petak, listopada 30, 2009

RADUJTE SE U GOSPODINU

"Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se" (Fil 4,4). To su Pavlove završne riječi Filipljanima. Govorim im je: "Ja sam u zatvoru, ali ovi lanci su blagoslov. Sretan sam zbog ove boli." Uvjeren sam da je Pavao svakodnevno molio za svoje oslobođenje i da je povremeno vapio za snagu kako bi sve mogao podnijeti. Čak je i Isus u svom času kušnje i boli vapio Ocu: "Zašto si me ostavio?" Naš prvi poriv u nevoljama je da vapimo: "Zašto?" Ali Gospodin je strpljiv s tim vapajem.


No Bog se pobrinuo da i naši "što ako" i "zašto" mogu biti odgovoreni njegovom Riječi. Pavao piše: "... (ja) sam postavljen za obranu Radosne vijesti ... Krist se propovijeda. I tome se radujem a i radovat ću se" (Fil 1,16.18). Drugim riječima, on nam govori: "Odlučio sam da se Riječ Božja potvrđuje mojim odgovorom na ovu nevolju. Odlučio sam da neću obeščastiti evanđelje niti ga učiniti slabim.


Zapravo, Krist se propovijeda mojim mirnim izrazom lica, mojim počinkom usred svega ovoga. Svatko tko me vidi zna da me evanđelje koje propovijedam vodi kroz ovo teško razdoblje. To potvrđuje da Gospodin može provesti svakoga kroz svaku situaciju, kroz oganj ili vodu, i da će se njegovo evanđelje propovijedati kroz to iskustvo."


Evo poruke koju sam čuo kroz Pavla i Abrahama: Ništa veliko ne moramo činiti za Gospodina. Samo se moramo pouzdavati u njega. Naša uloga je da svoj život stavimo u ruke Božje i da vjerujemo da će se on za nas brinuti. Ako to učinimo, evanđelje će se propovijedati bez obzira na našu situaciju. Krist će se objaviti u nama pogotovo u našim teškim situacijama.


Sam, starješina u našoj crkvi, jednom mi je rekao: "Pastore Davide, način na koji reagirate u svojim teškim razdobljima meni je svjedočanstvo." Ono što Sam nije znao jest da je i njegov život propovijed meni. On živi s kroničnom boli koja mu ne dozvoljava spavati više od svega nekoliko sati. Usprkos njegovoj neprestanoj jakoj boli, njegova odanost Gospodinu svjedočanstvo je svima nama. Njegov život propovijeda Krista jednako snažno kao i bilo koja Pavlova propovijed.


Dakle, propovijeda li se Krist u vašoj sadašnjoj kušnji? Vidi li vaša obitelj da evanđelje radi u vama? Ili vidi samo paniku, očaj i ispitivanje Božje vjernosti? Kako odgovarate na svoju tugu i bol?

četvrtak, listopada 29, 2009

BOG SVE IMA POD KONTROLOM

Upravo sada čitav svijet drhti od izbijanja terora i katastrofa širom svijeta. Svakodnevno kad se probudimo čujemo za novu katastrofu. Neki drže da smo svjedoci početka Trećega svjetskog rata.

Ljudi koji nisu vjernici postaju uvjereni da više ne postoji rješenje i da sve ulazi u kaos jer nema jednoga "svevidećeg vladara". Ali narod Božji zna drukčije. Mi znamo da ne postoji razlog za strah jer nas Biblija iznova i iznova podsjeća da Gospodin sve drži pod kontrolom. Na svijetu se ništa ne događa bez njegova znanja i vlasti.


Psalmist piše: "Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima" (Ps 22,29). Isto tako, prorok Izaija izjavljuje svijetu: "Pristupite, puci, da čujete, pomno slušajte, narodi; čuj zemljo, i sve što te ispunja" (Iz 34,1). On govori: "Poslušajte, narodi; okrenite uho prema meni. Želim vam reći nešto važno o Stvoritelju svijeta."


