ponedjeljak, studenoga 30, 2009

PRISTUP BOGU

Tražeći Gospodina u molitvi, pitao sam ga: "Što je najvažniji aspekt toga što smo tvoj hram?" Evo što mi je došlo: pristup sa smjelošću i pouzdanjem.


Pavao govori o Kristu: "...u kome imamo smjelost i pristup s pouzdanjem kroz vjeru u njega" (Ef 3,12).


U židovskom hramu bilo je vrlo malo pristupa k Bogu. Zapravo, pristup Bogu bio je omogućen jedino visokom svećeniku i to samo jednom na godinu. Kad je došlo to vrijeme, svećenik je sa strahom i drhtanjem ulazio u Božju nazočnost u hramu. Znao je da može pasti mrtav jer se približava prijestolju milosti s neoproštenim grijehom u srcu.


Danas je Bog izašao iz te male, zabranjene prostorije. Došao je izravno k nama u svoj našoj sramoti i pokvarenosti i govori nam: "Došao sam da živim u tebi. Ne moraš od mene skrivati svoju prljavštinu i očaj. Odabrao sam te jer te želim i pretvorit ću tvoje tijelo u svoj dom, svoje obitavalište, svoje prebivalište.


Poslat ću Duha Svetoga koji će te posvetiti. On će očistiti i pomesti svaku prostoriju da pripremi tvoje srce kao moje zaručnice, ali to nije sve. Posjest ću te do sebe i poticati da smjelo dolaziš do moga prijestolja, s pouzdanjem. Vidiš, želim da od mene tražiš silu, milost, snagu, sve što ti je potrebno. U tvoju dušu donosim nebo tako da možeš imati pristup svemu tome. Bogat si, a to čak ni ne znaš. Baštinik si sve moje slave."


Jedini razlog zašto je tvoje tijelo sveto jest taj što Duh Sveti živi ondje. I ono ostaje sveto jedino njegovom neprestanom nazočnošću i silom. Ti sam to ne možeš postići. Pokušavajući čuvati sve ulaze, postao bi nervozna razvalina. Obeshrabrio bi se kad ne bi uspio izbaciti svu prašinu i prljavštinu koja ulazi. Umorio bi se trčeći iz jedne prostorije u drugu pomećući i lašteći i nastojeći da sve izgleda dobro.


Svaki kršćanin trebao bi se radovati ovoj činjenici: Bog je u tebi! I uvijek je s tobom, dakle, tko može biti protiv tebe?

petak, studenoga 27, 2009

PROŠIRENJE SRCA

Evanđelisti George Whitefield i John Wesley bila su dva najveća propovjednika u povijesti. Njih dvojica propovijedali su tisućama na otvorenim sastancima na ulicama, u parkovima, u zatvorima, i kroz njihove službe mnogi su bili dovedeni Kristu. Ali između njih dvojice podiglo se doktrinarno nesuglasje o tome kako se netko posvećuje. Obje doktrinarne strane snažno su branile svoja gledišta i bile su izmijenjene neke zlobne riječi. Sljedbenici oba ova čovjeka prepirali su se na nedoličan način.


Jednoga dana, Whitefieldu je došao jedan njegov sljedbenik i pitao ga: "Hoćemo li mi vidjeti Johna Wesleya u nebu?" Zapravo je pitao: "Kako Wesley može biti spašen ako propovijeda takvu pogrešku?"


Whitefield je odgovorio: "Ne, mi ne nećemo vidjeti Johna Wesleya u nebu. On će biti tako blizu Kristova prijestolja, tako blizu Gospodina, da nećemo biti u mogućnosti vidjeti ga."


Pavao je takav duh nazvao "širokim srcem". On sam ga je posjedovao kad je pisao Korinćanima, crkvi u kojoj su ga neki optuživali za krutost i ismjehivali se iz njegova propovijedanja. Uvjeravao ih je: "Već vam otprije govorimo posve otvoreno, Korinćani! Naše je srce široko" (2 Kor 6,11).


