utorak, ožujka 31, 2009

NISMO BEZ NADE

Mi koji poznamo Kristovu pravednost ne smijemo živjeti kao oni koji su bez nade. Blagoslovljeni smo i ljubavlju i strahom Božjim. A njegova volja za nas u najmračnija i najužasnija vremena je da postignemo njegovu radost i sreću. Čak i dok gledamo kako sudovi padaju oko nas, trebamo pjevati, klicati i radovati se – ne zato što su sudovi došli, nego usprkos njima.

Izaija 51,11 započinje s riječju zato, što znači: "U svjetlu onoga što sam upravo rekao." A što je to Bog upravo rekao? Podsjetio je svoj narod: "(Ja) od dubine morske put nači(nih) da njime prolaze otkupljeni" (Iz 51,10), što znači: "Ja sam još uvijek Gospodin, Pradavni, tvorac čuda. I moja ruka još je uvijek jaka da vas izbavi."

Što, dakle, Bog želi da njegov narod zna u svjetlu te istine? Rekao je to u jednom retku u Izaiji 51,11:

- "Zato, vratit će se oni što ih je oslobodio Jahve, i s radosnim kricima doći će na Sion." Drugim riječima: "Imat ću ljude koji će se vratiti k meni s pouzdanjem, vjerom i povjerenjem. Oni će skinuti svoje oči sa stanja oko sebe te će im se vratiti njihova pjesma radosti."

- "Vječna će sreća biti nad glavama (njihovim)." Radost koju će narod Božji doživljavati neće biti samo za nedjeljno ujutro, za jedan tjedan ili mjesec. Ona će trajati godinama, i u teškim vremenima, sve do samoga kraja.

- "Nestat će tuge i jecaja." To ne znači da će svako naše trpljenje završiti. To znači da će nas naše povjerenje u Gospodina podići iznad svake boli i kušnje. Takve stvari neće biti u stanju oteti nam našu radost i veselje u Kristu.

- "Postići će radosti i veselje." Bog je gledao kroz vjekove i rekao: "Imat ću narod koji će postići veselje, uzeti ga i posjedovati. Držat će ga i ono će biti njegovo.

ponedjeljak, ožujka 30, 2009

RUKOVATELJI ZMIJAMA

Ne možete učinkovito raditi za Krista ako niste spremni preuzeti rizik koji je u to uključen. Isus je upozorio na rizik susreta sa zmijama.

Ne kažem ovo grubo, ali Biblija kaže da su bezbošci kao otrovne zmije, a mi moramo biti rukovatelji zmijama. Mislim da je važno što Biblija sotonu naziva "starom Zmijom" (Otk 12,9). Ali Krist obećava: "…zmije će uzimati rukama…" (Mk 16,18).

Isus je rekao: "Iziđi na putove i među ograde i natjeraj svijet da dođe…" (Lk 14,23). Ali u Propovjedniku smo upozoreni: "…tko ruši ogradu, ujeda ga zmija" (Prop 10,8). Ograde su pune zmija, ali kao ribarima ljubi, rečeno nam je: "Ako zaišće ribu, zar će mu umjesto riba zmiju dati?" (Lk 11,11).

Zadobivačima duša je obećano: "…ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi…" (Mk16,18). Tu se misli da ako misionar ili neki drugi vjernik slučajno popije otrov, ali u tom retku Pisma nešto je daleko dublje skriveno. Kao što je sigurno da kršćani piju Kristovu krv – rijeku života, njegove božanske ljubavi i ljepote – nesvjesno piju i otrov svijeta kad odlaze propovijedati evanđelje.

Mi upijamo toliko duha ovoga svijeta i uzimamo toliko smrtonosnih stvari u svoj duhovni život da ako ne primamo zaštitu Duha Svetoga, ne vidim kako bi kršćanski radnici mogli ići tamo gdje su grešnici. Ne možete u svoj duh ne popiti neke od tih stvari koje se ne smiju ni spominjati. Ali ako popijete išta smrtonosno dok idete za zmijama u Kristovoj sili, otrov vas neće povrijediti. Kad mi je Gospodin počeo pokazivati ovu istinu, išao bih kući da molim te sam mogao osjetiti dah Duha Svetoga kako prolazi mojim sustavom. Otrov bi jednostavno izašao i mogao sam se dići očišćen i neozlijeđen.

petak, ožujka 27, 2009

SMRT JE DOBITAK?

Pavao je rekao: "Smrt je dobitak" (Fil 1,21). Takav govor apsolutno je stran našem modernom duhovnom rječniku. Postali smo takvi štovatelji života da imamo jako malo želje otići i biti s Gospodinom.

Pavao je rekao: "Pritisnut sam, i to s dvije strane: imam želju umrijeti i biti s Kristom, jer je to mnogo bolje" (Fil 1,23). Međutim, radi pouke obraćenika, mislio je da je bolje "ostati u ljušturi" ili kao što je to on rekao, "ostati u tijelu".

Je li Pavao bio morbidan? Je li imao neku nezdravu fiks-ideju o smrti? Je li pokazivao nedostatak poštovanja prema životu s kojim ga je Bog blagoslovio? Apsolutno ne! Pavao je živio svoj život do punine. Za njega je život bio dar i on ga je koristio da vodi dobru bitku. Pobijedio je strah od "žalca smrti" i sad je mogao reći: "Bolje je umrijeti i biti s Gospodinom nego ostati u tijelu."

Oni koji umiru u Gospodinu su pobjednici; mi koji ostajemo smo gubitnici. Smrt nije krajnje iscjeljenje, nego uskrsnuće! Smrt je prijelaz i ponekad je taj prijelaz bolan. Bez obzira koliko bol i trpljenje poharalo tijelo, to nije vrijedno usporedbe s neiskazanom slavom koja čeka one koji podnesu taj prijelaz.

Svaka poruka o smrti nas uznemiruje. Nastojimo o njoj uopće ne razmišljati. Sumnjamo da su oni koji govore o njoj morbidni. Povremeno govorimo o tome kako nebo mora izgledati, ali smrt je uglavnom tabu-tema.

Kako su drukčiji bili prvi kršćani! Pavao je mnogo govorio o smrti. Zapravo, naše uskrsnuće od mrtvih o kojem govori Novi zavjet naša je "blagoslovljena nada". Ali danas se smrt smatra uljezom koji nas odrezuje od dobra života na koji smo navikli. Tako smo obasuli naše živote materijalnim stvarima da nam se život zaglavio. Svijet nas je uhvatio materijalizmom. Više ne možemo podnijeti misao da napustimo naše lijepe kuće, divne stvari, šarmantne ljubimce. Kao da mislimo: "Umrijeti bi sad bio veliki gubitak. Ljubim Gospodina, ali potrebno mi je vrijeme da uživam u svojoj nekretnini. Oženjen sam. Tek moram isprobati svoje volove. Potrebno mi je više vremena."

Jeste li primijetili da je danas vrlo malo govora o nebu ili o ostavljanju ovoga starog svijeta? Umjesto toga, bombardirani smo porukama kako da koristimo vjeru da postignemo više stvari. Kakav zakržljali koncept Božjega vječnog nauma! Nije čudo da se toliki kršćani boje pomisli o smrti. Istina je, daleko smo od razumijevanja Kristova poziva da ostavimo svijet i sve njegove zamke. On nas poziva da dođemo i umremo, da umremo bez građenja spomenika sebi, da umremo bez brige kakva će o nama ostati uspomena. Isus nije ostavio autobiografiju, ni ogromni stožer, ni univerzitet ili biblijski koledž. Ništa nije ostavio da bi ovjekovječio uspomenu na sebe, osim kruha i vina.

četvrtak, ožujka 26, 2009

LEKCIJA O IZGUBLJENOM SINU

Biblija kaže: "Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga" (Lk 15,20).