Izaija izjavljuje da kad se podigne srdžba Božja protiv naroda i njihovih vojski, sam ih Gospodin predaje uništenju. "Gle, narodi su kao kap iz vedra, vrijede kao prah na tezulji ... Svi narodi ko ništa su pred njim ... (Bog) stoluje vrh kruga zemaljskoga komu su stanovnici poput skakavaca ... 'S kime ćete mene prispodobit?'" (Iz 40,15.17.22.25).


Zatim Izaija govori narodu Božjem koji je izmučen i uznemiren događajima u svijetu. On savjetuje: "Gledajte gore u visine, u slavno nebo. Promatrajte ondje milijune zvijezda. Vaš Bog stvorio je svaku pojedinu od njih i dao joj ime. Niste li mu vi dragocjeniji od njih? Dakle, ne bojte se."


Trebamo znati da u nebu postoji karta, plan koji je naš Otac iscrtao za tijek povijesti. On zna kraj od početka. Kako taj plan ulazi u ostvarenje, vjerujem da sami sebi trebamo postaviti ovo pitanje: "Kamo je u ovom trenutku usmjereno Gospodnje oko?" Božje oko nije usredotočeno na svjetske diktatore ni na njihove prijetnje.


Pismo nas uvjerava da su bombe, vojske i sile tih divljaka kao ništa Gospodinu. On se smije iz njih kao da su samo mrlje od prašine i ubrzo će ih otpuhnuti (vidi Iz 40,23-24).

srijeda, listopada 28, 2009

UZALUD SAM SE TRUDIO

Biste li se šokirali kad biste znali da je Isus iskusio osjećaj da je malo postigao?


U Izaiji 49,4 čitamo ove riječi: "A ja rekoh: 'Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu..." To nisu riječi Izaije kojega je Bog pozvao u zreloj dobi. Ne, to su Kristove vlastite riječi, riječi izgovorene od Onoga koga je "Jahve pozvao od krila materina ... Jahve ... me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael" (Iz 49,1.5).


Kad sam došao do ovoga odlomka kojega sam već mnogo puta pročitao, srce mi je bilo u čuđenju. Jedva sam mogao povjerovati onome što sam pročitao. Isusove riječi ovdje da se "zaludu mučio" bile su odgovor Ocu koji je upravo izjavio: "Ti si Sluga moj ... u kom ću se proslaviti" (Iz 49,3). Isusov iznenađujući odgovor čitamo u sljedećem retku: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu" (Iz 49,4).


Kad sam to pročitao, digao sam se na noge u svojoj radnoj sobi i rekao: "Kako divno! Jedva mogu vjerovati da je to bio Krist, tako ranjiv, koji je priznavao Ocu da je doživio ono s čime se i mi ljudi suočavamo. Kao čovjek, iskusio je isto obeshrabrenje, istu potištenost, istu ranjivost. Imao je iste misli koje i ja imam o svom vlastitom životu: "Ovo nije ono što sam smatrao da je obećano. Uzalud sam trošio svoju snagu. Sve je bilo uzalud."


Kad sam pročitao ove riječi, još sam više zavolio Isusa. Shvatio sam da Hebrejima 4,15 nije samo otrcana fraza: naš Spasitelj zaista suosjeća s našim slabostima, jer je i on bio kušan na iste načine kao i mi, samo što nije sagriješio. I on je upoznao isto iskušenje od sotone čuvši isti optužujući glas: "Tvoje poslanje nije ništa obavilo. Život ti je neuspjeh. Nemaš što pokazati za sav svoj trud."

Krist je došao na ovaj svijet da bi ispunio volju Božju oživjevši ponovno Izraela. Učinio je upravo kao što mu je bilo zapovjeđeno, ali Izrael ga je odbacio: "K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše" (Iv 1,11).


Zašto bi Isus ili bilo koji muškarac ili žena Božja izrekli takve očajne riječi poput ovih: "Uzalud sam se trudio"? Kako bi Sin Božji mogao dati takvu izjavu? I zašto su generacije vjernika bile svedene na tako očajničke riječi? Sve je to rezultat mjerenja malih rezultata velikim očekivanjima.


