije pokolebao u svojoj vjeri. Naprotiv, bio je "potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao" (Rim 4,21). Shvatio je da je Bog u stanju raditi s ničim. Doista, naš Gospodin stvara iz ničega. Promotrite izvješće Postanka: Bog je iz ničega stvorio svijet. On stvara samo s jednom riječju. I on iz ničega može stvoriti čuda za nas.


Kad sve drugo podbaci, kad se iscrpi svaki vaš plan, to je vrijeme da sve bacite na Boga. Vrijeme je da se prestanete pouzdavati da ćete naći izbavljenja negdje drugdje. Zatim, kad ste jednom spremni vjerovati, morate gledati na Boga ne kao na lončara kojem je potrebna glina, već kao na Stvoritelja koji radi iz ničega. Bog će iz ničega što je od ovoga svijeta i njegovih materijala stvoriti putove i sredstva koja nikada niste mogli ni zamisliti.


Koliko je Gospodin ozbiljan u vezi s našim vjerovanjem usprkos nemogućem? Na to pitanje odgovor nalazimo u priči o Zahariji, ocu Ivana Krstitelja. Zahariju je posjetio anđeo koji mu je rekao da će njegova žena Elizabeta roditi posebno dijete. Ali Zaharija, koji je već bio vremešan kao i Abraham, odbio je to vjerovati. Sâmo Božje obećanje za njega nije bilo dovoljno.


Anđelu je odgovorio: "Po čemu ću ja to spoznati? Ja sam star, a žena mi je u poodmakloj dobi" (Lk 1,18). Jednostavno rečeno, Zaharija je promatrao nemoguće. Govorio je: "To nije moguće. Moraš mi nekako pokazati kako će se to dogoditi." To nije zvučalo razumno.


Zaharijeve sumnje nisu bile Gospodinu ugodne. Anđeo mu je rekao: "A jer nisi vjerovao mojim riječima, premda su takve da će se ipak ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš zanijemjeti i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude" (Lk 1,20).


Poruka je jasna: Bog očekuje da mu vjerujemo kad govori. Isto tako, Petar piše: "Zato neka i oni koji trpe prema volji Božjoj, preporuče svoje duše dobrim djelima vjernom Stvoritelju" (1 Pt 4,19).

srijeda, prosinca 23, 2009

USPRKOS NEMOGUĆEM

"I ne oslabivši u vjeri, ne promotri svoje već obamrlo tijelo – bijaše mu blizu sto godina – ni obamrlost maternice Sarine" (Rim 4,19).


Bit istinske vjere nalazi se u ovom jednom retku. Bog je upravo obećao Abrahamu da će dobiti sina koji će postati potomak mnogih naroda. Vrlo je značajno da Abraham nije ustuknuo od tog obećanja iako je njegovo vrijeme mogućnosti začeća djece davno prošlo. Umjesto toga, kad je primio ovu riječ od Gospodina, "ne promotri svoje već obamrlo tijelo … ni obamrlost maternice Sarine".


Za naravan um, nemoguće je da bi se ovo obećanje ispunilo. Ali Abraham se nije bavio takvom nemogućnošću. Prema Pavlu, ovaj patrijarh uopće nije trošio misao na to da Bog ne će održati svoje obećanje. I nije raspravljao s Bogom: "Ali, Gospodine, nemam više sjemena niti Sara ima život u svojoj maternici da zanese. Prošlo je vrijeme mogućnosti da moja žena donosi djecu. Kako ćeš to, Gospodine, učiniti?" Umjesto da se zabavlja takvim mislima, on jednostavno "ne promotri".


Zapravo, kad je Bog na djelu stvarajući vjeru koja je iskušana i bolja od zlata, on najprije stavlja smrtnu kaznu na svako ljudsko sredstvo. On zatvara vrata svakom ljudskom logičnom razmišljanju, zaobilazeći svako sredstvo racionalnog izbavljenja.


Vjera koja ugađa Bogu rođena je na mjestu smrti. Ovdje govorim o smrti svim ljudskim mogućnostima. To je mjesto gdje su planovi koje je stvorio čovjek isprva cvjetali, a onda su umrli. To je mjesto gdje je ljudska nada donijela trenutačno olakšanje, ali se ubrzo srušila, uvećavajući bespomoćnost.


Jeste li bili na takvom mjestu smrti? Je li vam se činilo da vam nije preostala više nijedna opcija? Niste mogli nikoga nazvati da vam da savjet. Nebo je bilo poput olova kad ste molili i molbe su vam padale na zemlju.