Vjerujem da je izgubljeni sin došao kući zbog svoje prošlosti s ocem. Ovaj je mladić poznavao karakter svoga oca – i vjerojatno je primio veliku ljubav od njega. Morao je znati da ako se vrati, neće biti koren ili osuđen za svoje grijehe.

Pogledajte kako ga je otac prihvatio u njegovom žalosnom stanju. Mladić je imao namjeru ponuditi svome ocu skrušeno priznanje. Međutim, kad se našao licem u lice sa svojim ocem, nije imao priliku iznijeti potpuno priznanje. Njegov ga je otac prekinuo dotrčavši do njega i zagrlivši ga.

Mladić je jedino mogao izreći početak svoga govora: "Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom" (Lk 15,21). Ali njegov otac nije čekao da završi. Za njega je grijeh ovoga mladića već bio riješen. Očev jedini odgovor je bio da izda naredbu svojim slugama: "Odjenite moga sina i stavite mu prsten na ruku. Pripremite gozbu jer ćemo slaviti. Svi se radujte jer je moj sin kod kuće." On je poznavao srce svoga sina. Znao je da se u potpunosti pokajao.

Za oca grijeh nije bio najvažnija stvar. Njemu je jedino na pameti bila ljubav. On je htio da njegov sin zna da je prihvaćen i prije nego izgovori priznanje. I to je ono što Bog želi da svi mi znamo: njegova ljubav veća je od svih naših grijeha. "Dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju" (Rim 2,4).

srijeda, ožujka 25, 2009

ODSJECI IH

Isus kaže svojim učenicima: "Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni" (Mt18,8).

Isus započinje ovu rečenicu riječju pa, što znači, "u svjetlu ovoga". On povezuje svoju izjavu s čitavim kontekstom ove lekcije koju je učio o miješanju djela s križem. Dakle, kad ovdje kaže: "Ako te sablažnjava tvoja ruka ili noga", on govori o sablazni koju križ donosi tijelu.

Kad Isus kaže: "Iščupaj je, odsijeci", on govori židovskim slušateljima prvo o njihovom pouzdanju u njihova vlastita dobra djela. Ruka, noga i oko predstavljaju tijelo – instrumente neovisnosti kojima čovjek ide svojim vlastitim putem, oslanjajući se na samovolju i ljudsko nastojanje da se sam riješi grešnog ropstva. Krist kaže takvom čovjeku: "Tvoje oko usredotočeno je na pogrešnu stvar. Gledaš na svoju vlastitu sposobnost i snagu. Pa, iščupaj svoje oko. Svoje tijelo, um i srce moraš riješiti svih takvih zlih razmišljanja. Ukloni to kirurški. Odreži svu nadu da prinosiš Bogu išta od svoje vlastite zasluge ili dobrote. Požuda i sablazan moraju se odrezati, ali ne tvojim rukama. To je djelo Duha.

Onda jednostavno potrči u moje ruke. Ponizi se poput djeteta prihvaćajući moju pobjedu na križu. Predaj se životu potpunog posvećenja i ovisnosti o meni. Zbog moga djela na Golgoti, više nisi svoj. Ja sam te otkupio. Moj će Duh ispuniti moj zahtjev za svetošću u tebi."

utorak, ožujka 24, 2009

NE MOGU VAM GOVORI … AKO!

Žalosno, ali velik broj kršćana ne poznaje glas Božji. Neki mogu mjesecima, čak godinama ići bez da su primili jednu prisnu riječ od Gospodina u svome nutarnjem čovjeku. O, Bog im je jednom govorio, ali su tijekom godina naučili utišati njegov glas u svojim srcima. Drugi su se opet isključili tolikom ludošću među onima koji vjeruju da je svaka riječ koja bane u njihove umove božanska. Takvi se hvališu: "Bog mi je rekao", međutim "riječ" koju su čuli samo je njihovo požudno tijelo koje je poprimilo glas!

Ako želite poznavati i čuti glas Božji u danima koji su pred vama, budite spremni jer će vam najprije govoriti o čišćenju, a tek onda o vodstvu. Mnogi kršćani žele da im Bog kaže kako da zadrže što zarade, kako da se brinu za obitelj, kako da sačuvaju posao ili karijeru. Ali istina je to da prije nego nam Bog da riječ vodstva u ijednoj od tih stvari, govorit će nam o svojim zapovijedima.

"Ovo vam zapovijedam da ljubite jedan drugoga" (Iv 15,17). Bog će vam najprije govoriti o vašem ponašanju kod kuće s vašom ženom i djecom, o vašoj brzoj ljutnji, zamjerkama, neopraštajućem duhu. On će istaći svaku skrivenu, tajnu stvar u vašem životu i s ljubavlju vam reći: "Želim biti tvoj savjetnik, tvoj vodič, tvoj zaštitnik, tvoj brigovoditelj. Želim ići s tobom kroz svaku tvoju kušnju i poteškoću. I želim te podupirati, blagoslivljati i čuvati svojim Duhom. Ali prije svega moraš biti iskren sa mnom o svojim skrivenim idolima u svome srcu. Sada ih čuvaš i njeguješ, ali moraš ih predati! Jednostavno ne možemo hodati zajedno ako se ne složimo u vezi s tim stvarima tvoga srca!"

ponedjeljak, ožujka 23, 2009

UPOZNAJTE GLAS BOŽJI

Bog želi da znamo da bez obzira kako nam možda stvari postaju teške, on će poduprijeti svakoga tko se pouzdaje u njega snagom svoga tihog glasa koji svakodnevno govori našem nutarnjem čovjeku.

To potvrđuje prorok Izaija: "I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: 'To je put, njime idite', bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo" (Iz 30,21). Morate razumjeti, Izaija je iznio ovu riječ Izraelu usred najgorih vremena. Nacija je bila pod sudom Božjim, u potpunom rasulu, kad se sve rušilo. Tada je Izaija rekao Izraelovim vođama: "Sad se okrenite Gospodinu! On vam želi dati riječ vodstva i govoriti vam: 'Idite tim putem, idite onim putem, tu je put …'" Ali nisu htjeli slušati. Odlučili su da će se okrenuti Egiptu da ih izbavi! Mislili su da se mogu osloniti na egipatska bojna kola, konje i namirnice i da će ih oni izbaviti.

Međutim, Bog nije poslao sav svoj sud na Izraela u tom trenutku. Naprotiv, odlučio je strpljivo čekati dok se ne izjalovi svaki plan. Rekao je: "Čekat ću dok trče amo-tamo stvarajući planove kako da prežive. Želim im pokazati svoje milosrđe usprkos njihovoj nevaljalosti" (vidi Iz 30,18). Na kraju se sve izjalovilo i stvari su za naciju postale još gore. Konačno, kad su svi njihovi planovi propali, Bog je rekao narodu: "Dopustite da sad ja preuzmem! Otvorite svoje uši i govorit ću vam. Ja znam izlaz i vodit ću vas. Želim voditi svaki vaš korak, nadesno i nalijevo, da vas izbavim. Vodit ću vas svojim glasom – govoriti vam što da radite, sve do posljednjeg detalja."

Ono što je važno, krajnje važno, jest da upoznate glas Božji. On još uvijek govori. Jasno je dao na znanje: "Moje ovce poznaju moj glas." Danas je u svijetu mnogo glasova – glasnih, zahtjevnih glasova. Ali postoji i tihi glas Gospodnji kojega mogu poznavati i čuti svi oni koji vjeruju onome što je Isus rekao.

petak, ožujka 20, 2009

MIR S BOGOM

Isus je umro na križu da za mene kupi mir s Bogom – i on je sad u nebu da sačuva taj mir za mene i u meni. Mir koji imamo s Bogom po Kristu izdvaja našu vjeru od svih drugih religija.