Možda mislite: "Ova poruka zvuči kao da se odnosi samo na propovjednike ili one koji su pozvani na neko veliko djelo za Boga. Vidim da se ona odnosi na misionare i biblijske proroke. Ali što ona ima sa mnom?" Istina je da smo svi mi pozvani k jednome velikom zajedničkom cilju i k jednoj službi, a to je da budemo poput Isusa. Pozvani smo da mu postajemo sve sličniji, da se mijenjamo u njegovu sliku.

utorak, listopada 27, 2009

ČVRST I NEPOKOLEBLJIV

Iz Izaije 49 saznajemo da Gospodin poznaje vašu borbu. On je vodio borbu prije vas. I nije grijeh imati misli da je vaš rad bio uzaludan ili biti oboren osjećajem neuspjeha nad razbijenim očekivanjima. I sam Isus to je iskusio, a bio je bez grijeha.


Međutim, vrlo je opasno dopustiti tim paklenim lažima da vas zatruju i zapale vam dušu. Isus nam je pokazao izlaz iz takva očaja ovom izjavom: "Uzalud sam se trudio ... unatoč tome, moj sud je u Gospoda, i moje djelo u mog Boga" (Iz 49,4). Hebrejska riječ za sud ovdje znači "presuda". Krist zapravo govori: "Konačna presuda je kod mog Oca. On jedini donosi sud o svemu što sam radio i koliko sam učinkovit bio."


Kroz ovaj redak, Bog nas potiče: "Prestanite donositi sud nad svojim radom za mene. Vaš posao nije da sudite koliko ste bili učinkoviti. Nemate pravo nazivati se gubitnikom. Još ne znate kakav ste utjecaj načinili. Jednostavno nemate objavu da biste znali kakvi vam blagoslovi dolaze." Doista, mnoge takve stvari nećemo znati dok ne stanemo pred njega u vječnosti.


U Izaiji 49 Isus je čuo Oca kako kaže kroz mnoge riječi: "Dakle, Izrael se još nije skupio. Pozvao sam te da skupiš plemena, a to se nije dogodilo onako kako si zamišljao. Ali taj poziv bio je mala stvar u usporedbi s onim što ti dolazi. On je ništa u usporedbi s onim što imam pripremljeno. Sad ću te učiniti svjetlom čitavom svijetu. Donijet ćeš spasenje cijeloj zemlji" (vidi Iz 49,5-6).


Dok vam đavao laže da je sve što ste radili bilo uzalud i da nikada nećete vidjeti ispunjenje svojih očekivanja, Bog u svojoj slavi priprema veći blagoslov. On ima spremljene bolje stvari, iznad svega što možete misliti ili tražiti.


Ne smijemo više slušati neprijateljeve laži. Umjesto toga, moramo počivati u Duhu Svetom vjerujući da će ispuniti svoje djelo čineći nas sličnijima Kristu. Moramo se dići iz svoga očaja te stajati na ovoj riječi: "...budite čvrsti, nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan" (1 Kor 15,58).

ponedjeljak, listopada 26, 2009

DAJ MI SVU SVOJU SUTRAŠNJICU

Jednoga dana, Gospodin se objavio Abrahamu i dao mu nevjerojatnu zapovijed: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati" (Post 12,1).


Kako nevjerojatno! Iznenada, Bog uzima jednoga čovjeka i kaže mu: "Želim da se digneš i odeš, ostavljajući sve za sobom: dom, rodbinu, zavičaj. Želim te nekamo poslati. Putem ću te voditi kako da dospiješ onamo."


Kako je Abraham odgovorio na tu nevjerojatnu riječ od Gospodina? "Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u baštinu. Ode, iako nije znao kamo ide" (Heb 11,8).


Što je Bog imao na umu? Zašto je pretraživao nacije tražeći jednoga čovjeka, a onda ga pozvao da sve ostavi i pođe na putovanje bez zemljopisne karte, bez unaprijed stvorena pravca kretanja i bez poznata odredišta? Razmislite o tome što je Bog tražio od Abrahama! Nije mu pokazao kako će prehranjivati obitelj i brinuti se za nju. Nije mu rekao kako daleko će ići i kad će stići. U početku, rekao mu je samo dvije stvari: "Idi" i "Ja ću ti pokazati put".


