ponedjeljak, kolovoza 31, 2009

ŠTO UTAŽUJE NJEGOVU GLAD?

Kad su učenici tražili vjeru, Isus im je ovako odgovorio: "Tko će od vas svome sluzi koji ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, reći: 'Brzo dođi i sjedi za stol!' Neće li mu, naprotiv, reći: 'Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij!' ... Tako i vi, kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti'" (Lk 17,7-8.10).

Krist ovdje govori o nama, njegovim slugama, i o Bogu, našem Gospodaru. On nam govori da moramo hraniti Boga. Možda se pitate: "Kakvu bismo to hranu trebali donijeti Gospodinu? Što utažuje njegovu glad?"

Biblija nam govori: "A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,6). Jednostavno rečeno, Božja najprijatnija hrana je vjera. To je hrana koja mu ugađa.

Sliku toga vidimo kroz čitavo Pismo. Kad je stotnik molio Isusa da mu ozdravi bolesnog slugu samo jednom riječju, Krist se hranio živom vjerom tog čovjeka. Odgovorio je: "Zaista, kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u koga u Izraelu" (Mt 8,10). Govorio je: "Evo jednog neznabošca, stranca, koji hrani moj duh. Kakvo mi samo hranjivo jelo daje vjera ovog čovjeka!"

U Isusovim riječima zamjećujem grubu izjavu: "Ne jedete vi prvi, nego ja." Drugim riječima, ne smijemo trošiti svoju vjeru na svoje vlastite interese i potrebe. Naprotiv, naša je vjera da utaži glad našega Gospodina. "Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij!"

petak, kolovoza 28, 2009

BAVLJENJE ISUSOVIM RIJEČIMA

"Ako vjerno ne upravljate tuđe dobro, tko će vam onda dati, što je vaše?" (Lk 16,12). Isus govori: "Kažete da želite otkrivenje, nešto što će vam omogućiti da činiti veće stvari. Međutim, kako vam se može povjeriti takva vjera, ako niste pouzdani za stvari koje su vam drugi dali?"

Isusove riječi vjerojatno su navele njegove učenike da se češkaju po glavi. Njihov je Gospodar znao da ne posjeduju ništa, a još manje da im je netko drugi nešto dao. Sve su ostavili da bi bili njegovi učenici. I slijedili su ga kako su najbolje mogli. Njegove riječi ovdje kao da se jednostavno nisu odnosile na njih.

Što je Isus mislio kad je rekao "tuđe dobro" (Lk 16,12)? On govori o našem tijelu i duši koje je otkupio svojom vlastitom krvi. "...kupljeni ste... Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom" (1 Kor 6,20).

Isus nam govori: "Vaše tijelo više ne pripada vama. A ako se ne brinete za to tijelo – ako mi ne dopustite da pogledam u vas, da se pozabavim s vašim grijehom i da vas posvetim – kako onda možete očekivati od mene da vam povjerim nešto veće?"

Učenici su tražili veću vjeru, a Isus je imao spreman odgovor za njih: "Ako zbilja imate vjeru koliko gorušično zrno, rekli biste ovomu dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' i poslušao bi vas" (Lk 17,6).

Što je Isus tom slikom predlagao? Vjerujem da je ova izjava u vezi s čupanjem korijena iz našeg srca. Isus govori o korijenima zla, o skrivenim stvarima s kojima se moramo pozabaviti kao njegovi sljedbenici. On govori: "Prije nego možete vjerovati Bogu da će pokrenuti planine, morate ukloniti korijene. A da to učinite, ne treba vam neka velika, apostolska vjera. Sve što vam je potrebno jest najmanja količina vjere. Tražim od vas da učinite nešto sasvim osnovno: iščupajte korijene grijeha. Želim da istražite svoje srce i uklonite sve što nije slično meni."

četvrtak, kolovoza 27, 2009

UVIJEK SVE VEĆA VJERA

"Apostoli zamoliše Gospodina: 'Daj nam više vjere'" (Lk 17,5). Ljudi koji su sačinjavali Kristov uži krug tražili su svoga Gospodara nešto važno. Željeli su veće razumijevanje značenja i djelovanja vjere. Govorili su: "Gospodine, kakvu vjeru želiš od nas? Daj nam otkrivenje vjere koja ti ugađa. Želimo shvatiti vjeru u njezinom punom značenju."

Površinski gledano, njihova je molba bila za pohvalu. Međutim, vjerujem da su učenici to tražili Isusa jer su bili zbunjeni. U prijašnjem poglavlju, Krist ih je zbunio govoreći im: "Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj ... Ako niste bili vjerni u lažnom bogatstvu, tko će vam povjeriti pravo?" (Lk 16,10-11).

Isus je znao da tijelo njegovih sljedbenika želi izbjeći ono što su smatrali manjim stvarima vjere. Zbog toga im je rekao: "Ako ste vjerni u malim stvarima, temeljnim stvarima vjere, bit ćete vjerni i u velikima. Dakle, dokažite da ste dostojni povjerenja u osnovnim zahtjevima vjere. Kako vam se inače može povjeriti veća mjera?"

Ako smo iskreni, priznat ćemo da smo vrlo slični Isusovim učenicima. I mi želimo ići ravno do većih stvari vjere, postići onu vjeru koja premješta planine. I mi, poput učenika, često ocjenjujemo vjeru vidljivim rezultatima.

U Božjim očima istinska vjera nema ništa s veličinom ili brojem djela koje namjeravate obaviti. Naprotiv, ona ima veze s usredotočenjem i smjerom vašega života. Vidite, Bog ne vodi toliko brigu o vašoj velikoj viziji koliko o tome što postajete.