U svakoj drugoj religiji osim kršćanstva, pitanje grijeha nikada nije riješeno. Vlast grijeha jednostavno nije slomljena. Zbog toga ne može biti mira: "Nema mira opakima, kaže Jahve" (Iz 48,22). Ali mi imamo Boga koji daje mir oproštenjem grijeha. To je upravo onaj razlog zbog kojega je Krist došao na zemlju: da donese mir uznemirenom i uplašenom čovječanstvom.

Kako Isus čuva mir Božji za mene? Na tri načina:

• Prvo, Kristova je krv uklonila krivnju moga grijeha. U tom smislu Pavao kaže: "On je, naime, naš jedini mir" (Ef 2,14). Isus je postigao mir za mene kroz svoju krv.

• Drugo, Krist čuva moj mir i radost u vjeri: "A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga" (Rim 15,13).

• Treće, Isus uzrokuje da se ponosim nadom u vječnu slavu: "…ponosimo se, oslonjeni na nadu u slavu Božju" (Rim 5,2).

Jednostavno rečeno, mir je odsutnost straha. I život bez straha je život pun mira.

Kad je Isus uzašao na nebo, on nije samo uživao u slavi koju mu je Bog dao. Ne, on je otišao Ocu da sačuva teško stečeni mir koji je za nas postigao na Golgoti.

Naš Spasitelj je sad živ u slavi. I on je u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek, s rukama, nogama, očima, kosom. Ima i ožiljke od čavala na rukama i nogama i od rane na boku. On nikada nije odbacio svoju ljudskost; u slavi je još uvijek čovjek. I upravo sada naš Čovjek u vječnost radi na tome da nam nikada ne bude otet mir koji nam je dao kad je odlazio. On služi kao naš veliki svećenik, aktivno uključen da sačuva svoje tijelo na zemlji da bude puno njegova mira. A kad se ponovno vrati, želi "da (n)as nađe u miru" (2 Pt 3,14).

Kad sagriješim, moj mir je prekinut na dva područja. Prvo, moja je savjest uznemirena i optužuje me, i to je ispravno. I drugo, sotonina optuživanja stavljaju u mene strah. Vjerujem da su to dva glavna područja gdje se za nas primjenjuje Kristovo posredovanje.

Prvo, moj veliki svećenik neće dopustiti da me moja savjest drži zarobljenim. Niti će dopustiti da sotonina optuživanja protiv mene budu neizazvana. Krist je moj odvjetnik kod Oca protiv svakoga optuživanja iz pakla. Tko je odvjetnik? Jednostavno, to je "moj prijatelj na sudu". Za kršćane taj prijatelj na sudu je i sin suca. A kao dodatak tome, naš odvjetnik je i naš brat. Zapravo, mi smo određeni da zajedno s njim naslijedimo sučev imetak.

četvrtak, ožujka 19, 2009

NAŠ POSREDNIK

"Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih" (Heb 7,25).

Što Pismo misli kad kaže da Isus posreduje za nas? Ja vjerujem da je taj predmet tako dubok, veličanstven i iznad ljudskog shvaćanja da drhtim čak govoriti o tome. Teolozi imaju različite poglede o njegovu značenju.

Kroz molitvu i pouzdanje u vodstvo Duha Svetoga, počinjem shvaćati tek nešto malo o tom nevjerojatnom predmetu. Nedavno sam vrlo jednostavno molio: "Gospodine, kako tvoje posredovanje u nebu utječe na moj život? Tvoja Riječ kaže da se pojavljuješ pred Ocem za mene. Što to znači u mom svakodnevnom hodanju s tobom?"

Riječ posredovanje znači "vruće moliti za drugoga". To govori o osobi koja zauzima vaše mjesto pred drugima da zagovara vaš slučaj. Kad čujete takvu definiciju, zamišljate li Krista kako neprestano vruće moli Boga za vas tražeći milosrđe, oproštenje, milost i blagoslove? Po mom mišljenju, ta slika čini našega nebeskog Oca kao da je čvrsto stisnutih šaka. Ja jednostavno odbijam vjerovati da se milost mora izvlačiti iz našega dobrog Boga. Ako ograničavamo sami sebe na tako usku definiciju posredovanja, nikada nećemo razumjeti dublje duhovno značenje što Krist čini za nas.

Biblija izjavljuje da moj nebeski Otac zna moje potrebe prije nego ih mogu tražiti od njega. I često on ispunjava te potrebe i prije nego molim. Zbog toga, teško mogu prihvatiti da ga njegov vlastiti Sin mora za nešto vruće moliti. Uz to, Pismo kaže da je Otac već povjerio svome Sinu sve: "U njemu stanuje stvarno sva punina božanstva" (Kol 2,9).

Ne tvrdim da znam sve o Kristovom posredovanju za nas. Ali vjerujem da što god naš veliki svećenik čini u svome posredovanju za nas, to je neka vrlo jednostavna stvar. I vjerujem da je posredovanje izravno u vezi s rastom njegova tijela ovdje na zemlji. On radi na snabdijevanju silom i snagom svakog zgloba i svakog dijela.

srijeda, ožujka 18, 2009

SVEĆENSTVO NOVOGA HRAMA

Molim vas, pažljivo pročitajte Ezekiela 44,15-16. Hebrejsko ime Sadok znači "pravo ili pravedno". Ezekiel ovdje govori o čovjeku imenom Sadok koji je služio kao svećenik tijekom Davidove vladavine. Ovaj pravednik nikada se nije kolebao u svojoj vjernosti Davidu ili Gospodinu. Stajao je uz kralja i Riječ Božju u dobra i loša vremena. Sadok je uvijek ostao vjeran Davidu jer je znao da je kralj pomazanik Gospodnji.

S obzirom da je Sadok ostao vjeran kroz sve, predstavlja službu koja se izdvaja po svojoj vjernosti Gospodinu. Doista, Sadok je prvotni primjer istinskog sluge Božjeg – odvojen od ovoga svijeta, zatvoren nasamo s Gospodinom, neprestano primajući riječ iz neba. Takav sluga prepoznaje da je njegov glavni posao molitva: svakodnevno traženje Boga, neprestano komuniciranje s Duhom Svetim i služenje Isusu.

Novi hramski svećenici vjerno stoje pred Gospodinom prije nego stanu pred zajednicu. Oni provode dragocjene sate u nazočnosti Gospodnjoj dok nisu prožeti porukom koja je žigosana na njihove duše. A kad izlaze iz Božje nazočnosti, u stanju su govoriti ravno ljudskim srcima. Njihova poruka prodire tamo dolje gdje žive ovce jer je došla izravno s prijestolja Božjeg.

Gospodin kaže za Sadokovo svećenstvo: "Ti će službenici ući u moje svetište i stajati preda mnom. Oni će se primicati mojem stolu i služiti mi. I čuvat će ono što sam im povjerio. Ja ću ih vjerno voditi i upućivati te im davati svoju riječ za moj narod."

U novom svetištu posljednjeg vremena, Sadokovo svećenstvo zna da je njihovo središnje djelo služenje Gospodinu. Ta služba uključuje svakoga onog tko ljubi Isusa i tko želi hodati u pravednosti. Doista vidimo da "svećenstvo vjernika" odzvanja kroz knjige Novoga zavjeta. Ivan nam kaže: "(On) nas je učinio kraljevstvom svećenika za Boga, svoga Oca" (Otk 1,6). Petar piše: "…dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećenstvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu" (1 Pt 2,5).

Možda nemate propovjedničke vjerodajnice od nekoga crkvenog tijela. Možda nikada niste studirali teologiju. Možda nikada niste ispropovijedali nijednu propovijed. Ali jednako ste pozvani i određeni da služite u Sadokovom svećenstvu kao i najpoznatiji propovjednik ili evanđelist. I Stari i Novi zavjet vrlo su jasni: svatko od nas treba održavati službu svećenika i vršiti svećeničke dužnosti.