Bog je u biti rekao Abrahamu: "Od ovoga dana nadalje želim da mi daš svu svoju sutrašnjicu. Ostatak svoga života moraš živjeti stavivši svu svoju budućnost u moje ruke, iz dan u dan. Abrahame, tražim da svoj život obvezeš obećanju koje ti dajem. Ako se obvezeš da ćeš to učiniti, blagoslovit ću te, voditi i odvesti na mjesto koje ne možeš ni zamisliti."


Mjesto na koje je Bog htio odvesti Abrahama mjesto je na koje želi odvesti svaki ud Kristova tijela. Abraham je ono što biblijski učitelji nazivaju "čovjekom uzorkom", to je čovjek koji služi kao primjer kako hodati pred Gospodinom. Abrahamov nam primjer pokazuje što se traži od svih koji traže ugoditi Bogu.


Nemojte misliti da je Abraham bio mladić kad ga je Bog pozvao da se obveže na taj način. Vjerojatno je već imao gotove planove kako da osigura budućnost svoje obitelji, tako da je morao razmotriti mnoge stvari dok je vagao Božji poziv. Međutim, "Abraham povjerova Jahvi, i to mu se uračuna u pravednost" (Post 15,6).


Apostol Pavao nam govori da su svi koji vjeruju i pouzdaju se u Krista djeca Abrahamova. Poput Abrahama, i mi se smatramo pravednima jer smo obratili pozornost na isti poziv da svu svoju sutrašnjicu povjerimo u ruke Gospodnje.

petak, listopada 23, 2009

OTAC ZNA

Isus nas poziva na put života koji se ne brine tjeskobno za sutrašnji dan nego svu našu budućnost stavlja u njegove ruke: "Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno.


Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se" (Mt 6,31-34).


Isus ne misli da ne trebamo planirati unaprijed ili da ništa ne trebamo činiti za svoju budućnost. Naprotiv, on govori: "Ne budite tjeskobni ili uznemireni u vezi sa sutrašnjim danom." Zapravo, naše tjeskobe su uglavnom o tome što se može dogoditi sutra. Neprekidno nas muče dvije male riječi: Što ako?


"Što ako gospodarstvo propadne te izgubim posao? Kako ću plaćati hipoteku? Kako će obitelj moći preživjeti? A što ako izgubim zdravstveno osiguranje? Ako se razbolim ili moram u bolnicu, propast ćemo. Ili što ako me iznevjeri vjera u teška vremena?" Svi mi imao tisuću tjeskoba zvanih "što ako".


Isus prekida naše "što ako" i kaže nam: "Vaš nebeski Otac zna kako se brinuti za vas." Zatim nam govori: "Ne trebate se brinuti. Vaš Otac zna da vam je sve to potrebno i neće vas napustiti. Vjerno će vas hraniti, odijevati i brinuti se za sve vaše potrebe."


"Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani ... Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.


Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?!" (Mt 6,26.28-30).


Mi našem Gospodinu radosno dajemo svoje jučerašnjice predajući mu sve svoje prošle grijehe. Pouzdajemo se u njega da nam je oprostio sve naše prošle neuspjehe, sumnje i strahove. Dakle, zašto onda isto ne učinimo i s našom sutrašnjicom? Istina je to da nas se većina tijesno drži svoje budućnosti držeći da imamo pravo upravljati svojim snovima. Svoje planove stvaramo neovisno o Bogu, a onda ga kasnije tražimo da blagoslovi i ispuni naše nade i želje.

četvrtak, listopada 22, 2009

MIR I GIGURNOST

Jedna je stvar koje se bojim više od svega, a to je da ne odlutam od Krista. Zadrhtim na pomisao da se ulijenim i da postanem duhovno nemaran, da me uhvati u nemoljenje i da danima živim bez Riječi Božje. Na svojim putovanjima oko svijeta bio sam svjedok "duhovnog tsunamija" zloga lutanja. Čitave denominacije zahvatili su valovi toga tsunamija ostavljajući u svojim vodenim brazdama ostatke mrtvila i ravnodušnosti. Biblija jasno upozorava da i da odani vjernici mogu odlutati od Krista.