Izjavljujem vam: To je Bog na djelu. Njegov Duh radi da vas navede da prestanete promatrati nemoguće, da prestanete tražiti ljudske putove i sredstva, da prestanete pokušavati osmisliti svoj izlaz iz svoje situacije. Duh Sveti vas potiče: "Prestanite loviti pomoć od čovjeka. I prestanite gledati na to kako vam je situacija beznadna. To su prepreke vašoj vjeri."

utorak, prosinca 22, 2009

OMILJENA BIBLIJSKA OBEĆANJA

Ovdje su neka od mojih najomiljenijih biblijskih obećanja, obećanja koja sam obilježio u svojoj Bibliji i koja su me kroz mnoge godine blagoslivljala. Vjerujte im. Čitajte ih iznova i iznova. Vaša su:


· "Ne boj se, nećeš se postidjeti; ne srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga" (Iz 54,4).


· "Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al se ljubav moja neće odmać od tebe, nit će se pokolebati moj Savez mira, kaže Jahve koji ti se smilovao" (Iz 54,10).


· "Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat ćeš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu. To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene – riječ je Jahvina" (Iz 54,17).


· "O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim. Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih" (Ps 31,20-21).


· "Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvati, odjenut me radošću spasenja. Učit ću te, put ti kazat kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moja bdjeti nad tobom" (Ps 32,7-8).


· "Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca! Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi" (Ps 37,4-5).


· "Ti koji mi pokaza nevolje velike i ljute, oživjet ćeš me ponovo i izvući me ponovo iz bezdana zemaljskih. Povećat ćeš dostojanstvo moje i okrenuti da me utješiš" (Ps 71,20-21).

ponedjeljak, prosinca 21, 2009

LJUBAV BOŽJA NIKADA NE IZNEVJERI

Kad je David zapisao riječi Psalma 13, pitao je: "Kako dugo ćeš me zaboravljati, Gospodine? Zauvijek? Kako dugo ćeš skrivati lice od mene? Kako dugo ću svakodnevno imati žalost u srcu? Kako dugo će se neprijatelj dizati na mene?"

Ovo zvuči kao da je David mislio da ga je Bog potpuno prepustio da svaki dan trpi i budi se s crnim oblakom nad sobom. Iz očaja, određeno je razdoblje govorio: "Hoće li ovaj osjećaj izolacije trajati zauvijek? Kad će konačno moje molitve biti odgovorene?"

Ljubljeni, kad nas snađu nevolje i izbavljenje se čini beznadno, tonemo pod pritiskom iako znamo da ljubimo Gospodina. Upravo sada, netko tko čita ove riječi tone pod strašnim pritiskom situacije koja se čini nerješiva. Na rubu je potpunog očaja nadajući se zatišju u svojoj kušnji makar samo da predahne.

Zatim je David pitao: "Dokle ću u svojoj duši premišljati?" Govorio je o stvaranju jednoga plana za drugim pokušavajući osmisliti putove iz svoje nevolje, ali podbacili su svi planovi i sve pripreme. Sad više nije imao ništa o čemu bi razmišljao, o nikakvom djelotvornom rješenju. Bio je na kraju svega.

Kako se digao iz te svoje jame očaja? "Ja se u tvoju dobrotu uzdam … Pjevat ću …"

Dopustite mi s vama podijeliti nekoliko razloga da se nastavite pouzdavati za izlaz iz svojih sadašnjih kušnji: kako god oluje bjesnjele, naš dragocjeni Gospodin još će uvijek hraniti ptice u zraku, odijevati ljiljane u polju i snabdijevati ocean pun riba njihovim svakodnevnim potrebama. "Vaš ih Otac nebeski hrani …" Nijedna ptica ne pada na zemlju bez Očeva oka na njoj.

Kakav bi to Otac hranio sva stvorenja na zemlji, a zanemarivao bi svoju djecu? Isus nas potiče da se ne brinemo tjeskobno za svagdašnje potrebe i probleme, "jer se on brine za vas".

Gospodin vas doista ljubi i neće se oglušiti na vaše vapaje. Ustrajte, idite naprijed, čekajte strpljivo. On vas nikada neće iznevjeriti.

petak, prosinca 18, 2009

JEDAN PUT DO PRIJESTOLJA

Do tog nebeskog mjesta ne možete putem suza. Ne možete ni putem proučavanja Pisma, dobrih djela ili htijenja. Ne, jedini put do prijestolja života jest putem žive žrtve: "Prinesite sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje" (Rim 12,1).


Pavao govori iz iskustva. Bio je to čovjek koji je bio odbacivan, kušan, progonjen; primao je udarce; bio je utamničen; doživio je brodolome i kamenovanja. Na njemu je bila i sva briga za Crkvu. Međutim, on svjedoči: "U svakom sam stanju bio zadovoljan."


