petak, srpnja 31, 2009

DETALJNE UPUTE I JASNE ODLUKE

Za svako pojedino Božje njegovo dijete njegov je naum da se predamo vlasti i upravi Duha Svetoga.

"Ako u Duhu živimo, i hodajmo u Duhu" (Gal 5,25). Drugim riječima, "Ako on živi u vama, neka vas i usmjerava!"

Želim vam pokazati što znači hodati u Duhu. Ja još nisam u potpunosti ušao u to slavno hodanje, ali napredujem!

Slušali smo izraz "hodati u Duhu" čitav svoj život, ali što to doista znači? Vjerujem da je 16. poglavlje Djela apostolskih jedan od najboljih primjera što znači hodati u Duhu Svetom.

Duh Sveti omogućuje apsolutno jasne i detaljne upute onima koji hodaju u njemu. Ako hodate u Duhu, onda ne hodati zbunjeni – odluke vam nisu nejasne.

Prvi kršćani nisu hodali zbunjeni. U svakoj odluci, koraku, djelu, vodio ih je Duh! Duh im je govorio i vodio ih svakoga trenutka njihovog hodanja. Nikakva odluka bila nije donesena bez savjetovanja s njim. Kroz Novi zavjet crkveno je geslo bilo: "Tko ima uši, neka čuje što Duh poručuje!"

Službu u gradu New Yorku započeo sam jer mi je Duh Sveti jasno rekao: " Idi u New York i podigni crkvu." I rekao mi je kada da idem. Nikakav đavao ni demon nije me mogao odvratiti od toga, jer mi je Duh dao detaljne upute. Sjećam se kako sam plačući, s podignutim rukama, stajao između Broadwaya i Seventh Avenue. Duh Sveti mi je rekao: "Upravo na ovom području podići ću crkvu. Poslušaj me, Davide! Započni crkvu u gradu New Yorku!" Crkva Times Square nije slučajnost. Ona je rezultat jasnih, detaljnih uputa Duha Svetoga!

četvrtak, srpnja 30, 2009

KOLIKO JE VAŽNO OPRAŠTATI NEPRIJATELJIMA I BLAGOSLIVLJATI IH?

Pavao piše: "...podajte mjesto gnjevu" (Rim 12,19). On govori: "Pretrpite nepravdu. Odložite je i idite dalje. Živite u Duhu." Međutim, ako odbijemo oprostiti bol koja nam je nanijeta, morat ćemo se suočiti s ovim posljedicama:

1. Biti ćemo krivlji nego čovjek koji nam je nanio bol.
2. Božja milost i milosrđe prema nama bit će zatvoreni. A kad stvari u našem životu počnu ići krivo, nećemo ih razumjeti jer smo u neposlušnosti.
3. Srdžba našeg progonitelja nastavit će nam otimati mir. On će postati pobjednik uspijevajući nam zadavati neprekidnu bol.
4. S obzirom da sotona uspijeva u tjeranju nas u misli osvete, bit će u stanju odvesti nas u smrtonosnije grijehe. Izvršit ćemo daleko gore prijestupe od tih.

Pisac Izreka savjetuje: "Um čovjeka usteže od srdžbe, a čast mu je oprostiti krivicu" (Izr 19,11). Drugim riječima, ne smijemo ništa činiti dok nam se bijes ne slegne. Dok smo još ljuti, ne smijemo nikada donositi odluke ili slijediti misao za bilo kakvu akciju.

Našem nebeskom Ocu donosimo čast kad god previdimo boli i oprostimo grijehe koji su nam bili učinjeni. To u nama izgrađuje karakter. Kad oprostimo kao što Bog oprašta, on nas uvodi u otkrivenje naklonosti i blagoslova koje nikada nismo upoznali.

Isus nam zapovijeda da ljubimo one koji su se načinili našim neprijateljima, radeći ove tri stvari:

1. moramo ih blagoslivljati,
2. moramo im činiti dobro,
3. moramo moliti za njih.

U Mateju 5,44 Isus kaže: "Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas psuju, radite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas namjerno iskorištavaju i progone."

srijeda, srpnja 29, 2009

MOLITVA – KRATKA I DUGAČKA!

"Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi" (Prop 5,1)

Za dugačke molitve često postoji izlika. Želja da se izgradi "zaslužena sila" kod Boga; ambicija da se udvostruči molitveni život onih ljudi koje je Bog upotrebljavao; suptilno nastojanje da se prevlada Gospodina s dovoljno riječi da se pokrene u akciju. Pitam se, dosađuje li se Bog ikada? Čezne li za više jezgrovitih i razumnih molitava i prošnji? Neki od nas ulaze u tajnu klijet, a "riječi nam samo jure iz usta". Postajemo nagli, opširni, ponavljamo poput papiga, iznosimo beznačajne molbe i mehanički koristimo riječi slavljenja. Bog zaslužuje razumno i jezgrovito predstavljanje naših potreba, iskreno i zdravo prinošenje našeg slavljenja, dostojanstvo bazirano na našem poštovanju Kralja svih kraljeva.

Budite s Bogom u molitvi specifični i on će biti specifičan s vama u vezi s odgovorom. Bezbrižnost i prevrtljivost nemaju mjesta u njegovim dvorima.

Isus je rekao: "Ostanite ovdje i bdijte sa mnom" (Mt 26,38).

Stvarna svrha molitve je da uživamo u mnogom osobnom razgovoru s Gospodinom. Srce se protivi boraviti u nazočnosti Božjoj i zadovoljava se s "pobožnostima". To opisuje žurno vrijeme kasno navečer ili rano ujutro kad se prinose "brze" molitve i užurbano čita djelić Pisma. Sve svjedočenje u ovom svijetu ne može osloboditi čovjeka od njegove dužnosti i privilegija molitve u tajnoj klijeti. Biti zatvoren nasamo s Bogom dok se tjelesna duša ne preobrazi! Nitko ne bi smio moliti bez oranja i nitko ne bi smio orati bez molitve.

Svaki dar od Boga koštat će uzdisanje. Iskreni ljudi i žene Božje osjećaju se preslabi da bi se suočili s neprijateljem bez svakodnevne redovite molitve.

utorak, srpnja 28, 2009

POSLUŠNOST JE BOLJA OD BLAGOSLOVA

"A Samuel odvrati: 'Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline" (1 Sam 15,22).

Pisano je: "Poslušnost je vrednija od najbolje žrtve." A ja kažem da je bolja i od blagoslova. Ovo je najdublje značenje u priči o Abramu koji je prinosio Izaka na oltaru. Bog je rekao: "Idi i to učini." I poslušao je. Je li Abram otišao od onog oltara govoreći: "Bog se predomislio"? Ne mislim tako. Bog je htio samo poslušnost. Upravo sam to jednoga dana iskusio. Bog mi je rekao da pregovaram i dao mi je svaki mogući dokaz da zatražim određenu stvar. Tako sam i učinio. Učinio sam sve u svojoj snazi da to postignem. Ali nisam dobio! Što sad? Hoću li ispitivati Boga? Hoću li sumnjati da mi je govorio? Hoću li vjerovati da me sotona spriječio? Ne! Revno sam tražio Gospodina. On mi je rekao: "Učini ovo" i ja sam učinio. Počivat ću u miru poslušnosti. To ovu stvar čini boljom od blagoslova. Bog vam pokazuje samo jednu stranu kovanice – poslušnost.

Sluga mora poslušati bez postavljanja pitanja! I to je vjera: kad gospodar zapovijedi svome sluzi da ide, on ide; da dođe, i on dođe.

