petak, veljače 27, 2009

ODRŽAVANJE MOLITVENOG ŽIVOTA

Da bih nadvladao duhovnu sušu, moram održavati život molitve. Kako to da nitko od nas ne moli kao što bi trebao? Znamo da sva naša bremena mogu biti podignuta kad se nasamo zatvorimo s Bogom. Glas Duha Svetoga stalno nas poziva na molitvu: "Dođi!"

Dođi na vodu koja gasi tvoju žednu dušu. Dođi Ocu koji suosjeća sa svojom djecom. Dođi Gospodaru života koji obećava da će ti oprostiti svaki grijeh koji si počinio. Dođi k Onome koji odbija osuditi te, ostaviti ili se sakriti od tebe.

Možda se pokušavamo sakriti od Boga zbog krivnje i osude, ali on se nikada ne krije od nas. Dođite hrabro do njegova prijestolja milosti, čak i kad ste sagriješili ili iznevjerili. On odmah oprašta onima koji se kaju sa svetom žalošću. Ne morate provoditi sate i dane u grizodušju i krivnju ili pokušati zaraditi svoj povratak u njegovu milost. Pođite Ocu, sagnite koljena, otvorite svoje srce i isplačite svoju agoniju i bol. Recite mu o svojoj samoći, osjećajima osamljenosti, strahu i neuspjehu.

Pokušavamo sve osim molitve. Čitamo knjige, tražimo formule i smjernice. Odlazimo k prijateljima, pastirima i savjetnicima tražeći svugdje riječ utjehe ili savjeta. Tražimo posrednike, a zaboravljamo onoga Posrednika koji ima odgovor na sve.

Ništa ne rastjerava sušu i prazninu brže od sat ili dva nasamo s Bogom. Ništa ne može zamijeniti mjesto molitve Ocu u onoj osamljenoj tajnoj klijeti. To je rješenje za svako sušno razdoblje.

"Jer na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja" (Iz 44,3).

četvrtak, veljače 26, 2009

PROLAŽENJE KROZ SUŠNO RAZDOBLJE

Iako propovijedam tisućama, postoje vremena kad se osjećam vrlo suh, daleko od tople nazočnosti Božje. Kad sam suh i prazan, nemam velike čežnje za čitanjem Riječi i imam malo poticaja da molim. Znam da je moja vjera nedotaknuta i da je moja ljubav za Isusa jaka i nemam želje kušati stvari ovoga svijeta. Radi se samo o tome da danima, a možda i tjednima ne mogu vidjeti dodir Božji

Jeste li ikada promatrali druge kršćane koji su bili blagoslovljeni dok vi niste osjećali ništa? Oni svjedoče o Božjim odgovorima na njihove molitve i prolijevaju suze radosnice. Čini se da žive na vrhu gore sretnog iskustva dok vi jednostavno klipšete, ljubite Isusa, ali ne zapaljujete svijet.

Vjerujem da svi istinski vjernici doživljavaju sušno doba u različita razdoblja svoga kršćanskog života. Čak je i Isus osjećao osamljenost kad je glasno povikao: "Oče, zašto si me napustio?"

Bez blizine Božje ne može biti mira. Suša se može jedino zaustaviti rosom njegove slave. Očaj se može rastjerati jedino sigurnošću da Bog odgovara. Oganj Duha Svetoga mora ugrijati um, tijelo i dušu.

Postoje trenuci kad se osjećam nedostojan, poput najgoreg grešnika, ali usprkos tome, znam da Bog nije daleko. Ponekad čujem jasan glasić koji poziva: "Dođi, dijete moje. Svjestan sam svega kroz što prolaziš. Još te uvijek ljubim i nikada te neću napustiti ni ostaviti. Zajedno ćemo se s time suočiti jer ja sam još uvijek tvoj Otac, a ti moje dijete." Imam plamen u sebi koji se neće ugušiti i znam da će me on izvesti iz svake suše.

"Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština. U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i čuvao ko zjenu oka svoga" (Pnz 32,9-10).

"Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši. Slavit će me divlje zvijeri, čaglji i nojevi, jer vodu ću stvorit u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga" (Iz 43,19-20).

srijeda, veljače 25, 2009

OSJEĆATE LI U POSLJEDNJE VRIJEME DA SE PREDAJETE?

Pisali su mi brojni pastiri iznoseći svoju brigu za svoju pastvu koja se jednostavno predaje. "Dobri, iskreni kršćani tako su svladani krivnjom i osudom da su očajni. Kad ne mogu živjeti prema svojim vlastitim očekivanjima te padnu natrag u grijeh, odlučuju se predati …"

Sve veći broj kršćana nalazi se na prijelomnoj točki. Malo je kršćana koji bi se usudili igrati s mislima da će dići ruke od svoje ljubavi za Isusa, ali u očajanju dižu ruke u vezi sa sobom samima.

Danas neki pastiri neprestano propovijedaju samo pozitivne poruke. Kad ih slušate, svaki kršćanin prima čuda, svatko odmah, trenutačno prima odgovore na molitvu, svatko se osjeća dobro, živi dobro i sav svijet je blistav i ružičast. Volim čuti takvo propovijedanje, jer uistinu želim sve te dobre i zdrave stvari za narod Božji. Ali nije tako za velik broj vrlo iskrenih kršćana.

Nije čudo da naši mladi ljudi poraženi dižu ruke. Oni ne mogu živjeti prema toj slici koju je stvorila religija o bezbrižnom, bogatom i uspješnom kršćaninu uvijek pozitivnog razmišljanja. Njihov svijet nije tako idealan; oni žive s bolima, krizama iz sata u sat, obiteljskim problemima.

Pavao je govorio o nevolji: "…nevolja što nas zadesi … opteretila nas je preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život" (2 Kor 1,8).

Pozitivno razmišljanje neće učiniti da ti problemi odu niti će "priznavanje" da ti problemi zapravo ne postoje išta promijeniti. Što je lijek? Dvije su činjenice koje su mi donijele veliku utjehu i pomoć.

- Bog me ljubi. On je dobar Otac koji nas jedino želi podići iz naše slabosti.Ono što mu najviše ugađa moja je vjera.
- On želi da se pouzdajem u njega.

utorak, veljače 24, 2009

PREŽIVJET ĆETE

Sreća ne znači život bez boli ili povrede, uopće ne. Prava sreća je učiti kako odjednom živjeti jedan dan usprkos žalosti i boli. To je učiti kako se radovati u Gospodinu bez obzira na ono što se dogodilo u prošlosti.