Sad se pitate kako da to činite? Prije svega, služenjem Gospodinu. Prinosite mu žrtve – žrtve slave, službe, obraćanja njemu svim svojim srcem, dušom, umom i snagom. On vas je pozvao da budete dio njegova kraljevskog svećenstva. Zbog toga trebate služiti drugima tek nakon što služite njemu. To znači da se ne smijete svakoga tjedna pokazivati u domu Božjem prazni i suhi nadajući se da će vas neka poruka od propovjednika zapaliti. Ne, morate doći pripremljeni služiti Gospodinu sa srcem slavljenja.

utorak, ožujka 17, 2009

IMAJ VJERU U BOŽJU VJERNOST

Vjera počinje kad se potpuno prepustimo Božjoj skrbi, ali naša vjera mora biti aktivna, ne pasivna.

Moramo imati potpuno povjerenje da Bog može i hoće učiniti nemoguće. Isus je rekao: "Bogu je sve moguće" (Mt 19,26). "Bogu ništa nije nemoguće" (Lk 1,37). Ukratko, vjera kaže: "Bog je dovoljan!"

Gospodin je stvarao Abrama čovjekom vjere odvodeći ga u nemoguću situaciju. On je htio čuti svoga slugu kako kaže: "Oče, ti si me doveo ovamo i ti znaš najbolje. Ja ću, dakle, mirno stajati i vjerovati ti da činiš nemoguće. Svoj ću život staviti u tvoje ruke, potpuno se pouzdajući da nećeš dopustiti da ja ili obitelji gladujemo. Znam da ćemo biti sačuvani jer si obećao da ću imati potomka!"

Naša vjera nije s namjerom da nas izvede iz teškog položaja ili da promijeni naše bolno stanje. Naprotiv, ona je s namjerom da nam otkrije Božju vjernost usred naše strašne situacije. Bog povremeno mijenja naše mučne prilike, ali češće ne – jer želi promijeniti nas!

Mi se jednostavno ne možemo u potpunosti pouzdati u Božju silu dok je ne iskusimo usred naše krize. To je bio slučaj s trojicom hebrejskih mladića. Oni su vidjeli Krista tek kad su bili u užarenoj peći. I Daniel je iskusio Božju silu i milost kad je bio bačen u lavovsku jamu. Da su iznenada bili istrgnuti iz svojih situacija, nikada ne bi upoznali potpunu milost Božje čudotvorne sile. I Gospodin ne bi bio uzveličan pred bezbožnima.

Mi mislimo da smo svjedoci velikih čuda kad Bog završava naše oluje i krize. Ali u takva vremena vrlo lako promašimo lekciju vjere – lekciju koja kaže da će nam Bog ostati vjeran kroz naša teška vremena. On nas po vjeri želi podići iznad naših kušnji, tako da možemo reći: "Moj Bog može učiniti nemoguće. On je izbavitelj i on će me kroz sve provesti."

Kad je Abram silazio u Egipat, u biti je govorio Bogu: "Gospodine, tu ću uspjeti." Pretpostavljao je da je pogriješio, da je čuo pogrešan glas – i da sam mora ispraviti stvari. Tu je Abram napustio put vjere. Skupio je svoje potomstvo i rekao: "Ne znam gdje sam podbacio, ali ovdje ne možemo uspjeti. Idemo u Egipat."

Dobra vijest je da nas naši neuspjesi često vode da razvijemo jaku vjeru. Ipak, suočavamo se s posljedica kad god ostavljamo put vjere i radimo u tijelu.

ponedjeljak, ožujka 16, 2009

TAJNA NAZOČNOSTI BOŽJE

U Psalmu 31 David nas upoznaje s izrazom "tajna tvoje nazočnosti". On piše: "O kako je velika dobrota tvoja koju čuvaš za one koji se tebe boje, koju iskazuješ onima koji se tebi utječu pred sinovima ljudskim! Sakrit ćeš ih u skrovište nazočnosti svoje (u tajnu svoje nazočnosti) od urota ljudskih, sklonit ih u zaklon od jezika svadljiva" (Ps 31,19-20).

David ovdje govori nešto vrlo duboko: "Sva istinska snaga dolazi kad se primičemo bliže Gospodinu. Količina naše snage srazmjerna je našoj blizini Gospodinu." Jednostavno rečeno, što smo bliže Isusu, jači smo. Sva snaga koja nam je potrebna dolazi jedino kroz naš tajni život molitve. Ako se primičemo Kristu, on se primiče nama dajući nam svakodnevno svježu količinu snage. To je tajna njegove nazočnosti!

U Starom zavjetu nazočnost Gospodnja povezivala se s Kovčegom. Izrael je vjerovao da gdje je Kovčeg, tamo je Božja nazočnost. I tako, kad god je narod putovao, nosili su Kovčeg sa sobom. Primjer te vjere u vezi s nazočnošću Gospodnjom s Kovčegom vidimo u 1 Samuelovoj knjizi 4.

Đavao se silno boji Gospodnje nazočnosti u našim životima. On drhti od same pomisli da je jedan vjernik blizu Kristu. I tako, kad vas njegove demonske horde svakodnevno vide na koljenima, u nazočnosti vašega nebeskog Oca, sav pakao viče: "S ovim vjernikom je Bog. On ima božansku nazočnost. Što možemo učiniti protiv njega?"

Zbog toga će sotona učiniti sve u svojoj moći da vam otme nazočnost Gospodnju u vašem životu. To je razlog zašto želi zagnjuriti vašu dušu u sumnju i strah. On želi iz vas izvući svu snagu! I iskoristit će sve što može, čak i "dobre" stvari, da vas zadrži da ne provodite vrijeme nasamo s Isusom. On zna da vas vaše vrijeme s Kristom čini pobjednikom nad strahom i tjeskobom ovoga vremena!

petak, ožujka 13, 2009

ODGOVOR JEDNOG PASTORA NA "HITNO UPOZORENJE"

Zadatak istinskog proroka je da upozorava. Nedavno smo primili takvo jasno upozorenje o pogibeljnim danima pred nama. Prorok je kao čovjek koji dolazi upozoriti pastira da se približavaju grabežljivi vuci.

Tada zadatak pastira postaje da adekvatno razabere upozorenje i vodi one koji su pod njegovom skrbi na mjesto mudrosti i sigurnosti. Ja nisam prorok. Ja sam lokalni pastor. I sâm sebe moram zapitati što moram učiniti u svjetlu tog upozorenja od Boga. Što trebam reći onima pod mojom pastirskom skrbi?

Prvo, želim da moj narod jasno čuje riječ. Što ona govori i što ne govori. Neki su čuli za vatre i pljačke i srca su im se ispunila strahom. Ja svoj narod trebam ohrabriti da je Bog uvijek potpuno u kontroli. Bog je suveren. Ništa se ne događa bez njegova upozorenja i savjeta i sve se događa za njegovu krajnju, najvišu slavu. Čak i u najuznemirenija vremena, naš Bog točno zna što radi.

Drugo, želim da oni kojima služim znaju dvije stvari u vezi s gnjevom Božjim. Prvo, neki su vođe u Crkvi nažalost pali u prijevaru da ne postoji nešto takvo kao što je gnjev Božji. Rimljanima 1,18 kaže: "S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću." Neki se ponašaju bezbožno svojim sprečavanjem istine o gnjevu Božjem. Neki vođe umanjuju, ignoriraju ili čak ismijavaju svakoga tko ih podsjeća na neminovnost gnjeva Božjega. Rimljanima 2,5 nam isto tako jasno govori da je gnjev Božji prema onima čija su srca tvrda i okorjela. To vodi do drugog elementa razumijevanje gnjeva Božjeg. On se nikada, nikada ne izlijeva na djecu Božju. U 1 Ivanovoj poslanici 2,2 stoji: "On je pomirnica za grijehe naše." Riječ pomirnica znači "gasitelj gnjeva". Kakva čudesna milost, kakvo iskupljenje! Božji gnjev prema mojem buntovništvu i grijehu bio je ugašen na Kristovu križu! Dolaze teška vremena; kiša pada čak i na pravedne, ali ne i gnjev.