"Pa da me i ubije, opet ću se uzdati u njega" (Job 13,15).

Može li se čovjek u svom srcu pouzdavati u Boga kad se čini da krši obećanje? Može li čovjek govoriti jezikom vjere kad mu sve vodstvo "eksplodira" u lice? Velikani vjere tako su činili! Ljudi velike vjere suočavali su se s najžešćim kušnjama. Da bi izgradio vjeru, Bog ima neobične putove, a ako odlazite dublje u Boga, neobičnije će biti vaše testiranje. Nemojte misliti da su žalosti i boli neophodan dokaz da mu niste ugodili! Čudesa se događaju jedino usred nemogućih situacija. Ako želite biti dijete vjere, onda se pripremite na život najneobičnijih testiranja.
Vjera dolazi korištenjem onoga što imate. Ne čekajte da se prepreke uklone. Kako god, idite naprijed! Najkritičniji dio vjere je "posljednjih pola sata".

ponedjeljak, srpnja 27, 2009

STOJ MIRNO

Nakon svake zadobivene pobjede nad tijelom, ubrzo nas slijedi đavao s čak većim iskušenjem i napadom. Sotona jednostavno u svom ratu protiv nas ne diže ruke. Ako ga jednom porazimo, udvostručit će snage i vratiti se ravno natrag te ćemo iznenada biti u duhovnom ratu za koji smo mislili da smo ga već zadobili.

 

Pismo nam govori: "Aramejci se svrstaše protiv Davida i zametnuše s njime boj" (2 Sam 10,17). Iznenada se David suočio sa starim neprijateljem, s onim za kojega je mislio da ga je već glasno porazio. Važno je znati da David u ono vrijeme nije živio u grijehu. Bio je pobožan čovjek koji je hodao u strahu Gospodnjem. Međutim, bio je i ljudsko biće i vjerojatno je bio užasno zbunjen u vezi s onim što se događa. Zašto bi Bog dopustio tom neprijatelju da ponovno dođe protiv njega?

 

Jeste li ikada bili na Davidovu mjestu? Jeste li već molili: "Gospodine, sve što želim jest da ti ugodim, da budem poslušan tvojoj Riječi i da činim što je pravo. Dakle, zašto sam tako oštro kušan? Zašto se suočavam s ovom istom bitkom sa starim neprijateljem?"?

 

"...od dana kad sam postavio suce nad svojim narodom Izraelom dat ću vam također mir od svih vaših neprijatelja. Gospod ti poručuje da će ti Gospod načiniti kuću. Kad se navrše tvoji dani i počineš kod svojih otaca, podignut ću tvoje potomstvo poslije tebe, koje će izići iz tvog tijela, i učvrstit ću njegovo kraljevstvo" (2 Sam 7,11-12).

 

Usred zbunjenosti i ispitivanja svoje duše, David se prisjetio obećanja koje mu je Bog dao (vidi 2 Sam 7,11-12). Dakle, dok je đavao na Davidu koristio svako moguće oružje iz pakla, Gospodin mu je pokazao i prije ulaska u bitku da će izići kao pobjednik. Skinuo je svoje oči s dolazećeg neprijatelja i umjesto toga uživao u otkrivenju Božje dobrote. A to je upravo ono što Bog želi za svako svoje dijete kad neprijatelj poput bujice dolazi na njega. Gospodin svako svoje dijete predusreće svojom ljubavlju. Drugim riječima, dolazi govoreći im: "Obećavam ti da ćeš iz ovoga izaći na nogama. Možda ćeš biti ranjen, ali to nije važno. Ja sam te već učinio pobjednikom."

petak, srpnja 24, 2009

POSJEDOVANJE OBEĆANE ZEMLJE

Mnogi iz svih naroda posjeduju Krista kao sve u svemu. Međutim, većina tih ljudi, uključujući i mnoge koji su u službi, napustili su Isusa kao svoj izvor. Zašto? Znaju koliko bi ih stajalo kad bi se prestali pouzdavati u svoje vlastito tijelo. Vidite, kad prijeđemo granicu i uđemo u Svetinju nad svetinjama, nešto se događa. Onoga trenutka kad uđemo u nazočnost Gospodnju, shvaćamo da tijelo mora umrijeti. To uključuje svu želju za duhovnim uzbuđenjem, priče o velikim probuđenjima, usredotočenje na izbavljenje i traženje nekog novog djela ili pokreta.

 

Isus sâm mora postati vaše sve, on sâm mora biti izvor vašeg uzbuđenja, vaše neprestano probuđenje. On mora biti vaša trajna Riječ vodstva, nova milost svakoga jutra. Kad jednom prijeđete granicu, više se ne možete oslanjati na darovite učitelje, pomazane propovjednike, snažne evanđeliste. Ako još uvijek tražite ljude umjesto Krista – jureći s jednog sastanka na drugi i tražeći da vas netko blagoslovi – tada niste zadovoljni s Isusom. On vam mora biti sve.

 

Abraham je bio nazvan "prijateljem Božjim" (vidi Jak 2,23) zbog svoga prisnog odnosa s Gospodinom. Prijatelj je onaj tko slobodno daje svoje srce drugom, a jasno je da je Gospodin dijelio svoje srce s Abrahamom. Sâm je Bog svjedočio: "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti?" (Post 18,17)

 

Pavao izjavljuje: "...Bog je objavio radosnu vijest Abrahamu unaprijed" (Gal 3,8). Drugim riječima, Gospodin je pokazao Abrahamu velike stvari koje će doći. To je uključivalo i narode koji će izaći iz  Abrahamova sjemena: "... od Abrahama će nastati velik i brojan narod, te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati" (Post 18,17).

 

Abraham je znao da je Isus naš blagoslovljeni posjed. Vidio je da pobjedonosan Isus ruši sve sile i vlasti. Vidio je pobjedu križa i mnoge narode koji se slijevaju u obećanu zemlju, primajući u posjed svoje obećanje: samog Krista. Ti se narodi nisu borili da bi ušli niti su davali Bogu prazna obećanja. Oni su došli u posjed svoga obećanja samo po vjeri, pouzdajući se u Riječ Božju za njih.

 

Posjedujete li svoju obećanu zemlju? Jeste li primili u posjed blagoslov koji je Isus za vas zadobio na križu? Potičem vas, učinite Isusa svojim životom, svojim sve. Prihvatite Božji poziv za vas te uđite u mir i počinak svoga vječnog posjeda, Isusa Krista, Gospodina.

četvrtak, srpnja 23, 2009

BAVLJENJE UTVRDAMA

Mnogi kršćani citiraju 2 Korinćanima 10,3-4: "...ne borimo se na tjelesan način. Naše borbeno oružje nije tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda." Većina nas o utvrdama razmišlja kao o ropstvu, kao što su seksualni prijestupi, ovisnost o drogi, alkoholizam – vanjski grijesi koje stavljamo na vrh popisa najgorih grijeha. Ali Pavao ovdje govori o nečem daleko gorem od našega ljudskog mjerenja grijeha.

 

Prije svega, on ne govori o demonskoj opsjednutosti. Po mom mišljenju, đavao ne može ući u srce nijednoga pobjedonosnog kršćanina i ne može zahtijevati mjesto u toj osobi. Naprotiv, simbolično značenje Pavlove riječi utvrda ovdje na grčkom znači "čvrsto držanje argumenta". Utvrda je optužba čvrsto usađena u vaš um. Sotona u narodu Božjem podiže utvrde usađujući im  u misli laži, prevare i zablude, posebno u vezi s prirodom Božjom.

