petak, studenoga 28, 2008

PRIHVATITE SVOJU KUŠNJU PO VJERI

Ako ne bismo imali konflikte, pritiske, kušnje, ratove, postali bismo pasivni i mlaki. Uvukao bi se trulež i naš bi hram ležao u ruševinama. I ne bismo bili u stanju zadržati teritorij koji smo stekli. Zbog toga je neprijateljev plan protiv nas jasan: on nas želi izvesti iz bitke. Njegov je cilj ukloniti od nas svu borbu.

Sva naša sredstva za održavanje – snagu da idemo naprijed i silu nad neprijateljem – nalazimo u našim duhovnim bitkama. A onoga dana kad stanemo pred Gospodina, on će nam otkriti: "Sjećaš li se kroz što si prolazio u onoj prilici? I u onoj strašnoj bitki? Pogledaj što si kroz to postigao? Sve je to bilo osigurano kroz bitke koje si zadobio."

Jednostavna je činjenica, Bog je stavio svoje blago u ljudsko tijelo. On vas je učinio hramom, kućom za svoga Duha u kojoj boravi. Vi imate odgovornost održavati taj hram. Ulijenite li se i postanete bezbrižni zanemarujući potrebno održavanje – redovitu molitvu, hranjenje na Riječi Božjoj, zajedništvo sa svetima – uvući će se trulež. I završit ćete kao razvalina.

Gledam li unatrag na svojih pedeset godina službe, prisjećam se mnogih situacija kad bi mi bilo lako odustati. Tada sam molio: "Gospodine, ne razumijem ovaj napad. Odakle dolazi? I kad će završiti? Ne vidim nikakav smisao u svemu tome." Ali s vremenom sam počeo vidjeti plod tih kušnji. A taj plod – sredstva, snaga, duhovno bogatstvo – snabdijevao me je na način koji ne bih mogao dobiti ni kroz kakva druga sredstva.

Molim vas, prihvatite svoju kušnju po vjeri i vjerujte da ju je Bog dopustio. Znajte da je on koristi da bi vas ojačao … da bi vam pomogao uzeti plijen od sotone … da bi vas učinio blagoslovom za druge … da bi sve to posvetio na svoju slavu.

"Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama. U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo" (2 Kor 4,7-8).

"Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno" (2 Kor 4,17-18).

četvrtak, studenoga 27, 2008

NIKADA ZASTRAŠEN

Ako hodate po Duhu, neprestano ćete biti mučeni od demonskih sila. Ali ne morate biti zastrašeni nikakvom demonskom silom – nigdje i nikada!

Pavla su demonske sile neprestano mučile. Demoni su se pokušali umiješati i kad je propovijedao na otoku Pafu: "…namjeriše se na nekog vračara, lažnog židovskog proroka. Ime mu bijaše Barjesus … (koji) im se suprotstavi … nastojeći prokonzula odvratiti od vjere" (Dj 13,6-8).

Barjesus znači "sin Isusov" ili "anđeo svjetla". Bio je to đavao koji se digao protiv Pavla! Ali u apostolu se digao Duh Sveti: "Tada Savao … pun Duha Svetoga, uperi u nj pogled i reče: 'O stvore puni svake lukavštine i zloće, sine đavolski i neprijatelju svake pravednosti, zar nećeš prestati iskrivljavati prave putove Gospodnje? Evo, sad će ruka Gospodnja pasti na te: oslijepit ćeš i za neko vrijeme nećeš gledati sunca!' U isti čas pade na nj mrak i tama, te on, vrteći se naokolo, poče tražiti vodiča. Tada prokonzul, vidjevši što se dogodilo, prigrli vjeru, duboko potresen naukom Gospodnjom" (Dj 13,9-12).

Pavao "pun Duha Svetoga" oborio je sve sile tame!

Nije dovoljno biti ogorčen nad pokušajima sotone da vas muči! U Djelima 16 Pavao je bio ogorčen – što znači, "uznemiren". Mnogo je dana to dopuštao, ali se Duh Božji digao u njemu te je rekao demonskoj sili: "Dosta! U ime Isusovo, nestani!" (Vidi Dj 16,16-18).

Ljubljeni, mi đavlu previše dopuštamo! Ali dolazi vrijeme kad se i mi moramo dići u sili Duha Svetoga te reći: "Dosta! Zapovijedam ti u Isusovo ime da nestaneš!"