Sad nam govori: "Dakle, želite znati kako sam došao do spoznaje o ovom nebeskom hodanju? Želite znati kako sam postigao da sam zadovoljan u svakom stanju, kako sam otkrio pravi odmor u Kristu? Tu je put, tajna prisvajanja vašega nebeskog položaja: prinesite svoje tijelo kao živu žrtvu Gospodinu. Zadovoljan sam postao tek kad sam žrtvovao svoju vlastitu volju."


Grčki korijen za "živo" ovdje govori o "doživotnom". Pavao govori o obvezujućem predanju, žrtvi koja se čini jednom u životu. Međutim, nemojte me pogrešno razumjeti; to nije pomirna žrtva za grijeh. Kristova žrtva na križu jedina je vrijedna pomirenja: "On se samo jedanput zauvijek – u punini vremena – pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh" (Heb 9,26).

Ne, Pavao govori o drukčijoj vrsti žrtve. Nemojte misliti da su Bogu bile ugodne žrtve koje su prinosili ljudi Staroga zavjeta. Hebrejima nam govori: "Ni paljenice ni okajnice nisu ti bile ugodne" (Heb 10,6). Zašto te žrtve nisu bile ugodne Gospodinu? Jednostavno rečeno, one nisu zahtijevale srce.


Žrtva o kojoj Pavao govori jest ona koja je Bogu vrlo ugodna, točnije zato što uključuje srce. Kakva je to žrtva? To je smrt našoj volji, to je odlaganje naše samodostatnosti i odbacivanje naših ambicija.


Kad Pavao vruće moli: "Prinesite sebe", on govori: "Približite se Gospodinu." Međutim, što to točno znači? To znači, približavati se Bogu s namjerom prinošenja cijeloga sebe njemu. To znači, ne dolaziti k njemu u našoj vlastitoj dostatnosti, već kao uskrslo dijete, sveto u Isusovoj pravednosti, prihvaćeno kod Oca kroz naš položaj u Kristu.

Onoga trenutka kad se odričete svoje volje i dajete je njemu, žrtva je učinjena. To se događa kad predajete borbu pokušavajući ugoditi Bogu u svojoj vlastitoj snazi. Ovaj čin vjere je "duhovno bogoštovlje" o kom Pavao govori. To je sve u vezi s pouzdanjem u njega s našom voljom vjerujući da će se on pobrinuti za sve blagoslove koji su nam potrebni.

četvrtak, prosinca 17, 2009

RADUJTE SE U GOSPODINU

Naš mir i naše zadovoljstvo uvijek ovise o našem prepuštanju Božjim rukama, bez obzira na okolnosti. Psalmist piše: "Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca" (Ps 37,4).


Ako ste se potpuno prepustili u ruke Božje, onda možete podnijeti svaku tegobu. Želja vašega Oca je da možete ići za svojim svakodnevnim poslovima bez straha i tjeskobe potpuno se pouzdajući u njegovu brigu. Vaše prepuštanje njemu ima vrlo praktičan učinak u vašem životu. Što se više prepuštate Božjoj skrbi i čuvanju, ravnodušniji ćete biti na stanje oko sebe.


Ako ste se prepustili njemu, nećete neprestano pokušavati otkriti sljedeći korak. Nećete se plašiti strašnih vijesti koje se kovitlaju oko vas. Nećete biti svladani kad se sjetite dana pred sobom jer ste svoj život, obitelj i budućnost povjerili u Gospodnje sigurne i drage ruke.


Što mislite, koliko se ovce brinu dok slijede svoga pastira? Uopće se ne brinu jer su se potpuno prepustile da ih on vodi. Isto tako, i mi smo ovce Krista, našega Velikog pastira. Dakle, zašto bismo bili zabrinuti i nemirni u vezi s našim životom i budućnošću? On savršeno zna kako zaštiti i sačuvati svoje stado jer nas vodi s ljubavlju!


U svom vlastitom životu morao sam naučiti pouzdavati se u Boga problem po problem. Razmislite, kako mogu reći da se za sve pouzdajem u Boga ako ne mogu dokazati da se mogu pouzdavati u njega samo za jednu stvar? Puke riječi: "Pouzdajem se potpuno u Gospodina", nisu dovoljne. Moram to iznova i iznova dokazati u svom životu u mnogim područjima i svakodnevnim stvarima.