Kršćanin koji ide za "mirom i sigurnošću pod svaku cijenu" te ustraje samo na spasenju plaća visoku duhovnu cijenu. Kako se, dakle, pazimo da ne odlutamo od Krista i da ne zanemarimo "tako veliko spasenje"? Pavao nam kaže kako: "Zato treba da dobro pazimo na ono što smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj" (Heb 2,1).


Boga ne zanima naše "brzo čitanje" njegove Riječi. Ako pročitamo mnogo poglavlja na dan ili ako nastojimo brzo proći kroz Bibliju, to nam može dati dobar osjećaj da smo nešto obavili, ali ono što je važnije jest da ono što čitamo "čujemo" duhovnim ušima i da razmišljamo o tome tako da se to može "čuti" i u našem srcu.


Za Pavla biti postojan u Riječi Božjoj nije bila mala stvar. On s ljubavlju upozorava: "Zato treba da dobro pazimo na ono što smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj" (Heb 2,1). Isto tako kaže: "Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri! Sami sebe istražite! Ili ne poznajete sebe – ta Krist je u vama. Ako ne, pokazujete se nevaljanima" (2 Kor 13,4-5).


Pavao ne misli reći da su ti vjernici nevaljani. Naprotiv, on ih potiče: "Kao ljubitelji Krista, ispitajte sami sebe. Napravite duhovnu inventuru. Dovoljno znate o svom hodanju s Isusom da znate da vas ljubi, da se nije okrenuo od vas i da ste spašeni. Ali zapitajte sami sebe kakav je vaš odnos s Kristom? Čuvate li ga sa svom revnošću? Oslanjate li se na Krista u svoja teška vremena?"


Možda u svom životu vidite lagano skretanje s puta, sklonost da zadrijemate. Znate da molite sve manje i manje. I vaše hodanje s Gospodinom nije kao što bi trebalo biti.


"Mi smo uistinu postali i jesno sudionici Kristovi, samo ako nadu kakvu smo od početka imali čvrsto sačuvamo do svršetka" (Heb 3,14).

srijeda, listopada 21, 2009

IZBAVITELJ

Apostol Petar nam govori: "Ako (Bog) nije poštedio staroga svijeta, već samo Nou ... kad je naveo potop na svijet bezbožnika; ako je osudio na propast gradove Sodomu i Gomoru, pretvorio ih u pepeo i postavio ih za primjer budućim bezbožnicima; ako je izbavio pravednoga Lota ... to (onda) znači da znade Gospodin pobožne iz kušnji izbavljati" (2 Pt 2,5-9)


Unatoč težini tih primjera, Bog šalje jasno poruku utjehe svome narodu kao da kaže: "Upravo sam vam dao dva najveća primjera svoje samilosti i milosrđa. Ako iz bujice koja preplavljuje svijet mogu izbaviti jednoga pravednika i njegovu obitelj da ne propadnu, ne mogu li onda i vas izbaviti? Ne mogu li osigurati čudotvoran put bijega?


Ako mogu poslati oganj i sumpor da odjednom proždru čitave gradove, ako mogu poslati anđele u taj kaos da izbave Lota i njegove kćeri, zar onda ne mogu poslati anđeli da i vas izbave iz vaše kušnje?"


Lekcija ovdje za pravednike je ova: Bog će učiniti što god je potrebno da bi izbavio svoj narod iz žestokih kušnji i nevolja. Razmislite o ovome: da bi se Izrael izbavio iz stiska neprijatelja, bilo je potrebno razdvojiti Crveno more. Da bi spasio te iste Izraelce iz njihove pustinjske kušnje, bilo je potrebno izvesti vodu iz stijene. Da bi ih sačuvao od gladi, bilo je potrebno čudo s kruhom, anđeoskom hranom doslovce poslanom s neba. Da bi Nou spasio iz potopa, bila je potrebna arka i da Lota izbavio iz strašnog uništenja ognjem, bila je potrebna "anđeoska pratnja". Potpuno je jasno da Bog zna kako izbaviti svoj narod i da će poduzeti krajnje korake da to izvrši bez obzira kakva je njihova situacija.