Možda osjećate da ste odbačeni. Vjera vam je možda slaba i mislite da ste opravdano oboreni. Žalost, suze, bol i praznina mogu vas povremeno progutati, ali Bog je još uvijek na prijestolju. On je još uvijek Bog!

Uvjerite sami sebe da ćete preživjeti. Izići ćete iz toga. Živi ili mrtvi, pripadate Gospodinu. Život ide dalje. Iznenadit ćete se koliko možete podnijeti uz Božju pomoć.

Ne možete pomoći sami sebi ili zaustaviti bol, ali naš blagoslovljeni Gospodin doći će k vama. Stavit će svoju dragu ruku pod vas i podići vas da ponovno sjedite na nebesima. On će vas izbaviti od straha umiranja i otkriti vam svoju beskrajnu ljubav.

Podignite pogled! Ohrabrite se u Gospodinu! Kad vas okruži magla te ne možete vidjeti izlaz iz svoje dileme, legnite u Isusovu naručju i jednostavno se pouzdajte u njega. On je onaj tko mora sve učiniti! On želi vašu vjeru i pouzdanje. I želi da glasno vičete: "Isus me ljubi! On je sa mnom! I neće me iznevjeriti! Upravo sada radi na mom slučaju. Neću biti oboren! Neću biti poražen! Neću biti žrtva sotone! Neću izgubiti pamet ili vodstvo. Bog je na mojoj strani! Ljubim ga i on ljubi mene!"

Najbitnija stvar je vjera. A vjera počiva na ovoj stvarnosti: "Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano …" (Iz 54,17).

ponedjeljak, veljače 23, 2009

BOG NEĆE DOPUSTITI DA SE SLOMITE

Podsjetite se da Bog točno zna koliko možete podnijeti i da neće dopustiti da dosegnete točku sloma.

Naš dobar Otac je rekao: "Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).

Najgora vrsta hule je misliti da je Bog iza svih vaših povreda i boli, da to nebeski Otac provodi stegovne mjere nad vama i da misli da su vam potrebni još jedan ili dva udarca prije nego budete spremni primiti njegove blagoslove. Ni govora!

Istina je da Gospodin kažnjava one kolje ljubi, ali to kažnjavanje samo je za određeno vrijeme i ono nije da nas povrijedi. Bog nije začetnik zbrke u vašem životu, a niti ste vi. Neprijatelj nas pokušava povrijediti kroz druge ljude, upravo kao što je pokušao povrijediti Joba kroz njegovu ženu koja nije imala vjere.

Vaš nebeski Otac nepokolebljivo vas promatra. Zapaža se svaki korak; sprema se svaka suza. On osjeća svaku vašu bol i zna kad ste dovoljno izloženi zlostavljanju neprijatelja te dolazi i kaže: "Dosta!" Bog se pojavljuje kad vas vaša bol više ne privlači bliže Gospodinu, nego obara vaš duhovni život. On neće dopustiti da njegovo dijete koje se pouzdaje u njega bude oboreno zbog previše boli i agonije duše.

Bog će vas podići iz bitke upravo na vrijeme. On nikada neće dopustiti da vaša bol uništi vaš um. Obećava da će doći na vrijeme da obriše vaše suze i da vam da radost umjesto žalosti. Riječ Božja kaže: "Večer donose suze, a jutro klicanje" (Ps 30,6).

petak, veljače 20, 2009

POSVEĆENI DA BUDEMO TRAŽITELJI

"Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati … Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući … Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela …" (Dn 9,3.4.20). To su bili ljudi molitve!

Vidite, prva posvećenost koju su učinili – da žive odvojenim životom – trebala je biti podržana drugom posvećenošću, da budu tražitelji Boga. Doista, nemoguće je živjeti svetim životom bez provođenja mnogo vremena na koljenima tražeći Boga za silu i vlast da se vodi takav život.

Ne budite u zabludi, iskrena molitva neće vas sačuvati od krize. Naprotiv, najvjerojatnije će vas uvesti u zagrijanu peć i lavovsku jamu. Ali molitva će vas pripremiti da se suočite sa svime time s pouzdanjem – da postanete živa žrtva radi Isusa.

Danielova molitva odvela ga je ravno u lavovsku jamu. A ispit ovih Hebreja, došao je godinama kasnije i Danielu kad je bio u svojim osamdesetima! To vas može preplašiti ako se pitate koliko dugo će trebati da vam krize prestanu. Možda mislite da ste naučili sve svoje "važne" ispite nakon određenog broja godina u Gospodinu. Međutim, ovdje Bog dopušta jednome od svojih najvećih molitvenih boraca – čovjeku mirna i blaga duha – da se suoči s najvećom krizom svoga života nakon desetljećâ vjernog posredovanja.

Ljubljeni, testiranja će prestati tek kad Isus dođe ili kad umrete u Kristu! Zbog toga je molitva tako važna. Možete se posvetiti da ćete živjeti neokaljanim životom, ali ovu posvećenost nemoguće je ispuniti bez posvećenosti da ćete tražiti Boga.

četvrtak, veljače 19, 2009

NEOKALJAN USRED POKVARENOSTI

"Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvoraničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja" (Dn 1,8).

Riječ okaljati ovdje daje tumačenje "oslobođenje kroz odbijanje". Drugim riječima, Daniel je govorio: "Svako kompromitiranje mojih standarda oduzet će mi moju slobodu!" I tako je Daniel odlučio deset dana jesti samo grah i piti vodu. Kad je to rekao dvoraničkom starješini, starješina mu je odgovorio: "Ti ćeš me stajati života! Nakon deset dana izgledat ćeš bolesno. Obrazi će ti upasti i kralj će to sigurno primijetiti. Evo, jedi samo malo mesa. Potrebni su ti proteini. Pij vino i poboljšaj krv. Jedi malo i ovih slatkiša da dobiješ snagu."

Vjerujem da su Daniel i trojica hebrejskih mladića imali nešto drugo na pameti od izbjegavanje svega što je ceremonijalno bilo nečisto. Bili su odvedeni u zarobljeništvo zajedno s tisućama svojih zemljaka. Ono što su vidjeli kad su stigli u Babilon, vjerojatno ih je nevjerojatno šokiralo. Bilo je to tako slobodno društvo, nemoralno i puno proklinjanja da su duhovna osjetila ove četvorice bila napadnuta.

