petak, siječnja 30, 2009

SVJEDOČANSTVO DUHA!

"Duh je onaj koji ovo svjedoči, jer je Duh istina" (1 Iv 5,6).

Postoje trenuci kad mi unutarnje svjedočanstvo Duha Svetoga ne dopušta šutjeti. Duh se podiže u meni i moram govoriti.

Duh Sveti boravi u nama da nam otkrije što je istina, a što laž. On govori tihim glasom duboko u srcu. Mnogi od naših svetih praočeva vjerovali su u ovo djelovanje Duha u vjernicima. I mnogo su propovijedali o tom svjedočanstvu. Ali ja ovu istinu više ne čujem propovijedati. Zapravo, o svjedočanstvu Duha u većini se crkava više ne čuje!

Vjernicima je potrebno svjedočanstvo Duha kao nikada ranije. I sve ćemo više to trebati kako se primiče Dan Gospodnji! Sotona je drsko došao kao anđeo svjetla da prevari, ako je moguće, i same izabrane Božje. Njegova će pokvarena zavođenja bujati: lažne nauke, lažni učitelji, lažna evanđelja.

Unutarnje svjedočanstvo Duha djeluje na "principu mira". Mir Božji je najveća star koju možete imati. A kad je vaš mir uznemiren, možete biti sigurni da vam govori Duh Sveti! Kad je uznemirenost u vašem duhu – drhtanje i nemir duboko u vama – Bog vam govori da je nešto lažno. Osjećat ćete njegovu zbunjenost – žalost i ljutnju!

"I neka u vašim srcima vlada mir Kristov" (Kol 3,15). Svaki skriven, nepokajan grijeh otet će vjerniku njegov dragocjeni mir! Njegovo srce mučit će krivnja, osuda i strah i Duh će mu govoriti samo tri riječi: "Pokaj se! Bježi!"

Da, Duh će vam govoriti da vas ispravi; bavit će se vama u vezi s grijehom, pravednošću i sudom. Ali kad vam treba dati vodstvo, to je tihi glasić koji vam govori što da radite i kamo da idete. On ne djeluje u nečistoj posudi!

Ako ustrajete u grijehu – ako ga ne priznate i ne pozabavite se s njim – vaše srce hranit će vas postojanim dotokom laži. Čut ćete učenja koja će vas tješiti u vašem grijehu te ćete misliti: "Moj grijeh ne može biti tako loš. Ne osjećam osvjedočenje." Ali bit ćete potpuno odvedeni u zabludu.

Izaija govori o ljudima koji su dolazili tvrdeći da žele istinski savjet Božji. Govorili su: "Neka pohiti, neka poteče s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali" (Iz 5,19).

Ali ti ljudi bili su prevareni u svojim srcima i na kraju su krivo protumačili sav savjet. Grijeh je iskrivio njihov sud! Kao rezultat toga, nisu bili u stanju razabrati zlo. Stvari koje su bile svete i čiste, nazivali su nepravednima. Izaija je rekao za njih: "Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim" (Iz 5,10).

četvrtak, siječnja 29, 2009

POČIVANJE U OČEVOJ LJUBAVI

Je li vam ikada prijatelj ili netko od bližnjih rekao kao grom iz vedra neba: "Jesi ljut na mene? Jesam li što pogriješio?"

Možda ste, duboko u mislima, šutjeli te ste konačno odgovorili: "Ne, nisam ljut. Ništa nisi učinio da bi me povrijedio. Jednostavno šutim."

Ali on navaljuje: "Je li nešto što sam rekao?"

"Ne, nisi ništa rekao. Sve je u redu."

Konačno, da biste uvjerili tog čovjeka, morate ga zagrliti: "Vidi, volim te i nisam ljut. Ali ako tako nastaviš, oneraspoložit ćeš me."

Ljubljeni, tako se mi ponašamo prema svome nebeskom Ocu! Na kraju dana odlazimo u svoju tajnu klijet i kažemo: "Hajde da sad vidimo kako sam danas ožalostio Isusa? Što sam učinio krivo ili što sam zaboravio učiniti? U takvoj sam zbrci, ne znam kako me može ljubiti. Gospodine, oprosti mi još jednom. Jednoga ću dana biti tako poslušan da će ti biti lako ljubiti me." Ali Bog je cijelo vrijeme ovdje i čeka da te zagrli. On ti želi pokazati koliko te ljubi te želi da se ispružiš i počivaš u njegovoj ljubavi.

Kad se izgubljeni sin vratio kući, dobrodošao je u kući svoga oca. Dobio je novu haljinu, jeo je za očevim stolom i primio je potpuno oproštenje. Jedna stvar koju je taj sin znao bila je da je siguran u očevoj ljubavi! Znao je da će njegov otac imati strpljenja s njim, da će raditi s njim i ljubiti ga. Takav je nebeski Otac i s nama.

Bez obzira koliko smo odlutali od Oca, imamo neprestani pristup da se vratimo. Ali moramo vjerovati Riječi Božjoj koja kaže da smo "prihvaćeni u ljubljenome" (Ef 1,6).

On čeka raširenih ruku da zagrli sve koji prihvaćaju svoj pristup i vraćaju se u njegovu ljubav.

srijeda, siječnja 28, 2009

S TIME ŠTO SAM ZADOVOLJAN S PREMALO, OGRANIČIO SAM BOGA

Bog ima toliko toga što vam želi dati. Njegova je želja "otvoriti ustave nebeske … (i) izliti na vas punom mjerom blagoslov" (Mal 3,10). On stoji u punom spremištu i govori: "Ja sam dobar, darežljivi Bog – ali tako je malo onih koji primaju od mene. Ne dopuštaju mi da im budem Bog!"

Dakako, moramo zahvaljivati Bogu za sve što je već učinio i dao nam. Ali ne smijemo biti zadovoljni s onim što mi mislimo da je mnogo! Mnogi su kršćani zadovoljni sjediti u crkvi i biti blagoslovljeni Božjom nazočnošću. Takvi ljudi nisu ništa više nego "zadovoljne spužve"! Sve upijaju, ali ograničavaju Boga u svojim životima kad ih on želi pomazati za službu.

Kad su se učenici čudili Kristovim čudima, Isus je rekao: "Bog za vas ima čak i veće djelo!" Većina nas smo poput učenika. Vidimo jedno čudo i zadovoljni smo govoriti o njemu ostatak svoga života. Ali da stvarno poznajemo Boga i da mu dopuštamo da bude Bog za nas, tražili bismo ga daleko više:

· Po vjeri bismo posegli u nebo vjerujući da će Bog srušiti bezbožne vođe na lokalnim, državnim i federalnim položajima. Rušili bismo vlasti i sile, kao što je rekao Bog!
· Vjerovali bismo Bogu da će nam pomoći da naš grad natopimo Isusovim evanđeljem. Digli bismo se u vjeri protiv svakog oružja naciljanog protiv nas i rušili bismo sotonske utvrde u našim obiteljima i crkvama.

Naša vizija bila bi beskrajna. Vjerovali bismo Bogu i za veće stvari za njegovo kraljevstvo!

utorak, siječnja 27, 2009

POZNAVATI BOGA KAO ŠTO ŽELI BITI POZNAT

Isus je rekao: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca" (Iv 14,9). Isusa moramo vidjeti ne kao što uči čovjek, nego kao što nam ga Duh otkriva – kao što Bog želi da ga upoznamo i vidimo!

Evo kako ja vjerujem da Bog želi da vidimo njegova Sina: "Svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene" (Jak 1,17).