Kad uzimate vlast i zapovijedate đavolima da bježe, sotona dolazi na vas sa svime u svom arsenalu. Čim je Pavao izbacio demone iz opsjednute djevojke u Djelima 16,16-18, sotona je počeo raspirivati stvari. Zapalio je svjetinu protiv Pavla i Sile i iznenada su se našli u strašnoj krizi!

Gradski pretori su ih išibali i bacili u zatvor. Sa svakom modricom na njihovim leđima, čujem đavla kako govori: "Dakle, mislili ste zadobiti pobjedu? Mislili ste da ćete izbacivati moje demone i uzeti vlast nada mnom?"

Čini se da đavao nije znao da što više udaraš slugu Božjeg koji živi po Duhu, više se slave dobiva od njega! Ako ga baciš u krizu, svežeš problemima i nevoljama, on će pjevati, klicati i štovati!

"Oko ponoći Pavao i Sila molili su i pjesmom slavili Gospodina, a sužnji ih slušali" (Dj 16,25).

Ako živimo po Duhu, onda moramo vjerovati Bogu za nadnaravno izbavljenje iz svakoga sotonskog ropstva. Nije važno mora li Bog stvoriti potres da to učini. To je upravo ono što je učinio za Pavla:

"Tad najedanput nastade tako jak potres da se uzdrmaše temelji tamnice. U isti se čas otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi" (Dj 16,26).

Sotona će pokušati dovesti na vas najužasniju kušnju ili nevolju u vašem životu. On želi da zaglibite u krivnji, osudi i samoispitivanju. Dragi sveti, morate se dići u Duhu i skinuti pogled sa svojih prilika i okova. Ne pokušavajte ništa odgonetavati. Započnite slaviti, pjevati i pouzdavati se u Boga – i on će se pobrinuti za vaše izbavljenje!

srijeda, studenoga 26, 2008

VIŠE ZNAČENJE ŽIVOTA PO DUHU

U 1 Samuelovoj 9 vidimo da je otac poslao Šaula da nađe odbjegle magarice. Uzevši sa sobom slugu, Šaul je pretražio zemlju. Konačno se obeshrabrio i bio je spreman odustati od potrage. A onda mu je sluga rekao za Samuela, vidioca, možda bi im on mogao reći gdje da nađu magarice.

Samuel je ovdje slika Duha Svetoga koji pozna um Božji; on ima više na svom umu od samoga vodstva. On zna da je Bog odabrao Šaula da odigra značajnu ulogu u vječnim nebeskim naumima!

Prva stvar koju je Samuel učinio kad je Šaul stigao bila je da ga pozove na gozbu (vidi 1 Sam 9,19). To je točno ono što Duh Sveti želi od nas: da sjednemo za stol Gospodnji i služimo mu – imajući kvalitetno vrijeme i slušajući njegovo srce.

Samuel je tražio Šaula da se smiri tako da mogu jesti i razgovarati (1 Sam 9,20-25). Rekao je: "Ne misli sad na vodstvo i uputu – to je sve riješeno. Sad je tu nešto važnije. Moraš upoznati srce Božje – njegove vječne naume!"

Nakon te noći zajedništva, Samuel je tražio Šaula da pošalje slugu naprijed tako da njih dvojica mogu imati prisan sastanak, licem u lice (vidi 1 Sam 9,27; 10.1).

Vidite li što Bog ovdje govori? "Ako doista želite hodati po Duhu – ako doista želite moje pomazanje – trebate me tražiti više od vodstva. Trebate doći u moju nazočnost i upoznati moje srce, moje želje! Vidite, ja vas želim pomazati – upotrijebiti vas u mome kraljevstvu!"

Ljubljeni, zaboravite na uputu i vodstvo, zaboravite sad na sve drugo! Dopustite Duhu Svetom da vas uči dublje skrivene stvari Božje. Stojte mirno u njegovoj nazočnosti i dopustite mu da vam pokaže samo srce Gospodnje. To je život po Duhu u najvišem obliku!

Vrijeme provedeno u nazočnosti Gospodnjoj stvara očitovanje Krista izgubljenom svijetu.

"… ne malaksavamo … već smo, naprotiv, otvorenim navješćivanjem istine preporučivali sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred Bogom" (2 Kor 4,1-2). Apostol Pavao izjavljuje da smo pozvani otvoreno navješćivati istinu. Dakako, znamo da je Isus istina. Dakle, što Pavao misli kad govori da trebamo navješćivati Isusa?