I tako su ova četvorica obvezala rekavši jedan drugome: "Mi se nećemo kompromitirati. I nećemo prihvatiti ove moralne standarde. Bit ćemo odvojeni i disciplinirati se u svome životu vjere!"

Ova četvorica nisu išla propovijedati o svome načinu života drugima. Bila je to strogo stvar između njih i Boga.

Pitam vas, kad ste u krizi, vapite li: "Gospodine, gdje si kad te trebam? Nisi li posvećen tome da me izbaviš?" Ali što ako bi vam Gospodin rekao: "Gdje si ti kad ja trebam glas? U ova grešna vremena ja trebam glasove, čiste posude kroz koje mogu govoriti. Kažeš da želiš da dođem u tvoju krizu, a ostaješ dio pokvarenoga, svjetovnog sustava. Reci mi, jesi li ti posvećen mojim ciljevima?"

srijeda, veljače 18, 2009

ZAPOČELO JE S POKAJANJEM

Crkva kao što je danas poznamo započela je s pokajanjem. Kad je Petar na Pentekost propovijedao križ, tisuće su došle Kristu. Ova nova Crkva sastojala se od jednog tijela u kojem su bile sve rase i bila je ispunjena ljubavlju jednih za druge. Njezin život bio je obilježen evangeliziranjem, duhom žrtve pa čak i mučeništvom.

Ovaj divan početak odražava Božju riječ Jeremiji: "A ja te zasadih kao lozu izabranu, ko sadnicu plemenitu" (Jer 2,21). Međutim, sljedeće Gospodnje riječi opisuju što se često događa s takvim djelima: "Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju?" (Jer 2,21). Bog je govorio: "Ja sam te ispravno posadio. Bio si moj, nosio si moje ime i moju narav. Ali sad si se izopačio."

Što je izazvalo to izopačenje u Crkvi? Uvijek je to bilo i bit će idolopoklonstvo. Bog govori o idolopoklonstvu kad kaže Jeremiji: "A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu" (Jer 2,11).

Većina kršćanskog učenja danas prepoznaje idola kao sve ono što dolazi između naroda Božjeg i Boga. No to je samo djelomičan opis idolopoklonstva.

Idolopoklonstvo je daleko dublja stvar srca. Idol broj jedan među narodom Božjim nije preljub, pornografija ili alkohol. To je daleko snažnija požuda. Što je taj idol? To je strahovita ambicija za uspjehom. A ona čak ima i nauku koja je opravdava.

Idolopoklonstvo da se bude uspješan opisuje danas mnoge i u domu Božjem. Ti su ljudi ispravni, moralni ljudi, puni dobrih djela. Ali u svojim srcima podigli su idola ambiciju i ne mogu ga se otresti.

Bog voli blagoslivljati svoj narod. On želi da njegov narod uspije u svim svojim poštenim poduhvatima. Ali sad u zemlji postoji silovit duh koji preuzima mnoge, a to je duh ljubavi za prepoznavanjem i stjecanjem stvari.

Nedavno je jedan čovjek iz svijeta rekao: "Pobjeđuje onaj tko umre s najviše igračaka." Tragično, ali i kršćani su zahvaćeni time.

Kako daleko smo odlutali od evanđelja života kroz umiranje sebi, svome egu i svjetskim ambicijama!

utorak, veljače 17, 2009

KRIST JE DOŠAO S POZIVOM I UPOZORENJEM

Isus je stajao u hramu i pozivao sve da dođu pod njegova milosrdna krila zaštite. Pozivao je slijepe, bolesne, gubave, siromašne i izgubljene da svi dođu i nađu ozdravljenje i oproštenje. Ali religiozno mnoštvo odbilo je njegovu ponudu. Zbog toga Krist svjedoči za njih: "…ali vi ne htjedoste" (Mt 23,37).

Dok ovo čitam, pojavljuje se pitanje: Rješava li Bog ovdje u Novom zavjetu staro djelo na isti način kao u Starom? Hoće li on odbaciti one koji odbijaju ponudu njegove milosti, milosrđa i buđenja?

Da. Isus je odgovorio onima koji su ga odbili govoreći: "Evo, vaša će kuća biti prepuštena vama – pusta" (Mt 23,38). Rekao im je: "Ovaj hram sad je vaša kuća, ne moja. Ja je napuštam. Napuštam ono što ste vi potratili i opustošili."

Zatim je dodao: "Jer vam kažem: Sigurno me od sada više nećete vidjeti dok ne reknete: 'Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje'" (Mt 23,39). Izjavio im je: "Moja slava više nije u ovom starom djelu."

Razmislite o tome! Ovdje stoji utjelovljenje milosti i milosrđa te govori: "Ovo staro djelo više nije moje." Tada je Isus krenuo dalje do Pentekosta, do započinjanja nove stvari. Namjeravao je podići novu Crkvu, ne kopiju stare. I učiniti je sasvim novom od njezina temelja. To je trebala biti Crkva novoga svećenstva i ljudi, svi nanovo rođeni u njemu.

Dopustite mi da vas pitam: Predstavlja li ono što danas vidite da se događa u crkvi Isusa? Je li ono što vidimo doista trijumfalna Crkva, besprijekorna Kristova zaručnica? Otkriva li ona izgubljenom svijetu samu narav Božju? Je li to najbolje što Duh Božji može proizvesti u ovim posljednjim danima?

Ako ste pronašli crkvu gdje je Krist uistinu nazočan i gdje se Riječ vjerno propovijeda, kako trebate biti zahvalni! Možda ste među mnoštvom onih koji ne mogu naći crkvu koja ima život. Čujem njihov vapaj: "Ne mogu naći crkvu koja ispunjava moju duhovnu glad. Previše je zabave, previše sebičnosti, previše suhoće."

Ohrabrite se, Bog će ubrzo uzdrmati stvari na nevjerojatne načine. U strahovitom potresanju svega, Bog će podići istinske pastire koji će hraniti gladne ovce.

ponedjeljak, veljače 16, 2009

VEĆ SAM VAM DAO RIJEČ

Živimo u vrijeme najvećeg otkrivenja evanđelja u povijesti. Više je propovjednika, više knjiga i više evanđeoskih medija nego ikada. Međutim, nikada nije bilo više patnje, nevolje i uznemirenih umova u narodu Božjem. Pastori danas tako pripremaju svoje propovijedi samo da podignu ljude i pomognu im nositi se s očajem.