Isus je bio dar! Bog je umotao sva svoja sredstva u Isusa – "dao je svoga jedinorođenoga Sina …" (Iv 3,16). Krist je dobar i savršen dar Božji koji nam je sišao od Oca! Vidite li Isusa kao Božji savršen dar vama? Vidite li ga kao sve što vam je potrebno da biste živjeli sretno, pobjedonosno, pravedno, puni mira i odmora?

Vjekovima ranije, prije nego ste bili stvoreni, Bog je vidio vaše boli i potrebe. Prije ovoga vremena znao je što će vam biti potrebno da riješite sve svoje probleme. On svoje odgovore nije umotao i poslao vam ih kao priručnik ili kao vojsku "ljudi od odgovora". Ne, svima nam je dao jedno rješenje svih naših kriza i potreba – jednoga Čovjeka, jedan Put, jedan Odgovor za sve što trebamo: Isusa Krista!

Bog vam kaže: "Ne želim da živite za sutra! Kad pogledate unatrag, samo ćete vidjeti da je danas moglo biti vaše najbolje vrijeme. Isus vam ne može biti nimalo bolji ili jači nego što vam je upravo sada. Zašto mi ne dopuštate da vam danas budem Bog?"

ponedjeljak, siječnja 26, 2009

POZNAVATI NJEGOV GLAS

Oni koji uistinu poznaju Boga naučili su prepoznati njegov glas iznad svih drugih glasova. On želi da budete apsolutno uvjereni da on želi s vama razgovarati – reći vam stvari koje nikada ranije niste vidjeli ni čuli.

Vjerujem da se od onih koji bi htjeli čuti Božji glas zahtijevaju tri stvari:

1. Nepokolebljivo povjerenje da Bog želi razgovarati s vama. Morate biti putno uvjereni u to. Doista, on je Bog koji govori – i želi da poznate njegov glas tako da možete vršiti njegovu volju. Ono što vam kaže Bog nikada ne izlazi izvan granica Pisma.
2. Kvalitetno vrijeme i tišinu. Morate biti voljni zatvoriti se nasamo s Bogom i dopustiti da svi drugi glasovi utihnu. Istina, Bog nam govori čitavog dana. Ali kad god je htio izgraditi nešto u mom životu, njegov je glas došao tek nakon što sam isključio sve druge glasove osim njegova.
3. Traženje u vjeri. Ništa ne postižemo od Boga (čak ni to da čujemo njegov glas) ako doista ne vjerujemo da je u stanju prenijeti svoje misli nama, osposobivši nas da razumijemo njegovu savršenu volju!

Bog nije zadirkivač! On neće dopustiti neprijatelju da vas prevari. Kad govori, slijedi mir – a sotone ne može imitirati taj mir!

"Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca. Njemu vratar otvara, a ovce slušaju glas njegov. On ovce svoje zove imenom te ih izvodi van. Kad god izvede sve ovce, krene pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas. Za tuđinom sigurno neće ići, već bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa" (Iv 10,2-5):

petak, siječnja 23, 2009

GDJE STOJITE

U Izlasku 33, Mojsije nije znao da ga Bog namjerava uvesti u veće otkrivenje svoje slave i naravi. Ovo otkrivenje trebalo je ići daleko iznad prijateljstva, daleko iznad prisnosti. A to otkrivenje Bog želi da zna sav njegov povrijeđen narod.

Gospodin je rekao Mojsiju da će mu pokazati svoju slavu: "Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj … i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve" (Izl 33,19). Zatim je rekao: "A ti … moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati … (Ali) evo mjesto ovdje uza me … Stani na pećinu! Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem" (Izl 33,20-22).

Hebrejska riječi za slavu u ovom odlomku znači "moje vlastito ja". Bog je govorio Mojsiju: "Ja sam ću proći pored tebe." Jedan prijevod kaže to ovako: "Sakrit ću te u duplji stijene i braniti te zaštitom svoje snage dok ne prođem."

To je ono što je apostol Pavao mislio kad kaže da smo "skriveni u Kristu". Kad iznevjerimo Boga – kad žalosno sagriješimo protiv svjetla – ne smijemo se zadržavati u svome palom stanju. Naprotiv, brzo moramo potrčati Isusu da se sakrijemo u Stijeni. Pavao piše: "Naši očevi … svi su pili isto duhovno piće. Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist" (1 Kor 10,1.4).

Koje je to bilo veliko otkrivenje koje je Bog dao Mojsiju o sebi? Što je istina o njemu koju trebamo posvetiti u našim srcima? Evo je:

"Reče Jahve Mojsiju … 'Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj' … Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: 'Jahve!' Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, odnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja'" (Izl 34,1-2; 5-7).

Tu je veliko otkrivenje, potpuna slika o tome tko je Bog. Gospodin je rekao Mojsiju: "Popni se ujutro na ovu stijenu. Dat ću ti nadu koja će te održati. Pokazat ću ti svoje srce kao što ga nikada ranije nisi vidio." Što je bila "slava" koju je Mojsije tražio od Gospodina?

Evo slave: Bog koji je "milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, odnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja".

Krist je potpuni izraz te slave. Doista, sve što je u Ocu, utjelovljeno je u Sinu. Isus je bio poslan na zemlju da nam donese tu slavu.

četvrtak, siječnja 22, 2009

VRIJEME ZAHVALJIVANJA

Ovaj predmet zahvaljivanja došao mi je nedavno tijekom razdoblja velike osobne težine. U to vrijeme na našoj crkvenoj zgradi trebao se obaviti veliki posao. Nagomilali su se problemi kod članova crkve. Svi koje sam znao činilo se da prolaze kroz neku kušnju. A ja sam osjećao breme svega toga.

Otišao sam u svoj ured i sjeo žaleći sam sebe. Počeo sam prigovarati Bogu: "Gospodine, kako ćeš me dugo držati u ovoj vatri? Kako dugo moram moliti u vezi s tim stvarima prije nego nešto učiniš? Kad ćeš mi odgovoriti, Bože?"

Iznenada je Duh Sveti pao na mene i posramio sam se. Duh je šapnuo mom srcu: "Odmah mi počni zahvaljivati, Davide. Donesi mi žrtvu zavaljivanja – za sve prošle stvari koje sam za tebe učinio i za one koje ću učiniti u budućnosti. Prinesi mi žrtvu zahvaljivanja – i iznenada će sve izgledati drukčije!"

Te su riječi naišle na plodno tlo u mom duhu. Ali pitao sam se: "Što Gospodin misli pod 'žrtvom zahvaljivanja'?" Pogledao sam taj izraz u Pismu i bio sam zapanjen nad svim nađenim redcima u vezi s tim:

- "Nek prinose žrtve zahvalnice i kličući nek djela njegova kazuju" (Ps 107,22).
- Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino" (Ps 116,17).
- "Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama" (Ps 95,2).
- "Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegovo s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite" (Ps 100,4).

Živimo u vrijeme kad je naš veliki svećenik Isus već predstavio žrtvu svoje vlastite krvi Ocu da učini pomirenje za naše grijehe. Krist je zbrisao sve naše prijestupe da se više nikada ne spominju protiv nas. Dakle, za nas je djelo pomirenja završeno.

Međutim, poput Izraelaca, i mi moramo doći u Gospodnje dvore kao što kaže Psalam 100 – sa zahvaljivanjem i slavljenjem. I mi moramo donijeti sa sobom dva "jarca". "Uzmite sa sobom riječi i Jahvi se vratite. Recite mu: 'Skini sa nas bezakonje, i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana'" (Hoš 14,3). Riječ "plod" ovdje predstavlja naše usne ili riječi. Potpuno značenje ovoga izraza u hebrejskom je: "Prinijet ćemo ti mlade junce, štoviše naše usne."