Kad Bog proširi vaše srce, iznenada su mnoga ograničenja i barijere uklonjene! Više ne gledate kroz sužene leće. Umjesto toga, otkrivate da ste Duhom Svetim vođeni onima koji su povrijeđeni. A povrijeđeni su privlačeni magnetskom snagom Duha Svetoga k vašem samilosnom duhu.


Dakle, imate li blago srce kad vidite povrijeđene ljude? Kad vidite brata ili sestru koji posrću u grijehu ili možda imaju probleme, jeste li u kušnji da im kažete što nije u redu u njihovu životu? Pavao kaže da je povrijeđenom potrebno da bude obnovljen u duhu krotkosti i blagosti. Oni moraju naići na duh koji se pokazivao u Isusu.


Evo vapaja mog srca za ostatak mojih dana: "Bože, izvadi iz moga srca svu uskogrudnost. Želim tvoj duh samilosti za one koji su povrijeđeni ... tvoj duh opraštanja kad vidim nekoga tko je pao ... tvoj duh obnavljanja da uklonim njihovu sramotu.


Ukloni iz moga srca svu isključivost i proširi mi srce da ljubim svoje neprijatelje. Kad se približim nekome tko je u grijehu, daj da to ne bude s osuđivanjem. Umjesto toga, neka izvor vode koja izlazi iz mene bude rijeka božanske ljubavi za njih. A ljubav koja bude pokazana njima, neka potakne u njima ljubav za druge."

četvrtak, studenoga 26, 2009

BOG LJUBI CRKVU

Prava Crkva Isusa Krista zjenica je oka Gospodnjeg. Međutim, od samog početka njegova je Crkva iskusila otpadništvo i lažne učitelje. Rane crkve – ona apostolska tijela koja su osnovali Pavao i apostoli – bile su poučene u potpun nauk Božji. Ništa "što je korisno za rast i postojanost" nije bilo zadržano od Kristovih sljedbenika. Primili su istinu ne samo u riječi, nego u očitovanju sile Duha Svetoga.


Pavao je upozorio Timoteja da dolaze vremena kad neki ljudi Božji "neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škakljaju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama (takozvanim mističnim istinama)" (2 Tim 4,3-4).


Povijest je zapisala da se dogodilo upravo kao što je Pavao predvidio. Nakon što su apostoli umrli, a generacija koja je sjedila pod njihovim učenjem iščezla, zavjera strašne zablude preplavila ja Crkvu. Vjernici su bili zavođeni stranim naukama, a znanost i filozofija potkopavali su istinu Kristova evanđelja.


Pogledajte što je Pavao rekao o čistoći Kristove Crkve: "Krist je ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju, da je posveti čisteći je u kupelji vode uz pratnju riječi, da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane" (Ef 5,25-27).


Velika Božja briga nije za otpadničku crkvu. Čak ni otpadništva neće moći ubiti ili uništiti Crkvu Isusa Krista. Unatoč tim problemima, Bog ima sve pod svojim nadzorom: njegova tajnovita, nevidljiva, pobjedonosna Crkva ne umire. Naprotiv, rijeka Duha Svetoga utječe u "mrtvo more" otpadničkih crkava razotkrivajući grijeh i mlakost. A to stvara nicanje novog života.


Oni koji su se vratili iz mrtvih, beživotnih crkava mogu biti samo ostatak. Ipak, Isus izjavljuje: "Polja su zrela za žetvu. Još uvijek je vrijeme da poslenici idu u žetvu." Nigdje u Bibliji ne stoji da je Duh Sveti pobjegao s prizora ostavljajući iza sebe uvelu žetvu. Duh Božji još uvijek radi uvjeravajući, pozivajući i privlačeći izgubljene Kristu, uključujući i one u otpadništvu.


Oblak nebeskih svjedoka rekao bi nam da ne čekamo sud, nego da se usredotočimo na "držanje položaja". Još je uvijek vrijeme Duha Svetoga koji čeka da ispuni svaku posudu koja to želi.