Boga više zanima da dobije čitavog mene, nego da ja zadobijem čitav svijet za njega.

srijeda, kolovoza 26, 2009

ZEMLJANE POSUDE

Jedan od odlomaka Biblije koji najviše ohrabruje jest 2 Korinćanima 4,7: "Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama." Zatim Pavao ide dalje i opisuje te zemljane posude kao umiruće ljude koji su uznemirivani na svim stranama, zbunjeni, progonjeni, obarani. Pa iako nikada nisu odbačeni ili očajni, ti ljudi koje Bog upotrebljava neprestano uzdišu pod bremenom svoga tijela, željno čekajući da budu odjeveni u novo.

Iz čovječje snage, Bog se izruguje. On se smije iz naših egoističnih nastojanja da budemo dobri. On nikada ne koristi velike i moćne, nego slabe stvari ovoga svijeta da bi posramio mudre. "Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvan! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; što je neplemenito i prezira vrijedno u očima svijeta – i čak ono čega nema – izabra Bog ... da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom" (1 Kor 1,26-29).

Opa! Opisuje li to uopće mene? Slab! Lud! Prezren! Ne baš plemenit, ne baš pametan, ne baš moćan! Kako bezumno misliti da Bog može upotrebljavati takvo stvorenje! Međutim, to je njegov savršen plan i najveća tajna na zemlji. Bog nas poziva u našoj slabosti, čak i kad zna da činimo krivo. On stavlja svoje neprocjenjivo blago u te naše zemljane posude jer ga veseli činiti nemoguće s ništa.

Bog je odlučio postići svoj cilj ovdje na zemlji kroz ljude sa slabostima. Abraham je imao slabost: lagao je i svoju je ženu gotovo gurnuo u preljub, ali "vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost" (Rim 4,3).

utorak, kolovoza 25, 2009

RAK PUSTINJAK

Kralj David, pisac mnogih psalama, umorio se od svojih borbi. Od nevoljama s kojima je bio okružen tako je bio umoran u duši da je samo htio pobjeći na neko mjesto mira i sigurnosti: "Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade ... Zavapih: 'O da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem ... brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora'" (Ps 55,5-9).

Jedna lekcija iz prirode otkriva što se događa kad zamijenimo borbu za lakši put te odemo iz nje. Nedavno sam čitao studiju jednog biologa na temu rakova, stvorenja koja žive u grubom i opasnom okruženju među oštrim stijenama. Rakove svakodnevno zapljuskuju valovi i sa svih ih strana napadaju stvorenja iz dubokih voda. Oni se neprestano bore da bi se zaštitili te s vremenom razviju jaku ljušturu i snažne instinkte za opstanak.

Nevjerojatno, ali neki od rakova dižu ruke od borbe za život. Tražeći siguran zaklon, useljavaju se u odbačene ljušture drugih oceanskih stvorenja. Ti rakovi poznati su kao rakovi pustinjaci. Tražeći sigurnost, povlače se iz borbe i bježe u gotove polovne kuće.

Ali "sigurne kuće" rakova pustinjaka pokazuju se kao skupe i pogubne. Zbog nedostatka borbe, bitni dijelovi tijela im propadaju. Propadaju im i organi zbog nedostatka korištenja. Kako vrijeme prolazi, rakovi pustinjaci gube svu snagu kretanja, kao i vitalne dijelove potrebne za bijeg. Ti udovi jednostavno otpadaju ostavljajući raka izvan opasnosti, ali i beskorisnog za išta drugo osim preživljavanja.

U isto vrijeme, rakovi koji se nastavljaju boriti rastu i napreduju. Od odupiranja snažnim valovima, pet pari nogu postaju im mesne i jake. A vještim bijegom pod stijene, nauče se sakriti pred grabežljivcima.

Taj zakon prirode ilustrira i zakon Duha. Kao vjernici, bacani smo i udarani jednim valom za drugim raznim poteškoćama. Suočavamo se s opakim grabežljivcima sotoninih vlasti i sila. Ali kako se bitka nastavlja, postajemo snažniji. Prepoznajemo đavolje lukavosti kad ih koristi protiv nas. I otkrivamo svoje pravo sklonište, "rasjeklinu u stijeni" pouzdajući se u Isusa. Samo smo tada doista sigurni usred svoje bitke.

ponedjeljak, kolovoza 24, 2009

JESTE LI MEĐU SEDAM TISUĆA?

Znamo da je kroz čitavu Bibliju broj sedam izjednačen s Božjim vječnim naumom. Zbog toga, vjerujem da broj sedam tisuća koji Bog spominje Iliji u 1 Kraljevima 19,18 jednostavno označava sve koji sačinjavaju njegov ostatak. Ljudi koje on odvaja za sebe mogu brojiti sedamdeset ili sedam milijuna. Ono što je važno jest da su potpuno predani njemu.

Dakle, koje su karakteristike ostatka? Evo tri jasna znaka:

1. Nepromjenjiva odluka da će se držati Gospodina. Svaki vjernik ostatka donio je odluku koja ima jedan cilj – plivati nasuprot vala zla. U jednoj točki morate učiniti predanje izjavljujući: "Baš me briga što drugi kažu ili rade. Ja sam Gospodnji. I neću se predati zlom duhu ovoga vremena."