Naš prinos zahvalnosti trebamo učiniti s dva jarca koja donosimo – prinos naših usana ili glasa. Bog govori: "Donesi u moju nazočnost svoje riječi zahvaljivanja. Govori i slavi me!"

Mi više ne trebalo donositi Bogu žrtve od krvi ili prinose od srebra i zlata za pomirenje. Umjesto stoga, trebamo mu donijeti žrtvu slave i hvale s naših usana: "Po Isusu, dakle, uvijek prinosimo Bogu žrtve hvale, to jest plod usana koje hvalom slave njegovo ime" (Heb 13,15). "Plod usana" je zahvalnost!

srijeda, siječnja 21, 2009

ISPRAVNA PJESMA – POGREŠNA STRANA

Kad su djeca Izraelova prolazila kroz testiranje, je li se doista od njih očekivalo da usred njega iskazuju zahvalnost? Kad su bili opkoljeni i u beznadnoj situaciji, je li Bog doista očekivao takvu reakciju?

Apsolutno da! To je bila tajna izlaska iz njihove poteškoće. Vidite, Bog od svih nas želi nešto u našim razdobljima nevolja i testiranja. On želi da mu usred svega toga prinosimo žrtve zahvalnost!

Vjerujem da je Jakov otkrio tu tajnu kad savjetuje: "Smatrajte potpunom radošću … kad upadnete u razne kušnje …" (Jak 1,2). Govorio je: "Ne dižite ruke! U svom srcu podignite oltar i usred svojih kušnji prinosite radosno zahvaljivanje."

Dakako, djeca Izraelova prinijela su Gospodinu slavljenje i zahvaljivanje – ali učinili su to na pogrešnoj strani Crvenog mora! Da, narod se radovao cijele noći, ali Bog u tome nije našao zadovoljstvo. Svatko može zahvaljivati nakon pobjede. Ali pitanje koje je Bog stavio pred Izraela bilo je: "Hoćete li me slaviti prije nego pošaljem pomoć, još dok ste usred bitke?"

Vjerujem da kad bi se Izrael radovao na crvenomorskoj "strani kušnje", ne bi ponovno trebali biti kušani na vodi kod Mare. Da su prošli crvenomorski test, voda kod Mare ne bi bila gorka, nego slatka. I Izrael bi vidio kako svugdje u pustinji izvire voda, a ne da su morali putovati žedni.

Neka nam Bog pomogne da pjevamo ispravnu pjesmu na ispitnoj strani kušnje. To donosi najvišu radost našem nebeskom Ocu.

Prolazite li sad kroz najteže razdoblje? Pjevajte! Slavite! Kažite Gospodinu: "Ti to možeš – ranije si me izbavio i sad me možeš izbaviti. Počivam u radosti!"

utorak, siječnja 20, 2009

ŽRTVA HVALE

Jedan od najvažnijih redaka u čitavom Pismu nalazi se u Prvoj Petrovoj poslanici. Apostol govori da je neophodno da naša vjera bude kušana: "…da se prokušanost vaše vjere – mnogo dragocjenija od zlata propadljivoga koje se u vatri kuša – nađe na hvalu i čast i slavu o objavljenju Isusa Krista" (1 Pt 1,7).

U istom odlomku, Petar nam govori s čime se možemo suočiti u takvim testiranjima vjere: "…iako se jedan čas … budete ožalostili raznim kušnjama" (1 Pt 1,6).

Grčka riječ upotrijebljena za kušnju ovdje znači "iskušavanje, ispitivanje, testiranje s poteškoćama i nevoljama". Petar govori: "Ako ste Isusov sljedbenik, onda ćete proći kroz mnoge teške nevolje i iskušenja. Oštro ćete biti kušani!"

Ovaj odlomak nam daje naslutiti što Bog govori: "Vaša mi je vjera dragocjena – dragocjenija od svega bogatstva ovoga svijeta koje će jednoga dana propasti. A u ovim posljednjim danima, kad neprijatelj šalje razne vrste zla protiv vas, želim da ostanete jaki u vjeri koja se ne da uzdrmati."

Nadalje kaže: "Ja ću vas čuvati i blagoslivljati u svakom vašem mračnom danu! Vaše je da jednostavno imate vjeru u mene. Bit ćete čuvani mojom snagom – po vjeri."

"(Vi) koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje što već stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme" (1 Pt 1,5).

Petar nam govori: "Gospodin može izbaviti prave štovatelje iz kušnje" (2 Pt 2,9). Grčka riječ koja se ovdje koristi za kušnju znači "dokazivanje nevolja".

Pavao piše: "Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).

Jasno, Bog nas ne želi zadržati u kušnjama. Zašto bi ga zanimalo držati nas usred kušnje i nevolje? On ne dobiva nimalo slave iz testiranje svoje djece, nego iz rezultata naših testiranja!

Samo je jedan put bijega iz naših kušnji – a to je prolaskom testa. Razmislite o tome: dok ste bili u školi, kad ste konačno prošli? Kad ste položili zadnji ispit. A ako niste prošli, ponavljali ste razred.

To je bio slučaj sa starim Izraelom kad ih je Bog doveo do Crvenog mora. Bog je testirao svoj narod, ispitivao ga, iskušavao. Doveo ih je do samog ruba uništenja; s dvije su strane bili okruženi planinama, morem na jednoj strani i s neprijateljem koji se približavao na drugoj.

Međutim, Gospodin je uveo Izraela u ovu situaciju očekujući određenu reakciju. On je htio da njegov narod spozna svoju bespomoćnost. Htio ih je čuti kako kažu: "Sjećamo se kako nas je Bog izbavio iz egipatskih pošasti. Sjećamo se kako nas je izveo iz peći nevolja dok smo proizvodili ciglu bez slame, bez odmora. Bog nas je tada izbavio i on će to ponovno učiniti! Radujmo se u njegovoj vjernosti. On je Bog i dao nam je obećanja da će nas sačuvati. On će nas zaštiti od svakog neprijatelja koji dođe protiv nas."

ponedjeljak, siječnja 19, 2009

POZNAVANJE BOGA

Dat ću vrlo šokantnu izjavu, a svaku tu riječ i mislim: Ja doista ne poznam Boga! Hoću reći, ne poznam ga onako kako on želi da ga poznam!

Kako to znam? Duh Sveti mi je rekao. S ljubavlju mi je šapnuo: "Davide, ti doista ne poznaš Boga kao što bi on želio. U stvari mu ne dopuštaš da ti bude Bog."

U Starom zavjetu Bog si je uzeo narod – narod ni bogatiji ni pametniji od ostalih – samo da mu može biti Bog: "Za svoj ću vas narod uzeti, i bit ću vašim Bogom" (Izl 6,7). Drugim riječima, Bog je govorio: "Ja ću vas naučiti da budete moj narod – tako da vam mogu biti Bog!"

Doista, Bog se iznova i iznova otkrivao i očitovao svome narodu. Slao je anđele. Glasno im je govorio. Ispunio je svako obećanje s velikim izbavljenjem. Međutim, i nakon četrdeset godina čuda i znakova, Božje mišljenje o njegovu narodu bilo je: "Ne poznate ni mene ni mojih putova!"

"Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: Narod su nestalna srca, i ne promiču moje putove" (Ps 95,10). Bog je rekao: "U svemu tome nikada mi stvarno niste dopustili da budem Bog! Za četrdeset godina moga učenja, još me uvijek ne poznate, još uvijek ne znate kako ja radim!"

Bog još uvijek traži narod koji će mu dopustiti da mu bude Bog – do točke da ga doista upozna i uči njegove putove!

Pismo kaže za Izraela: "Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova" (Ps 78,41). Izrael se u nevjeri okrenuo od Boga. A tako i mi, vjerujem, vrijeđamo Boga svojom sumnjom i nevjerom.