Bog još uvijek ljubi svoju Crkvu, nagrđenu ili kakva god bila.

srijeda, studenoga 25, 2009

BUDITE SPREMNI

U Mateju 24 Isus koristi usporedbu kako bi nas poučio da budemo spremni za njegov povratak: "Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate. Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je postavio gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.


Ali ako zli sluga u srcu svome kaže: 'Moj gospodar neće doći zadugo' i počne tući sudrugove te jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar njegov u dan kad ga ne očekuje i u čas koji ne poznaje, pa će ga strogo kazniti i odrediti mu sudbinu među licemjerima, gdje će bit plač i škrgut zubâ" (Mt 24,44-51).


Isus ovdje govori o slugama, što znači o vjernicima. Jedan sluga nazvan je vjernim, a drugi zlim. Što ovoga drugog čini zlim u očima Božjim? Prema Isusu, to je nešto što on "u svom srcu kaže" (Mt 24,28). Taj sluga ne iskazuje svoju misao glasno niti je propovijeda, nego o njoj misli. Prodao je svoje srce demonskoj laži: "Gospodin neće doći zadugo." Pogledajte, nije rekao da Gospodin ne dolazi, nego da neće još zadugo doći. Drugim riječima: "Isus neće doći iznenada ili neočekivano. Neće se vratiti u mojoj generaciji."


Očito je da je ovaj "zli sluga" slika vjernika, možda čak onoga u službi. Njemu je zapovjeđeno da "bdije" i da "bude pripravan", "jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate" (Mt 24,44). Međutim, ovaj čovjek utišao je svoju savjest prihvaćajući sotoninu laž.


Isus nam pokazuje plod takva razmišljanja. Ako je sluga uvjeren da Gospodin još dugo neće doći, onda ne vidi potrebe da živi ispravno. Nije primoran da bude u miru sa svojim sudrugovima. Ne vidi potrebe da čuva jedinstvo u svom domu, na poslu, u crkvi. Može udarati druge sluge, optuživati ih, zamjerati im, uništavati njihov ugled. Kao što je Petar rekao, tog slugu tjeraju njegove požude. Želi živjeti u dva svijeta. Pristaje na zao život vjerujući da je siguran od pravedne kazne.

utorak, studenoga 24, 2009

NEPRIJATELJEVE LAŽI

U vrijeme testiranja i kušnje, dolazi nam sotona donoseći laži: "Sad si opkoljen i nemaš izlaza. I veće sluge od tebe digle su ruke u situacijama koje nisu bile gore od tvojih. Sad je tvoje vrijeme da padneš. Gubitnik si, inače ne bi kroz ovo prolazio. S tobom nešto nije u redu i Bog je jako nezadovoljan."


Usred kušnje, Ezekija je priznao svoju bespomoćnost. Kralj je shvatio da nema snage zaustaviti glasove koji su bjesnjeli na njega, glasove obeshrabrenja, prijetnji i laži. Znao je da sam sebe ne može izbaviti iz te bitke te je tražio pomoć od Gospodina. Bog je odgovorio šaljući mu proroka Izaiju s ovom porukom: "Gospodin je čuo tvoj vapaj. Reci sad sotoni na svojim vratima: 'Ti si onaj tko će pasti. Vratit ćeš se istim putem kojim si i došao ovamo.'"


Od ovoga neprijateljeva trika Ezekija je gotovo pao. Činjenica je, ako se ne dignemo protiv sotoninih laži, ako se u svojim razdobljima kriza ne okrenemo k vjeri i molitvi i ako ne crpimo snagu iz Božjih obećanja o izbavljenju, đavao će uništavati našu kolebljivu vjeru i pojačati svoje napade.


Ezekija je svoju hrabrost stekao iz riječi koju je primio te je mogao vrlo jasno i glasno reći Sanheribu: "Đavolji kralju, nisi ti hulio mene nego samog Boga. Gospodin će me izbaviti. A s obzirom da si hulio njega, suočit ćeš se s njegovim gnjevom."