Ništa nije u tome pogrešno. I sam propovijedam te istine. Međutim, vjerujem da postoji samo jedan razlog zašto vidite tako malo pobjede i izbavljenja: to je nevjera. Činjenica je da Bog u ove posljednje dane govori s velikom jasnoćom i evo što kaže: "Već sam vam dao Riječ. Ona je okončana i potpuna. Stojte na njoj."

Neka vam nitko ne kaže da doživljavamo sušu Riječi Božje. Istina je, doživljavamo sušu slušanja Riječi Božje i poslušnosti joj. Zašto? Vjera je tako nerazumna, ali vjera nam nikada ne dolazi logikom ili razumom. Pavao jasno izjavljuje: "Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom" (Rim 10,17). To je jedini način da se istinska vjera podigne u srcu nekog vjernika. Ona dolazi od slušanja, što znači, potrebno je vjerovati, pouzdavati se i djelovati prema Riječi Božjoj.

"Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove … Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba … Mnoge nevolje ima pravednik … Jahve izbavlja duše slugu svojih, i neće platiti tko god se njemu utječe" (Ps 34,16.18.20.23).

U ovih samo nekoliko odlomaka iz Psalama, dano nam je dovoljno Riječi Božje da istjera svu nevjeru. Potičem vas sad da je poslušate, pouzdate se u nju i pokorite joj se. I na kraju, počivajte na njoj.

petak, veljače 13, 2009

ZAŠTO MI JE DUŠA KLONULA?

Iznova i iznova psalmist pita: "Zašto mi je duša klonula? Osjećam se beskoristan, odbačen. U meni je nemir. Zašto, Gospodine? Zašto se osjećam tako bespomoćan u svojim nevoljama?" (vidi Ps 41,112 i Ps 43,5). Ova pitanja govore za mnoge koji ljube Boga i služe mu.

Uzmite, primjerice, pobožnog Iliju. Vidimo ga pod smrekom kako moli Boga da ga ubije. Klonuo je sve do točke da je spreman predati vlastiti život. Klonulog u očaju vidimo i pravednog Jeremiju. Prorok vapi: "Gospodine, prevario si me. Rekao si mi da prorokujem sve to, ali ništa se od toga nije ostvarilo. Ništa drugo nisam radio nego čitav život tražio tebe. I sad mi tako plaćaš? Neću više spominjati tvoje ime."

Svaki od tih slugu bio je pod privremenim napadom nevjere. Ali Gospodin je razumio njihovo stanje u vrijeme zbunjenosti i sumnje. A nakon nekog vremena, uvijek ih je uputio na izlaz. Usred njihovih nevolja, Duh Sveti je za njih upalio svjetlo.

Pogledajte Jeremijino svjedočanstvo: "Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje" (Jer 15,16). "Eto k njemu (k Iliji) riječi Jahvine" (1 Kr 19.9). U isto vrijeme, obojica tih slugu sjetili su se Riječi Božje i ona je postala radost i veselje njihova života te ih izvukla iz jame.

Istina je, čitavo vrijeme dok su se ti ljudi borili, Gospodin je bio blizu i čekao. Čuo je njihove vapaje, njihovu tjeskobu. A nakon što je prošlo određeno vrijeme, rekao im je: "Imali ste svoje vrijeme žalosti i sumnje. A sad hoću da se pouzdate u mene. Hoćete li se vratiti k mojoj Riječi? Hoćete li se uhvatiti za moje obećanje za vas? Ako tako učinite, moja će vas Riječ provesti kroz vašu krizu."

četvrtak, veljače 12, 2009

SVE ŠTO TREBATE MOJE JE OBEĆANJE

Vjera je vrlo zahtjevna. Ona zahtijeva da kad jednom čujemo Riječ Božju, moramo je poslušati bez drugog dokaza da nas vodi. Nije važno kako su možda velike prepreke ili nemoguće situacije. Moramo vjerovati njegovoj Riječi i postupati prema njoj, bez drugog dokaza da nastavimo. Bog kaže: "Sve što trebate moje je obećanje."

Kao i svaka generacija prije nas, i mi se pitamo: "Gospodine, zašto sam suočen s ovim testom? Ovo je iznad moga shvaćanja. U moj si život dopustio toliko stvari koje nemaju smisla. Zašto nema objašnjenja za ovo kroz što prolazim? Zašto mi je duša uznemirena, tako puna velikih kušnji?"

Čujte me ponovno: Zahtjevi vjere potpuno su nerazumni čovječanstvu. Kako onda Gospodin odgovara na naše vapaje? On šalje svoju Riječ podsjećajući nas na njegova obećanja. I kaže: "Jednostavno me poslušaj. Pouzdaj se u moju Riječ za tebe." On ne prihvaća ispriku i kolebanje kako god naše situacije izgledale nemoguće.

Nemojte me pogrešno razumjeti. Naš Bog je dobar Otac. I on ne dopušta svome narodu da trpi nepravedno, bez razloga. Znamo da on na raspolaganju ima svu silu i spremnost da ukloni svaki problem i bol srca. On može samo izgovoriti riječ i riješiti nas svake kušnje i borbe.

Međutim, činjenica je da nam Bog neće pokazati kako ili kad će ispuniti svoje obećanje za nas. Zašto? On nam ne duguje nikakvo objašnjenje kad nam je već dao odgovor. Daje nam sve što nam je potrebno za život i pobožnost u svome Sinu Isusu Kristu. On je sve što nam je potrebno za svaku situaciju koju život baca pred nas. I on će stajati na Riječi koju je već objavio: "Imaš moju Riječ na dohvat ruke. Moja obećanja su 'da i amen' za sve koji vjeruju. Dakle, počivaj na mojoj Riječi. Vjeruj joj i budi joj poslušan."

srijeda, veljače 11, 2009

NERAZUMNOST VJERE

Kad Bog kaže čovječanstvu da vjeruje, on traži nešto što je potpuno van razuma. Vjera je potpuno nelogična. Njezina definicija u vezi je s nečim nerazumnim. Razmislite o tome: Hebrejima govori da je vjera jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je nevidljivo. Ukratko, rečeno nam je: "Nema opipljiva jamstva niti vidljiva dokaza." Međutim, od nas se traži da vjerujemo.