 

Primjerice, neprijatelj može usaditi u vaš um laž da ste neduhovni i potpuno nedostojni Božje milosti. On vam može stalno šaptati: "Nikada nećeš biti oslobođen svoga lakozavodljivog grijeha. Nisi se dovoljno jako trudio. Nisi se promijenio. Sad je Bog izgubio strpljenje s tobom zbog tvojih neprestanih uspona i padova."

 

Ili vas đavao može pokušati uvjeriti da imate pravo biti ogorčeni jer vam je učinjena nepravda. Ako nastavite slušati laži, nakon nekog vremena počet ćete im vjerovati. Sotona je tužitelj braće i stalno dolazi protiv nas sa svojom vojskom tužitelja, usađujući u naše umove demonske laži. Te su laži njegove utvrde, a ako im se ne odupremo Riječju Božjom, ugradit će u naše umove strahove.

 

Jedino oružje koje plaši đavla isto je ono koje ga je uplašilo u Isusovim pustinjskim iskušenjima. To oružje je istina žive Riječi Božje. Prema Miheju, evo obećanja na koje se moramo oslanjati: "Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? On će se nama opet smilovati, pogazit će opačine naše i baciti u dubinu morsku sve grijehe naše" (Mih 7,18-19). Ne gazimo mi vlastite grijehe; on će ih pogaziti kroz pokajanje i vjeru.

srijeda, srpnja 22, 2009

NAJVEĆA OPASNOST

Najveća opasnost s kojom se svi mi suočavamo jest da nismo u stanju u našim nevoljama vidjeti Isusa nego duhove. U tom trenutku straha kad je noć najcrnja i kad oluja najviše bjesni, Isus nam se uvijek primiče da nam se otkrije kao Gospodin valova, Spasitelj u olujama. "Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve – kralj dovijeka" (Ps 29,10).

 

U Mateju 14 Isus je naredio svojim učenicima da uđu u lađicu koja je bila na putu u oluju. Biblija kaže da ih je primorao ući u tu lađicu. Lađica je kretala prema nemirnim vodama da bude bacana tamo-amo poput pluta. Gdje je bio Isus? Gore na planini nadgledajući more; bio je gore na planini moleći za njih da ne padnu ispit kroz koji, znao je, moraju proći.

 

Pomislili biste da je barem jedan učenik shvatio što se događa i da je rekao: "Pogledajte, prijatelji, Isus nam je rekao da nas nikada neće ostaviti ni napustiti. On nas je poslao na ovaj put, dakle, u središtu smo njegove volje. Rekao je da on određuje korake pravednika. Pogledajte ponovno! To je naš Gospodin! Ravno ondje. Nikada nijednom nismo bili izvan njegova vidokruga."

 

Ali nijedan od učenika nije ga prepoznao. Nisu očekivali da bi bio u njihovoj oluji. Ni na trenutak nisu očekivali da bi u toj oluji bio s njima ili makar blizu njih! Ali on je došao hodajući po vodi.

 

Postoji samo jedna lekcija koja se tu može naučiti, samo jedna. To je jednostavna lekcija, ne neka duboka, mistična, koja bi prodrmala svijet. Isus je jednostavno htio da se uzdaju u njega kao u svoga Gospodina u svakoj oluji života. Jednostavno je htio da sačuvaju svoju veselje i povjerenje čak i u najmračnijem trenutku kušnje. To je sve. 

utorak, srpnja 21, 2009

NE BOJTE SE NEUSPJEHA

Kad je Adam sagriješio, pokušao se sakriti od Boga. Kad se Petar odrekao Krista, bojao se susresti s njim. Kad je Jona odbio propovijedati Ninivi, strah ga je otjerao u ocean da pobjegne od nazočnosti Gospodnje.

 

Nešto daleko gore od neuspjeha je strah koji ide s njim. Adam, Jona i Petar bježali su od Boga ne zato što su izgubili svoju ljubav za njega, nego zato što su se bojali da je previše ljut na njih da bi ih razumio.

 

Optuživač braće čeka poput strvinara na vas da na neki način iznevjerite. A onda koristi svaku laž iz pakla da vas navede da dignete ruke, da vas uvjeri da je Bog presvet ili da ste više previše grešni da se vratite. Ili vas plaši da niste dovoljno savršeni ili da se nikada nećete podići iznad svoga neuspjeha.

 

Četrdeset je godina bilo potrebno da iz Mojsija izađe strah i da postane koristan u Božjem programu. Ako bi se Mojsije, Jakov ili David prepustili neuspjehu, možda više nikada ne bismo čuli za te ljude. Međutim, Mojsije se ponovno digao da bi postao jedan od najvećih Božjih heroja. Jakov se suočio sa svojim grijesima; ponovno se sjedinio sa svojim bratom kojega je prevario i dosegao nove visine pobjede. David je potrčao u dom Božji, našao oproštenje i mir te je došlo njegovo najbolje vrijeme. Jona se vratio, učinio ono što je isprva odbio i doveo čitav grad do pokajanja. Petar se izdigao iz pepela odricanja da bi vodio crkvu do Pentekosta.

 

1958. godine sjedio sam u malom automobilu i plakao. Bio sam uvjeren da sam užasno podbacio. Nakon što sam mislio da me Bog odveo da svjedočim sedmorici tinejdžera ubojica, vrlo sramotno bio sam izbačen iz sudnice. Moje nastojanje da poslušam Boga i pomognem onim mladim izgrednicima činilo se kao da je završilo u užasnom neuspjehu.

 

Zadrhtim kad se sjetim koliko bih blagoslova izgubio da sam toga mračnog trenutka digao ruke. Kako sam danas sretan da me Bog poučio da se suočim sa svojim neuspjehom i da idem dalje do njegovog sljedećeg koraka za mene.

ponedjeljak, srpnja 20, 2009

GOSPODIN NAŠ MIR

Poznavanje Božje naravi kao što je otkrivena u njegovim imenima i vjerovanje u nju donosi veliku zaštitu protiv napada neprijatelja. Bog izjavljuje kroz Hošeu: "Moj narod gine: nema znanja" (Hoš 4,6). To ima snažno značenje. Bog nam govori da je prisno poznavanje njegove naravi i karaktera, kao što su otkriveni kroz njegova imena, snažan štit protiv sotoninih laži.

 

To nas dovodi do još jednoga imena našega Gospodina: Jahve Šalom. To ime nalazimo spomenuto u knjizi Sudaca. Ovdje se Gospodin otkrio Gideonu u liku anđela (vidi Suce 6,22-24). Što to ime Jahve Šalom točno znači? Kao imenica, hebrejska riječ šalom znači "cjelovitost, zdravlje, dobrobit". Ona opisuje cjelovitost, sklad s Bogom i čovjekom, zdrave odnose. Ona isto tako govori o stanju opuštenosti, bez nespokojstva, o miru izvana i iznutra, o duhovnom i emocionalnom počivanju. Ukratko, šalom označava cjelovitost u životu ili djelu. A kao glagol, šalom znači biti kompletiran ili završen, ili stvarati mir.

 

Još sam jednom natjeran pitati: "Što to određeno ime Božje danas ima sa mnom i Crkvom?"