2. Spremnost poistovjetiti se sa siromašnima. Dok je trend društva družiti se s bogatima i uspješnima, vi se svrstavate u red s klasom koja trpi. Obadija je bio pobožan čovjek koji je služio u Izebelinoj kući. Odlučio je bojati se Boga i nikoga drugog i dokazao je da mu je srce ispravno – svrstao se uz siromašne i brinuo za stotinu jadnih, progonjenih proroka (1 Kr 18,4).

3. Oslanjanje na nadu. Tih sedam tisuća u Ilijino vrijeme izdržalo je zbog nade da dolazi dan izbavljenja. Tako i danas, blagoslovljena nada Crkve je skori Isusov povratak. Jednim jedinim glasom trube, sva će pokvarenost završiti. Naš Gospodin okončat će svako ubijanje beba, svaku izopačenost, svaki etnički genocid.

Karakteriziraju li ta tri znaka vas kao dio Božjega svetog ostatka? Ako je tako, Bog se vama hvali: "Ovaj je svoje srce dao meni. Usredotočen je na mene. I potpuno je moj!"

Moramo evangelizirati, služiti i raditi dok je dan. I moramo živjeti u nadi da kralj Isus dolazi. On sa sobom donosi novi svijet u kom će on vladati sa svojega vječnog prijestolja.

petak, kolovoza 21, 2009

BOŽJA MJERA USPJEHA

Uspjeh je u Božjim očima potpuno ispunjen u služenju njemu. Takvi sluge ne teže da bi "uspjeli" niti traže zemaljsku sigurnost. Oni samo žele upoznati svoga Gospodina i služiti mu.

Sjetite se stotinu proroka koje je sakrio Obadija (1 Kr 18,4). Oni su živjeli u spilji izolirani barem tri do četiri godine, tijekom oštre gladi. Ti ljudi vani nisu imali službe. Bili su potpuno izvan očiju javnosti, zaboravljeni od većine ljude. Čak nisu mogli sudjelovati ni u Ilijinoj pobjedi na gori Karmel. Bez sumnje, svijet bi ih nazvao gubitnicima, beznačajnim ljudima koji nisu ništa postigli.

Međutim, Bog je tim odanim slugama dao dragocjeni dar vremena. Imali su dane, tjedne pa čak i godine da mole, uče, rastu i služe Gospodinu. Vidite, Bog ih je pripremao za onaj dan kad će ih pustiti da služe njegovu narodu. Doista, ti isti ljudi trebali su se brinuti za one koji su se vratili Bogu pod Ilijinom službom.

Prije mnogo godina, Gospodin je i mene blagoslovio tim darom vremena. Prije nego sam postao pastir crkve, odlazio sam u šumu i propovijedao pticama i drveću. Nisam imao planova, program rada, snova. Samo sam htio upoznati srce Božje. I tako sam svakodnevno molio tražeći Gospodina i služeći mu. I obilježavao sam Bibliju od korice do korice. Bio sam sakriven, nitko me nije vidio. Ali sve vrijeme, Bog je znao moju adresu.

Moj je savjet: "Prestanite tražiti službu. Umjesto toga, provodite vrijeme tražeći Boga. On zna gdje će vas naći. Kad vidi da ste spremni, on će vas pozvati. Zaboravite na ono što rade drugi. Težite da budete uspješni kod prijestolja Božjeg. Ako služite Gospodinu i molite za druge, u njegovim očima već ste uspjeli!

četvrtak, kolovoza 20, 2009

DANI UZBUĐENJA

Bog u svojoj ljubavi i milosrđu dopušta da zemlju pogađaju katastrofe kako da upozorio sve koji čuju da se Isus vraća i da je vrijeme da se pripreme. On previše ljubi svoju djecu da bi uspostavio svoje novo kraljevstvo bez upozorenja. On zna da čovječanstvo ima tvrdo uho i da su potrebne katastrofe razmjera potresa da bi na sebe svratio pozornost. Te katastrofe neka su vrsta odbrojavanja – previše bolna da bi se ignorirala – koje Bog dopušta da bi podigao pozornicu za posljednje trenutke vremena. Kako se približavamo posljednjem satu, ti porođajni bolovi dolazit će sve češće i jače. "Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje" (Lk 21,18).

Zvuči li to zastrašujuće? Plaši li ova istina? Je li doista moguće da je kraj svijeta pred nama? Je li ovo ona točka vremena o kojoj su u Bibliji prorokovali svi proroci? Mogu li i najpobožniji kršćani razumjeti kako strašno blizu je ova zemlja ponoćnom satu? Jedna stvar je sigurna – sve je očitije da se sve raspada, barem koliko fizičko oko može razabrati.

Dragi prijatelju, poslušaj što mi je Duh Sveti govorio o ovim danima. Samo pet malih riječi, ali tako snažnih da su u meni probudile novu slavnu nadu i vjeru. Tih pet malih riječi glasi: Bog sve ima pod nadzorom! Ako se pouzdajete u Boga, u oči možete gledati svakoj katastrofi i s pouzdanjem naviještati: "Moj Bog govori svemiru i njegova se snaga očituje. Samo ću mirno stajati i gledati spasenje Gospodnje."

Bog sve drži pod nadzorom, pa i mi smo pod njegovim nadzorom. Božja poruka za ovaj sat jest: "Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora" (2 Tim 1,7).

srijeda, kolovoza 19, 2009

PONOS I GLAS DUHA

Dopustite mi jasno razlučiti ponos i poniznost.