Ovdje Pavao govori o vidljivom očitovanju. Navješćivanje je "osvjetljavanje" nečega da bi bilo jasnije i razumljivije. Ukratko, Pavao govori da smo pozvani Isusa učiniti poznatim i razumljivim svim ljudima. Svaki pojedini naš život trebao bi svijetliti samom prirodom i obličjem Kristovim.

Pavao čak i proširuje ovaj koncept navješćivanja Krista. On govori da smo mi zapravo svijetu Božje pismo: "Vi ste poslanica naša, upisana u srcima našim, koju poznaju i čitaju svi ljudi … poslanica Kristova … napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na pločama kamenim, nego na tjelesnim pločama srca" (2 Kor 3,2-3). Naši životi pisma su napisana Duhom Svetim i poslana izgubljenom svijetu. I oni oko nas neprestano nas čitaju.

Kako točno postajemo Božje pismo svijetu? To se događa jedino djelovanjem Duha. U onom trenutku kad smo spašeni, Duh Sveti urezuje u nas samu Isusovu sliku. I nastavlja oblikovati tu sliku u nama sve vrijeme. Poslanje Duha je oblikovati u nama Kristovu sliku koja je tako istinska i točna da će zapravo probosti savjest ljudi.

utorak, studenoga 25, 2008

KAKO MOŽETE POSTIĆI ŽIVOT PO DUHU?

Zapovijed da živimo po Duhu dana je svima, a ne samo nekolicini super svetih! Evo kako možete postići takav život: "A velim: živite po Duhu …" (Gal 5,16).

1. Za tim životom morate ići sa svime što je u vama! Prije svega, tražite Duha Svetoga da vam bude vodič i prijatelj.

"Ustrajno molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se" (Lk 11,9).

Ako ste spašeni, Duh Sveti već vam je dan. Sad ga tražite da vas preuzme – predajte mu se! U svom srcu morate odlučiti da želite da vas on vodi. Mojsije je, govoreći o posljednjim danima, rekao: "Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom" (Pnz 4,19).

2. Usredotočite se na to da spoznate i čujete Duha te skinite oči sa svojih nevolja i kušnji. Pavao, Sila i Timotej valjali bi se u strahu i potištenosti da su se usredotočili na svoje nevolje. Umjesto toga, usredotočili su se na Boga, slaveći ga i štujući.

Mi se većinu vremena kad odlazimo na molitvu usredotočujemo na prošle neuspjehe. Ponovno i ponovno proživljavamo svoje poraze govoreći: "O, kako bih već bio daleko na putu da u prošlosti nisam iznevjerio Boga i zabrljao."

Zaboravite sve u svojoj prošlosti! Sve je to pod krvi! I zaboravite i na budućnost, jer samo Gospodin zna što je pred nama. Umjesto toga, usredotočite se svim svojim umom i srcem jedino na Duha Svetoga.

3. Dajte mnogo kvalitetnog vremena zajedništvu s Duhom Svetim. On neće govoriti ni s kime tko je u žurbi. Strpljivo čekajte. Tražite Gospodina i služite mu slaveći ga. Uzmite vlast nad svim drugim glasovima koji vam šapću misli. Vjerujte da je Duh veći od njih i da neće dopustiti da budete prevareni ili zaslijepljeni.

"Veći je onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu" (1 Iv 4,4)

ponedjeljak, studenoga 24, 2008

BOG TE LJUBI!

Otac te ljubi – na toj točki mnogi vjernici iznevjere Boga. Iznova i iznova voljni su biti optuženi za grijeh i pogrešku. Ali ne dopuštaju Duhu Svetom da ih preplavi Očevom ljubavlju.

Legalist voli živjeti pod osudom. On nikada ne razumije ljubav Božju niti dopušta Duhu Svetom da služi tom ljubavlju njegovoj duši.

Mi u našoj crkvi Times Square mislimo da pravedan čovjek, onaj koji istinski ljubi Isusa, voli opomenu. On uči poželjeti dobrodošlicu da Duhu Svetom da razotkrije sva njegova skrivena područja grijeha i nevjere, jer što se više suočava s grijehom, sretniji i slobodniji postaje.