 

Šalom se ne može zaraditi. Nikada nećemo primiti Gospodnji šalom dok ne shvatimo: "Ovo je ozbiljna stvar. Ovo je svevišnji Bog s kojim imam posla, stvoritelj i održavatelj svemira. Kako ga mogu nastaviti uzimati zdravo za gotovo? Zašto još uvijek kušam njegovu milost te živim s tom požudom kao da je gluh i slijep na moja tajna djela?" Drhtite li od Riječi Božje? Jeste li spremni poslušati sve što kaže? Ako je tako, primit ćete otkrivenje Jahve Šaloma. On će vam osobno doći kao "Gospodin, vaš mir", ispunjavajući vaš duh nadnaravnom snagom protiv svakog neprijatelja. Tu vrstu mira ne možete zaraditi, on je dar od Boga.

petak, srpnja 17, 2009

IZVOR ŽIVOTA

Vidio sam ljude silno upotrijebljene od Duha koje je kasnije Bog odbacio. Gospodin im je rekao: "Žao mi je, sine, ljubim te, opraštam ti i moja će milost i dalje dopirati do tebe, ali ne mogu te više upotrebljavati." Za mene je to jedna od najužasnijih stvari koja se može dogoditi. Međutim, to se dogodilo Šaulu, izraelskom kralju: "Samuel tada reče Šaulu: 'Ludo si radio! Da si održao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi učvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. A sada se tvoje kraljevstvo neće trajno održati …'" (1 Sam 13,13-14).

 

Kakve žalosne riječi! Bog je rekao kralju: "Šaule, u svom si životu mogao neprestano imati moj blagoslov. Imao sam velike planove s tobom, planove da te silno upotrijebim. Ali nisi se htio pozabaviti svojim grijehom. Postao si ogorčen i bezosjećajan." Od toga trenutka Šaul više nije bio od koristi za kraljevstvo.

 

Tako sve završava kad nastavljate u grijehu: postajete apsolutno jalovi i besplodni.

 

Riječ izjavljuje da je strah Božji izvor života (vidi Izr 14,27). U istom retku čitamo da taj strah pomaže čovjeku izbjeći zamke smrti. U Izrekama 3,7 čitamo: "…Boj se Jahve i kloni se zla." A u Hebrejima 12,28 smo poučeni: "…Štujmo Boga kako mu je ugodno, u strahu i poštovanju." Oni koji odluče hodati u strahu Božjem ubrzo će biti odvedeni u potpuno otkrivenje obećanja i sredstava koja nam je Bog stavio na raspolaganje.

 

Možda se upravo sada Bog bavi s vama u vezi s vašim grijehom. Odapeo je svoje strijele osvjedočenja u vaše srce i osjećate krivnju zbog svoga grijeha. Ne paničarite! To je dar Božji. On usađuje svoju božansku silu u vas učeći vas: "Jedino ćeš kroz moj sveti strah odstupiti od svoga grijeha."

 

Jednom kad se uvjerite u nevjerojatnu grešnost svoga grijeha, bit ćete spremni za utjehu Duha Svetoga. Knjiga Djela nam govori: "Crkva po svoj Judeji, Galileji i Samariji bijaše na miru; izgrađivala se i živjela u strahu Gospodnjemu te se povećavala utjehom Duha Svetoga" (Dj 9,31). Vidite li što pisac ovdje želi reći? Dok su ti kršćani prvoga stoljeća hodali u strahu Božjem, primali su utjehu Duha Svetoga.

 

No što zapravo znači živjeti u strahu Gospodnjem? Ukratko, to znači podsjećati se na njegova upozorenja. I to znači dopuštati Duhu Svetom da vam izloži vaš grijeh da ga spoznate i odbacite daleko od sebe. Čineći tako, on postavlja temelje za ispunjenje svakoga pojedinog obećanja Božjeg za vas.

četvrtak, srpnja 16, 2009

NAKON REŠETANJA

Kad je Petar bio rešetan, jadno je podbacio – ali ne u svojoj vjeri. Možda ćete pomisliti: "Kako to može biti? Ovaj je čovjek u tri različita navrata zanijekao da poznaje Isusa."

 

Ali, vidite, da je Petar iznevjerio, onda bi Isusova molitva bila uzaludna. Znam da Petrova vjera nije podbacila, jer upravo kad se kleo i kad se činilo da je Gospodin izgubio prijatelja i pomazanog učenika, pogledao je u Isusove oči – i rastalio se. Sjetio se kako mu je Gospodin rekao: "Triput ćeš me zatajiti!" Tada "iziđe te zaplaka gorko" (Lk 22,61-62). Zaplakati gorko u grčkom zapravo znači da je povikao "prodornim, silovitim krikom". Zamišljam Petra kako odlazi prema judejskim gorama, pada ničice na lice i ruke te vapi: "O, Oče, Isus je bio sasvim u pravu. Nisam ga slušao. Upozorio me da će sotona pokušati uništiti moju vjeru. Nisam spreman! Umrijeti za Isusa? Čak se nisam mogao nositi s jednom sluškinjom. Oprosti mi, Gospodine! Ja ga ljubim. Kome drugom bih išao?"

 

Mogu vidjeti Petra kako se diže dok Duh Božji struji kroz njega; ruke su mu podignute prema nebu i viče: "Sotono, nestani! Iznevjerio sam ga, ali još ga uvijek ljubim. Obećao je – zapravo prorekao, da ću se vratiti i biti snaga drugima, stijena. Vraćam se svojoj braći i sestrama!" Doista, Petar je bio prvi učenik koji je dospio do groba kad su čuli da je Isus uskrsnuo. Kad se kasnije Isus pojavio među njima, bio je s ostalim učenicima. Bio je tamo i kad je Isus bio premješten u slavu. I upravo je on bio glavni govornik na Dan pentekosta i kakvu je samo propovijed ispropovijedao!

 

Rijeka novih obraćenika danas se vraća Gospodinu, i Židova i nežidova, a tako i mnogih otpadnika. Gdje će oni naći snagu u uznemirujućim vremenima koja dolaze? Od prorešetanih svetih koji su se vratili i koji mogu s autoritetom reći: "Ne uzdaj se u sebe. Pazi kad misliš da stojiš da ne padneš" (vidi 1 Kor 10,12).

 

Osjećate li zavodnički trzaj iskušenja u svom životu? Vrije li nekakva duboka nevolja u vaše srcu? Onda čujte Isusove riječi i shvatite da je sotona možda dobio dopuštenje rešetati vas. Ne uzimajte to olako. Vi ne morate pasti kao Petar; zapravo, trebamo pročitati njegovu priču i biti njome upozoreni. Ali ako i podbacite, možete pogledati Isusu u lice kao Petar i sjetiti se da on moli za vas. Pokajte se, vratite i onda svoje iskustvo podijelite s drugima koji su rešetani.

srijeda, srpnja 15, 2009

DOĐI I UČINI SVOJE DJELO U MENI

Ja vjerujem da ako kršćanin žudi za svetim životom – ako želi dati sve svoje Gospodinu – može postojati samo jedan razlog zašto ne uspijeva uživati u blagoslovu i slobodi koje obećava Duh Sveti koji prebiva u njemu. Razlog je nevjera. Kao što je sigurno da Isus nije mogao izvršiti svoja djela kad je bila nazočna nevjera, tako ni njegov Duh ne može ništa učiniti u našim životima kad gajimo nevjeru.