Iznosim ovaj predmet iz jednoga važnog razloga. Upravo sada širom svijeta mnogi su vjernici nisko pognuti od obeshrabrenja. Činjenica je da ćemo se svi nastaviti suočavati s obeshrabrenjima u ovom životu. Međutim, vjerujem da ako razumijemo prirodu vjere – njezinu nelogičnu, nerazumnu narav – naći ćemo pomoć koja nam je potrebna da dođemo do kraja.

Pogledajmo vjeru koja se tražila od Noe. On je živio u generaciji koja je izletjela iz kontrole. Stanje čovječanstva postalo je tako strašno da Bog to nije više mogao podnositi te je konačno rekao: "Dosta! Čovjek je na putu da uništi sam sebe – ovo mora završiti" (vidi Post 6).

Zamislite Noinu zbunjenost dok je to pokušao shvatiti. Bog je namjeravao poslati kataklizmički događaj, događaj koji će uništiti čitavu zemlju, međutim, sve što je njemu bilo rečeno u vezi s time bile su te kratke riječi s neba. On je jednostavno to trebao prihvatiti po vjeri bez primanja ikakve druge upute za sto dvadeset godina.

Sjetite se što je vjera od Noe zahtijevala. On je primio mamutski zadatak da sagradi ogromnu arku, a u isto vrijeme morao je živjeti u opasnom svijetu. Morao je nastaviti vjerovati dok je sav svijet oko njega plesao, tulumario i valjao se u senzualnosti. Ali Noa je radio kao što mu je Bog rekao. Nastavio se pouzdavati u riječ koju je primio za više od jednog stoljeća. A zbog svoje poslušnosti, Pismo kaže, Noa "postade baštinikom pravednosti koja pripada vjeri" (Heb 11,7).

U Postanku 12,1-4 Bog je rekao Abrahamu: "Digni se, iziđi i napusti svoju zemlju." Abraham se sigurno pitao: "Ali kamo, Gospodine?" Ali Bog je jednostavno odgovorio: "Neću ti reći. Samo idi."

To nije bilo logično. I bilo je krajnje nerazumno zahtijevati tako nešto od jednoga čovjeka koji razmišlja vlastitom glavom. Ilustrirat ću to pitajući kršćanske supruge: Zamislite da vaš muž jednoga dana dođe kući i kaže: 'Pakiraj, draga, selimo se." Svakako, htjeli biste znati zašto, kamo i kako. Ali jedini odgovor koji vam on daje jest: "Ne znam. Znam samo da je Bog tako rekao." Takav zahtjev nema nikakvog smisla. On jednostavno nije logičan.

Međutim, to je točno ona nelogična uputa koju je Abraham slijedio. "Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u baštinu. Ode, iako nije znao kamo ide" (Heb 11,8). Sve što je znao bila je kratka riječ koju mu je Bog dao: "Idi, Abrahame, a ja ću biti s tobom. Nitko ti neće nauditi." Vjera je zahtijevala da Abraham napravi korak samo na ovom obećanju, na ničemu više.

Jedne zvjezdane noći Bog je rekao Abrahamu: "Pogledaj u nebo. Vidiš li bezbrojne zvijezde? Izbroji ih ako možeš. Toliko ćeš i ti potomaka imati" (vidi Post 15,5). Abraham je vjerojatno u tom trenutku odmahnuo glavom. Sad je već bio star kao i njegova žena Sara. Već je oboma odavno prošlo vrijeme da mogu imati dijete. Međutim, ovdje je primio obećanje da će postati ocem mnogih naroda. A sav dokaz da mora nastaviti bila je riječ iz neba: "Ja sam Jahve" (Post 15,7).

Ali Abraham je poslušao te Biblija kaže istu stvar za njega kao za Nou: "Abraham povjerova Jahvi, i to mu se uračuna u pravednost" (Post 15,6). Još jednom vidimo nelogičan prizor. Međutim, vjera jednog čovjeka pretvorila se u pravednost.

Ono što Bog traži od vas možda zvuči nerazumno. On traži da mu vjerujemo kad nam ne daje nijednoga dokaza odgovarajući na našu molitvu, kad situacija izgleda beznadna i kad smo sigurni da je sve gotovo. "Uzdaj se u mene", kaže Gospodin. Nelogično? Da. Ali stoljećima je Gospodina pokazivao da uvijek dolazi na vrijeme i nikada ne dopušta sotoni da ima posljednju riječ. Bog uvijek odgovara – u savršeno vrijeme Duha Svetoga.

utorak, veljače 10, 2009

SVE VEĆE IZLIĆE

U 47. poglavlju knjige proroka Ezekiela proroku je bilo pokazano sljedeće: U samim posljednjim danima Crkva Isusa Krista bit će slavnija i pobjedonosnija nego u čitavoj svojoj povijesti. Istinsko tijelo Gospodnje neće biti slabo i gmizati. Ono se neće smanjivati brojčano ili gubiti silu i duhovni autoritet. Ne, njegova će Crkva izaći u blještavoj sili i slavi. I uživat će u potpunom otkrivenju Isusa kao nitko ranije.

Ezekiel piše: "I bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru" (Ez 47,10). Dolazi tijelo vjernika koji će plivati u rastućim vodama nazočnosti Gospodnje.

To je ono što nam Bog pokazuje u Ezekielovom viđenju o podizanju vode (vidi Ez 47,3-4).

Ovdje Ezekiel govori o povećanju Duha Svetoga. U posljednjim danima doći će do povećanja Božje nazočnosti u njegovom narodu.

Sam izvor i temelj ove rijeke jest križ. Doslovnu sliku toga vidimo u ovom retku: "…jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteče krv i voda" (Iv 19,34).

Ta rastuća struja vode jest slika Pentekosta kad je učenicima bio dan Duh Sveti. Zajedno s tim darom Duha, Kristovi sljedbenici primili su i obećanje da će on biti rijeka života koja izvire u njima. I ta će rijeka otjecati u sav svijet (vidi Iv 7,38-39).