Vjerujemo Bogu u većini područja našega života, ali naša vjera uvijek ima međe i granice. Imamo barem jedno malo područje koje blokiramo, gdje u stvari ne vjerujemo da će Bog poduzeti korake za nas.

Ja najviše ograničavam Boga u području iscjeljenja. Molio sam za fizičko zdravlje mnogih i vidio sam da je Bog činio čudo za čudom. Ali kad se radi o mojem vlastitom tijelu, ograničavam Boga! Bojim se dopustiti mu da mi bude Bog. Uzmem lijek ili trčim liječniku prije nego čak molim za sebe! Ne mislim reći da je pogrešno ići liječniku. Ali ponekad odgovaram opisu onoga koji "ni u bolesti nije tražio Jahvu, nego liječnike" (2 Ljet 16,12).

Pitam vas, molite li da Bog sruši zid u Kini ili na Kubi, ali kad se radi o spasenju vaše vlastite obitelji, nemate ni gram vjere? Mislite: "Bog vjerojatno to ne želi! Moji dragi su tako teški slučajevi. Čini se da me Bog po tom pitanju ne čuje!"

Ako je to istina, ne vidite ga kao Boga! U neznanju ste u vezi s njegovim putovima! Božja je želja da "učini neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Ef 3,20).

Sedamdeset Izraelovih starješina jelo je i pilo na gori u samoj nazočnosti Božjoj. Međutim, Gospodin je rekao za njih: "Nikada niste upoznali ni mene ni moje putove"!

Učenici su proveli tri godine u nazočnosti Božjoj – s Kristom koji je bio Bog u tijelu. Sjedili su pod njegovim učenjem i bili su s njim dan i noć. Međutim, na kraju su ga ostavili i pobjegli – jer nisu znali njegove putove!

Isus je rekao da Bog ne čuje naše molitve i slavljenje jednostavno zato što ih iznova i iznova ponavljamo, ponekad satima. Možemo moliti, postiti i činiti pravedne stvari, ali još uvijek ne dosegnuti mjesto gdje gladujemo da ga spoznamo i gdje počinjemo razumijevati njegove putove. Ne učimo njegove putove samo u molitvenoj klijeti, iako je svatko tko uistinu poznaje Gospodina vrlo prisan s njim. Ne možete upoznati Božje putove bez da mnogo vremena provodite s njim u molitvi. Ali molitva mora uključivati i kvalitetno vrijeme u kome dopuštamo Bogu da nam bude Bog – stavljajući svaku potrebu i zahtjev u njegove ruke i ostavljajući ih ondje.

petak, siječnja 16, 2009

NA KRAJU SNAGE

Jeste li na kraju snage? Umorni, oboreni, blizu da dignete ruke? Pozivam vas da odgovorite na sljedeća pitanja s jednostavnim da ili ne:

· Obećava li Riječ Božja da će ispuniti sve vaše potrebe?
· Je li Isus rekao da vas nikada neće ostaviti i da će biti s vama do kraja?
· Je li rekao da će vas sačuvati od pada i predstaviti vas bez mane pred Očevim prijestoljem?
· Je li rekao da će vas uvijek snabdjeti sa svime što trebate? Je li vam obećao sve sjeme koje trebate za širenje evanđelja?
· Je li on voljniji dati nego vi primiti? Je li on veći u vama nego onaj koji je u svijetu?
· Jesu li njegove misli prema vama dobre misli? Nagrađuje li on one koji ga revno traže?
· Priprema li on mjesto za vas u slavi? Dolazi li na oblacima da skupi svoj narod kod kuće? Hoćete li poći s njim kad dođe?

Vaš odgovor na sve to treba biti apsolutno da!

Sad napravite inventuru. Pitajte sami sebe vjerujete li stvarno da je Bog vjeran svojoj riječi ili se kolebate u svojoj vjeri?

"Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost! Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka.

Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,2-7).

Možete uzeti mudrost Božju, svu mudrost potrebnu da riješite životne probleme – ako ćete vjerovati bez sumnjanja, bacivši čitav svoj život i budućnost na to obećanje.

"… mudrost … Bog … svima daje obilno..."

četvrtak, siječnja 15, 2009

UKLJUČI U TO SVOJE SRCE!

Bog ni od koga ne prihvaća službu žalosti. "Što god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima" (Kol 3,23). Od sveg srca znači "svim svojim srcem, svom svojom snagom, sa svime što je u tebi".

Pavao piše: "Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu (nevoljko) …" (2 Kor 9,7). Apostol primjenjuje ovu stvar davanja na dvije stvari: ona je u vezi s našim financijskim prilozima i davanjem samih naših života u Božje djelo!

Pavao piše da ga je crkva u Makedoniji doslovce molila da skupi prilog za svete u Jeruzalemu koji su trpjeli siromaštvo. Ti Makedonci bili su potpuno predani Gospodinu, dali su to od svoga siromaštva!

"…sami su sebe predali u prvome redu Gospodinu pa onda nama zbog Božje volje" (2 Kor 8,5). Pavao kaže da su Makedonci dali daleko više od novca. Rekli su mu: "Evo našega priloga. Što sad još želiš da učinimo? Dragovoljno se predajemo našoj službi za djelo Božje!" Ništa nisu uskratili u služenju Gospodinu i svojoj braći! "…iznad (svojih mogućnosti) dragovoljno su darivali" (2 Kor 8,3). Dali su iznad svojih ljudskih mogućnosti – uz mnogo molitve!

Ako dajete samo zato što vjerujete da je to zapovjeđeno i ako se uvijek pitate: "Je li desetina novozavjetna zamisao ili samo starozavjetna?" stav vašega srca je pogrešan! Ako dajete deset posto jer to vaš pastor od vas traži, i to je pogrešno. Ništa od toga nije pogodilo metu, bit onoga što to znači davati!

Ako u njegovoj službi čitavoga sebe predate Gospodinu, morate to učiniti veselo! "Jer Bog ljubi vesela darivaoca" (2 Kor 8,7).

Bolno sam bio osvjedočen ovim retkom jer često idem za poslovima života i u službi bez radosti Gospodnje. Čujem mnoge kršćane kako kažu: "Tako sam umoran, ne znam kako ću dalje. O, Bože, moraš doći i dati mi snage!" To je ljudski vapaj, zajednički svima nama. Ali predati sama sebe da ugodimo Bogu, to mora doći iz vesela duha – koji nam je svima na raspolaganju jednostavnom, djetinjom vjerom.

Riječ veseo na grčkom znači "razdragan, sretan, radostan" – imati radost, voljnost, sreću, biti pun razdraganosti. Bog govori: "Što god radite za mene – je li to posredovanje, štovanje u mome domu ili traženje moga lica u tajnoj klijeti – činite to veselo! Budite radosni i velikodušni sa svime – svojim novcem, svojom službom i svojim životom!"

Pitam vas: Je li vam služenje Gospodinu postalo dosada, muka? Je li to samo breme koje vas uglavnom ostavlja žalosnog i umornog?

Bog ne želi da prigovarate u vezi sa svojim bremenom, on želi da istjerate te stvari iz svoga života uhvativši se za njegovu Riječ!

Vaša čekovna knjižica za njegova sredstva je vjera! On govori: "Već sam se za tebe za sve pobrinuo. Koja je to u tvom životu tako velika potreba da je ja ne mogu ispuniti i više nego što tražiš?"

srijeda, siječnja 14, 2009

DOSTATNOST U SVEMU

Zašto toliki vjernici doživljavaju slabost, osjećaj očaja i praznine, kao da ne mogu dalje? To je zbog toga što nemaju otkrivenje koje je Duh dao Pavlu – otkrivenje svih sredstava koja je Bog stavio na raspolaganje onima koji će ih zahtijevati po vjeri.