 

Od vitalne je važnosti za svakoga Isusovog sljedbenika da ne prosuđuje Božja obećanja prema prošlim iskustvima. Ako se potpuno bacimo na njegova obećanja vjerujući im svim svojim bićem i pouzdajući se u njega da će nam dati vjeru te držeći Duha za njegovu vlastitu riječ, onda možemo znati da su svi rezultati Božja odgovornost. I moći ćemo opstati na Sudnji dan jer smo bili vjerni. Mi jednostavno ne možemo dići ruke od naše želje da uđemo u njegove obećane blagoslove.

 

U mom je životu bila točka kad sam trebao baciti svu svoju budućnost na Božja obećanja. Odlučio sam da ću se pouzdati u njegovu Riječ riskirajući samu svoju dušu. Iznio sam taj izazov svemoćnom Bogu: "Gospodine, vjerovat ću da si mi dao svoga Svetog Duha. Vjerujem da me on može izbaviti iz svakog lanca koji me veže. Vjerujem da će me on osvjedočiti, voditi i dati mi snagu da pobijedim. Vjerujem da on uzrokuje da sam poslušan tvojoj Riječi. I vjerujem da neće nikada otići od mene niti će me pustiti da odem od tebe. Neću ograničavati tvog Duha u meni. Čekat ću na njega, prizivati ga i pouzdavati se u njega – živ ili mrtav."

 

"Tad mi reče: 'prorokuj ovim kostima i reci im: O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu" (Ez 37,4). Moramo činiti ono što je Gospodin rekao Ezekielu – moliti Riječ Božju. Moramo podsjećati Duha Svetoga na Božja obećanja za nas. Moramo mu reći: "Duše Sveti, nebeski mi je Otac obećao da će te staviti u moje srce – i ja sam se posvetio tom obećanju. Predat ću se i surađivati jer želim biti svet. Rekao si da ćeš učiniti da hodam njegovim putovima i da budem poslušan svakoj njegovoj riječi. Ne znam kako planiraš to izvesti, ali dao si prisegu, a ne možeš lagati. Duše Sveti, sve je to zapisano u Riječi. Dakle, dođi, obavi svoje djelo u meni. Predao sam samu svoju dušu tom obećanju."

utorak, srpnja 14, 2009

KAO MALO DIJETE

Matej nam govori da je Krist pozvao k sebi malo dijete i uzeo ga u krilo. Htio je dati svojim učenicima duboku ilustriranu propovijed. Rekao im je: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se, dakle, ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko god primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima" (Mt 18,3-5).

 

U ovim redcima Isus izlaže kakav odnos on želi sa svojim narodom te kaže: "Pogledajte ovo dijete. To je moja buduća crkva. Ovo dijete predstavlja svakoga novog vjernika koji će doći k meni s djetinjom vjerom iz svakog naroda, rase i plemena. Kažem vam, moja se crkva mora odnositi prema meni kao ovo dijete."

 

Grčka riječ koju Isus upotrebljava za obratiti se ovdje znači "oštar zaokret". Krist je ovim ljudima govorio: "U svojoj teologiji morate poduzeti iznenadan oštar zaokret. Morate brzo napustiti svoje misli kako da kroz svoja vlastita djela postanete posebni u mom kraljevstvu. To je stari način vršenja stvari – i blizu je iščeznuća."

 

Zatim je pozvao svoje učenike da se ponize. Zapovjedio im je: "Postanite kao mala djeca." Govorio im je: "Ja na vama gradim svoju crkvu. Ako želite ikakav udio u njoj, morate postati ponizni kao ovo malo dijete koje držim u svojim rukama." Vjerujem da on i od nas traži dvije jednostavne stvari: da odbacimo vlastitu samodostatnost i da mu budemo nekomplicirano posvećeni. Ta obilježja, kaže Isus, okarakterizirat će nas kad istinske sluge kraljevstva: "Tko god se, dakle, ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko god primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima."

 

Krist je vrlo izravno rekao svojim učenicima: "A tko na grijeh navede jednoga od ovih malenih što u me vjeruju, bolje bi mu bilo da mu objese o vrat mlinski kamen što ga okreće magare i da ga utope u dnu mora. Jao svijetu zbog sablazni! Istina, sablazni moraju doći, ali jao onomu po kome sablazan dolazi" (Mt 18,6-7).

 

Isus je iskazivao svoj gnjev prema onima koji uče da za spasenje nije dovoljan križ. Govorio je samim kamenima temeljcima svoje crkve – svojim vlastitim učenicima. Upozoravao ih je da ne budu sablažnjeni križem. Trebaju prihvatiti činjenicu da je jedino on potpuna isplata za naše grijehe.

 

Isus isto tako govori i crkvi danas: "Jao svakom propovjedniku, učitelju ili svjedoku koji stavlja kamen spoticanja pred jedno od ove djece koja su se obratila. Oni k meni dolaze u jednostavnoj vjeri i pokajanju. Navalit ćete na sebe moj gnjev ako ih sablaznite govoreći: 'Isus nije dovoljan. Ako doista želite biti spašeni, morate činiti više. Evo nauke i smjernica naše crkve…"

 

Pastori, evanđelisti, učitelji – dopustite da ozbiljnost Isusovih oštrih riječi duboko potoke u vašu dušu: "…bolje bi mu bilo da mu objese o vrat mlinski kamen što ga okreće magare i da ga utope u dnu mora."

ponedjeljak, srpnja 13, 2009

SRCE DA GA POZNA

Bog je prisegao da će nam dati novo srce – srce koje će biti sklono poslušnosti.

 

"I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer će se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti" (Jer 24,7).

 

"Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa" (Ez 36,26).

 

Bog nam obećava ne samo da će nam dati novo srce, nego da će na njemu zapisati svoje zapovijedi. Drugim riječima, obećava da će on prouzročiti da ga upoznamo. I opet, Duh Sveti je onaj koji obavlja to djelo u nama. On nas uči o Očevoj naravi i putu – a u tom procesu on nas mijenja u božanski Kristov lik.

 

Naš Gospodin se zakleo najvišom zakletvom da će nam biti milostiv u našim borbama protiv grijeha. Dok potpuna pobjeda ne dođe, bit će strpljiv i dobar s nama i nikada nas neće odbaciti. On obećava: "Što god zahtijevam od vas, snabdjet ću vas svom silom koja vam je potrebna da to izvršite. Neću od vas tražiti ništa za što nisam osigurao ono što vam je potrebno."

 

Ista sila koja je podigla Isusa iz mrtvih – i koja mu je omogućila da ispuni zakon Božji kroz savršen, bezgrešan život – sad prebiva i u nama. Božji vlastiti Duh živ je u nama i osigurava nam svu silu nad svakim djelom koje neprijatelj pokuša donijeti protiv nas.

 

Kad u vašu dušu poput bujice dolazi neprijatelj vabeći vas prema staroj požudi, prizovite Duha Svetoga. Poslušajte svaki njegov šapat i budite poslušni svakoj njegovoj zapovijedi. Ne zatvarajte mu vrata. Ako ste spremni učiniti sve za što god vam daje snagu, neće vam uskratiti svoju riječ.

 

Jednim jedinom skokom možete izaći iz staroga života i ući u nov. To se događa kad vidite da vam je nemoguće nadvladati grijeh svojim vlastitim ljudskim nastojanjem. Tada vam sviće da se vjeran Bog zakleo dati Duha Svetoga svim vjernicima koji traže i da će izvršiti u vama što je obećao zakletvom. Dakle, na kraju se potpuno predajete Bogu i njegovim obećanjima. I vjerujete da će izvršiti što je obećao.