Petrov izraz "... znade Gospodin ... izbavljati" jednostavno znači: "On je već stvorio planove." Divna istina je da Bog već ima planove za naše izbavljenje i prije nego mu zavapimo. On ne sjedi na svojim planovima nego čeka naš vapaj za pomoć. Čitav život možemo se mučiti pitajući se kako će nas Bog izbaviti, no on je sve vrijeme spreman pokrenuo svoj plan.


Ilustraciju toga vidimo u Jeremiji 29 kad je Izrael bio u babilonskom ropstvu. Tu je vjerojatno bila najveća kušnja koju je narod Božji ikada iskusio, no Gospodin im je obećao: "Nakon sedamdeset godina pohodit ću vas i izvršiti svoju Riječ za vas."


"Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu" (Jer 29,11). Posljednji izraz doslovce znači: "Da vam dam za čim čeznete." Gospodin želi da nastavimo moliti tako da smo spremni za njegovo izbavljenje.

utorak, listopada 20, 2009

MIRNO STOJ I ZNAJ

1958. godine bio sam slomljena srca nad novinskom pričom o sedam tinejdžera koji su bili na sudu za ubojstvo jednoga hromog dječaka. Duh Sveti tako je snažno u meni djelovati da sam osjećao da moram poći u New York na sud gdje se vodio proces te sam ušao u sudnicu uvjeren da me Duh potakao da pokušam razgovarati s tim dječacima.


Međutim, kako se zasjedanje suda toga dana primicalo kraju, palo mi je na um da će ti momci u lancima biti izvedeni kroz bočna vrata i da ih nikada više neću vidjeti. Zbog toga sam se digao i krenuo prolazom do sučeva stola te ga molio da mi dopusti nešto reći momcima prije nego se ponovno vrate u ćelije.


Policajci su se u trenu bacili na mene te sam vrlo grubo bio izveden iz sudnice. Oko mene bljeskali su fleševi, a izvjestitelji koji su pratili suđenje opsjedali su me pitanjima. A ja sam jedino mogao ondje nijemo stajati, skamenjen i ponižen, u sramotnoj situaciji. Mislio sam samo što će moja crkva kod kuće misliti. Ljudi će na mene gledati kao na luđaka. Bio sam tako naivan.


Usred toga kaosa, u sebi sam se molio: "Gospodine, mislio sam da si mi ti rekao da dođem ovamo. Što je pošlo u krivo?" Dakako, nisam mogao glasno moliti jer bi mediji mislili da sam luđi nego što sam izgledao. (A izgledao sam prilično glupo, s obzirom da sam nosio leptir-kravatu.)


Ali onoga dana Bog je čuo vapaj ovoga jadnika i sve dosad odgovara na moj tihi vapaj. Vidite, iz onoga vrlo jadnog prizora u sudnici rodila se služba Teen Challenge koja je danas raširena diljem svijeta. I ja sretan mogu dijeliti Davidovo ponizno svjedočanstvo iz Psalma 34,3: "Nek se Jahvom duša moja hvali: nek čuju ponizni i nek se raduju!"


David u biti ovdje govori: "Poniznom narodu Božjem na zemlji sada i u vremenima koja će doći mogu nešto reći. Dokle god ovaj svijet bude postojao, Gospodin će izbavljati sve koji ga prizovu i pouzdaju se u njega. U svom neopisivom milosrđu i ljubavi, mene je izbavio iako sam napravio vrlo glup korak."