Odgovarate li Pavlovu opisu darežljiva sluge – koji ima sve što mu je potrebno pa i više, sve vrijeme, u svakoj krizi? Jeste li to dokazali iskoristivši banku neba?

Radio sam nekoliko godina s Kathryn Kuhlman. Na njezinim sastancima iscrpio bih svoje srce kroz propovijedanje ujutro i navečer i obično bih krajem dana bio mrtav umoran. Jedne večeri Kathryn je rekla Gwen i meni: "Hajdemo nešto pojesti." Rekao sam joj: "Žao mi je, ali preumoran sam. Moram u motel i malo odspavati."

Čudno me pogledala i pitala: "Davide, jesi li večeras propovijedao pod pomazanjem Duha?" Odgovorio sam: "Znaš da sam bio pomazan. Oltar je bio pun!"

Kathryn je tiho rekla: "Onda si nešto propustio. Ako služiš pod silom Duha Svetoga, na kraju službe moraš biti jači nego na početku, jer on je Duh koji oživljava! Možeš se dići iznad svoga tijela jer Duhom možeš zatražiti tu slobodu." Otada sam dokazivao tu istinu u mojoj službi.

"… da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo" (2 Kor 9,8). Imati viška ovdje znači "uvijek sve više, imati više na kraju nego na početku". Drugim riječima, kako bitka postaje ljuća, Božja se milost povećava. Kad na vas dođe slabost, njegova snaga dolazi čak i veća – ako to vjerujete.

DOSTATNOST U SVEMU

Zašto toliki vjernici doživljavaju slabost, osjećaj očaja i praznine, kao da ne mogu dalje? To je zbog toga što nemaju otkrivenje koje je Duh dao Pavlu – otkrivenje svih sredstava koja je Bog stavio na raspolaganje onima koji će ih zahtijevati po vjeri.

Odgovarate li Pavlovu opisu darežljiva sluge – koji ima sve što mu je potrebno pa i više, sve vrijeme, u svakoj krizi? Jeste li to dokazali iskoristivši banku neba?

Radio sam nekoliko godina s Kathryn Kuhlman. Na njezinim sastancima iscrpio bih svoje srce kroz propovijedanje ujutro i navečer i obično bih krajem dana bio mrtav umoran. Jedne večeri Kathryn je rekla Gwen i meni: "Hajdemo nešto pojesti." Rekao sam joj: "Žao mi je, ali preumoran sam. Moram u motel i malo odspavati."

Čudno me pogledala i pitala: "Davide, jesi li večeras propovijedao pod pomazanjem Duha?" Odgovorio sam: "Znaš da sam bio pomazan. Oltar je bio pun!"

Kathryn je tiho rekla: "Onda si nešto propustio. Ako služiš pod silom Duha Svetoga, na kraju službe moraš biti jači nego na početku, jer on je Duh koji oživljava! Možeš se dići iznad svoga tijela jer Duhom možeš zatražiti tu slobodu." Otada sam dokazivao tu istinu u mojoj službi.

"… da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo" (2 Kor 9,8). Imati viška ovdje znači "uvijek sve više, imati više na kraju nego na početku". Drugim riječima, kako bitka postaje ljuća, Božja se milost povećava. Kad na vas dođe slabost, njegova snaga dolazi čak i veća – ako to vjerujete.

utorak, siječnja 13, 2009

ON JE VEĆ STVORIO SREDSTVA

Kad nas Bog poziva na neko specifično djelo, već je stvorio sredstva za sve što će nam biti potrebno da to izvršimo.

"A Bog može tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo" (2 Kor 9,8).

Ovaj redak nije samo nada, on je obećanje! On započinje riječima: "A Bog može!"

Boga ne zanima samo da ispunjava naše potrebe. On vam uvijek želi dati više nego što vam je potrebno. To je ono što znači obilato – sve veća i sve obilnija opskrba!

"Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Ef 3,20).

Razmislite što je ovdje obećano: Kad ste oboreni i umorni te mislite da ne možete dalje, Bog vas je u stanju tako okrijepiti da ćete imati sve što vam je potrebno – sve vrijeme i u svakoj mogućoj situaciji.

To je kao da Gospodin govori: "Slušajte, svi vi pastiri! Slušajte, svi vi koji vjerno odlazite u moj dom, radite i molite, slavite i zagovarate! Želim vam dati obilje snage, nade, radosti, mira, počinka, financijski sredstava, ohrabrenja, mudrosti. Zapravo, želim da imate preobilno svega što vam je potrebno – sve vrijeme!"

Bog nikada nije za nas mislio da budemo duhovni siromasi, siromašni u stvarima Gospodnjim. Naprotiv, darežljivi sluga je onaj koji uživa u otkrivenju svih velikih sredstava koja je Bog za njega pripremio! I ide za tim otkrivenjem po vjeri!

"… kako stoji pisano: 'Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.' A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje" (1 Kor 2,9-10).

Parafrazirano: "Naši očevi nisu mogli ni shvatiti kakva je sve velika sredstva Bog pripremio! To nikada nije ušlo u njihovu viziju; nisu to nikada čuli niti su mogli zamisliti. Ali nema razloga za nas da budemo slijepi u vezi s tim stvarima, da živimo ne znajući što je naše. Naše oči moraju vidjeti, naše uši moraju čuti, to mora ući u naša srca i umove – jer mi smo narod za koga je Bog sve to pripremio! To nam je otkrio Duh Sveti!"

Doista, Biblija kaže da trebamo tražiti to otkrivenje. Pavao piše: "A mi … smo primili … Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo darova … (to) uči Duh … to se mora uz pomoć Duha prosuđivati" (1 Kor 2,12-14).

Vjerujem da se većina kršćana nije iskreno suočila sa snagom tih obećanja Božjih! Mnogo ih puta pročitamo, ali oni ostaju za nas mrtvo slovo. Nismo ih zgrabili i rekli: "Gospodine, otkrij mi što si pripremio! Otvori moj um i duh za tvoja sredstva. Tvoja Riječ kaže da moram znati te stvari koje su mi besplatno dane tako da ih mogu zahtijevati za tvoju slavu!"

ponedjeljak, siječnja 12, 2009

DAREŽLJIVI SLUGA

Nedavno sam otišao Gospodinu u molitvi vrlo potišten, opterećen mnogim brigama. Počeo sam pred njim iznositi svoj slučaj:

"O, Gospodine, nikada u životu nisam bio tako umoran. Jedva mogu dalje!" Zatim sam počeo plakati. Bio sam tako iscrpljen da su suze doslovce briznule iz mene. Dok sam ležao plačući, mislio sam: "Moje će suze sigurno ganuti srce Gospodnje!"

Duh Sveti došao je k meni i poslužio mi, ali ne na način na koji sam ja mislio! Ja sam htio sućut, ohrabrenje, razumijevanje. On mi je sve to dao, ali na daleko drukčiji način od očekivanoga!

Gospodin me nježno uputio da idem do 2 Korinćanima 9,6-11 i rekao mi da se sve što mi je potrebno nalazi u tom odlomku:

"Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne a žalošću i na silu, jer Bog voli vesela darivaoca. A Bog može tako obilato izliti na vas svaku vrstu milost, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo, kao što stoji pisano:

'Razdijeli, dade siromasima; njegova dobrotvornost ostaje zauvijek.' Onaj koji daje sijaču sjeme, dat će i kruh za hranu. On će umnožiti vaše sjeme i učinit će da uzrastu plodovi vaše pravednosti; tako ćete postati bogati u svemu za svaku darežljivost koja je takva da po nama daje zahvalu Bogu."