Biblija nam govori da je Bog iste te noći nadnaravno izbavio Ezekiju i Judu: "Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci" (2 Kr 19,35).


Danas vjernici ne stoje samo na obećanju nego i na prolivenoj krvi Isusa Krista. U toj krvi imamo pobjedu nad svakim grijehom, iskušenjem i bitkom s kojima se ikada suočimo. Možda ste nedavno primili pismo od đavla. Pitam vas, vjerujete li da Bog unaprijed zna i predviđa svaku vašu kušnju? Svaki vaš glupi korak? Svaku vašu sumnju i strah? Ako je tako, pred sobom imate primjer Davida koji je molio: "Ovaj je siromah vapio i Gospodin ga je izbavio." Hoćete li i vi to učiniti?

ponedjeljak, studenoga 23, 2009

MIR I DUH SVETI

Kome Isus daje svoj mir? Možda mislite: "Ja nisam dostojan živjeti u Kristovom miru. Imam previše borbi u svom životu. Vjera mi je preslaba."


Dobro ćete učiniti ako promotrite ljude kojima je Isus prvima dao svoj mir. Nijedan od njih nije bio vrijedan i nitko od njih nije imao pravo na njega.


Sjetite se Petra. Isus je dao svoj mir propovjedniku evanđelja koji je ubrzo iz sebe izbacivao kletve. Petar je bio revan u svojoj ljubavi za Krista, ali ga se isto tako i odrekao.


A onda su tamo bili i Jakov i njegov brat Ivan, ljudi natjecateljskog duha, uvijek tražeći da budu prepoznati. Tražili su Isusa da mu sjede slijeva i zdesna kad se uspne za svoje prijestolje u slavi.


Ni drugi učenici nisu bili ništa pravedniji. Ključali su od bijesa na Jakova i Ivana što su ih pokušali prijeći. Tu je bio Toma, čovjek Božji koji se predao sumnji. Svim učenicima toliko je nedostajala vjera da je to Isusa zaprepastilo. Doista, u njegovo najteže vrijeme, svi su ga ostavili i pobjegli. Čak i nakon uskrsnuća, kad se proširila vijest da je ustao, učenici su bili spori u to povjerovati.


Ali ima tu još i više. Bili su to i zbunjeni ljudi. Nisu razumjeli putove Gospodnje. Njegove su ih usporedbe zbunjivale. Nakon raspeća, izgubili su osjećaj za slogu koju su imali i razbježali su se u svim smjerovima.


Kakva slika! Ovi ljudi bili su puni straha, nevjere, nesloge, žalosti, zbunjenosti, natjecateljskog duha, ponosa. Međutim, upravo je tim uznemirenim slugama Isus rekao: "Dat ću vam svoj mir."


Učenici nisu bili odabrani jer su bili dobri i pravedni; to je sasvim jasno. Niti je to bilo jer su imali talente i sposobnosti. Bili su ribari i nadničari, krotki i ponizni. Krist je pozvao i odabrao učenike jer je vidio nešto u njihovim srcima. Dok je gledao u njih, znao je da će se svaki pojedini od njih podrediti Duhu Svetom.


U toj točki, sve što su učenici imali bilo je Kristovo obećanje njegova mira. Međutim, puninu tog mira trebali su primiti tek na Pentekost. Tada je došao Duh Sveti i nastanio se u njima. Kristov mir primamo od Duha Svetoga. Taj mir nam dolazi dok nam Duh otkriva Krista. Što više želite Isusa, više će vam ga Duh pokazivati i više ćete stvarnoga Kristovog mira imati.

petak, studenoga 20, 2009

BOŽJA VELIKA BRIGA

Usred ovoga "potresanja" širom svijeta, za što je Bog u svemu tome najviše zabrinut? Je li za događaje na Bliskom istoku? Ne. Biblija nam govori da je Božji pogled uperen na njegovu djecu: "Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu" (Ps 33,18).