Sve što trebate znati jest da naš blagoslovljeni Gospodin čuje svaki iskren vapaj, glasan ili neizgovoren, i odgovara. Čak ako ste se i glupo ponijeli ili ste strašno posrnuli u vjeri, samo trebate nastaviti prizvati svoga Izbavitelja. On je vjeran, čut će vaš vapaj i djelovati.

ponedjeljak, listopada 19, 2009

PASI OVCE MOJE

Kad sam molio Duha Svetoga da mi pokaže kako da se zaštitim od zanemarivanja, odveo me da razmotrim Petrov pad i na kraju njegovu obnovu. Ovaj čovjek odrekao se Krista čak ga psujući, rekavši svojim optužiteljima: "Ne poznajem ga."

 

Što se dogodilo? Što je dovelo Petra do te točke? Bio je to ponos, rezultat samopravednog hvalisanja. Ovaj učenik rekao je sebi i drugima: "Moja ljubav za Isusa nikada se ne može ohladiti. Dosegao sam točku u svojoj vjeri na kojoj ne moram biti upozoravan. Drugi mogu otpasti, ali ja ću za moga Gospodina i umrijeti."

 

Međutim, Petar je bio prvi među učenicima koji je predao borbu. Napustio je svoj poziv i vratio se svojoj staroj karijeri rekavši ostalima: "Idem loviti ribu." Ono što je zapravo govorio bilo je: "Ne mogu se s time nositi. Mislio sam da ne mogu pogriješiti, ali nitko nikada nije više iznevjerio Boga od mene. Jednostavno se više ne mogu nositi s tom borbom."

 

Tada se Petar već pokajao što se odrekao Gospodina i bio je obnovljen u Isusovoj ljubavi. No u sebi još je uvijek bio izmučen čovjek.

 

Dok je Isus čekao da se učenici vrate na obalu, u Petrovu životu još je uvijek bila jedna neriješena stvar. Nije bilo dovoljno da Petar bude obnovljen i siguran u svoje spasenje. Nije bilo dovoljno da posti i moli kao svaki drugi odan vjernik. Ne, ono što je Krist htio pokazati u Petrovu životu bilo je zanemarivanje u drugom obliku. Dopustite mi objasniti.

 

Dok su na obali sjedili oko vatre jedući i družeći se, Isus je pitao Petra tri puta: "Ljubiš li me više od ostalih?" Svaki put Petar je odgovorio: "Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim", a Krist mu je zauzvrat odgovorio: "Pasi ovce moje." Isus ga nije podsjetio da straži i moli niti da bude revan u čitanju Riječi Božje. Krist je držao da je u te stvari već bio dobro poučen. Ne, uputa koju je sad dao Petru bila je: "Pasi ovce moje."

 

Vjerujem da je kroz ovaj jednostavan izraz Isus učio Petra kako da se zaštiti od zanemarivanja. Zapravo mu je govorio: "Želim da zaboraviš na svoj neuspjeh i da zaboraviš da si otišao od mene. Vratio si se i ja sam ti oprostio i obnovio te. Sad je vrijeme da svoj pogled skineš sa svojih sumnji, neuspjeha i problema. A to ćeš postići ne zanemarujući moj narod i služeći mu u njegovim potrebama. Kao što je Otac poslao mene, tako ja šaljem tebe."

petak, listopada 16, 2009

APSOLUTNO MOJ NAJMILIJI

Od 150 psalama, Psalam 34 apsolutno moj je najmiliji. On je sav o Gospodnjoj vjernosti da će izbaviti svoju djecu iz velikih kušnji i kriza. David izjavljuje: "Tražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga ... Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi ... Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba ... Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja" (Ps 34,5.8.18.20)

 

Pogledajte Davidovo priznanje u ovom psalmu: "Tražio sam Jahvu ... jadnik vapi ..." (Ps 34,5.7). Kad je to David vapio? To je moralo biti kad je u Gatu izigravao luđaka te u nazočnosti Filistejaca nije mogao glasno moliti. To nas dovodi do velike istine u vezi s Božjim izbavljenjem. Ponekad je najglasniji vapaj bez čujnog glasa.

 

Znam kako izgleda taj "unutarnji povik". Mnoge od najglasnijih molitava moga života, moji najvažniji, najbolniji i najdublji vapaji bili su učinjeni u potpunoj tišini.