 

"Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo" (2 Kor 5,17).

petak, srpnja 10, 2009

OBEĆANJA

Naša velika potrebna za strpljivošću ponavljana je kroz čitavu knjigu Hebrejima:

 

·         "Dok je Bog Abrahamu davao obećanje, budući da se nije mogao zakleti nikim većim, zakle se sam sobom … I tako Abraham strpljivo čekajući postiže obećanje" (Heb 6,13-15).

·         "…da ne budete mlitavi, već da nasljedujete one koji vjerom i strpljivošću baštine obećanje" (Heb 6,12).

·         "Ustrajnost (strpljivost) vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje" (Heb 10,36).

 

Bog nam je dao mnoga divna obećanja – da slomimo svaki okov grijeha, da nam da snagu da porazimo svaku vlast grijeha, da nam da novo srce, da nas očisti i posveti, da nas preoblikuje da budemo slični samoj Kristovoj slici. Njegova nas Riječ uvjerava: "(On) … vas može očuvati od pada i postaviti neporočne i razdragane pred njegovom slavom" (Juda 24).

 

Međutim, Bog sve te stvari za nas čini jedino u svoje vrijeme, prema svom božanskom rasporedu. On nema krajnjeg roka koji bi ga požurivao. A ignorira i sve zahtjeve za trenutačno iscjeljenje svega. Ukratko, istinska vjera s naše strane zahtijeva da strpljivo čekamo na našega Gospodina. Naš odgovor bi mu trebao biti: "Gospodine, vjerujem da si odan svojoj Riječi te ću snagom tvoga Duha u meni strpljivo čekati dok te stvari ne ostvariš u mom životu. Moj dio je da ostanem u vjeri, čekajući na tebe."

 

Možda podnosite strašne nevolje i iskušenja. Možda čujete užasne laži koje vam šapće sotona. Povremeno ćete možda pasti. Zapravo, možda ćete se pitati hoćete li ikada dostići cilj. Ali dok podnosite sve te nevolje, – budete li se jednostavno strpljivo držali svoje vjere, pouzdajući se da je Bog na djelu, da drži svoju Riječ i da je on vaš Jahve Sidkenu – on će gledati na vas kao na pravednoga. Jer prisegnuo je: "Po vjeri ćeš primiti obećanje."

 

Pavao daje Gospodnju definiciju pravednika u Rimljanima 4,20-23: "(Abraham) nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao. Zato mu se to uračuna u pravednost. Ali nije samo za nj napisano uračuna mu se …"

 

Biblija to ne može jasnije iznijeti. Jednostavno rečeno, pravednost je vjerovati Božjim obećanjima i biti potpuno uvjeren da će održati svoju riječ. Suprotno tome, nevjera je oklijevanje u vezi s njegovim obećanjima, sumnjanje da će Bog učiniti što obećava.

četvrtak, srpnja 09, 2009

SUOČAVANJE SA ŠIBOM BOŽJOM

Psalmist piše o jednom od najvećih Božjih obećanja: "Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih; šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutitim krivicu njihovu, ali im naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje" (Ps 89,31-34).

 

Bog obećava da nikada neće ukloniti svoju dobrotu od nas, bez obzira kako jako podbacimo. Međutim, mnogi vjernici olako prelaze preko teških upozorenja u ovom retku: Ako ostavimo zakon Božjim i odbijemo držati njegove zapovijedi, on će božanskom šibom kazniti naše nedjelo.

 

Biblija nam govori da Gospodin onoga koga ljudi i kara. Ovu istinu vidimo živo ilustriranu u Davidovom životu. Pogledajte kako se Gospodin pozabavio ovim čovjekom, vjernim slugom koji je uživao Božju naklonost. U jednoj točki svoga života David je strašno sagriješio – opravdavajući to i mjesecima skrivajući. Konačno je Bog rekao: "Dosta!" i poslao proroka da razotkrije Davidov grijeh. Prorok Natan upotrijebio je usporedbu da uništi svaku ispriku koju je David imao te je na kraju kralj priznao: "Sagriješio sam; kriv sam!"

 

Pisao je: "Snaga mi se iscrpila zbog bezakonja mojega i kosti moje usahnuše" (Ps 31,10). Poput rupe u automobilskom rezervoaru za benzin, vaš će grijeh polako isisati iz vas sva sredstva. Vaš mir, radost i snaga doslovce će iscuriti dok potpuno ne nestanu. David je priznao: "Od grijeha mojih mira mi nema kostima" (Ps 38,4) Govorio je: "Zbog grijeha, sva mi je snaga ponestala. Zbog onoga što sam učinio, tijelo mi je postalo tako slabo. Moje bezakonje jednostavno mi ne dopušta da se odmorim."

 

Iskusio je Božje oštre strijele. Pisao je: "Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu" (Ps 38,3). Međutim, ovaj ljubljeni sluga bio je u školi učeći se strahu Božjem. A dio te njegove bolne lekcije bio je gubitak mira Gospodnjeg. Sad je vapio: "Istrošio je putem snagu moju" (Ps 102,23).

 

Poznam kršćane koji vode život krajnje pomutnje, jer su u grijehu. Te ispijene duše uvijek su oborene, slabe, uvijek se trude, a nikamo ne dospijevaju. Poznam i propovjednike koji ne mogu mirno sjediti zbog svoga grijeha. Neprekidno su zaposleni i nešto rade i nikada ne ulaze u počinak Gospodnji.

 

Nije važno tko ste, ako gajite tajni grijeh, doživljavat ćete neprestane smetnje u svom životu, domu, obitelji, poslu. Sve što dotaknete, bit će u neredu. Postajat ćete sve nemirniji, zbunjeniji, bacani tamo-amo beskrajnim brigama i strahovima. I iz vas će biti izvučen sav mir i snaga.

 

Bog ne želi razotkrivati svoje sluge; naprotiv, u njegovom je srcu oprostiti, očistiti i pokriti njihove grijehe. Razotkrivanje tajnog grijeha je Božje posljednje nastojanje da spasi buntovno, licemjerno dijete koje je odlučilo prikriti svoj grijeh dopuštajući si igrati ulogu duhovnog čovjeka. Šiba Božja u pričuvi je za nepokajane, neobraćene, tvrdokorne, lažne vjernike. Svoje pravedne on će disciplinirati s ljubavlju, a šiba i udarci su za bezakonike. 

srijeda, srpnja 08, 2009

SVE ŠTO ON ŽELI JEST VAŠA VJERA

I tako, sve ste predali u ruke Gospodnje. Pouzdajete se u njega i bacate sve svoje brige na njega. I vjerujete  njegovim obećanjima da će vas sačuvati, zaštititi i poticati da ispravno hodate pred njim. Izjavljujete: "Vjerujem Riječi Božjoj. Ako on kaže da sam njegov pravednik, onda je njegov posao da to u mom životu i učini. On kaže da je njegovo ime 'Gospodin, naša pravda' – a to se odnosi na i mene. Još nisam to dosegao, ali znam da nije to moj posao, nego Gospodnji. I znam da će me nekako svojim Duhom koji radi u meni dovesti do toga."

 

Bog ne želi vašu kuću, auto, namještaj, ušteđevinu, imetak. Sve što on želi jest vaša vjera, vaša snažna vjera u njegovu Riječ. A to može biti ona jedna stvar koja drugima, naizgled duhovnijima, možda nedostaje. Možda nekoga drugog vidite kao duhovnijeg od vas, ali taj se čovjek zapravo možda snažno bori s održavanjem vanjskog oblika pravednosti. Ali kad Bog gleda na vas, izjavljuje: "To je pravednik." Zašto! Vi te priznali da sami nemate snagu da bi postali pravednik. I pouzdajete se u Gospodina da će vam on dati svoju pravednost.