Naš Gospodin svjestan je svakog pokreta na zemlji svakoga živog stvorenja. A ipak, njegov je pogled prije svega na dobrobiti njegove djece. Njegove su oči čvrsto uperene na boli i potrebe svakog uda njegova duhovnog tijela. Jednostavno rečeno, njega brine sve što nas boli.


Da bi nam to dokazao, Isus je rekao: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu" (Mt 10,28). Čak i usred velikih svjetskih ratova, Božji pogled nije prvenstveno na tiranima, nego na svakoj situaciji u životu njegove djece.


Odmah u sljedećem retku Krist govori: "Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega" (Mt 10,29). U Kristovo su vrijeme vrapci bili hrana siromašnih i prodavali su se za novčić. Međutim, Isus je rekao: "Nijedno od tih malih stvorenja ne pada na tlo bez znanja vašega Oca."


Riječ "pasti" koju u ovom retku Isus koristi označava više od ptičje smrti. Aramejsko značenje je "dokopati se zemlje". Drugim riječima, "pasti" ovdje označava svaki malen skok koji ova majušna ptičice čini.


Krist nam govori: "Oko vašeg Oca je na vrapcu ne samo kad umire, nego i kad skakuće po zemlji. Kad vrabac uči letjeti, pada iz gnijezda i počinje skakutati po zemlji. A Bog vidi svaki njegov maleni napor i brine se za svaki detalj njegova života."


Isus zatim dodaje: "Dakle, ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca" (Mt 10,31). Zapravo kaže: "A vama su i vlasi na glavi izbrojene" (Mt 10,30). Jednostavno rečeno, Onaj tko je stvorio i izbrojio sve zvijezde, tko je nadgledao svaku akciju Rimskog Carstva, tko drži galaksije u njihovim orbitama, čvrsto drži svoje oko na vama. I, pita Isus: "Niste li vi vrjedniji od mnoštva vrabaca?"

četvrtak, studenoga 19, 2009

DIVNA MILOST

Isus nam daje više od jednog razloga zašto nam je potreban njegov mir. U Ivanu 14,30 rekao je svojim učenicima: "Približuje se knez ovoga svijeta." Što je glavna misao ove izjave? Dvanaestorici je upravo rekao: "Neću više mnogo s vama govoriti" (Iv 14,30). Zatim je objasnio zašto: "...jer se približuje knez ovoga svijeta."


Isus je znao da je sotona u samom onom trenutku na djelu. Već je pridobio Judu da ga izda. A znao je i to da je religijska hijerarhija u Jeruzalemu primila snagu od poglavarstava pakla. Svjestan je bio i to da će ubrzo doći đavlom nadahnuta svjetina da ga uhvati. Tada je rekao učenicima: "Dolazi sotona, Zli, i neću više dugo s vama razgovarati."


Isus je znao da mu je potrebno vrijeme s Ocem da se pripremi za dolazeću borbu. Trebao je biti predan u ruke zlikovcima, upravo kao što je i govorio. A znao je i to da sotona radi sve što može da mu uzdrma mir. Đavao ga je nastojao mučiti i obeshrabriti, s namjerom da mu slomi vjeru u Oca – sve samo da ga navede da izbjegne križ.


I vi možete biti u nemiru misleći: "Gotovo je. Neću uspjeti." Ali Isus kaže: "Znam kroz što prolaziš. Dođi i uzmi moj mir."


Upravo sada možda prolazite kroz najteže razdoblje svoga života. Život vam je možda poremećen i sve izgleda beznadno. Čini se da nemate izlaza; na koji god put skrećete samo imate više stresa, pomutnje i umora.


Nije važno kroz što prolazite. Život vam može izgledati kao da ga je pogodio tornado. Možda podnosite kušnje zbog kojih onima koji vas promatraju izgledate kao neki Job modernog vremena. Ali kad usred svojih kušnji prizovete Duha Svetoga da vas krsti Kristovim mirom, on će to učiniti.