 

Ponekad sam okolnostima bio tako paraliziran da nisam mogao govoriti, tako svladan situacijama koje su bile van moje moći da nisam mogao dovoljno jasno misliti da bih molio. Sjedio bih u svojoj radnoj sobi tako zbunjen da nisam bio u stanju išta reći Gospodinu, no čitao vrijeme moje je srce vapilo: "Bože, pomozi mi! Ne znam kako sad moliti, zato čuj vapaj mog srca. Izbavi me iz ove situacije."

 

Jeste li ikada bili u takvoj situaciji? Jeste li ikada mislili: "Ne znam što je sad to. Tako sam svladan svojom situacijom, tako preplavljen dubokom boli, da to ne mogu objasniti. Gospodine, ne znam čak ni što da ti kažem. Što se to događa?"

 

Vjerujem da je to točno ono kroz što je prolazio David kad su ga zarobili Filistejci. Kad je napisao Psalam 34, priznao je: "Bio sam u tako strašnoj situaciji da sam izigravao luđaka. Međutim, u sebi sam se pitao: 'Što se to sa mnom događa? Kako se to dogodilo? Gospodine, pomozi!'"

 

I tako, čini se da je David govorio: "Ovaj jadnik vapi iz svoga bića ne znajući što da moli niti kako. Ali Gospodin me čuo i izbavio me." Bio je to dubok vapaj iz srca, a Gospodin je vjeran i čuje svaki plač, bez obzira koliko slab.

četvrtak, listopada 15, 2009

KRIST VLADA

Ljudi često kontaktiraju našu službu i kažu: "Nemam s kime razgovarati, nikoga s kime bih podijelio svoje breme, nikoga tko bi imao vremena čuti moj vapaj. Potreban mi je netko kome mogu izliti svoje srce."

 

Kralj David bio je neprestano okružen ljudima. Bio je oženjen i imao je mnoge pratioce uz sebe. Međutim, i od njega čujemo isti vapaj: "Kome ću poći?" U našoj je prirodi da želimo drugo ljudsko biće – s licem, očima, ušima – da nas sasluša i savjetuje.

 

Kad je Job bio svladan svojim kušnjama, s bolom je vapio: "O kad bi kog bilo da mene sasluša" (Job 31,35)? Izgovorio je ovaj vapaj dok je sjedio pred svojim takozvanim prijateljima. Ti prijatelji nisu imali sućuti za njegove nevolje; zapravo, bili su poslanici očaja.

 

Job se obraćao jedino Gospodinu: "Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj ... ispred (Boga) suze se moje liju" (Job 16,19-20).

 

David je poticao narod Božji da čini isto: "U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište" (Ps 62,9).

 

Na kraju krajeva, trpljenje dolazi svima i upravo sada mnogi su sveti pritisnuti nevoljama. Njihove situacije pretvorile su njihovu radost u osjećaj bespomoćnosti i beskorisnosti. Mnogi u svojoj boli pitaju: "Zašto mi se to događa? Je li Bog srdit na mene? Što sam krivo učinio? Zašto ne odgovara na moje molitve?"

 

U svom srcu vjerujem da vam je ova riječ poziv od Duha Svetoga da nađete tajno mjesto gdje ćete često moći izlijevati svoju dušu Gospodinu. David je "izlijevao svoju tužaljku", a tako možete i vi. Isusu možete iznijeti sve svoje nevolje, sadašnje kušnje, financijske probleme, zdravstvene probleme te mu reći koliko ste sa svime time svladani i obeshrabreni. On će vas s ljubavlju i suosjećanjem saslušati i neće prezreti vaš vapaj.

 

Bog je odgovorio Davidu. Odgovorio je i Jobu. A stoljećima je odgovarao i na vapaje svih koji su se pouzdavali u njegova obećanja. On je obećao da će vas čuti i voditi. Prisegnuo je da će biti vaša snaga, tako da možete odlaziti k njemu i izlaziti obnovljeni.