 

Ponizna osoba nije ona koja ima skromno mišljenje o sebi, spušta glavu i kaže: "Ja sam ništa." Naprotiv, ponizna osoba je ona koja se u vezi sa svime, u svakoj prilici, potpuno oslanja na Gospodina. Ona zna da je vodi Gospodin i da joj daje snagu i život – i da je bez toga mrtva.

 

U drugu ruku, ponosna osoba je ona koja možda kako-tako ljubi Boga, ali radi i misli po svome. U svom korijenu, ponos je jednostavno neovisnost o Bogu; ponosna osoba donosi odluke bazirane na svom vlastitom zaključivanju, umijeću i sposobnostima. Ona kaže: "Bog mi je dao zdrav razum i očekuje da ga koristim. Glupo je tražiti vodstvo od njega u svakom detalju života."

 

Takva osoba ne da se poučiti jer ona već "sve zna". Možda će slušati nekoga tko je većeg autoriteta ili poznatiji od nje, ali ne nekoga za koga misli da je slabiji od nje.

 

Ponosna osoba ne prima nijednu riječ od Boga! Ona ne može donosite ispravne sudove i ne može reći što je um Božji, jer Duh Sveti nije nazočan u njoj da bi svjedočila u korist istine. "Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti" (Izr 14,12).

 

Ponos je neovisnost; poniznost je ovisnost. Ponizan kršćanin je onaj koji ne učini ni koraka i ne donosi nikakve odluke bez savjeta Gospodnjeg. Biblija govori da korake pravednika određuje Gospodin, ali on ne može odrediti korake neovisna duha. Sve to treba govoriti: Bog je u potpunom nadzoru; sve predaj njemu.

 

"Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost" (Jak 4,6).

utorak, kolovoza 18, 2009

KAD NE ZNATE ŠTO RADITI

Tri neprijateljske vojske približile su se Judeji i kralj Jošafat skupio je narod u Jeruzalemu da osmisle ratni plan. Potrebni su mu bili planovi, odlučan plan akcije. Nešto se moralo odmah učiniti. Ali Jošafat je stajao pred narodom i izlijevao svoje srce Bogu u priznanju:

 

"...sada, dakle, oni nama uzvraćaju zlom došavši da nas otjeraju s baštine koju si nam ti dao. O Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas, niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te" (2 Ljet 20,11-12).

 

Živimo u vrijeme kad se sve trese i sve je nesigurno – i gotovo je svatko na ovaj ili onaj način povrijeđen.

 

Teško da netko uopće zna što činiti. Naši vođe nemaju pojma što se događa ovom svijetu i gospodarstvu.

 

Poslovni svijet još je zbunjeniji – gospodarstvenici raspravljaju među sobom što dolazi sljedeće. Psiholozi i psihijatri zbunjeni su promjenom na ljudima.

 

Ne sjedite sklopljenih ruku izležavajući se i puštajući da sve učini Bog! To nije ono što znači držati oči "čvrsto na Gospodinu". Mi gledamo u Gospodina ne kao ljudi koji znaju što učiniti, već kao ljudi koji uopće ne znaju što moraju učiniti. Ali znamo da je on Kralj koji nad valovima stoluje. On je Gospodar svega i znamo da ako se svijet i raskoli i ako sve se sruši, on je stijena sigurnosti. Naše oči čvrsto su na uskrslom Gospodinu. Ako ne znamo što učiniti, naša nas vjera uvjerava da on zna.

ponedjeljak, kolovoza 17, 2009

JONA JE ZAHVALJIVAO I BIO JE IZBAVLJEN

Poslušajte Jonine riječi: "Ti me baci moru u dubine i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me ... bezdan me opkoli ... siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljani" (Jon 2,4-7).

 

Jona je udario o dno stijena, pokopan u trbuhu kita. Borio se za svoj život – pun očaja, stida i krivice. Srce mu je potonulo – doslovce koliko samo netko može potonuti. Mislio je da ga je Bog odbacio.

 

Kako je, dakle, Jona izašao iz svoje jame? Jednostavno rečeno, prošao je ispit! "Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve ... A ja ću s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti ..." (Jon 2,8.10).

 

Jona nije primio nikakvu riječ izbavljenja. Bio je u beznadnoj situaciji; sve oko njega bilo je mračno i sumorno. Samo što nije pao u nesvijest. Međutim, kad je došao na tu točku, rekao je: "Zahvaljivat ću Gospodinu!"

 

Usred svih svojih nevolja, Jona je ušao u Gospodnju nazočnost i prinio zahvalnost! I Bog je odgovorio: "Jona, to je ono što sam čekao čuti od tebe. Usred svega ovoga pouzdao si se u mene. Prošao si ispit!"

 

Pismo govori: "Tada Jahve zapovjedi ribi, i ona izbljuva Jonu na obalu" (Jon 2,11). Samo s jednom zapovijedi s neba, riba je ispljunula Jonu na obalu. Ovaj opterećen čovjek vjerojatno se otkotrljao na obalu vičući: "Slobodan sam, slobodan!" Vjerojatno je i plesao dok je vadio morsku travu iz kose – jer već je bio kod oltara zahvaljivanja!

 

Kad nemate kamo pobjeći, okrenite se zahvaljivanju! Zahvaljujte Gospodinu za njegovo oproštenje i za oslobođenje od svih vaših prošlih grijeha. Zahvaljujte mu što vas je istrgao iz lavljih zuba i što vam je dao novi dom u slavi, zahvaljujte mu za sve prošle blagoslove, za sva obećanja, za sve što će učiniti. U svemu zahvaljujte!

 

"Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevišnji" (Ps 92,2).