Rijeka života do vrhunca će narasti uoči Gospodnjeg dolaska. To je unaprijed rečeno u objavi danoj Ezekielu. Bog je odveo proroka na jedno nevjerojatno putovanje. Noseći mjeračko uže, Gospodin je izmjerio tisuću lakata, oko petsto metara. Na toj udaljenosti, Gospodin i Ezekiel počeli su hodati po vodi koja je dosezala do gležnja.

Ezekiel svjedoči: "Prevede me preko vode" (Ez 47,3). Gospodin je nastavio poticati proroka da ide naprijed, dublje i dalje u vodu. Nakon sljedećih tisuću lakata, voda je došla do koljena i još se uvijek dizala.

Vidite li što se ovdje događalo? Ezekiel je ulazio u budućnost, ravno u naše vrijeme. Kršćani danas žive u posljednjih tisuću lakata vode u toj objavi. Mi smo u samom posljednjem mjerenju vode. A Ezekiel kaže da kad je došao na rub tog mjerenja, voda je za njega bila preduboka i presnažna. "Ne mogoh prijeći, jer je voda nabujala te je trebalo plivati" (Ez 47,5).

Mogu tek zamisliti čuđenje ovog čovjeka kad ga je Gospodin pitao: "Ezekiele, kakva je to voda što raste? Ako je ova voda sva u vezi sa životom i silom uskrsnuća, tko su oni koji će biti blagoslovljeni plivajući u takvoj slavi?" On je samo u viđenju mogao vidjeti što mi sad uživamo.

Možda obilno doživljavate Isusovu nazočnost. Možda ste uzbuđeni zbog svoga sadašnjeg otkrivenja o njemu. Međutim, kažem vam, ništa niste vidjeli u usporedbi s povećanjem onoga što dolazi pravednima. Krist će otvoriti naše oči i divno se pojaviti među nama. Otkrit će nam se izlijevajući na nas toliko svoga života koliko ćemo samo moći podnijeti dok još nismo u proslavljenim tijelima.

ponedjeljak, veljače 09, 2009

KAD DOLAZI REŠETANJE

"Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu" (Lk 22,31).

Morate razumjeti da sotona teži rešetati samo one koji prijete njegovu djelu. On ide za stablom koje ima najviše izgleda da rodi rod. Ali zašto je đavao želio rešetati Petra? Zašto je bio tako željan iskušati njega? Tri godine Petar je izbacivao đavle i ozdravljao bolesne. Sotona je čuo kako Isus obećava učenicima drugo krštenje, krštenje silom i ognjem Duha Svetoga – i drhtao je! Đavao je čuo Božji konačan plan za Petra. Shvatio je da su minule tri godine bile ništa u usporedbi s većim djelima koja će Petar i ostali učenici činiti. S obzirom da je već oborio Judu, morao je potražiti neku mjeru pokvarenosti u Petru kojom će se poslužiti da mu vjera malakše.

Poput Petra, možda ste i vi upravo sada u rešetu, rešetani i prosijavani. Ali pitate se zašto vi? I zašto sada? Prije svega, morate se radovati što imate takav ugled u paklu! Sotona nikada ne bi tražio Boga dopuštenje da vas rešeta da niste prešli crtu poslušnosti. Zašto bi inače trošio svoju snagu da vas muči, uznemiruje i plaši te trese sve što imate? Rešeta vas jer imate neku važnu ulogu u Crkvi Božjoj u ovim posljednjim danima. Bog u ovoj posljednjoj generaciji radi neku novu stvar i vas je odvojio da mnogima budete snažno svjedočanstvo. Oslobodio vas je i priprema vas za svoje vječne naume. A što su veći vaši darovi, veće vaše mogućnosti, veća vaša predanost volji Božjoj, oštrije će biti vaše rešetanje!

Kad netko prolazi kroz oganj rešetanja, što trebaju činiti oni oko njega? Što je učinio Isus u vezi s Petrovim predstojećim padom? Rekao mu je: "Ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše" (Lk 22,32).

Gledam u taj divan primjer Kristove ljubavi i shvaćam da gotovo ništa ne znam o tome kako ljubiti one koji su pali. Isus je definitivno onaj "prijatelj privrženiji od brata" (Izr 18,24). On je vidio i dobro i loše u Petru te zaključio: "Ovaj čovjek vrijedan je biti spašen. Sotona ga želi, ali ja ga želim daleko više." Petar je uistinu ljubio Gospodina i Isus mu je rekao: "Ja sam molio za tebe." Isus je odavna vidio da to dolazi. Vjerojatno je proveo mnoge sate pred svojim Ocem razgovarajući o Petru kako ga ljubi, kako je Petar potreban u kraljevstvu Božjem i kako ga on cijeni kao prijatelja.

Gospodine, daj nam svima takvu ljubav! Kad vidimo braću i sestre koji su u kompromisu ili na putu prema nevolji ili nesreći, daj da ih dovoljno ljubimo da ih upozorimo kao što je Isus upozorio Petra. Tada ćemo biti u stanju reći: "Molim za tebe."

Danas imamo još jedno "pisano je" s kojim se možemo boriti protiv sotone. Ono glasi: "Molio sam za te da tvoja vjera ne malakše." Đavlu možete reći: "Možda si dobio dopuštenje da me rešetaš i da pokušaš oboriti moju vjeru, ali moraš znati ovo: moj Isus moli za mene!"

petak, veljače 06, 2009

PRELAŽENJE CRTE

Kad je Isus hodao zemljom, i predobro je znao žestinu sotonine sile koja dolazi sa svim oružjem iz pakla da rešeta narod Gospodnji. Mislim da nitko od nas ne može shvatiti veliki sukob koji se sada događa u duhovnom području. Niti razumijemo kako je sotona odlučan da uništi sve vjernike koji su čvrsto odlučili svojim gladnim srcem da će s Kristom ići do kraja. Ali istina je da u našem kršćanskom hodu prelazimo crtu – crtu poslušnosti – koja uključuje svu uzbunu u paklu. Onoga trenutka kad prelazimo tu crtu i ulazimo u život poslušnosti Riječi Božjoj te se oslanjamo jedino na Isusa, postajemo prijetnja kraljevstvu tame i glavna meta demonskih vlasti i sila. Svjedočanstvo svakog vjernika koji se okreće Gospodinu svim svojim srcem uključuje iznenadan snažan napad i pojačane nevolje i kušnje.