Čitao sam ovaj odlomak i čitao, ali ništa nisam primio. Na kraju sam zatvorio Bibliju i molio: "Gospodine, zbunjen sam. Ne vidim ovdje ništa da mi pomogne ili da me ohrabri."

Na kraju je Duh snažno progovorio, ali s ljubavlju, mojem nutarnjem čovjeku: "Davide, ovo je sve upravo u vezi s onim kroz što prolaziš. U posljednje si mi vrijeme služio bez darežljiva, vesela duha! Gdje su radost i sreća u tvojoj službi za mene? Moja Riječ ne govori samo o davanju novca ili o pomoći siromašnima. Ona govori i o službi meni i moje tijelu!

Pozvao sam te u grad New York i nisam te poslao bez pomoći ili bez sredstava. Sve što ti je potrebno na raspolaganju ti je – snaga, odmor, sila, sposobnost, radost i veselje. Nema razloga da radiš sa žalošću, preopterećen. Imaš pristup do sve snage i radosti!"

petak, siječnja 09, 2009

NAUČITE SE DIĆI I SAMI BORITI

Morate naučiti voditi svoje vlastite bitke. Ne možete se oslanjati na nekoga drugoga za svoje izbavljenje!

Možda imate prijatelja molitvenog borca kojega možete nazvati i reći mu: "Pred sobom imam bitku. Hoćeš li se moliti za mene? Znam da imaš snagu kod Boga!" To je duhovno, ali to nije Božja potpuna volja za vas! Bog želi da postanete borac! On želi da ste u stanju dići se protiv đavla.

Bog je obećao Gideonu: "Ja ću biti s tobom, te ćeš pobijediti Midjance kao jednoga" (Suci 6,16). Bog mu je rekao: "Ja te šaljem – ja ću biti s tobom!"

Ali onda su došli mještani tražeći onoga tko je srušio njihove idole (vidi Suci 6,28-30). Gdje je bio Gideon? Sakrio se, još uvijek nesiguran u Božja obećanja, još se uvijek pitajući je li Bog s njim. Gideon je rekao: "Ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši …?" (Suci 6,13). A tako je i s mnogima od nas! Isus nam je obećao: "Ja sam s vama u sve vrijeme" (Mt 28,20). A ipak još nismo naučili stajati na njegovoj Riječi i boriti se!

Stvari će se mijenjati – onoga trenutka kad se potpuno uvjerite da je Bog s vama, da vam govori i da će vam pokazati sve što vam je potrebno znati!

Jači ste nego što mislite! Poput Gideona, možda se pitate: "Kako se ja mogu boriti? Tako sam slab i neiskusan." Ali Bog je rekao Gideonu: "Idi s tom snagom u sebi" (Suci 6,14). "Kakvom snagom?" pitate. Gideonova snaga bila je povezana s Riječju Božjom njemu: "Ja ću biti s tobom."

Ljubljeni, ista ta riječ: "Ja ću biti s tobom", vaša je snaga! I vi ćete primiti tu snagu ako vjerujete da je ova riječ istinita i ako djelujete prema njoj!

četvrtak, siječnja 08, 2009

POZABAVITE SE SVOJIM STRAHOVIMA I NEVJEROM

Izrael je upao u idolopoklonstvo. Ali korijen njihova grijeha bila je nevjera koja je rezultirala raznim strahovima! Tada im je Bog poslao proroka da otkrije korijen njihova grijeha.

Kroz mnoge riječi, prorok im je rekao: "Pogledajte se! Vi ste gomila mekušaca; krijete se i strahujete umjesto da se dignete i borite. Već ste se predali. Ali vi imate povijest Božjega izbavljenja! On je vašim ocima dao velike pobjede kad su se uzdali u njega. A obećao je da će i vas izbaviti, ali mu ne vjerujete!" (vidi Suce 6,7-10).

Mnogi su kršćani užasnuti da će ih đavao uništiti. Boje se da će pogriješiti ili da će se vratiti u svoj grijeh te će đavao uspjeti. Ali to je laž s dna pakla. Biblija vam govori da ne budete užasnuti dok prolazite kroz ovaj život.

Kad se predate strahu, on postaje zarazan. Svi oko vas ga dobivaju! Kad je Gideon okupio svoju vojsku, Bog mu je rekao da pošalje kući svakoga uplašenog vojnika: "'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.' … Dvadeset i dvije tisuće ljudi iz naroda vrati se …" (Suci 7,3).

Bog istu riječ govori danas i svojoj Crkvi te kaže: "Zašto se bojiš? Zašto griješiš ne vjerujući mi da ću donijeti pobjedu tvom životu? Obećao sam da ću poraziti svaku demonsku silu koja dolazi protiv tebe!"

Gideonov otac Joaš podigao je od ogromna kamenja žrtvenik Baalu i božici Aštarti. Mislio je: "Baal je Midjancima dao moć nad nama, možda će, ako štujemo njihova boga, i nama dati istu silu." Ljudi su dolazili kilometrima daleko da ga štuju, uključujući i Midjanci i Moabci. Bila je to snažna demonska utvrda u Izraelu!

Bog je rekao Gideonu: "Neću izbaviti Izraela dok se ne riješiš tog idola koji stoji između nas. Sruši ga!" I tako, usred noći, Gideon "uze deset ljudi između svojih slugu i učini kako mu je zapovjedio Jahve" (Suci 6,27). Uzeo je vola i užad i srušio Baala i Aštartu.

Bog svojoj Crkvi danas daje istu poruku koju je dao Gideonu: "Želim vam pomoći, ali ne mogu kad se ne pouzdajete u mene. Puni ste straha. A prije nego ja donesem izbavljenje, morate srušiti ovu utvrdu, ovaj lakozavodljiv grijeh!" "Odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji (nas) lako zavodi" (Heb 12,1). Moramo srušiti sve utvrde straha i grijeha!

Gideon je srušio demonske utvrde upotrijebivši vola. Ali mi smo dobili daleko snažnije oružje od Gideonova (vidi 2 Kor 10,4-5).

Pobjeda dolazi kad molimo u vjeri. To nije hladna, prazna molitva, nego molitva u Duhu, molitva koja vjeruje da Bog odgovara: "Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi" (Ef 6,18).

srijeda, siječnja 07, 2009

KAKO SE DIĆI I BORITI?

Sa svim pričama koje se čuju u crkvi u vezi s duhovnim vojevanjem, kršćani još uvijek nisu naučili kako se dići na neprijatelja. Mi smo za đavla laka pobjeda.

Ne vjerujem da svaka nezgoda koja pada na kršćanina dolazi od đavla. Mi ga pogrešno krivimo za mnogo naših vlastitih bezbrižnosti, neposlušnosti i lijenosti.

Lako je okriviti đavla za našu ludost. Na taj se način ne moramo baviti njome. Ali u svijetu danas postoji stvaran đavao – i vrlo je zaposlen!

Dopustite mi reći vam nešto o sotonskoj strategiji. Ako on ne može povući Svevišnjeg s njegova prijestolja, pokušat će iščupati Božju sliku iz vas! On želi pretvoriti štovatelje u mrmljače i hulnike.

Sotona vas ne može napadati kako mu pada na pamet. Bog je podigao ognjeni zid oko svakoga svog djeteta i sotona ne može iza tog zida bez Božjega dopuštenja.

Sotona ne može čitati um jednoga kršćanina. Neki se ljudi boje moliti jer misle da ih đavao prisluškuje. Drugi opet misle da đavao može pročitati svaku njihovu misao. Nije tako! Samo je Bog sveprisutan i sveznajući.