 

"Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti" (Ps 50,14-15).

petak, kolovoza 14, 2009

IZNAD SVEGA ŠTO TRAŽIMO ILI MISLIMO

Bog na svoj narod uvijek želi izliti više svoje slave. On čezne za nas učiniti "neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Ef 3,20). Zbog toga želi ljude koji gladuju za njim. On ih želi ispuniti svojom strahovitom nazočnošću, iznad svega što su ikada u svome životu iskusili.

 

Isus je rekao: "Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju" (Iv 10,10). Međutim, da bi se postigao taj obilan život, moramo sve više napredovati ugađajući Gospodinu. Pavao piše: "... zaklinjemo vas u Gospodinu Isusu da, prema pouci koji ste od nas primili – kako vam treba živjeti i ugađati Bogu, sve više napredujete" (1 Sol 4,1) "Prema tome, braćo moja ljubljena, budite čvrsti, nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem" (1 Kor 15,58).

 

Grčka riječ za napredovati znači "premašiti, nadmašiti, super obilovati – imati dovoljno i preteći, preko mjere, pretjerano, neograničeno više, iznad mjere". Pavao govori: "Božja slava u vašem životu premašiti će male trenutke koje ste dosad dosegli. Ali vaše molitve morat će biti više od samo traženja blagoslova za jelo."

 

"...tako nastavite u njemu živjeti: u njemu čvrsto ukorijenjeni, na njemu stalno naziđivani i učvršćivani vjerom, kako ste poučeni, obilujte zahvalnošću" (Kol 2,6-7). Pavao nam savjetuje: "Da biste imali taj obilan život Božje slave i nazočnosti, morate mu služiti iznad mjere – s ljubavlju i predanjem koje nadmašuje služenje lijenih, zaspalih slugu."

 

"Nju nam obilno udijeli sa svom mudrošću i razumijevanjem ..." (Ef 1,8). Bog vam želi odmjeriti slavu i otkrivenje iznad svake prijašnje mjere. "...  saopćivši (odmjerivši) nam tajnu svoje volje, prema onome što je prije u njemu odlučio" (Ef 1,9). Gospodin govori: "Otvorit ću vam dublje razumijevanje moje Riječi. Želim vam dati otkrivenje njezinih tajni."

četvrtak, kolovoza 13, 2009

JA JESAM

Tražio sam Duha Svetoga da mi dâ jedan odlomak koji će tako opisati vjeru da je momci u našem centru za ovisnike Teen Challenge mogu razumjeti. U svojoj knjižnici imam knjigu koja koristi preko tristo stranica da bi definirala vjeru, ali ja je nikada nisam razumio. (A mislim da je nije razumio ni čovjek koji ju je napisao.)

 

Mojsije je jednom postavio isto pitanje: "Tko je 'Ja jesam'? Tko je Bog? Opiši ga." Bog je odgovorio Mojsiju u dvije riječi. Rekao je: "Mojsije, reci narodu: 'Ja jesam' posla me k vama'" (Izl 3,14). (Prema modernom razmišljanju, Bog je sam sebe prepojednostavnio.)

 

Možete li zamisliti Mojsija kako govori narodu kad su ga pitali tko ga je poslao da ga šalje 'Ja jesam'?

 

Ja jesam tko? Što ti je potrebno? Oslobođenje? Onda Ja jesam oslobođenje. Ja jesam što god ti je potrebno.

 

Vjera je kad Bog govori: "Ja jesam', a ja odgovaram: "On je." Vjera jednostavno prihvaća Božji opis samoga sebe. Bog kaže: "Ja jesam izbavlja te iz oluje". A ja kažem: "On me izbavlja iz oluje."

 

Vjera uzima Boga za ono što on kaže da jest.

 

Što je oluja u tvom životu? Kako se suočavaš s njom?

 

Tražite ga da vam dâ vjeru da vjerujete. Tražite ga bez obzira što se dogodilo, bez obzira kakve su okolnosti. Oluja je izlaz!

 

Pavao je rekao: "... u prilikama sam u kojima sam naučio biti zadovoljan svojom sudbinom" (Fil 4,11). Vjerujem da je Pavao bio zadovoljan onoga trenutka kad ga je dohvatila vjera. Bio je u središtu volje Božje i imao je obećanje Božje. Molitvom je došao do odgovora. Od toga trenutka dalje, nije više bilo važno što se događa. Bog je iz oluje iščupao žalac.

 

On i za vas može iz oluje uzeti strah. Hoćete li mu dozvoliti? Svladajte svoju oluju – Bog neće dopustiti da joj podlegnete.

srijeda, kolovoza 12, 2009

NAŠA SLUŽBA

"A mi svi ... otkrivena lica gledamo kao u staklu slavu Gospodnju" (2 Kor 3,18). Što to znači gledati slavu Gospodnju? Ovdje Pavao govori o predanom, usredotočenom štovanju. To je vrijeme dano Bogu da bi ga se jednostavno gledalo. Zatim apostol brzo dodaje: "Dakle, gledajući imamo ovu službu" (2 Kor 4,1). On jasno daje znati da je gledanje Kristova lica služba kojoj se svi moramo posvetiti.

 

Grčka riječ za gledati u ovom retku vrlo je snažan izraz. On ne govori samo o bacanju pogleda, već o "zurenju". To znači odlučiti: "Neću se pomaći odavde. Prije nego išta drugo učinim, prije nego išta drugo radim, moram biti u nazočnosti Božjoj."