 

Pavao nam govori da smo u očima Božjim uračunani pravednima iz istog razloga kao i Abraham. "Zato mu se (Abrahamu) to uračuna u pravednost. Ali nije samo za nj napisano uračuna mu se nego i za nas kojima se ima uračunati; za nas koji vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa" (Rim 4,22-24).

 

Možda tvrdite: "Vjerujem to. Imam vjeru u Boga koji je uskrisio Isusa." Međutim, pitanje za vas je vjerujete li da Gospodin može uskrisiti vaš uzdrmani brak? Vjerujete li da može vratiti u život duhovno mrtvog rođaka? Vjerujete li da vas može podići iz jame navike koja vas iscrpljuje? Vjerujete li da može zbrisati vašu grješnu prošlost i obnoviti vam sve godine koje je izjela gusjenica?

 

Kad sve izgleda beznadno i kad ste u nemogućoj situaciji, bez sredstava i nade pred sobom, vjerujete li da će Bog biti vaš Jahve Jire, s obzirom na vašu potrebu? Vjerujete li da je vjeran održati svoja vječna obećanja za vas – i da bi se, ako bi samo jedna od njegovih riječi podbacila, nebesa rastočila i svemir propao?

utorak, srpnja 07, 2009

KARANJE S LJUBAVLJU

S obzirom da vas Bog ljubi, radit će na tome da vas očisti. Ali za one koji se kaju i vraćaju k njemu, to je karanje s ljubavlju. Zbog svojih prošlih i sadašnjih grijeha možete u svojoj duši osjećati strelice Božje, ali ako imati raskajano srce i želite otići od svoje pogreške, možete se pozvati na njegovu ljubav karanja. Bit ćete šibani, ali s njegovom velikom milošću i suosjećanjem. Nećete osjećati njegov gnjev kao pogani, već naprotiv, šibu njegove stege, koju primjenjuje svojom dragom rukom.

 

Možda vaše trpljenje dolazi od pogrešnih odluka. Koliko žena trpi jer su  se udale za muškarce na koje ih je Bog upozorio da se za njih ne udaju? Koliko je djece koja slamaju srca svojih roditelja dovodeći ih do kraja njihove snage? Međutim, mnogo puta to se događa zbog vlastitih prošlih godina grijeha roditelja, grijeha zanemarivanja i kompromisa.

 

Kad znate da ste pali na najnižu točku, vrijeme je da s vjerom, slomljeni i raskajani, potražite Gospodina. Vrijeme je da primiti novu infuziju snage Duha Svetoga. Vrijeme je da budete obnovljeni i okrijepljeni i da imate duhovnu snagu koja će se u vama prelijevati.

 

Vidite, kad vapite Bogu, on izlijeva svoju snagu u vas: "U dan kada te zazvah, uslišio si me, okrijepio me snagom u duši mojoj … Makar hodio posred nevolje, ti ćeš me oživjeti: ispružit ćeš ruku svoju proti gnjevu mojih neprijatelja i tvoja će me desnica spasiti. Gospod će dovršiti što je započeo sa mnom; Gospode, milosrđe tvoje traje dovijeka" (Ps 138,3.7-8).

 

Jedna od najtežih stvari za kršćanina je prihvatiti trpljenje pravednih. Do Kristova vremena, Židovi su napredak i dobro zdravlje povezivali s pobožnošću. Vjerovali su da ako su bogati, u dobrom zdravlju ili na neki drugi način blagoslovljeni, to je zbog toga što Bog pokazuje da je zadovoljan s njima. Zbog toga su Isusovi učenici teško mogli razumjeti njegovu izjavu da je "lakše devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 19,24). Učenici su pitali: "Tko se onda može spasiti?"

 

Isto tako i danas, postoji kriva nauka koja govori da ako ste u sporazumu s Bogom, nikada nećete trpjeti; samo prizovite Boga i on će dotrčati i sve smjesta riješiti. Ali to nije evanđelje! Svi heroji vjere nabrojeni u Hebrejima 11 hodali su u prisnom zajedništvu vjere s Bogom, a pretrpjeli su kamenovanje, ismijavanje, muke i nasilnu smrt (redci 36-38). Sam Pavao koji je prisno hodao s Bogom doživio je brodolome, bio je kamenovan, šiban, ostavljen mrtav, bio je u pogibli od razbojnika, zatvoren i progonjen. Pretrpio je gubitak svega. Zašto? Sve su to bila testiranja i čišćenja, potvrđujući njegovu vjeru na slavu Božju.

 

Kroz  testiranja i kušnje, Bog želi usaditi nešto u naša srca. On želi da smo u stanju reći: "Gospodine Isuse, ti si moj zaštitnik i ja vjerujem da ti upravljaš svim događajima moga života. Ako mi se išta dogodi, to je samo zato što si ti to dopustio i pouzdat ću se u tvoj naum u tome. Pomogni mi razumjeti lekciju koju me želiš iz toga naučiti. Ako hodam u pravednosti i imam tvoju radost u srcu, onda i moj život i moja smrt moraju tebi donijeti slavu. Vjerujem da ti možda imaš neku pripremljenu slavu, neki vječni naum koji moj ograničen um ne može razumjeti. Kako god, reći ću: 'Isuse, živ ili mrtav, tvoj sam!'"

ponedjeljak, srpnja 06, 2009

IMATI SAVRŠENO SRCE

Znate li da je moguće hodati pred Gospodinom savršena srca? Ako gladujete za Isusom, već ste možda pokušali – iskreno želeći – biti poslušni ovoj zapovijedi Gospodnjoj.

 

Želim vas ohrabriti, to je moguće ili nam Bog ne bi uputio takav poziv. Imati savršeno srce dio je života vjere od vremena kad je Bog prvi put progovorio Abrahamu: "Ja sam … Bog Svesilni. Mojim hodi putem i neporočan (savršen) budi" (Post 17,1).

 

U Starom zavjetu vidimo da su neki u tome uspjeli. David je, primjerice, odlučio u svome srcu da će biti poslušan Božjoj zapovijedi da bude savršen. Rekao je: "Bit ću mudar na putu savršenu … Hodit ću u domu svojemu u čestitosti (savršenosti) srca svoga" (Ps 101,2).

 

Da bismo shvatili pojam savršenosti, najprije moramo razumjeti da ta savršenost ne znači bezgrešan, nepogrešiv život. Ne, savršenost u očima Gospodnjim znači nešto potpuno drugo. Ona znači potpunost, zrelost.

 

Hebrejsko i grčko značenje savršenosti uključuje "poštenje, bez ljage ili bez bore, biti potpuno poslušan". To znači završiti što je započeto, potpuno obaviti djelo. John Wesley ovaj je koncept savršenosti nazvao "neprestana poslušnost". To znači, savršeno srce je srce koje reagira, koje brzo i potpuno odgovara na sva Gospodnja vabljenja, šaptanja i upozoravanja. Takvo srce uvijek kaže: "Govori, Gospodine, sluša sluga tvoj. Pokaži mi put i hodat ću njime."

 

Savršeno srce vapi s Davidom: "Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim" (Ps 139,23-24).