Pismo nam zapovijeda da se dignemo, da budemo jaki i da se borimo protiv tijela i đavla: "Bdijte, čvrsto stojte u vjeri, muževno se držite, budite jaki" (1 Kor 16,13). "Ubuduće budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći" (Ef 6,10).

Morate se zasititi što vas đavao drži pritisnutog tako da živite na tlu, potišteni, bez radosti, prazni, mučeni!

Knjiga Sudaca nam govori: "Opet su Izraelci činili što je zlo u Jahvinim očima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom" (Suci 6,1-2).

Izraelci su bili na svojoj najnižoj točki. Bili su natjerani živjeti u mračnim spiljama i vlažnim rupama, u gladi, strahu i bez nade. A onda se nešto dogodilo. Započelo je s Gideonom i proširilo se kroz čitav tabor: Izrael je bio bolestan i umoran od skrivanja u mračnim spiljama!

Gideon je rekao sam sebi: "Kako dugo ćemo se morati nositi s time? Oni prolaze kroz našu zemlju bez ikakve zapreke. Nitko se ne diže i ništa ne čini! Čuli smo da mi imamo Boga koji je radio za naše očeve. A vidi sad nas, lišeni smo svega i bespomoćni smo. Živimo neprestano u strahu!"

U Gideonu se nešto podiglo. I rekao je upravo ono što je Bog htio čuti: "Ovo je otišlo predaleko! Služimo silnom, pobjedonosnom Bogu. Zašto trpimo iz dana u dana i podnosimo to zlostavljanje?"

Bog neće ništa učiniti dokle god se ne zgrozite, dokle god se ne razbolite i umorite što ste bolesni i umorni.

Morate učiniti isto što i Gideon – zavapite Gospodinu! Mi služimo istom Bogu kao i Izrael. Ako je on čuo Izraelov vapaj u njihovom idolopoklonstvu, čut će i vaš – u vašoj iskrenosti.

utorak, siječnja 06, 2009

MOLITVA NEVJERE

Čuli ste za molitvu vjere. Vjerujem da je slika suprotna toj molitvi molitva temeljena na tijelu. Tu molitvu ja nazivam molitvom nevjere.

Želim vam postaviti jedno pitanje. Jeste li ikada čuli Gospodina kako vam kaže: "Prestani moliti, digni se s koljena"? Je li vam njegov Duh ikada zapovijedao: "Prestani plakati, obriši suze. Zašto si ničice preda mnom?"

Gospodin je upravo te riječi rekao Mojsiju: "Zašto zapomažete prema meni! – reče Jahve Mojsiju" (Izl 14,15). Doslovno hebrejsko značenje ovoga retka je: "Zašto vrištiš na mene? Zašto sve to glasno vikanje u moje uši?"

Zašto je Bog to rekao Mojsiju? Tu je bio jedan pobožan molitelj u krizi svoje vjere. Izraelce je gonio faraon i nije bilo mogućnosti bijega. Većina kršćana vjerojatno bi reagirala kao Mojsije. On se popeo na jedno osamljeno mjesto da bi bio nasamo s Gospodinom. Zatim je svoje srce izlio u molitvi.

Kad je Bog čuo Mojsija kako vrišti, rekao mu je: "Dosta!" Pismo ne govori jasno što je tada slijedilo. Ali u toj točki Bog je možda rekao: "Nemaš pravo mučiti se preda mnom, Mojsije. Tvoji vapaji su uvreda mojoj vjernosti. Već sam ti dao ozbiljno obećanje o izbavljenju. I dao sam ti specifične upute što učiniti. Prestani sad plakati."

Kad se suočimo sa svojim vlastitim krizama, možda sami sebe uvjeravamo: "Molitva je najvažnija stvar koju sad mogu činiti." Ali dolazi vrijeme kad nas Bog poziva na djelo, da po vjeri poslušamo njegovu Riječ. Tada nam neće dopustiti da se povučemo u pustinju na molitvu. To bi bila neposlušnost i svaka bi molitva bila prinijeta u nevjeri.

Molitva nevjere računa samo na Božju dobrotu. Ona ignorira strogost njegovih svetih sudova. Pavao piše: "Dakle, promatraj dobrotu i strogost Božju" (Rim 11,22). Apostol ovdje sa svrhom spominje dobrotu i strogost Božju u istom dahu. On govori da se jedno ne može odvajati od drugoga.

U Starom zavjetu Izaija je izjavio to ovako: "Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Jer ruke su vaše u krvi ogrezle" (Iz 59,1-3).

Ljubljeni, Bog se nije promijenio između Staroga i Novoga zavjeta. On je Bog ljubavi i milosti, kao što ističe Izaija. Ali on još uvijek mrzi grijeh jer je svet i pravedan. Zbog toga je rekao Izraelu: "Ne mogu vas čuti zbog vašega grijeha."

Promotrite riječi psalmista Davida: "Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod. No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene" (Ps 66,17-20).

Psalmist govori: "Vidio sam da je u mom srcu grijeh i odbio sam živjeti s njim. I tako sam otišao Gospodin da me očisti. Tada je čuo moju molitvu. Ali da sam zadržao svoj grijeh, Bog ne bi uslišio moj vapaj."

ponedjeljak, siječnja 05, 2009

DRUGA STRANA ZAJEDNIŠTVA

Hodanje u slavi Božjoj ne znači samo da primamo Očevu ljubav, nego da ga i mi zauzvrat ljubimo. Radi se o obostranoj privlačnosti; oboje daju i primaju ljubav. Biblija nam kaže: "Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom" (Pnz 6,5).

Bog nam kaže: "Daj mi, sine moj, srce svoje" (Izr 23,26). Njegova ljubav zahtjeva da uzvratimo, da mu vratimo potpunu i cjelovitu ljubav koja iziskuje čitavo naše srce, dušu, um i snagu.

Međutim, Gospodin nam vrlo izravno kaže: "Moju ljubav ne možete zaslužiti. Ljubav koju vam ja dajem nezaslužena je!" Ivan piše: "U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe" i "Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije" (1 Iv 4,10.19).

Upravo kao što je ljubav Božja obilježena počinkom i radošću, tako i naša ljubav za njega mora imati ta dva elementa:

1. David pokazuje počinak u svojoj ljubavi za Boga kad piše: "Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji" (Ps 73,25). Srce koje ljubi Gospodina sasvim prestaje tražiti utjehu negdje drugdje. Naprotiv, ono nalazi potpuno zadovoljstvo u njemu. Onom tko ga tako ljubi, Božja dobrota bolja je od samoga života!
2. Takvo srce raduje se i u svojoj ljubavi za Boga. Ono pjeva i pleše od radosnog oduševljenja nad Gospodinom. Kad dijete Božje zna koliko ga njegov Otac ljubi, to u njegovu dušu unosi veselje!

Dopustite mi dati vam jedan od najsnažnijih redaka u čitavom Pismu. Izreke nam daju proročke riječi o Kristu: "Bi(o) sam kraj njega, kao graditelj, bi(o) u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igra(o) sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova" (Izr 8,30-31).

Ljubljeni, mi smo ovdje spomenuta djeca! Od samog utemeljenja zemlje, Bog je unaprijed vidio tijelo vjernika koji će se pridružiti njegovu Sinu. I čak se i tada Otac radovao i veselio u svojim sinovima. Isus svjedoči: "Ja sam bio Očevo veselje, radost njegova bića. A sad su i svi oni koji se po vjeri obraćaju meni njegova radost!"

Dakle, kako mi zauzvrat ljubimo Isusa? Ivan odgovara: "U ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi. A njegove zapovijedi nisu teške" (1 Iv 5,3).