 

Mnogi kršćani pogrešno tumače izraz "gledati kao u staklu" (2 Kor 3,18). Oni misle na zrcalo u kojem im se odražava Isusovo lice. Ali to nije ono što je Pavao ovdje mislio. On govori o snažno usredotočenom pogledu, kao da se gorljivo zuri u nešto kroz staklo pokušavajući što jasnije vidjeti. Mi moramo tako "zalijepiti" oči, odlučni vidjeti slavu Božju na Kristovu licu. Moramo se nasamo zatvoriti u Svetinju nad svetinjama, sa samo jednom mišlju – da tako snažno zurimo i s takvom odanošću razgovaramo da smo promijenjeni.

 

Grčka riječ za promijenjen ovdje je "metamorfoza", što znači "promijenjen, preobražen". Svatko tko često ulazi u Svetinju nad svetinjama i snažno zuri u Krista, prolazi kroz proces metamorfoze. Događa se preobraženje. Ta osoba neprestano se mijenja u Isusovu sliku i karakter.

 

Možda često dolazite u Gospodnju nazočnost. Međutim, možda ne osjećate da se mijenjate dok provodite vrijeme nasamo s njim. Tvrdim vam da se može znati događa li se metamorfoza. Nešto se sigurno događa jer nitko ne može neprestano gledati slavu Kristovu i ne biti promijenjen. Pogledajte posljednji izraz u Pavlovoj izjavi: "A mi se svi ... preobražavamo u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18). Pogledajmo sad redak koji prethodi tome: "A Gospodin je Duh. Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda" (2 Kor 3,17).

 

Vidite li što Pavao ovdje govori? On nam govori: "Kad gledate Kristovo lice, tamo je sloboda da se mijenjate." Boravljenjem u njegovoj nazočnosti dajemo Duhu slobodu da upravlja našim životom i da čini s nama kako mu je volja. To je čin pokornosti koji govori: "Gospodine, moja volja je tvoja. Što god je potrebno, promjeni mi u Isusov lik."

utorak, kolovoza 11, 2009

POSADITI DRVO

Bog nije obećao da će spriječiti trpljenja od svoje djecu. Nije obećao da će spriječiti da se ne suočimo s časom svoje potrebe. Nemamo obećanja za svjetski mir, sigurnost i trajno financijsko blagostanje. Obećani su nam mir i sigurnost duše i uma, nadnaravna opskrba za svaku pravu potrebu – i sigurnost da nikada nećemo morati prositi kruha. Bog bi radije da dođemo do točke na koju je došao apostol Pavao kad je rekao: "Kad imamo hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni" (1 Tim 6,8).

 

Budućnost izgleda opaka i zloslutna. Ali David je rekao u Psalmu 23: "Zla se ne bojim." To je današnja poruka za vjernike. Budućnost je pod nadzorom, dakle, ne moramo se bojati. Sve je to isprogramirao Bog. On zna točan trenutak Kristova povratka. Bog koji nadzire čitavo nebo i zemlju rekao je: "Gle, narodi su kao kap iz vedra, vrijede kao prah na tezulji ... Svi narodi ko ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina" (Iz 40,15.17).

 

Bog želi da radimo do Kristova povratka. To jednostavno znači da moramo raditi kao da kraj nikada neće doći i živjeti kao da će doći sutra. Velikog evanđelistu D.L.Moodyja su pitali: "Što biste učinili ako biste znali da Isus Krist dolazi sutra?" Njegov je odgovor bio: "Posadio bih drvo." Neka tako bude. Neka pravi kršćanin sadi i sije sjeme Božje i neka bude zaposlen obavljajući djelo Božje. A kad se Isus vrati, neka ga nađe da "vrši njegovu volju".

 

Bog još uvijek broji kosu na našoj glavi. On još uvijek broji vrapce koji padaju. On još uvijek uslišava molbe i prije nego su iskazane. On još uvijek odgovara prije nego ga se prizove. On još uvijek daje daleko više od onoga što možemo tražiti i misliti. Zašto se, onda, bojati?

ponedjeljak, kolovoza 10, 2009

DAVODIV JEDINSTVEN PRISTUP

Nakon veličanja Riječi Božje, David zaključuje Psalam 119 s ovim retkom: "Ko ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega" (Ps 119,176).

 

David u biti govori: "Molim te, Gospodine, potraži me kao što pastir traži izgubljenu ovcu. Usprkos svega mog biblijskog znanja, propovijedanja i dugačke prošlosti s tobom, nekako sam odlutao od tvoje ljubavi. Izgubio sam osjećaj odmora koji sam jednom imao u tebi. Svi su se moji planovi izjalovili. Sad shvaćam da sam potpuno bespomoćan. Dođi k meni, Oče. Potraži se na ovom strašnom suhom mjestu. Ja ne mogu naći tebe. Ti moraš naći mene. Još uvijek vjerujem da je tvoja Riječ istinita."

 

David je znao da je odlutao iz Božjega počinka. Znao je da je ljubav Gospodnja u njegovim ranijim krizama trebala ostaviti traga u njegovom srcu. Ali sada je još jednom zaboravio na ljubav Božju za sebe. I tako je vapio Gospodinu moleći ga da potraži svoga izgubljenog slugu.

 

I pastir je ponovno pošao za Davidom. Kad je začuo svoje ime, srce mu se utješilo. Shvatio je: "Moj pastir zna me po imenu." I našao se kako je odvođen niz brežuljak u zelenu dolinu. A kad je jednom dospio dolje na zelenu pašu, Jahve Rohi (Gospodin je moj pastir) mu je rekao: "Sad legni. Spavaj i odmori svoju umornu dušu. Ne brini se, ja ću raditi i brinuti se za sve."