Međutim, u mnogim kršćanima vidim stav: "Samo me osuđuj, Gospodine, i opominji!" To nije ista stvar kao istinska osuda. Primjerice, vidim to u mnogim odgovorima na moje poruke. Kad pišem poruku koja grmi sudom, dobivam nevjerojatne odgovore odobravanja.

Kad govorim o Isusovoj dobroti i ljubavi, primam pisma koje govore: "Više ne propovijedaš istinu!" Kao da ljudi govore: "Ako ne opominješ, onda ono što govoriš ne može biti evanđelje." Takvi vjernici nikada nisu ušli u veliko ljubavno poslanje Duha Svetoga.

To je područje gdje morate naučiti hodati po Duhu, a ne po osjećajima! Hodati ili živjeti po Duhu znači dopuštati Duhu Svetom da čini u vama ono za što je poslan. A to znači dopustiti mu da upravo sada preplavi vaše srce ljubavlju Božjom: "Ljubav je Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan" (Rim 5,5).

Izaija je rekao: "Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti, utješit ćete se u Jeruzalemu" (Iz 66,13). Izaija je pisao tvrdokornom narodu Božjem koji "okrenu (otpadnu) za srcem svojim" (Iz 57,17).

Recite mi kako dugo će se jedan učitelj baviti svojeglavim, jogunastim učenikom koji odbija poslušati savjet? Ne dugo! Ali prorok Izaija uzima jednu od najuzvišenijih slika među ljudima – sliku majčine ljubavi za dijete – i pokazuje nam nešto od te ljubavi koju naš Otac ima za nas.

Jednoj majci u našoj crkvi potreban je čitav dan da posjeti sina u zatvoru. Ona sjeda u autobus i satima se vozi samo da bi ga nakratko vidjela. Ta majka vidi sina u onoj zatvorskoj uniformi i agoniju u njegovim očima te sa svakim putovanjem još malo u sebi umre. Ali ona nikada ne diže ruke od njega. On je još uvijek njezin sin!

Duh Sveti želi da znate da takvu ljubav ima Bog za vas! On nas tješi govoreći nam: "Jednom si rekao da sve daješ za Isusa. Dao si mu svoju ljubav i on te još uvijek ljubi. A ni ja te sada neću pustiti. On me poslao da obavim djelo – i nastavit ću ga obavljati!"

Ni za koga na ovoj zemlji ne postoji istinska utjeha osim utjehe Duha Svetoga. Zbog toga vam je potreban Duh Sveti u vama. Samo on vas noću može poleći u topao krevet i ispuniti vaše srce savršenim mirom. Samo on vas može uistinu utješiti u vrijeme boli i žalosti. On je Onaj tko će vas uvjeriti: "Ova utjeha nije samo privremena, ona je vječna."

petak, studenoga 21, 2008

OSTAVITE PONOS I ISPUNITE SE DUHOM SVETIM

I u Starom i u Novom zavjetu Duh Sveti padao je na ljude na najneobičnije načine! Potresao je zgrade. Jezici ljudi počeli su ga slaviti u novim jezicima. Duh Sveti preuzeo je potpuni nadzor!

Na Pentekost je došao sa silnim vjetrom! Pao je oganj! Kad Duh Sveti dolazi, sve se zatrese (vidi Dj 2,4 i 4,11).

Ivan Krstitelj je propovijedao: "Ja vas, istina, krstim vodom. No dolazi jači od mene, kojemu ja nisam dostojan odriješiti remen na obući njegovoj. On će vas krstiti u Duhu Svetome i ognju" (Lk 3,16).

Ljubljeni, Biblija je vrlo jasna: kad Isus dolazi k vama, on vas želi krstiti u Duhu Svetom i ognju. Duh Sveti donosi oganj – žarku i trajnu ljubav za Isusa. Zašto su toliki vjernici jedne minute usijani, a sljedeće hladni, nikada potpuno predani? Je li to zato što odbijaju da ih Isus krsti u Duhu Svetom?

"On će (Duh Sveti), kad dođe, dokazati svijetu … grijeh" (Iv 16,8). Je li moguće da tim vjernicima to još nije dokazano jer Duh Sveti još nije bio pozvan zauzeti mjesto koje mu pripada u njima? On je Božji visak. On otkriva sve što ne odgovara Kristovoj mjeri; dokazuje nam i daje snagu da se prilagođavamo njegovoj Riječi! On doista postaje naš Utješitelj u tome, jer dok nam dokazuje grijeh, daje nam i snagu da ga ostavimo. To je istinska utjeha!