I na kraju, obvezan sam voditi svoje stado koje mi je povjereno s blagošću i trijeznošću. Ako dolazi vuk ili oluja, ja kao pastir moram znati stanje moga stada. Sjedi li netko na ogradi? Potrebno ga je upozoriti da ovo nije vrijeme za kompromis ili blisko spajanje sa svijetom. Zabavljanje u egipatskoj kući tijekom pashalne noći definitivno nije dobra zamisao. Ovo je vrijeme da se ostane blizu Velikog pastira. Ovo je prilika za nas da pozovemo i one vani da uđu. Isus je vrata i on je otvorio svoje srce. Njegov povik je da svi pobjegnu od gnjeva koji dolazi. Od skrivanja iza dvostruko zaključanih vrata ili bijega na selo bolji je Isusov poziv da se pridružite njegovu stadu.

Kad prorok dođe s porukom upozorenja, ljudi često žele da im prorok dâ specifičan savjet o tome što da učine. Povremeno Bog daje proroku riječ, ali češće to ovisi o pastiru, a još češće o svakom čovjeku Božjem da uzme tu riječ u razmatranje za čitavu svoju obitelj. Kao što pastor upravlja crkvom, svaki čovjek Božji treba voditi računa o svojoj vlastitoj obitelji. Kad dolazi netko upozoriti na dolazak vukova, nije uvijek njegova odgovornost kazati što treba raditi. Mi sami možemo čuti riječ od Boga. Josip je čuo Boga kako mu kaže da spremi hranu za određeno razdoblje koje dolazi (Post 41). Mojsije je čuo Boga kako kaže da prime darove od Egipćana za svoje putovanje (Izl 12). I mi možemo čuti Boga za našu situaciju. Ovce doista čuju Pastirov glas!

Isus – u ovom času i u ovoj oluji – neće samo voditi svoj narod i tješiti svoje stado, nego će mu dati i hrabrost, pouzdanje i srce da služi onima koji će biti pogođeni nevoljom. Jedan je prorok jednom došao Pavlu i prorekao mu da ako ode u Jeruzalem, bit će svezan i zatvoren. Prorok je bio vjeran u iznošenju svoje riječi, ali ovisilo je o Pavlu da čuje od Boga kako da se pozabavi s tim upozorenjem. Nakon što je čuo to proročanstvo, Pavao je ipak odlučio poći u Jeruzalem – spreman riskirati život za evanđelje (Dj 21). Neki će čuti i ostati na mjestu sigurnosti; drugi će čuti i poći na mjesto služenja. Neke su crkve postavljene u gradovima koji će trebati njihovu duhovnu snagu i suosjećanje. Vjerojatno mudrost od Pavla u Efežanima 5,15-18 govori upravo ono što nam je potrebno: "Prema tome, pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli! Zato ne budite bezumni, nego uočavajte što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom!"

četvrtak, ožujka 12, 2009

NE BOJTE SE! USREDOTOČITE SVOJE MISLI NA ISUSA!

Pažljivo trebamo slušati upozorenja stražarâ, ali ne smijemo postati opsjednuti njihovim upozorenjima.

Proročke nas poruke trebaju uzbuniti i upozoriti i trebamo obratiti pozornost na svaku pojedinu koja je objavljena i potvrđena u Pismu. U vezi s dolazećom olujom moramo skupiti sve znanje koje možemo da možemo pripremiti svoja srca za razaranje kakvo god ona donese. Ali ne smijemo dopustiti da strah ili tjeskoba proždre naše misli, dominira našim umovima, preuzme naša srca!

Tama definitivno dolazi i sud je na samim našim vratima. Ali kao narod Božji, ne možemo dopustiti da ikakav oblak tame sakrije svjetlo njegovih velikih obećanja ljubavi i milosti prema svome narodu. Trebamo biti dobro obaviješteni riječima Gospodnjim i prorocima, ali ne smijemo toliko razglabati o proročkoj spoznaji da ona preuzme naše živote.

Đavao bi volio da se to dogodi. On zna da ako vas ne može navesti da posumnjate u Riječ Božju u vezi s njegovim sudom, odvest će vas u drugu krajnost natjeravši vas u strašnu muku u vezi s pogibeljnim vremenima. On će vam nastojati oteti svu nadu proždirući vas slutnjama i predosjećajima.

Apostol Pavao nas umiruje u vezi s tim stvarima ovom uputom: "Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli" (Fil 4,8). On nam govori: "Čuli ste sva upozorenja. Sad jednostavno obratite pozornost na ono što otkriva Riječ Božja i što govore njegovi stražari. Zatim, na kraju, usredotočite sve svoje misli na Isusa i njegovu dobrotu.

Vjerno sam upozoravao da će ubrzo doći gospodarski holokaust i već vidimo da se to događa širom svijeta. Upozoravao sam da će kršćani trpjeti – da će iskusiti velike gubitke i oskudicu. Upravo sada, mnogi dragi sveti širom svijeta podnose nevjerojatno velike nevolje. Ali sva moja snaga i služba nije poglavito usredotočena na te stvari. Ne, najdublji izraz moje duše je da navješćujem ljubav Boga Oca i nježno milosrđe našega Spasitelja Isusa!

Kad dakle noću odlazim u krevet, znam da je On sam u kontroli svega toga. Činim jednostavno ono što je činio i prorok Izaija. Potpuno se pouzdajući u svoga Gospodina, on je stavio svoj um da počiva. Rekao je: "Ti ćeš sačuvati u savršenom miru duh (um) koji se oslanja na tebe, jer se pouzdaje u tebe" (Iz 26,3).

srijeda, ožujka 11, 2009

SAVRŠEN MIR

U vrijeme panike, narod koji se pouzdaje u Boga bit će blagoslovljen savršenim mirom.

Gospodin izjavljuje: "Stvorit ću plod usana, govori Gospod: 'Mir, mir dalekima i bliskima, i iscijelit ću ga'" (Iz 57.19). Hebrejska riječ za mir ovdje je "savršeni mir".

Vjerujem da dok ćemo u dolazećim danima biti okružni kaosom i histerijom, Amerika će biti svjedok najveće slave i sile Božje što ju je ikada vidjela. Kako? Sva će zemlja vidjeti da mnogi od naroda Božjeg posjeduju njegov savršen mir! U to vrijeme Gospodin će podići narod koji će biti obdaren njegovim apsolutnim, savršenim mirom – mirom koji sad sâm Krist uživa s desne strane Ocu. I mi ćemo živjeti, kretati se i disati u tom divnom miru.

Pismo kaže da će Bog sačuvati sve koji se pouzdaju u njega. "Ti ćeš sačuvati u savršenom miru duh koji se oslanja na tebe, jer se pouzdaje u tebe" (Iz 26,3). Upravo sada mnogi mu se iz Božjega naroda obvezuju: "Postavit ću svoje srce da traži Boga u svemu, bez obzira što dođe. Dat ću mu sve što imam i što jesam. Vjerujem da taj sud dolazi, zato ću se pripremiti za Gospodina kao njegova zaručnica!"

Bog je najprije dao svoje obećanje savršenog mira onima u Judi koji su prolazili kroz veliko kažnjavanje Gospodnje njihove zemlje. Bog je rušio sve utvrde i zidove, svu pompu i bogatstvo na koje su se ljudi oslanjali: "…u prah ruši" (Iz 25,12). Čak i vjeran ostatak koji se još uvijek pouzdavao u Boga bio je uzdrman sve do srži. Međutim, tijekom tog vremena, Bog je rekao Izaiji da umiri te odane vjernike: "Gospodin će vas sačuvati u savršenom miru – ako se jednostavno pouzdate u njega!" Prorok je rekao: "Gospode, ti ćeš nam dati mir" (Iz 26,12). Drugim riječima: "Bog će uspostaviti svoj vlastiti mir. On nam želi dati mir koji se neće moći uzdrmati.