 

Važno je ovdje zapaziti da se Davidove prilike nisu promijenili. Zapravo, Pismo govori da je neprijatelj koji je uznemirivao Davida postao brojniji (Ps 3,1). Ali David se obnovio na Božju ljubav. Sada je mogao reći: "U Jahve je spasenje" (Ps 3,9). Svjedočio je: "Nema više samostvorenih planova. Nema više besanih noći dok pokušavam smisliti rješenja. Željno ulazim u ljubav svog pastira. Radujem se njegovim raširenim rukama prema meni. Leći ću u njegovom odmorištu. Mirno ću spavati u njegovoj bezuvjetnoj ljubavi za mene."

petak, kolovoza 07, 2009

DUH SVETI KOJI VODI

Kad Pismo govori da Duh Sveti "boravi" u nama, to znači da Duh Božji ulazi i zaposjeda naše tijelo, čineći od njega svoj hram. A s obzirom da Duh Sveti poznaje Očev um i glas, govor nam misli Božje: "A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće" (Iv 16,13). Duh Sveti je glas Božji u nama i nama!

 

Ako Duh Sveti boravi u vama, on će vas osobno upućivati. Morate znati da on ne govori samo pastirima, prorocima i učiteljima, nego svima Isusovim sljedbenicima. Vidljivo je kroz čitav Novi zavjet da je Duh Sveti vodio svoj narod neprestano im govoreći: "Pođi tamo, pođi onamo ... uđi u ovaj grad ... pomaži ovu osobu ..." Prvi vjernici bili su svugdje i u svemu vođeni Duhom Svetim!

 

Duh nikada ne izgovara nijednu riječ koja je u suprotnosti s Pismom. Naprotiv, on koristi Pismo da nam jasno govori. On nam nikada ne daje "novo otkrivenje" odvojeno od Pisma. On nam otvara svoju objavljenu Riječ da nas vodi, upravlja, tješi i pokazuje nam stvari koje će doći.

 

Uvjeren sam da Bog govori samo onima koji se, poput Mojsija, "primaknu njemu". To znači da svakodnevno moramo provoditi kvalitetno vrijeme s Gospodinom čekajući na njega da nam potpuno otvori srce kako bismo čuli njegov glas vjerujući da nam on voli govoriti, a ne biti nagli u njegovoj nazočnost. On ništa neće zadržati od nas i nikada neće dopustiti da budemo prevareni ili ostavljeni zbunjeni. Čak i usred teških razdoblja imat ćemo vrijeme velike radosti jer će nam se otkriti kao nikada ranije.

četvrtak, kolovoza 06, 2009

ŠTO SE DOGODILO S RADOŠĆU?

Duh Sveti čezne vratiti narod Božji da služi Gospodinu s radošću i veseljem. Kako se nebo mora žalostiti kad vidi mokri pokrivač očaja i žalosti koji je pao na mnoge vjernike!

 

Psalmist je izjavio: "Blago narodu kojem je Jahve Bog" (Ps 144,15).

 

Izaija je rekao: "S radošću ćete crpsti vodu iz izvorâ spasenja" (Iz 12,3).

 

Kad se Duh Sveti počeo baviti sa mnom u vezi sa služenjem mu s radošću, prošao sam kroz teško razdoblje suočavanja s ozbiljnošću tog predmeta. Nisam u potpunosti razumio Božji stav. Pitao sam se kako to može biti važno u usporedbi sa svim današnjim bolnim problemima u svijetu.

 

Malo kršćana ima spoznaju istine o slobodi i oslobađajućoj žrtvi na Golgoti! Oni nikada nisu dopustili da ih križ oslobodi od svega straha i ropstva. Ne možemo se radovati i biti neiskazano sretni u našem odnosu s Gospodinom ako imamo siromašnu  ili ograničenu spoznaju o onome što se dogodilo na križu.

 

Ne morate razumjeti svu nauku o iskupljenju, pomirenju, žrtvi pomirnici, milosti, opravdanju, itd. Sve što vam je potrebno znati da biste živjeli radosno Gospodinu jest ova temeljna istina: BOG JE BIO POTPUNO ZADOVOLJEN S KRISTOVOM ŽRTVOM NA KRIŽU!       

 

To je bilo sve što je bilo potrebno! Sada Bog dragovoljno i radosno oprašta svima koji se kaju.

 

Ne radovati se u Kristovom oproštenju jest sumnjati da je on u potpunosti platio za naše grijehe! Neka vam Duh dâ razumjeti ovu istinu: pozvani smo k slobodi. Bog želi da imamo obilje radosti, radosti koja je potpuna i savršena.

 

Riječ Božja daje jasno znati da on čezne da se njegovi sveti raduju u njemu.

 

"...da imaju punini moje radosti u sebi" (Iv 17,13).

 

"...vraćat će se otkupljenici Jahvini. Doći će na Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci" (Iz 35,10).

srijeda, kolovoza 05, 2009

IDI NAPRIJED I PLAČI!

Kad ste najgore povrijeđeni, pođite u svoju tajnu klijet i isplačite svu svoju gorčinu. I Isus je plakao. I Petar koji je nosio bol u sebi jer se odrekao samog Sina Božjeg, gorko je plakao. Sâm je hodao gorama i plakao od žalosti. Te gorke suze stvorile su divno čudo u njemu te se vratio da prodrma sotonino kraljevstvo.