Ako ste prešli tu crtu poslušnosti, tad u nevidljivom svijetu pokrećete valove. U Luki 22,28-34 Isus govori o tom predmetu rešetanja svetih: "Šimune, Šimune … sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu" (Lk 22,31). U Kristovo vrijeme, ljudi su običavali prosijavati pšenicu prije samog spremanja u vreće. Sipali su pšenicu u četvrtaste kutije prekrivene mrežom, zatim su okrenuli tu kutiju naopačke i žestoko je tresli. Pijesak i prljavština padali su kroz mrežu dok nije ostalo jedino zrno pšenice. U ovom retku rešetanje znači "biti drman i odvajan" – biti šokiran pokretanjem iznenadnih kušnji. Isus je upotrijebio ovu usporedbu da kaže Petru: "Sotona vjeruje da nisi ništa više od pijeska i prljavštine i da ćeš, kad te stavi u rešeto i potrese, ispasti kroz rešeto na zemlju!"

Postoje testiranja i kušnje, a onda postoji i rešetanje. Gledam na rešetanje kao na jedan važan, svestrano velik sotonski napad. On je obično stisnut u kratko, ali vrlo žestoko razdoblje vremena. Za Petra, to rešetanje bilo je samo nekoliko dana, ali u tim danima njegova je vjera bila uzdrmana kao nikada u njegovom životu; bili su to dani šoka i grizodušja. To vrijeme rešetanja istreslo je ponos koji ga je oborio. To potresanje oslobodilo je njegovu dušu prepreka koje su jednom za svagda mogle uništiti njegovo svjedočanstvo.

Hvala Bogu, Petrova vjera nije malaksala i kao što je sigurno da je Isus molio za njega da mu "vjera ne malakše", tako moli i za nas.

četvrtak, veljače 05, 2009

ČAS OSAMLJENOSTI

Znam što to znači suočiti se s božanskom tišinom, ne čuti glas Božji za određeni čas. Prolazio sam kroz razdoblja potpune zbunjenosti, bez vidljiva vodstva. Tihi glas iza mene potpuno je utihnuo. Postojala su razdoblja kad uz sebe nisam imao prijatelja da utješi moje srce riječju savjeta. Svi moji uzorci vodstva od ranije otišli su krivo i našao sam se u potpunom mraku. Nisam mogao vidjeti put i činio sam grešku za greškom. Htio sam reći: "O Bože, što se događa? Ne znam kojim putem da idem!"

Krije li stvarno Bog svoje lice od onih koji ga ljube? Je li moguće da podiže svoju ruku na kratko vrijeme da nas pouči pouzdanju? Biblija jasno odgovara: "Ostavio ga je Bog (Ezekiju) da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu" (2 Ljet 32,31).

Možda upravo prolazite kroz bujicu nevolja. Znate o čemu govorim kad kažem da je nebo kao od olova. Znate sve o ponovljenim greškama. Čekate i čekate odgovore na molitvu. Poslužena vam je čaša nevolja. Nitko i ništa ne može ispuniti tu potrebu u vašem srcu!

To je vrijeme kad morate zauzeti stav! Ne morate biti u stanju smijati se ili veseliti jer u tom trenutku nemate nikakve radosti. Zapravo, možda u duši nemate ništa drugo osim nemira. Ali možete znati da je Bog još uvijek s vama jer Pismo kaže: "Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve – kralj dovijeka" (Ps 29,10).

Ubrzo ćete čuti njegov glas: Ne uzbuđuj se i ne paničari. Samo drži svoje oči na meni. Sve predaj meni. Znat ćete tada da ste ostali predmet njegove neopisive ljubavi.

srijeda, veljače 04, 2009

ZAKAŠNJELI ODGOVORI NA MOLITVU!

Većina nas moli poput Davida: "Kad te prizovem, brzo me usliši" (Ps 102,3). "U stisci sam, usliši me brzo" (Ps 69,18). Hebrejska riječ za brzo daje tumačenje: "Požuri sada, u samom trenutku kad te prizivam učini to!" David je govorio: "Gospodine, pouzdajem se u tebe, ali molim te, požuri!"

Bog nije u žurbi. On ne skače na naše zapovijedi. Zapravo, povremeno se možda pitate hoće li ikada odgovoriti. Možete vapiti, plakati, postiti i nadati se, ali prolaze dani, tjedni, mjeseci pa čak i godine i ne primate ni najmanjeg dokaza da vas je čuo. Tada se pitate: "Nešto sigurno sprečava moje molitve." Postajete zbunjeni, a kako vrijeme prolazi, vaš stav prema Bogu postaje nešto poput ovoga: "Gospodine, što moram učiniti da mi odgovoriš na ovu molitvu? U svojoj Riječ obećavaš da ćeš mi dati odgovor. Molio sam s vjerom. Koliko suza moram proliti?"

Zašto Bog kasni s odgovorima na iskrene molitve? To definitivno nije jer mu nedostaje sila. I voljan je da primimo odgovor od njega. Odgovor nalazimo u ovom retku: "Iznese im zatim usporedbu o tome kako uvijek treba moliti i nikada ne klonuti" (Lk 18,1).

Grčka riječ za izgubiti srčanost ili klonuti znači "opustiti se, postati slab ili posustati u vjeri, predati borbu, ne više čekati na izvršenje". Galaćanima 6,9 kaže: "Neka nam ne dodija činiti dobro, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako sad ne malakšemo (ne klonemo)." Gospodin traži ljude molitve koji se neće opustiti ni umoriti dolaziti k njemu. Ti će ljudi čekati na Gospodina ne predajući se dok njegovo djelo nije izvršeno. Kad će on donijeti odgovor, bit će nađeni kako čekaju.

utorak, veljače 03, 2009

KARAJUĆA LJUBAV!

S obzirom da vas Bog ljubi, radit će na tome da vas očisti. Ali to je karanje s puno ljubavi svih onih koji se kaju i vraćaju k njemu. Možda osjećate Božje strelice u vašoj duši zbog svojih prošlih i sadašnjih grijeha, ali ako imate raskajano srce i želite se obratiti od svoje zablude, možete se pozvati na njegovu karajuću ljubav. Bit ćete ispravljeni, ali s njegovim velikim milosrđem i sažaljenjem. Nećete osjećati njegov gnjev kao pogani, već šibu njegove stege koju drži njegova draga ruka.