Isto tako i danas, kad panika pogodi Ameriku – kad zlokobne vijesti počnu slati šokantne valove straha širom zemlje, a histerija se počne gomilati – narod Božji neće biti u stanju izbjeći ogroman val ljudske tjeskobe. Tako je, ja ću je osjećati, vi ćete je osjećati, svi kršćani će je osjećati. Takvi su osjećaji neizbježni; ljudski je imati takvu reakciju na tako strašan kaos. Međutim, u isto vrijeme Bog će u nas staviti sredstva koja će nam biti potrebna da smjesta uzmemo kontrolu nad svakom strašnom misli i dovedemo je pod istinu Kristovu. A njegov Duh ispunit će naše biće njegovim savršenim mirom!

utorak, ožujka 10, 2009

TKO JE SMISLIO OVAJ PLAN ZA PREŽIVLJAVANJE?

"Upućena je (Iliji) riječ Jahvina ovako: 'Idi odavde i kreni na istok, i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu" (1 Kr 17,2-3).

Dok je Ilija pred sobom gledao dolazeću krizu, stvari su mu vjerojatno izgledale apsolutno beznadne. Ali Bog je na pameti imao specifičan plan preživljavanja za svoga vjernog slugu. Uputio je proroka: "Idi na istok prema rijeci Jordan, tamo ćeš naći Kerit, mali potok. Iz tog potoka možeš dobiti svu potrebnu vodu za piće. A kao dodatak tome, ja sam sredio da ti svakodnevno moji kuriri gavrani dostavljaju hranu."

Kako bi itko, u milijun godina, mogao smisliti takav plan za preživljavanje? Kako bi Ilija ikada mogao zamisliti da će biti poslan na skriven potok da nađe vodu za piće kad nigdje u zemlji nije bilo ništa drugo osim suše? Kako bi ikada mogao pomisliti da će mu dnevni obrok kruha donositi grabežljivice koje pojedu sve u što zarinu svoj kljun?

Kasnije su stvari za Iliju postale teške jer je i potok na kraju presušio. Ali ponovno se pojavio Bog dajući proroku drugu svježu riječ vodstva. Rekao je: "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani" (1 Kr 1,9). I ponovno moram pitati – kako bi itko ikada mogao pomisliti da bi jedna siromašna udovica usred depresije mogla danima, tjednima, a na kraju i mjesecima hraniti jednog čovjeka? Ali činjenica je da Bog koristi najprezrenije i najbeznačajnije stvari ovoga svijeta za svoju slavu. I rekao je Iliji: "Odeš li k njoj i činiš što ti kažem, preživjet ćeš. Slušaj me, obrati pozornost na moje vodstvo i preživjet ćeš!"

Očigledno je: Bog – naš savjetnik i stručnjak za preživljavanje – ima detaljan plan za svako svoje pojedino dijete da mu pomogne suočiti se s najgorim vremenima!

ponedjeljak, ožujka 09, 2009

DALJNJA RIJEČ

"Kad su temelji uzljuljani što da učini pravednik?"

Nedavno sam bio potaknut poslati HITNU poruku upozoravajući na skorašnju veliku katastrofu od koje će se zemlja poljuljati – katastrofu koja će prouzročiti da i Božji izabrani zadrhte.

Jedan me biskup pitao: "Zar nema daljnje riječi? Kako pravedni trebaju reagirati na takvu riječ?"
Mogu jedino odgovoriti podijelivši s vama ono što je Duh Sveti govorio mom vlastitom srcu i što ja trebam učiniti. Rekao sam vam da sam bio potaknut na praktični način – da spremim zalihu hrane za mjesec dana, jer sam vidio paniku nakon terorizma. To treba biti osobna riječ za svakog pojedinca.

Ovo je ono što sam čuo da Duh Sveti govori mom srcu u vezi s mojom vlastitom duhovnom reakcijom na skorašnju katastrofu: STOJ ČVRSTO I GLEDAJ KAKO ĆE TE JAHVE DANAS SPASITI!

"Ne bojte se! – reče Mojsije narodu. – Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi … Jahve će se boriti za vas. Budite mirni" (Izl 14,13-14).

To je stav vjere uoči katastrofe. Što je Izrael mogao učiniti na rubu Crvenog mora? Faraonova vojska navaljuje, planine s obje strane, a pred njima ogromno more. Tijelo viče: "Učini nešto!"

Tijelo viče da je sve beznadno. Može li Božji narod isušiti more? Sravniti planinu? Pobijediti veliku vojsku bez oružja? Nalaze se u naizgled užasnoj situaciji, situaciji koja plaši. Narod Božji drhti, ali u tom trenutku drhtanja dolazi riječi od Boga. Ukratko:

"Stojte mirno! Ne bojte se! Ovo je čas spasenja. Bit ćete svjedoci rušenja temelja svjetske moći. Ali u isti čas, ja ću se boriti za vas. Budite mirni – mirujte i gledajte moja djela."

Ljubljeni, moje upozorenje samo je jedan glas između mnogih koji govore istu stvar. Na trenutak svi možemo zadrhtati, ali oni koji doista poznaju Riječ Božju, brzo će biti utješeni Duhom Svetim. Bit ćemo kršteni velikim mirom – nadnaravnom mirnoćom – što će biti ogromno svjedočanstvo uplašenim mnoštvima.

U Kristu,
David Wilkerson

subota, ožujka 07, 2009

HITNA PORUKA

Duh Sveti me natjerao rasposlati ovu hitnu poruku svima s popisa primanja naših poruka te prijateljima i biskupima koje smo susreli širom svijeta.

DOGODIT ĆE SE NESREĆA KOJA ĆE POLJULJATI SVIJET. BIT ĆE TO TAKO UŽASNO DA ĆEMO SVI ZADRHTATI, ČAK I NAJSVETIJI MEĐU NAMA.

Deset sam godina upozoravao na dolazak tisuće vatri na grad New York. Ta će vatra progutati čitav megapleks, uključujući područja New Jerseya i Connecticuta. U velikim gradovima širom Amerike pojavit će se nemiri i gorjet će vatra, kao što smo prije više godina vidjeli u Wattsu u Los Angelesu.

Bit će nemiri i gorjet će vatra i u gradovima širom svijeta. Doći će do pljačkanja – uključujući i na Times Squareu u New Yorku. Ono što sada doživljavamo nije recesija, nije čak ni depresija. Mi smo pod Božjim gnjevom. U Psalmu 11,3 je zapisano:

"Kad su temelji uzljuljani što da učini pravednik?"

Bog sudi strahovit grijeh Amerike i nacija i uništava sekularne temelje.

Prorok Jeremija preklinjao je grešan Izrael: "Evo spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.' Ali oni vele: 'Uzalud! Mi ćemo radije provoditi svoje osnove i činiti svaki po okorjelosti zloga srca svojega'" (Jer 18,11-12).

U Psalmu 11,6 David upozorava: "Na grešnike će izlit žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine." Zašto? David odgovara: "Jer je pravedan Gospodin " (Ps 11,7). To je pravedan sud – upravo kao i sudovi Sodome i Noine generacije.

ŠTO ĆE ČINITI PRAVEDNI? ŠTO ĆE BITI S NARODOM BOŽJIM?

Prvo, dajem vam dragocjenu riječ koju sam primio za moju vlastitu uputu. Spremite hranu za tridesetak dana, toaletne potrepštine i druge neophodne stvari. U velikim se gradovima velike trgovine isprazne za sat vremena od znaka predstojeće katastrofe.