 

Prije više godina, jedna žena koja je prošla kroz mastektomiju napisala je knjigu naslova Prvo plačeš. Nedavno sam razgovarao s jednim prijateljem koji je upravo saznao da ima rak u posljednjem stadiju. "Prvo što činiš", rekao je, "jest da plačeš dok ti nestanu suze. Tada se počneš primicati Isusu dok ne spoznaš da te njegove ruke čvrsto drže."

 

Isus nikada ne odvraća pogled od srca koje vapi. On je rekao: "Slomljeno srce nećeš prezreti" (vidi Ps 51,17). Gospodin nikada neće reći: "Drži se! Digni se i uzmi lijek! Stisni zube i obriši suze!" Ne! Isus u svoju vječnu posudu sprema svaku suzu.

 

Jeste li povrijeđeni? Onda idite i plačite. I nastavite plakati dok vam suze ne prestanu teći. Ali neka te suze dođu iz boli, a ne iz nevjere ili samosažaljenja.

 

Ohrabrite se u Gospodinu! Kad vas okruži magla i ne možete vidjeti izlaz iz svoje nedoumice, naslonite se u Isusovo naručje i jednostavno se pouzdajte u njega. On mora sve učiniti! On želi vašu vjeru, vaše povjerenje. On želi da glasno povičete: "Isus me ljubi! On je sa mnom! I neće me iznevjeriti. On će sve riješiti, upravo sada! Neću biti oboren! Neću biti poražen! Neću postati sotonina žrtva! Neću izgubiti pamet ni vodstvo! Bog je na mojoj strani! Ljubim ga i on ljubi mene!"

utorak, kolovoza 04, 2009

GOSPODINE, POVEDI ME KUĆI!

Kao što čitamo u Danielu 3,15-16, trojica Hebreja otišla su u vatru s tijelima koja su već bila mrtva svijetu. Oni su bili u stanju radosno ponuditi svoja tjelesa kao žive žrtve. I Isus se doslovce sreo s njima u njihovoj krizi.

 

Što mislite, što su rekli Isusu kad im se objavio u peći? "Hvala ti što ne osjećamo bol. Hvala ti što si nam dao još jednu priliku, još nekoliko godina!"

 

Ne, nikada! Vjerujem da su rekli: "Gospodine, povedi nas sa sobom! Nemoj nas ostaviti ovdje. Dotakli smo zanos, slavu – i ne želimo natrag! Povedi nas sa sobom kući." Oni bi radije bili s njim! Isus poznaje takvo srce – i takvome predaje sam sebe.

 

Jeste li u stanju reći: "Gospodine, povedi me kući"? Možda nikada niste naučili predati svoje tijelo, svoj posao, svoj brak, svoju krizu u Božje ruke. Da, uvijek moramo moliti s vjerom da će Bog odgovoriti, međutim, moramo se potpuno pouzdati u njega u svojoj situaciji, govoreći u svome srcu: "Ali ako i ne, Gospodine, ipak ću se pouzdavati u tebe!"

 

"Gospodine, ti me možeš izbaviti iz ove užarene peći. Ali ako i ne, ipak ću ti vjerovati! Čak ako moram i dalje prolaziti kroz ovu užasnu kušnju, ako se moram suočiti s više trpljenja, više testiranja, predajem sve tebi. Samo dođi i hodaj sa mnom kroz to!" Možete li moliti takvu molitvu?

 

Obećavam vam, Isus Krist doći će u vašu krizu. Uzet će vas za ruku i provesti kroz vatru!

 

Kristov dolazak u moju krizu smatram najvećim mogućim odgovorom na molitvu, jer kad dođe, njegova me nazočnost podiže iznad svih mojih boli, svih mojih povreda, se moje zbunjenosti. Kad se Isus pojavi pored vas, on vas uzima za ruku i čini da stojite čvrsto.

ponedjeljak, kolovoza 03, 2009

PREDAN – ŽIV ILI MRTAV!

"Nabukodonozor im reče: '...Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?" (Dn 3,14-15).

 

Danielovi prijatelji bili su suočeni s najgorom mogućom krizom s kakvom se jedno ljudsko biće može suočiti. Da Bog nije došao i čudom ih izbavio, bili bi mrtvi.

 

Što će dovesti Krista u vašu krizu? On dolazi kad učinite isto predanje kao ova tri Hebreja: "(Oni) odgovoriše kralju Nabukodonozoru: 'Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao" (Dn 3,16-18).

 

Drugim riječima: "Sve je beznadno. Ako Bog ne učini čudo za nas, mrtvi smo. No naš je Bog u stanju izbaviti iz nas iz ove žarke krize! Ali ako nas i ne izbavi, ipak ga nećemo ostaviti. Živi ili mrtvi, pouzdat ćemo se u njega!"

 

Ljubljeni, to je vjera zbog koje se anđeli raduju i blagoslivljaju samo srce Božje. To je vjera koja kaže: "Gospodine, uvjeren sam, potpuno uvjeren da si moguć izbaviti me. Ako kažeš samo riječ, izaći ću iz svoje krize.

 

Ali ako i ne, neću pobjeći. Neću te optužiti da si me napustio. Ostat ću vjeran i iskren. Gospodine, tvoji su putove viši od mojih i moj život u tvojim je rukama. Ako me i ubiješ, ipak ću se pouzdavati u tebe!"

 

To je ono što dovodi Krista u našu krizu – potpuno pouzdanje da je moguć izbaviti nas iz svake krize! To je pouzdanje da smo u njegovim rukama bez obzira što dolazi.