Možda vaše trpljenje dolazi zbog donošenja pogrešnih odluka. Kolike žene trpe jer su se udale za muškarce za koje ih je Bog upozorio da se ne udaju za njih! Koliko je djece koja lome srca svojim roditeljima dovodeći ih do kraja snage! No mnogo puta to se događa zbog vlastitih godina grijeha, zanemarivanja i kompromisa u prošlosti.

Kad znate da ste stigli na svoju najnižu točku, vrijeme je da u slomljenosti, pokajanju i vjeri potražite Gospodina. To je vrijeme da primite novu infuziju snage Duha Svetoga. To je vrijeme da budete obnovljeni i okrijepljeni da imate duhovnu snagu koja će se u vama prelijevati.

Vidite, kad vapite Bogu, on u vas ulijeva svoju snagu: "Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio … Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku protiv gnjevu mojih dušmana; nek me tvoja spasi desnica! Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti" (Ps 138,3.7-8).

Jedna od najtežih stvari koju kršćani ne mogu prihvatiti jest trpljenje pravednih. Sve do vremena Krista, Židovi su blagostanje i dobro zdravlje spajali s pobožnosti. Vjerovali su da ako ste bogati, u dobrom zdravlju ili na neki drugi način blagoslovljeni da je to zbog toga što Bog pokazuje da je zadovoljan s vama. Zbog toga su Isusovi učenici teško mogli shvatiti njegovu izjavu da je "lakše devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 19,24) te su pitali: "Tko se onda može spasiti?"

Tako i danas postoji kriva nauka koja govori da ako si u sporazumu s Bogom, nikada nećeš trpjeti; samo prizovi Boga i on će odmah dotrčati i sve riješiti! Ali to nije Evanđelje! Heroji vjere navedeni u Hebrejima 11 svi su hodali u bliskom zajedništvu vjere s Bogom, a pretrpjeli su kamenovanje, izrugivanje, muke i nasilnu smrt (Heb 11,36-38). Sam Pavao koji je prisno hodao s Bogom doživio je brodolome, bio je kamenovan, šiban, ostavljen mrtav, opljačkan, utamničen, progonjen. U svemu je trpio. Zašto? Sve su to bila testiranja i čišćenja koja su potvrđivala njegovu vjeru na slavu Božju.

Kroz naša testiranja i kušnje Bog u naša srca želi nešto usaditi. On želi da smo u stanju reći: "Gospodine Isuse, ti si moj Zaštitnik te vjerujem da ti upravljaš nad svim događajima u mom životu. Ako mi se išta dogodi, to je samo zato što si ti to dopustio i ja se pouzdajem u tvoj naum u tome. Pomogni mi da razumijem lekciju koju želiš da iz toga naučim. Ako hodam u pravednosti i imam tvoju radost u srcu, tada će moj život i moja smrt tebi donijeti slavu. Vjerujem da imaš neku pripremljenu slavu, neki vječan naum koji moj ograničen um ne razumije. No ovako ili onako, kažem: "Isuse, živ ili mrtav, tvoj sam!"

ponedjeljak, veljače 02, 2009

BOG MI JE REKAO NEŠTO ŠTO NISAM OČEKIVAO ČUTI!

Jedne noći tijekom molitve Bog mi je rekao nešto o crkvi što nisam očekivao čuti!

Gospodin mi je tiho rekao: "Ova crkva treba šok! Previše je onih koji su postali prezadovoljni i samodopadni. Osjećate se sigurni od svih vjetrova i valova lažnih nauka koji prolaze ovom zemljom, ali niste spremni za ono što dolazi!"

Ljubljeni, poruka da trebamo imati svjedočanstvo Duha u sebi nije molba, to je pitanje života i smrti! Ako nećete imati svjedočanstvo Duha Svetoga u ove posljednje dane, nećete uspjeti! Podleći ćete dolazećem duhu Antikrista!

Svakoga dana potrebno vam je svjedočanstvo Duha Svetoga – u poduzeću, na radnom mjestu, u školi. Potrebno je da ispravno prosuđujete političare i vođe tako da ne budete iznenada usisani u Antikristov sustav.

To je ono što nam je Isus pokušao reći o ludim djevicama kojima je ponestalo ulje za lampe. One su imale neku mjeru Duha Svetoga, ali u zadnjem trenutku nisu imale njegova svjedočanstva.

Nemojte završiti kao lude djevice! Ako vam nestaje ulja – uzdajući se u svoju crkvu ili u svoga pastora da će vam sačuvati dušu – onda se pokajte! Ponizite se i istražite svoje srce! Zavapite Bogu da izbavi vašu dušu od svakoga gnjeva i gorčine. Priznajte svoje grijehe i ostavite ih. I još se jednom za sve oslonite na Boga!

Steknite mir Božji u svome srcu tako da možete imati svjedočanstvo Duha Svetoga. I tražite Oca za veće ispunjenje Duhom. Pozovite ga da bude vaše svjedočanstvo i vodstvo u svemu!

Suočavamo se s cijenom hodanja s Isusom do kraja, ali primit ćemo i nagradu: to je jednostavno blagoslov što imamo Krista uz sebe. Postoje i mnoge druge nagrade (vidi Mt 19,19), ali spominjem ovu jednu jer je ona sve što trebamo.

Kad je Pavao bio zatvoren u Jeruzalemu, čitav ga je vjerski sustav htio ubiti. Optuživali su ga da je onečistio sveto mjesto i propovijedao lažnu nauku. Život mu je bio u opasnosti tako da su se i vojnici "pobojali … da Pavla ne rastrgaju" (Dj 23,10). Zbog toga su ga ugrabili i odveli u vojarnu. Sljedeće noći, sam je Gospodin progovorio Pavlu dajući mu nevjerojatnu riječ: "Ohrabri se! Dolaze nove nevolje!"

U životima ljudi Božjih cijena slijeđenja Krista bila je jasna, a ako i mi želim biti poput našega Gospodina, i mi moramo prihvatiti ovu cijenu. Plaćanje te cijene postaje radost jer Isus obećava da će biti s nama u svakoj situaciji. A kad znamo da je Gospodin s nama, možemo se suočiti sa svime i svakime.

Dakle, uzmite u obzir cijenu i znajte da je u svemu vaša nagrada dragocjena nazočnost Isusa Krista.