A što se tiče naše duhovne reakcije, imamo dvije mogućnosti. Sliku toga nalazimo u Psalmu 11: "Odleti u goru kao ptica." Ili, kao što David kaže: "Upro sam oči u Gospodina na njegovu prijestolju u nebu – 'Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske'" (Ps 11,4). "Jahvi se utječem!" (Ps 11,1).

Ja ću reći svojoj duši: Nema potrebe bježati … nema potrebe skrivati se! Ovo je Božje pravedno djelo. Promatrat ću našega Gospodina na njegovu prijestolju; on svojim očima punim nježnosti i dobrote promatra svaki korak koji činim. Pouzdavat ću se u njega da će provesti svoj narod kroz bujice, vatru, nesreće, testove i kušnje svake vrste.

Upamtite: Ne znam kad će se ovo ostvariti, ali znam da nije daleko. Rasteretio sam vam svoju dušu. Učinite s ovom porukom po svome izboru.

Bog vas blagoslovio i čuvao!
U Kristu,
DAVID WILKERSON

petak, ožujka 06, 2009

UPOZNATI OCA

Vjerujem da naša djeca najviše upoznavaju našu narav i karakter prema njima tijekom njihovih razdoblja kriza. Kad su usred boli, trpljenja i potrebe, vide našu duboku brigu i skrb za njih. Kad su moja djeca odrastali, nisam ih trebao učiti kakav sam. Nikada nisam trebao reći: "Ja sam vaš otac, strpljiv sam, ljubazan, pun milosti i dobrote prema vama. Nježnog sam srca prema vama i uvijek spreman oprostiti vam." Bilo bi smiješno da im dajem takve izjave. Zašto? Moja su djeca spoznala moju ljubav za njih kad su bili u svojim iskustvima kriza. A sada, kad su odrasli i u svojim vlastitim brakovima te sa svojom vlastitom djecom, moji sinovi i kćeri upoznavaju me kroz čitav niz novih iskustava. Sada uče o meni kroz moje stavove i djela prema njima u ovo novo vrijeme njihovih potreba u životu.

Tako je i s nama u upoznavanju našega nebeskog Oca. Od Adamova vremena pa sve do Kristova križa, Gospodin je davao svome narodu sve veće otkrivenje svoga karaktera. Međutim, on to nije činio pukim navješćivanjem tko je on. On se nije pokušao otkriti pukim proglašavanjem tko je on: "Sljedeća imena opisuju moju narav. Sad idite i naučite ih te ćete otkriti tko sam ja."

Hebrejski izrazi (imena) doista opisuju čudesnu milost i sredstva koja su obuhvaćena imenom našega Gospodina. Međutim, Bog je zapravo otkrio te vidove svoje naravi svome narodu činjenjem za njih ono što im je najavio da on jest. On je vidio potrebe svoje djece i unaprijed vidio strategiju neprijatelja protiv njih te je za njih nadnaravno intervenirao.

Potičem vas da upoznajete svoga nebeskog Oca polagano i svrhovito, na nivou svoga srca. Tražite Duha Svetoga da vas podsjeti na mnoge vidove nebeskih sredstava koja vam je Bog dao tijekom vaših potreba. Zatim tražite Duha da ugradi u vas iskrenu spoznaju srca o Bogu "Ja jesam" – koji vam je sve što trebate u sva vremena.

četvrtak, ožujka 05, 2009

NAJVEĆI ISPIT OD SVIH

"Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem, dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio… vode su se razdvojile" (Izl 14,21).

Pred Izraelcima je bio put koji ih je trebao odvesti u sigurnost. U tom kritičnom trenutku, Bog je htio da njegov narod gleda u one bedeme i vjeruje da će on zadržati vodu dok sigurni ne stignu na drugu stranu. Jednostavno rečeno, Bog je htio da njegov narod ima vjeru koja izjavljuje: "Onaj tko je započeo ovo čudo za nas, on će ga i završiti. Već nam je dokazao da je vjeran.

Dok gledamo unatrag, vidimo da je sav naš strah bio uzaludan. Nismo se trebali bojati kad smo vidjeli da dolaze Egipćani. Bog je podigao nadnaravni zid tame da nas zaštiti od njih. I nismo se trebali bojati njihovih prijetnji tijekom noć. Čitavo nas je vrijeme Bog štitio svjetlom dok su naši neprijatelji bili zaslijepljeni tamom. Uzalud smo se bojali onoga žestokog vjetra kojega je Bog sve to vrijeme koristio da nam stvori put bijega.

Vidimo sad da nam Bog želi činiti samo dobro. Vidjeli smo njegovu snagu i slavu za nas. I sad smo odlučili da nećemo dulje živjeti u strahu. Nije nam važno hoće li se ovi vodeni bedemi srušiti. Živi ili mrtvi, pripadamo Gospodinu."

Postojao je razlog zašto je Bog u toj točki htio takvu vjeru za Izraela. Bili su pred putovanjem kroz pustinju. Bit će lišeni mnogih stvari i podnosit će opasnosti i trpljenja. Zbog toga je rekao: "Želim da moj narod zna da ću im činiti samo dobro. Ne želim da se boje da će umrijeti svaki put kad se suoče s opasnošću. Ja želim narod koji se ne boji smrti jer zna da sam dostojan svakoga povjerenja."

Istinski štovatelj nije onaj tko pleše nakon što je zadobivena pobjeda. To nije čovjek koji pjeva slavopoje Bogu kad jednom neprijatelj nestane. To je ono što su učinili Izraelci. Kad je Bog razdijelio Crveno more i kad su stigli na drugu stranu, pjevali su, plesali, slavili Boga i uzdizali njegovu veličinu. Međutim, tri dana kasnije, taj je isti narod kod Mare gorko mrmljao protiv Boga. To nisu bili štovatelji nego površni vikači. Oni u vrijeme svoje nevolje nisu upoznali narav svoga dobrog Oca. I nisu dokučili ljubav svoga Svevišnjeg Gospodina usred svoje oluje.

Istinski štovatelj je onaj tko se naučio pouzdavati u Gospodina u oluji. Njegovo štovanje nije samo u riječima, nego u njegovom načinu života. Njegov je svijet miran jer je njegovo povjerenje u Božju vjernost neuzdrmano. On se ne boji budućnosti jer se više ne plaši smrti.

Gwen i ja vidjeli smo takvu neuzdrmanu vjeru kod naše dvanaestogodišnje unuke Tiffany. Sjedeći na njezinu krevetu u njezinim posljednjim danima, vidjeli smo u njoj mir koji nadilazi našu spoznaju. Rekla mi je: "Djede, želim ići kući. Vidjela sam Isusa i rekao mi je da me želi tamo. Jednostavno više ne želim biti ovdje." Tiffany je izgubila sav strah od smrti i odlaska.

To je počinak koji Bog želi za svoj narod. To je povjerenje koje kaže poput Pavla i poput Tiffany: "Živ ili mrtav, pripadam Gospodinu." To je ono što stvara istinske štovatelje.

Molim da svi koji čitaju ovu poruku mogu reći usred svoje oluje: "Da, gospodarstvo može propasti. Da, još uvijek se možda suočavam s tamnom, olujnom noći. Ali Bog mi se pokazao vjernim. Bez obzira što dolazi, počivat ću u njegovoj ljubavi za mene."

srijeda, ožujka 04, 2009

UČINITE TRI STVARI

Bog je rekao Izraelu da usred kušnje učini tri stvari: "Ne bojte se! Stojte mirno! Gledajte spasenje Gospodnje!" Poziv Izraelu je bio: "Ja ću se boriti za vas. Vi samo održavajte svoj mir. Budite mirni i sve stavite u moje ruke. Sada činim jedno djelo u nadnaravnom području. Sve je pod nadzorom. Dakle, ne paničarite! Pouzdajte se da ću ja poraziti đavla. Ova bitka nije vaša" (vidi Izl 14,13 i 14).