Koje su njegove zapovijedi? Isus je rekao da u biti postoje dvije i da "o tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci" (Mat 22,40). Prva i najvažnija je ljubiti Gospodina svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! Ništa ne smijemo zadržati od njega. A druga je da ljubimo svoga bližnjega kao samoga sebe. Ove dvije jednostavne, ne teške zapovijedi, ukratko iznose sav zakon Božji.

Isus ovdje govori da ne možemo biti u zajedništvu s Bogom ili hodati u njegovoj slavi ako nosimo nekakvu zamjerku protiv nekoga. Zbog toga, ljubiti Boga znači ljubiti svakog brata i sestru na isti način kao što nas ljubi Otac.

petak, siječnja 02, 2009

ŽIVOT ZAJEDNIŠTVA

Mnoštvo Božjeg potomstva zna malo ili ništa o životu zajedništva s njim. Zašto je to tako?

Vjerujem da takvi kršćani imaju žalosnu i iskrivljenu zamisao o nebeskom Ocu. Sjećam se Isusove parabole o sluzi koji je sakrio svoj talent jer je iskrivio sliku o svome gospodaru. Taj je sluga rekao: "Gospodaru, zna(m) da si čovjek tvrd" (Mt 25,24).

Isto tako, i mnogi vjernici danas misle: "Nema načina da Bog ikada bude sretan nada mnom, da se raduje i kliče od ljubavi. Povremeno sam ga strašno iznevjerio donoseći sramotu njegovom imenu, kako bi me uopće mogao ljubiti, posebno u borbi s kojom se sada suočavam?"

Vjerujem da je ovo jedan snažan razlog zašto se tako mnogo kršćana ne želi više približiti svome nebeskom Ocu. Oni se užasavaju od pomisli da mu se primaknu jer misle da su ga nekako iznevjerili. Sve što mogu shvatiti o njemu jest da je pun vatre koja proždire, spreman suditi i osuditi ih.

Pitanje za sve nas danas je kako to da ne želimo biti blizu Oca koji nam piše ljubavna pisma, koji nam govori o svojoj čežnji da bude s nama, koji je uvijek spreman zagrliti nas, koji kaže da ima samo dobre misli prema nama? Usprkos našoj ludosti, on nas uvjerava: "Sotona ti može govoriti da si beskoristan, ali ja ti kažem da si ti moja radost!"

Možda mislite: "Gospodin se sigurno ne raduje nad nekim tko je još uvijek u grijehu. Ne mogu očekivati da će me ljubiti kad sam još uvijek na grešnim putovima. Takvo razmišljanje graniči s bogohulstvom."

Da, Bog ljubi svoj narod, ali ne ljubi njegov grijeh. Biblija kaže da kara svako dijete koje nastavlja u grijehu, ali uvijek to čini sa strpljivošću. A nakon što nas iskara, njegov Duh nas ispunjava osjećajem njegove srdžbe nad grijehom.

Kroz sve to, Božja ljubav za nas ostaje nepromijenjena. Riječ kaže: "Ja, Jahve, ne mijenjam se" (Mal 3,6). "Stvoritelj … u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene" (Jak 1,17). "Ja sam Bog, a ne čovjek" (Hoš 11,9).

Ne daj Bože da se njegova ljubav za nas smanjuje i otječe kao naša za njega! Naša se ljubav mijenja gotovo svakodnevno te ide od vruće i revne do mlake pa čak hladne. Poput učenika, jednoga dana možemo biti spremni umrijeti za Isusa, a sljedećega ostaviti ga i pobjeći.

Moram vas pitati jeste li u stanju reći: "Moj me nebeski Otac ljubi! On kaže da sam mio i divan u njegovim očima i ja mu vjerujem. Znam da bez obzira kroz što prolazim ili kako sam kušan ili isprobavan, on će me izbaviti. On će biti nada mnom u svemu tome ne dopuštajući da ikada budem uništen. Uvijek će prema meni biti dobar i nježan!"

Tada započinje pravo zajedništvo. Svakoga dana moramo biti uvjereni u Božju nepromjenjivu ljubav za nas. I moramo mu pokazivati da vjerujemo njegovom otkrivenju o sebi. Ivan piše: "I mi smo upoznali i uzvjerovali u ljubav koju Bog ima prema nama. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu" (1 Iv 4,16).

četvrtak, siječnja 01, 2009

ISTINSKO ZAJEDNIŠTVO

Mnogi kršćani govore o prisnosti s Gospodinom, hodanju s njim, poznavanju njega, zajedništvu s njim. Ali ne možemo imati pravo zajedništvo s Bogom ako u svoje srce ne primimo potpuno otkrivenje njegove ljubavi, milosti i milosrđa.

Zajedništvo s Bogom sastoji se od dvije stvari:

1. primanja Očeve ljubavi i
2. uzvraćanja mu ljubavi.

Svakoga dana možete sate provoditi u molitvi govoreći Gospodinu koliko ga ljubite, ali to nije zajedništvo. Ako niste primili njegovu ljubav, nemate zajedništvo s njim. Jednostavno ne možete dijeliti prisnost s Gospodinom ako niste sigurni u njegovu ljubav za vas.

Znam da kad dolazim Gospodinu, ne dolazim tvrdom, okrutnom i zahtjevnom Ocu. On me ne čeka ljutita izraza lica, spreman upotrijebiti štap na mojim leđima. On ne ide za mnom čekajući da pogriješim tako da može reći: "Uhvatio sam te!"

Ne, ja dolazim Ocu koji mi se otkrio kao čista, bezuvjetna ljubav. Ljubazan je i nježna srca, pun milosti i milosrđa, spreman ukloniti sve moje brige i bremena. I znam da me nikada neće odbiti kad ga prizovem.

Zbog toga dolazim u njegove dvore sa slavljenjem i zahvaljivanjem jer sam zahvalan za ono što je moj Bog. On se brine za sve što je u vezi sa mnom! (Vidi Psalm 100).

Prorok Sefanija kaže nešto nevjerojatno o ljubavi Božjoj za nas. On piše: "Gospod, tvoj Bog usred tebe, moćan je; on će spasiti; radovat će ti se s užitkom i počivati u svojoj ljubavi, radovat će ti se s kliktanjem" (Sef 3,17).

Ovaj redak nam govori dvije važne stvari u tome kako nas Gospodin ljubi:

1. Bog počiva u svojoj ljubav za svoj narod. Na hebrejskom ovaj izraz "počivati u svojoj ljubavi" znači: "Utihnut će zbog svoje ljubavi." Bog zapravo govori: "Našao sam svoju pravu ljubav i potpuno sam zadovoljan! Potpuno sam ispunjen u toj vezi i neću povući svoju ljubav. Moja je ljubav gotova stvar."
2. Bog dobiva veliko zadovoljstvo od svoga naroda. Sefanija svjedoči: "Raduje se nad tobom s kliktanjem." Zapravo govori: "Božja ljubav za tebe tako je velika da stavlja kliktanje na njegove usne!"

Radovati se znači "imati užitak i veselje". To je izvanjski izraz unutarnjeg veselja. To je i najviši izraz ljubavi. Hebrejska riječ koju Sefanija koristi za "radovati se" ovdje je tripudiare što znači "skakati kad je netko svladan radosnim oduševljenjem".

Možete li zamisliti našega nebeskog Oca da vas tako ljubi da skače od radosti na samu pomisao o vama? Možete li primiti li njegovu riječ da vas je ljubio prije nego je svijet bio stvoren, prije nego je čovječanstvo postojalo, prije nego ste čak bili rođeni? Možete li prihvatiti da vas je ljubio i nakon što ste pali u Adamov grijeh i postali mu neprijatelj?