Ljudi će pokazivati na vas i govoriti: "Svijet ovoga čovjeka potpuno se raspao. No on je odlučio da će se živ ili mrtav pouzdavati u Riječ Božju. Kako to može? Kako uspijeva ići dalje? Već je davno trebao dići ruke. Ali nije. A kroz sve to, nije kompromitirao ništa u što vjeruje. Kakav divan mir! To je van svakog shvaćanja!"

srijeda, studenoga 18, 2009

OBLAK SVJEDOKA

Poslanica Hebrejima 12,1 govori nam da je svijet opkoljen oblakom svjedoka koji su s Kristom u slavi. Što to mnoštvo nebeskih svjedoka ima za reći sadašnjem svijetu? Mi živimo u generaciji koja je daleko pokvarenija od Noine. Što ti svjedoci mogu reći ljudskoj rasi čiji su grijesi premašili i one Sodomine?


Naše vrijeme je vrijeme napretka. Gospodarstvo nam je blagoslovljeno, međutim, naše društvo je postalo tako nemoralno, nasilno te nastrojeno protiv Boga da čak i sekularisti jadikuju kako smo daleko pali. Kršćani se svugdje pitaju zašto Bog zadržava sudove nad tako pokvarenim društvom.


Mi koji ljubimo Krista možda ne razumijemo zašto je dopušteno da se takvo veliko zlo nastavlja. Ali oblak nebeskih svjedoka razumije. Oni ne ispituju milost i strpljivost koje Bog pokazuje.


Apostol Pavao u tom je oblaku svjedoka i nosi svjedočanstvo Božje bezgranične ljubavi čak i za "najveće grešnike". Pavlov život i njegove poslanice govore nam da je psovao Kristovo ime. Bio je terorist; lovio je narod Božji i odvlačio ih da budu utamničeni ili ubijeni. On bi nam rekao da je Bog strpljiv s ovom sadašnjom generacijom jer postoje mnogi kao što je i sam bio, koji griješe u neznanju.


I apostol Petar je u tom oblaku svjedoka, a i on razumije zašto je Bog tako strpljiv. Petrov život i njegove poslanice podsjećaju nas da je i on psovao Isusa zaklinjući se da ga ne poznaje. Bog zadržava svoj sud jer postoje mnogi koji ga još uvijek psuju i odriču ga se upravo kao i Petar. Gospodin ne diže ruke od njih kao što ih nije digao ni od Petra. Mnogi su poput njega za koje Krist još uvijek moli.


Dok promatram taj oblak svjedoka, vidim lica bivših ovisnika o drogi i alkoholu, bivših prostitutki i homoseksualaca, bivših gangstera i prodavače droge, bivših ubojica i zlostavljača žena, bivših nevjernika i ovisnika o pornografiji – mnoštvo onih od kojih je društvo diglo ruke. Svi oni su se pokajali i umrli na Isusovim rukama i sada su svjedoci milosti i strpljivosti dobroga Oca.


Vjerujem da bi svi oni u jednom objedinjenom svjedočanstvu rekli da im Isus nije sudio prije nego su primili njegovu milost. Bog još uvijek ljubi ovaj ludi, nemoralan svijet. Neka nam pomogne da i mi ljubimo izgubljene kao on. Molimo da i mi imamo ljubav i strpljivost koju on pokazuje svijetu upravo sada.

utorak, studenoga 17, 2009

KAD DUH SVETI DOLAZI

Prorok Izaija opisuje što se događa kad Duh Sveti pada na ljude. Izaija prorokuje: "...dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad će pustinja postat voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvorit" (Iz 32,15).


Izaija je govorio: "Kad dolazi Duh Sveti, ono što je jednom bila neplodna pustinja, postaje plodni voćnjak. Mrtav komad zemlje iznenada je pun ploda. I to nije prolazna berba. Plodni voćnjak pretvara se u šumu. Tada u toj šumi možete imati berbu iz godine u godinu i neprestano povećavati svoju plodnost."