Ubrzo je na tabor pala tama. Bio je to početak Izraelove mračne i olujne noći. Ali bio je to i početak Božjega nadnaravnog djela. On je poslao jednoga strahovitog zaštitnog anđela da stoji između njegova naroda i njegova neprijatelja. Vjerujem da Bog još uvijek šalje zaštitne anđele da se utabore oko svih koji ga ljube i boje ga se (vidi Ps 34,8).

Gospodin je pokrenuo i nadnaravni oblak koji je dao Izraelu za vodstvo. Oblak se iznenada pomakao od sprijeda Izraelova tabora na stražnji dio. Pred Egipćanima je izronio kao gust crni zid. A s druge strane davao je Izraelcima nadnaravno svjetlo tako da su mogli vidjeti tijekom cijele noći (vidi Izl 14,20).

Iako je faraonova vojska bila u potpunom mraku, još su uvijek mogli podizati glasove te su čitave noći izbacivali prijetnje i laži. Izraelovi su šatori podrhtavali od njihove paljbe laži kroz čitavu tu mračnu noć. Ali nije bilo važno kako im je glasno neprijatelj prijetio. Anđeo je bio na straži štiteći ih, a i Bog je obećao svome narodu da će iz izvesti iz te situacije.

Dragi sveti, ako ste krvlju otkupljeno dijete Božje, on je postavio anđela ratnika između vas i đavla. A vama zapovijeda kao što je rekao i Izraelu: "Ne bojte se! Mirno stojte! Vjerujte u moje spasenje!" Sotona može doći protiv vas dišući zlom prijetnjom. Ali ni u jednom trenutku vaše mračne, olujne noći, neprijatelj neće biti u stanju uništiti vas.

"Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem, dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio" (Izl 14,21).

Olujni vjetar koji je poslao Bog bio je tako snažan da je počeo razdvajati valove mora: "… jakim istočnim vjetrom … more (je) posušio … vode su se razdvojile" (Izl 14,21).

Hebrejska riječ za vjetar ovdje znači "silovito izdisanje". Drugim riječima, Bog je izdisao i voda se ukrutila u bedeme. Izraelovi šatori vjerojatno su žestoko podrhtavali dok su ti silni udari vjetra prolazili kroz tabor. Zašto je Bog dopustio Izraelu da prođe kroz čitavu tu olujnu noć kad je mogao izgovoriti samo riječ i smiriti sve elemente.

Kakva je to morala biti oluja! I kakvo je to strahovito vrijeme moralo biti za Izraela! Pitam vas, što je Bog imao na umu? Zašto je dopustio da takav strahovit olujni vjetar puše cijelu noć? Zašto jednostavno nije rekao Mojsiju da dotakne vodu svojim plaštem i nadnaravno razdijeli valove? Kakav je to morao Bog imati razlog kad je dopustio da se dogodi takva strašna noć?

Jedan je bio razlog: Gospodin je stvarao štovatelje. Bog je čitavo vrijeme bio na djelu koristeći strašnu oluju da bi za svoj narod stvorio put iz krize. Međutim, Izraelci u to vrijeme to nisu mogli vidjeti. Mnogi su se krili u svojim šatorima. Ali oni koji su izašli, svjedočili su o slavnom svjetlu. Oni su vidjeli i slavan prizor valova koji su se dizali u silne bedeme vode da bi se stvorio suhi put kroz more. Kad je narod to vidio, vjerojatno su uzvikivali: "Gledaj, Bog je upotrijebio vjetar da stvori put za nas! Slava Gospodinu!"

utorak, ožujka 03, 2009

STVARANJE ŠTOVATELJA

Izlazak 14 opisuje jedan nevjerojatan trenutak u izraelskoj povijesti. Pod Božjim nadnaravnim vodstvom, Izraelci su upravo napustili Egipat. Faraonova vojska krenula je za njima u potjeru. Izraelci su bili odvedeni u jednu dolinu s obje strane okruženu strmim planinama, a pred njima je bilo more. Ovi ljudi nisu još znali da će tu doživjeti najmračniju i najolujniju noć svojih duša. Suočili su se sa strahovitom noći panike i očaja, tako da su bili kušani do krajnjih granica.

Vjerujem da ovaj odlomak govori o tome kako Bog od svoga naroda stvara štovatelje. Doista, nijedno drugo poglavlje u Bibliji ne pokazuje to snažnije. Vidite, štovatelji se ne stvaraju tijekom probuđenja, u dobra i sunčana vremena ili u vrijeme pobjede i zdravlja. Štovatelji Božji se stvaraju tijekom mračnih i olujnih noći. A kako odgovaramo na naše oluje, određuje nas kakvi smo štovatelji.

Hebrejima 11 daje nam sliku Jakova u njegovoj starosti: "Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa" (Heb 11,21). Zašto je Jakov tako prikazan u dane kad je bio blizu smrti?

On je znao da mu je život pri kraju. Zbog toga ga vidimo kako blagoslivlja svoje unuke. Što, dakle, Jakov čini dok gleda unatrag na događaje u svom životu? Potaknut je na štovanje. Ovaj čovjek nije izgovorio ni riječi. Međutim, dok se oslanjao na svoj štap, diveći se životu koji mu je Bog dao, "duboko se prignuo".

U tom je trenutku Jakov štovao Boga jer mu je duša počivala. On je dokazao da je Bog bio vjeran izvan svake sjenke sumnje. Sad je ovaj patrijarh zaključio: "Kroz kakvu sam god bitku prolazio, Bog mi se pokazao vjernim. Uvijek je bio vjeran! O, Gospodine, svemoćni Bože, prigibam se pred tobom (štujem te)!"

ponedjeljak, ožujka 02, 2009

NE BOJTE SE MALO TRPLJENJA

Kristovo uskrsnuće prethodilo je kratko razdoblje trpljenja. I mi umiremo! I mi trpimo! Tu je bol i žalost.

Ne želimo trpjeti ni biti povrijeđeni. Želimo bezbolno izbavljenje, nadnaravnu intervenciju. "Učini to, Bože", molimo, "jer sam slab i uvijek ću takav biti. Učini to dok idem svojim putem čekajući na nadnaravno izbavljenje."

Krivicu za svoje nevolje možemo baciti na demone. I tražimo čovjeka Božjeg nadajući se da će on izbaciti tog demona da možemo dalje svojim putem bez boli i trpljenja. Sve je obavljeno! Lagano dalje ravno do mirnog života pobjede! Mi želimo da netko na nas položi ruke i otjera svu sušu. Ali pobjeda nije uvijek bez trpljenja i boli. Pogledajte u svoj grijeh! Suočite se s njim! Pretrpite kao i Isus. Uđite u njegovo trpljenje. Trpljenje traje jednu noć, a ujutro dolazi radost.

Božja ljubav zahtijeva izbor. Kad bi nas Bog nadnaravno podigao iz svake bitke bez boli i trpljenja, to bi prekinulo sve kušnje i napasti i ne bi bilo slobodnog izbora ni testiranja kao kroz vatru. Bilo bi to kao da Bog čovječanstvu nameće svoju volju. On izabire susresti nas u našoj suši i pokazati nam kako to može postati put u novi život vjere.

Često je volja Božja da podnosimo sušu pa čak i bol. "Zato neka i oni koji trpe prema volji Božjoj, preporuče svoje duše dobrim djelima vjernomu Stvoritelju" (1 Pt 4,19).

Hvala Bogu, trpljenje je uvijek kratko razdoblje prije pobjede! "Bog, izvor svakovrsne milosti, onaj koji vas je u Kristu pozvao u svoju vječnu slavu, sâm će vas, kad budete neko kratko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi" (1 Pt 5,10).