Duh Sveti vas nikada neće potaći da učiniti nešto glupo. Ali može doći na vas na takav način da će grešnici pomisliti da ste pijani. U mnogim crkvama on nije dobrodošao jer se za njega misli da je previše bučan, da previše remeti i da je nepredvidiv!

četvrtak, studenoga 20, 2008

DUH SVETI ZNA ŠTO RADI!

Duh Sveti ne radi svoje djelo u nama na neki nepovezan, slučajan način. On ne postoji samo zato da bi nam pomagao nositi se sa životom i voditi nas kroz krize i samotne noći. On nije tu samo da bi nas pokupio i "napumpao" s malo više snage prije nego nas vrati u trku.

Sve što Duh Sveti čini u vezi je s razlogom njegova dolaska – da nas dovede kući kao pripremljenu zaručnicu. On radi samo u skladu s tim poslanjem! Da, on je naš vodič, naš tješitelj i naša snaga u vrijeme potrebe. Ali on koristi svako djelo izbavljenja – svako očitovanje njega samoga u nama – kako bi nas učinio prikladnim kao zaručnicu.

Duh Sveti nije ovdje samo zato da bi svijetu davao darove. Ne, svaki njegov dar iza sebe ima svrhu. Duh Sveti ima samo jednu poruku; sve što uči vodi k jednoj središnjoj istini. U nama može sjati poput sjajna dragulja, ali svaka zraka istine znači dovesti nas k jednoj jedinoj istini, a ona glasi:

"Vi niste svoji – kupljeni ste za cijenu. Odabrani ste da se udate za Krista. Duh Sveti je poslan da vam otkrije istinu koja će vas osloboditi od svih drugih ljubavi. Istina će slomiti svaki lanac grijeha i pozabaviti se sa svom nevjerom. Jer vi niste od ovoga svijeta; na putu ste prema slavnom susretu sa svojim odabranikom i pripremani ste za njegovu svadbenu gozbu. Sve je sad spremno i ja vas pripremam! Želim vas predstaviti bez mane, sa strastvenom ljubavlju u vašem srcu za njega!"

To je djelo Duha Svetoga – očitovati Isusa Crkvi tako da se možemo zaljubiti u njega. Ta će nas ljubav održati!

srijeda, studenoga 19, 2008

DUH SVETI SE PRIMA PO VJERI!

"Htio bih od vas doznati samo ovo: jeste li primili Duha vršenjem zakona ili prihvaćanjem vjere?" (Gal 3,2). Sveti, ova poruka trebala bi rasplamsati vašu vjeru i po vjeri biste trebali dohvatiti ovo veliko Božje obećanje! "Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni! Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).

Jeste li tražili Boga taj veliki dar? Tražite li Duha Svetoga? Kucate li neprestano? "Dakle, ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!" (Lk 11,13).

Jednostavno tražite i primit ćete! Tražite svoga nebeskog Oca za krštenje u Duhu Svetom i on će vam ga dati!

Suočavamo se s bijesnim đavlom, odriješenim u našem svijetu. On pušta na slobodu sve snage pod svojim zapovjedništvom te se legije zlih sila ukopavaju za posljednji sukob s nebom. Ali sotona se ne može dići na pravedno, Duhom Svetim ispunjeno dijete Božje koje hoda u vjeri i poslušnosti. Pokažite mi vjernika istinski ispunjena Duhom Svetim i ja ću vam pokazati čovjeka koji tjera legije pakla u bijeg.

Bože, pošalji Duha Svetoga! Neka padne na nas! Krsti nas silno! I pošalji nas protiv sotonskih utvrda s nekompromitiranom vjerom koja će u ovo naše vrijeme odoljeti!

Apostol Pavao je rekao: "Živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela" (Gal 5,16). Isto tako, rekao je: "Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha!" (Gal 5,25).

Kao kršćani, čuli smo ovu frazu u našem životu: "Hodajte po Duhu." Mnogi vjernici mi kažu da hodaju po Duhu, ali ne mogu mi reći što to uistinu znači. Dopustite mi da vas sad pitam: Hodate li i živite po Duhu? I što to za vas znači?