 

Bog doista istražuje naša srca; rekao je Jeremiji: "Ja, Jahve, istražujem srca" (Jer 17,10). Hebrejsko značenje za ovaj izraz je: "Prodirem, duboko istražujem."

 

Savršeno srce želi da dođe Duh Sveti i istraži najdublju dubinu, da zasja u sve skrivene dijelove – da ispita, razotkrije i iskopa sve što nije slično Kristu. Oni koji skrivaju tajni grijeh, međutim, ne žele biti osvjedočeni, istraženi i ispitani.

 

Savršeno srce žudi ne samo za sigurnošću ili pokrivanjem grijeha. Ono traži da uvijek bude u Božjoj nazočnosti, da je u zajedništvu. Zajedništvo znači razgovarati s Gospodinom, biti s njim u slatkom jedinstvu, tražiti njegovo lice i poznavati njegovu nazočnost.

 

Gospodnje istraživanje srca nije s namjerom da kazni, nego da izbavi. Njegov naum nije da nas uhvati u grijehu ili osudi, već naprotiv, da nas pripremi da uđemo u njegovu svetu nazočnosti kao čiste posude.

 

petak, srpnja 03, 2009

TAJNE GOSPODNJE

Matej nam govori da je Isus govorio narodu u usporedbama: "Sve je to Isus govorio narodu u usporedbama i ništa mu nije rekao bez usporedaba, da se ispuni proročka riječ: 'U usporedbama ću progovoriti: otkrit ću sakriveno od postanka svijeta'" (Mt 13,34-35).

 

Za mnoge kršćane danas usporedbe zvuče vrlo jednostavno. Međutim, prema Kristu, svaka usporedba sadrži neopisivu tajnu. U svakoj usporedbi koju je Isus ispričao nalazi se skrivena istina o kraljevstvu. A tu istinu otkrivaju jedino oni koji je revno traže.

 

Mnogi vjernici brzo i letimice pročitaju usporedbe. Misle da vide očiglednu lekciju i brzo idu dalje. Ili odbacuju značenje usporedaba kao da se ne odnose na njih.

 

Biblija jasno izjavljuje da postoje tajne Gospodnje: "U pravednih je tajna njegova" (Izr 3,32). Te tajne bile su nepoznate od postanka svijeta, ali Matej nam govori da su zakopane u Isusovim usporedbama. Te skrivene istine imaju snagu osloboditi kršćane. Međutim, malo je onih koji su spremni platiti visoku cijenu njihova otkrivanja.

 

Pogledajte sa mnom jednu od Gospodnjih usporedaba.

 

"Nadalje: s kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve što ima i kupi ga" (Mt 13,45-46). Tko je trgovac u ovoj usporedbi? Grčki korijen ovdje govori o njemu kao o trgovačkom putniku. Ovaj trgovac je bio i ispitivač i kušač. Drugim riječima, on je za svoj život zarađivao procjenjujući kvalitetu i vrijednost skupocjenog biserja.

 

Znamo da je Isus biser velike vrijednosti koji je našao trgovac. Vrlo je skupocjen, neiskazane vrijednosti, jer trgovac prodaje sve što ima da ga stekne. Očito je da biser pripada Ocu. On posjeduje Krista upravo kao svaki otac svoga vlastitog sina. Doista, Isus je Očeva najveća vrijednost i najdragocjenije što ima. Samo je jedna stvar koja bi uzrokovala da Otac da ovaj biser neprocjenjive vrijednosti. On je to učinio iz ljubavi.

 

Krist je škrinja s blagom u polju. U njemu sam našao sve što ću ikada trebati. Više ne pokušavam naći svrhu u službi. Ne tražim više ispunjenje u obitelji ili prijateljima. Nemam više potrebe graditi nešto za Boga, biti uspješan ili se osjećati korisnim. Ne nastojim više ići ukorak s gomilom ili pokušati nešto dokazati. Ne tražim više putove da ugodim ljudima. Više ne pokušavam osmisliti ili odgonetnuti izlaz iz svojih poteškoća.

 

Našao sam što sam tražio. Moje blago, moj biser, jest Krist. A sve što Vlasnik traži od mene jest: "Davide, ljubim te. Dopusti da te posinim. Već sam potpisao dokumente krvlju moga vlastitog Sina. Sad si subaštinik s njim svega što posjedujem."

 

Kakav ugovor! Ja predajem prljave krpe svoga vlastitog samopouzdanja i dobrih djela. Odbacujem svoje istrošene cipele truda. Iza sebe ostavljam besane noći na ulicama sumnji i straha. A zauzvrat me usvaja Kralj. To je ono što se događa kad tražite biser, blago, dok ga ne nađete. Isus vam nudi sve što on jest. On vas donosi radost, mir, svrhu, svetost. I postaje vaše sve – vaš život, vaše spavanje, vaše jutro, popodne i večer.

srijeda, srpnja 01, 2009

POZIV DA BUDEMO SLIČNI KRISTU

Jeremija je govorio o angažiranosti srca da traži Gospodina (vidi Jer 30,21). I on je upravio svoje srce da ga traži, a onda mu je došla Riječ Božja. Iznova i iznova čitamo o tom proroku: "Riječ Gospodnja dođe Jeremiji."

 

Mnogi komentatori nazivaju Jeremiju prorokom plakanja i to je definitivno istina o njemu. Ali ovaj prorok donio nam je i najsretnije evanđelje u Starom zavjetu, najvrjednije slavljenja. Na kraju krajeva, on nam je navijestio dolazak slave (vidi Jer 32,40).

 

To je, dakako, radosna vijest. Proročanstvo koje daje Jeremija puno je milosti, milosrđa, mira i dobrote. Ali, vidite, postoji osobna prošlost iza svake ove Jeremijine riječi. A ta prošlost uključuje slomljenost daleko iznad onoga za što je jedno ljudsko biće sposobno.

 

Jeremija piše: "Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga. Poklike bojne" (Jer 4,19). "O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oči moje u vrutak suza, danju i noću da plačem nad poginulima kćeri svoje, naroda svojega" (Jer 8,23).

 

Jeremija je plakao svetim suzama koje nisu bile njegove vlastite. Doista, ovaj je prorok zapravo čuo Boga kako govori o svom vlastom slomljenom srcu koje plače. Prvo, Gospodin je upozorio Jeremiju da će poslati sud na Izraela. Zatim mu je rekao: "Plakati ću i jadikovati radi gora, i radi pašnjaka stepe ću jadikovati" (Jer 9,10). Hebrejska riječ jadikovati ovdje znači "plakati". Bog sâm plakao je nad sudom koji je dolazio na njegov narod.

 

Kad je Jeremija to čuo, podijelio je s Bogom breme plakanja nad svojim narodom. Dakle, što se događa kad dijelimo Božje breme plakanja? Zauzvrat Gospodin dijeli s nama svoje misli i naume. Jeremija je svjedočio o tome. On je primio moć raspoznavanja svoga vremena, što mu je omogućilo da vidi što dolazi. "Jahve nad Vojskama, koji te bijaše posadio, nesreću ti namijeni … Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke" (Jer 11,17-18). Svaki slomljen, Riječju natopljen svetac, primit će moć raspoznavanja vremena.

 

Vjerujem da Bog ima ljudsko srce i to srce je Krist koji je sama Očeva bit. On je ljudsko srce Božje koji suosjeća s našim slabostima. On je plakao! On je pjevao! On se radovao!

 

Dragocjeni ljudi Božji imaju taj privilegij da dijele te osjećaje, radost i boli toga vječnog ljudskog Božjeg srca.