Izaija dodaje: "Tada će se sud nastaniti u pustinji, i pravednost prebivati u voćnjaku" (Iz 32,16). Prema proroku, Duh Sveti sa sobom donosi poruku suda protiv grijeha, a ta poruka stvara pravednost u ljudima.


Izaija ne govori o jednokratnom izlijevanju Duha, što neki ljudi smatraju "probuđenjem". Izaija opisuje nešto što traje. Studije kršćanskih sociologa pokazuju da većina današnjih probuđenja traju u prosjeku pet godina i iza sebe ostavljaju mnoštvo zbrke i razdora. Znam za neke crkve gdje se dogodilo takozvano probuđenje, ali sada, za svega nekoliko godina, tamo nema ni traga Duhu. Te su crkve mrtve, suhe, prazne. Zgrade koje su jednom primale tisuće sada su poput grobova, sa svega pedesetak ljudi na sastancima.


Izaija nastavlja: "Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje. Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima" (Iz 32,17-18).


Mir dolazi jer je na djelu pravda. Duh Sveti radi uklanjajući sav nemir, nered i osudu. Ono što slijedi je mir uma, mir doma, mir doma Božjega. A kad narod Božji ima Kristov mir, nije ga lako maknuti od toga: "Ali će tuča pasti, kad se sruši šuma i grad potone u dubinu. Blagoslovljeni ste vi, možete sijati pokraj svih voda i puštati volove i magarce da slobodno trče" (Iz 32,19-20).


Izaijino proročanstvo o Duhu Svetom upućeno je bilo Izraelu tijekom Uzijine vladavine. No ono se odnosi i na narod Božji danas. To je poznato kao dvostruko proročanstvo. Činjenica je da svaka generacija treba izlijevanje Duha Svetoga. A ja vjerujem da današnja Crkva nije vidjela ništa u usporedbi s onim što Duh Sveti želi učiniti.

ponedjeljak, studenoga 16, 2009

POGANSTVO BRIGE

"Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani" (Mt 6,31-32).


Isus nam govori da je briga za budućnost obitelji, posla, kako ćemo preživjeti, poganski način života. Isus ovdje govori o onima koji nemaju nebeskog Oca. Oni ne poznaju Boga kao što bi on htio biti poznat – kao brižan i dobar Otac u nebu.


"Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan" (Mt 6,34). U ovim jasnim riječima Isus nam zapovijeda: "Ne predajte se mislima i brigama o tome što bi se moglo ili ne dogoditi sutra. Ništa ne možete promijeniti. Brinući se, ništa ne možete pripomoći. Kad se brinete, činite isto što i pogani." Zatim Isus kaže: "Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost. A to će vam se nadodati" (Mt 6,33). Drugim riječima, morate naprijed ljubeći Isusa. Morate naprijed bacivši sve svoje brige na njega. Morate naprijed odmarajući se u njegovoj vjernosti. Vaš nebeski Otac pobrinut će se da imate sve što vam je za život bitno.


Pitam se jesu li anđeli zbunjeni svim brigama i tjeskobama onih koji tvrde da se pouzdaju u Boga? Za njih mora biti tako ponižavajuće i tako uvredljivo prema Gospodinu kad se brinemo kao da nemamo brižnog Oca u nebu. Kakva zbunjujuća pitanja moraju anđeli postavljati jedni drugima: "Zar nemaju Oca na nebu? Zar ne vjeruju da ih ljubi? Zar im nije rekao da zna sve njihove potrebe? Zar ne vjeruju da će onaj tko hrani ptice i čitavo životinjsko kraljevstvo hraniti i odijevati i njih? Kako se mogu uzrujavati i brinuti ako znaju da on posjeduje svu moć i bogatstvo i da može ispuniti potrebe čitavog stvorenja? Optužuju li svoga nebeskog Oca za zanemarivanje, kao da nije vjeran svojoj Riječi?"


Imate nebeskog Oca. Pouzdajte se u njega!