Vjerujem da se "život po Duhu" može definirati u jednoj rečenici: Život po Duhu (ili hodanje) jednostavno znači dopuštati Duhu Svetom da čini u nama ono za što ga je Bog poslao.

Vjerujem da mu ne možete dopustiti činiti to djelo dok ne razumijete zašto ga je Bog poslao.

Duh Sveti nam je poslan od Oca da izvrši jedan (i to samo jedan) vječni naum. Ako ne razumijemo njegovo poslanje i djelo u nama, učinit ćemo jednu od dvije pogreške: prvo, pomirit ćemo se s malim dijelom njegova djela – kao što je nekoliko duhovnih darova – pogrešno misleći da je to sve što se od njega može primiti, te promašiti veliko djelo njegova vječnog nauma u našim životima. Ili drugo, ugasit ćemo Duha u sebi i potpuno ga zanemariti vjerujući da je on tajanstven i da je njegova nazočnost nešto što moramo uzeti po vjeri, nikada je ne razumijevajući.

Duh Sveti je došao da boravi u vama i meni i da nas zapečati, posveti, osnaži i pripremi; on je poslan u naš svijet da pripremi zaručnicu za vjenčanje s Kristom!

Starozavjetna slika tog odnosa između vjernika i Duha Svetoga nalazi se u Postanku 24. Abraham je poslao svoga najstarijeg slugu Eliezera da pronađe ženu za njegova sina Izaka. Eliezerovo ime znači "silni, božanski pomagač", što je slika Duha Svetoga. I kao što je sigurno da se taj silni pomagač vratio s Rebekom da je predstavi kao nevjestu Izaku, isto tako Duh Sveti neće podbaciti dovesti zaručnicu za našega Gospodina Isusa Krista.

Bog je Izaku za zaručnicu odabrao Rebeku – i Gospodin je vodio Eliezera ravno do nje. Čitavo poslanje i cilj toga sluge bili su usredotočeni na jednu stvari: dovesti Rebeku k Izaku – navesti je da ostavi sve što ima i da se ispuni ljubavlju za Izaka te uda za njega. Rebekini roditelji rekli su Eliezeru: "Od Jahve to dolazi … uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara" (Post 24,50-51).

A tako je to i s vama i sa mnom! Bog nas je odabrao da budemo njegova zaručnica. Naše spasenje – to što smo odabrani za Krista – učinio je Gospodin. On je poslao Duha Svetoga da nas dovede k Isusu, a ako se pouzdamo u njega, Duh će nas sigurne dovesti kući kao Kristovu vječnu zaručnicu!

utorak, studenoga 18, 2008

"ABBA, OČE"

Duh Sveti ima načina kako pojednostavniti naš odnos s Bogom Ocem i Isusom. On je taj koji nas uči reći: "Abba, Oče."

Ovaj izraz govori o istočnjačkom običaju u biblijskim danima u vezi s usvajanjem djeteta. Dok otac usvojitelj nije potpisao i zapečatio dokumente usvajanja, dijete je tog čovjeka vidjelo jedino kao jednog oca. Ono nije imalo pravo nazvati ga Abba, što znači "moj".

Međutim, čim su papiri bili potpisani, registrirani i zapečaćeni, djetetov skrbnik predstavio ga je ocu usvojitelju i po prvi put dijete je moglo reći: "Abba, Oče!" Kad ga je otac zagrlio, dijete je povikalo: "Moj otac! Sad više nije samo otac. Sad je moj."

To je djelo i služba Duha Svetoga. On te poučava o Kristu. On te predstavlja Ocu. I neprestano te podsjeća: "Zapečatio sam papire. Više nisi siroče, sad si zakoniti sin Božji! Sad imaš jako dobroga, bogatog i moćnog Oca. Zagrli ga i zovi ga 'moj Oče'. Ja sam došao da ti pokažem koliko te on ljubi. On te ljubi i želi!"

Naš bi usklik trebao biti usklik izvanredne radosti i zahvalnosti. Duh u nama doslovce viče: "Ti si nasljednik, baštinik svega što je Isus zadobio." A kakvo samo nasljedstvo imaš s obzirom da ti je Otac najbogatiji u čitavom svemiru! Ne prezaj pred njim, on se ne ljuti na tebe. Prestani se ponašati kao siroče pogođeno siromaštvom kojemu nedostaju radost i duhovna pobjeda. Nisi napušten, dakle, uživaj u njemu!