Mnogi ljudi koji danas žive kažu da se prepuštaju, predaju i pouzdaju jedino kad vide da nema drugog izlaza iz njihove situacije. Ali istinsko prepuštanje koje ugađa Bogu jest učinjeno slobodno i dragovoljno prije nego dođemo izvan sebe. Moramo se ponašati u sporazumu s Gospodinom poput Abrahama koji je dao Bogu svoj život kao prazan ček, dopuštajući njemu da sve ispuni.

srijeda, prosinca 16, 2009

MOLITVA U NEMIRNA VREMENA

U opasna vremena kao što su ova, je li Crkva tako nemoćna da ne može ništa učiniti? Trebamo li sjediti i čekati na Kristov povratak? Ili smo pozvani na neku odlučnu akciju? Kad se svijet svuda oko nas trese i ljudska srca otkazuju od straha, jesmo li pozvani da uzmemo duhovno oružje i uđemo u bitku s protivnikom?


Prorok Joel vidio je da se sličan dan približava Izraelu, "dan pun mraka i tmine". Prema Joelu, dan mraka koji se primicao Izraelu trebao je biti takav kakav nije bio viđen u njihovoj povijesti. Prorok je vapio: "Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi ko pahara od Svevišnjeg" (Jl 1,15).


Što je bio Joelov savjet Izraelu za taj mračan trenutak? Donio mu je ovu riječ: "Al' i sada – riječ je Jahvina – vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom?" (Jl 2,12-14).


Dok čitam ovaj odlomak, najviše sam pogođen ovim riječima: "Al' i sada..." Dok se gusti mrak spuštao nad Izraelom, Bog je pozivao svoj narod: "Al' i sada, u trenutku moje osvete – kad ste me izgurali iz svoga društva, kad se čini da je milosrđe nemoguće, kad se čovječanstvo ismijava iz mojih upozorenja, kad mrak i tmina pokrivaju zemlju – al' i sada, potičem vas, vratite se k meni. Ja sam spor na gnjev i poznat sam po tome da zadržavam svoje sudove na određeno vrijeme, kao što sam učinio za Jošiju. Moj narod može moliti i tražiti moje milosrđe. Svijet se neće pokajati ako kažete da nema milosrđa."


Vidite li Božju poruku za nas u tome? Kao njegov narod, možemo se prepustiti molitvi i on će nas čuti. Možemo mu upućivati naše molbe znajući da će odgovoriti na iskrene, učinkovite i žarke molitve svojih svetih.

utorak, prosinca 15, 2009

STRAH I STRAHOPOŠTOVANJE

Prorok nas upozorava da kad vidimo da Bog potresa nacije i da dolaze pogibeljna vremena, naš prirodni čovjek vrlo će se uplašiti. Ezekiel je pitao: "Jer, hoće li srce tvoje izdržati i hoće li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem?" (Ez 22,14).


Kad je Bog upozorio Nou na dolazak njegovih sudova i rekao mu da sagradi arku, Noa "pobojavši se, sagradi ..." (Heb 11,7). Čak je i hrabar David rekao: "Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim" (Ps 119,120). A kad je prorok Habakuk vidio kobne dane pred sobom, zavapio je: "Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom, kako ću počivati u dan nevolje ..." (Hab 3,16).


Dok čitate ove odlomke, obratite pozornost na to da strah koji je došao ne te svete ljude nije bio tjelesan strah, već strahopoštovanje Gospodnje. Ti sveti ljudi nisu se bojali neprijatelja svojih duša, nego pravednih sudova Božjih. Zbog toga su razumjeli strahovitu silu iza dolazećih katastrofa. Nisu se bojali posljedica oluje, već svetosti Božje!


Isto tako, u dolazećim vremenima uništenja i katastrofe svatko od nas iskusit će neodoljiv strah. Ali naš strah mora doći iz strahopoštovanja za Gospodina, a nikada iz tjelesne tjeskobe o našoj sudbini. Bog prezire sav grešan strah u nama, strah da ćemo izgubiti materijalne stvari, bogatstvo, standard življenja.


Širom svijeta ljudi su ispunjeni tom vrstom straha dok promatraju pogoršanje stanja gospodarstva svoje nacije. Boje se da će gospodarska bujica odnijeti sve što su tijekom života zaradili. To je vapaj nevjernika koji nemaju nade. Ali takav ne bi smio biti vapaj pobožnih. Doista, ako ste dijete Božje, vaš nebeski Otac neće podnositi takvu nevjeru u vama. Izaija je upozorio: "Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjeg, koji je kao trava? Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja ... sveudilj strepiš, svaki dan, od tlačiteljeve jarosti ..." (Iz 51,12-13). "Jahve nad Vojskama – on jedini nek vam svet bude; jedino se njega bojte, strah (strahopoštovanje) od njega nek vas prožme" (Iz 8,13).


Neka Bog bude vaš strah i strahopoštovanje. Takav strah ne vodi u smrt, nego u život!