Ne da nismo ostavljeni, nego je ovdje s nama tijekom naših trenutaka zbunjenosti i patnji Duh Sveti.

Poslanje Duha Svetoga je da tješi Kristovu zaručnicu u odsutnosti zaručnika. "Dat će vam drugog Utješitelja da ostane s vama dovijeka" (Iv 14,16). "Utješitelj, Duh Sveti" (Iv 14,26).

Utješitelj je "onaj tko ublažuje u vrijeme boli ili žalosti" – onaj tko olakšava bol i žalost, donosi olakšanje, podupire i hrabri. Ali ja više volim ovu definiciju iz grčkog: "Onaj tko vas stavlja na topao krevet sigurnosti." Tijekom hladne i mračne noći vaše duše, on vas stavlja na mekan krevet svoje utjehe umirujući vas svojom nježnom rukom.

Nazivajući Duha Svetog Utješiteljem, Isus je dao jedno nepogrešivo predskazanje. On je predskazao svome narodu da će podnositi tegobe – da će u posljednje dane biti mnogo boli i trpljenja – i da će biti u potrebi za utjehom.

Duh Sveti donosi utjehu podsjećajući da on živi u vama sa svom silom Božjom svojstvenom njegovom biću. Zbog toga možete reći: "Veći je onaj koji je u meni od svih sila svijeta zajedno – veći od svih demonskih sila!" Bog je poslao Duha da upotrijebi svu njegovu silu da vas skloni od zahvata sotone, da podigne vaš duh, da otjera svu potištenost i preplavi vašu dušu ljubavlju vašega Gospodina.

"Ponosimo se i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost … A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan" (Rim 5,3.5).

ponedjeljak, studenoga 17, 2008

MALI OKUS NEBA

Predukus je predujam ukusa ili realizacije. Biblija to naziva zalogom – "zalogom naše baštine" (Ef 1,14). To znači, donijeti ukus cijeloga prije nego to cijelo imamo. Naša baština je sam Krist, a Duh Sveti nas uvodi u njegovu nazočnost kao predukus primanja njegove zaručnice koja uživa vječnu ljubav i zajedništvo s njim.

Pavao govori o ljudima Božjim koji su "zapečaćeni Duhom" (Ef 1,13). To su ljudi posebno obilježeni djelom Duha. Duh Sveti u njima je stvorio jasan znak, slavno unutarnje djelo – nešto nadnaravno što ih je zauvijek promijenilo.

Oni više nisu obični vjernici. Više nisu "od ovoga svijeta", s obzirom da su usmjerili svoje sklonosti na stvari gore, a ne na stvari ovoga svijeta. Događaji ovoga svijeta njih ne diraju; naprotiv, neuzdrmani su. Više nisu mlaki ni bezvoljni. Umjesto toga, njihova srca vape danju i noću: "Dođi brzo, Gospodine Isuse ..."

Što im se dogodilo? Što je Duh Sveti učinio u tim vjernicima? Što ih je zauvijek obilježilo i zapečatilo kao Gospodnje? Jednostavno ovo: Duh Sveti dao im je predukus slave njegove nazočnosti! Došao im je, rastvorio nebo i oni su doživjeli nadnaravno očitovanje njegove izvanredne veličine! On nam daje "malo nebo" da idemo u nebo s velikim apetitom.

Što mislite, kakvu će zaručnicu Duh predstaviti Isusu Kristu onoga dana kad se otkrije? Bezvoljnu? Čija je ljubav mlaka ili hladna? Koja nije odana Isusu? Koja ne želi prisnost s Kristom?

Ako doista ljubite Isusa, on nikada nije izvan vaših misli. Nazočan je u svakom vašem budnom trenutku. Neki kršćani misle: "To će biti kad umrem. Kad dospijem u nebo, sve će se promijeniti. Tada ću postati osobita zaručnica Gospodnja." Ne, umiranje nikoga ne posvećuje! Danas je ovdje Duh Sveti. On je živ i radi u vama – stvarajući strastvenu ljubav za Krista s ove strane groba.

Rimljanima 8,26 opisuju jedno od najsnažnijih djela Duha Svetoga u srcu vjernika: "Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima!"

Grčka riječ upotrijebljena za uzdisanje ovdje znači "čežnja" – čežnja za više Krista. Toliko možete čeznuti za Isusom da s njim sjedite u njegovoj nazočnosti te ništa drugo ne izlazi iz vas osim duboka uzdisanja – nešto što se ne može izgovoriti. To govori: "Isuse, ti si jedina sreća na ovom svijetu. Okusio sam i vidio da si dobar – i želim te čitavoga."

To je obilježje onoga koji hoda po Duhu. On ima nezasitnu glad za Isusom. Poput Pavla, on je jednostavno željan otići i biti s Gospodinom!

petak, studenoga 14, 2008

MINUTU PRIJE PONOĆI

U 1 Samuelovoj 13 vidimo da se Šaul suočio s presudnim trenutkom s kojim se na kraju mora suočiti svaki vjernik. To je vrijeme krize kad smo prisiljeni odlučiti hoćemo li po vjeri čekati na Boga ili postati nestrpljivi i uzeti stari u svoje ruke.

Šaulov presudni trenutak došao je kad su se zlokobni oblaci rata počeli skupljati nad Izraelom. Filistejci su skupili ogromnu vojsku od konjanika, željeznih bojnih kola i legija vojnika koji su mahali posljednjim oružjem. Nasuprot tome, Izraelci su u čitavoj svojoj vojsci imali samo dva mača – jednoga za Šaula i jednoga za njegova sina Jonatana. Svi drugi morali su se snaći – s drvenim kopljima ili grubim gospodarskim alatkama

Tjedan dana ranije, Samuel je upozorio Šaula da čeka na njega u Gilgalu prije nego uđe u bitku. Prorok je rekao da će stići nakon sedam dana kako bi Gospodinu prinio potrebne žrtve.

Kad je došao sedmi dan, a Samuel nije stigao, Šaulovi su se vojnici počeli raspršivati. Što je još gore, kralj nije imao Božju uputu za bitku.

Što je Šaul poduzeo? Je li mirno stajao izjavljujući: "Nije važno hoće li Samuelu biti potrebno i osam dana da stigne; stajat ću na Riječi Božjoj za mene. Živ ili mrtav, bit ću poslušan njegovim zapovijedima!"? Ne, Šaul se uspaničio. Dopustio je da bude svladan svojim okolnostima. I na kraju si je stvorio put zaobilazeći Riječ Božju. Prinio je žrtvu bez Samuela te je kroz to izvršio težak grijeh protiv Gospodina (vidi 1 Sam 13,11-12).

Ne, Bog nikada ne kasni. Sve vrijeme, Gospodin je znao za svaki Samuelov korak prema Gilgalu. On je postavio proroka na nebeski navigacijski sustav, izračunavši njegov dolazak u sekundu. Samuel bi bio tamo sedmoga dana pa makar to bilo minutu prije ponoći.

Kroz vjekove, Bog se nije promijenio. On još uvijek vodi brigu o tome je li njegov narod poslušan njegovim zapovijedima: "Slušajte njegov glas i ne protivite se njegovim zapovijedima" (1 Sam 12,15 – parafrazirano). Nije važno jure li naši životi iz nadzora, mi moramo hodati u potpunom povjerenju u Gospodina. Čak ako stvari izgledaju i beznadne, ne smijemo djelovati u strahu. Naprotiv, strpljivo moramo čekati na njega da nas izbavi, kao što obećava njegova Riječ.

Činjenica je, kad je ogromna filistejska vojska navalila, Bog je stajao ravno uz Šaula. On je poznavao krizu u kojoj se Šaul našao i njegovo je oko bilo na svakom detalju.

Naš Bog vidi svaki detalj vaše krize. On vidi sve životne probleme koji vas pritišću. I potpuno je svjestan da vaša situacija iz dana u dan postaje gora. Oni koji mole i čekaju na njega s mirnom vjerom nikada nisu ni u kakvoj stvarnoj opasnosti. Štoviše, on zna sve vaše panične misli: "Ne znam kako bih ikada mogao otplatiti ovaj dug … Nemam nikakve nade za moj brak … Ne znam kako mogu zadržati svoj posao …" Međutim, njegova zapovijed za vas još uvijek drži istinu: "Ne paničari i ne idi ispred mene. Od tebe se ne očekuje ništa drugo nego da moliš – i oslanjaš se na mene. Ja dajem čast svakoga tko stavlja svoje pouzdanje u mene."

Promotrite ove riječi koje je Bog dao svojoj Crkvi: "Bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,6). "U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište" (Ps 62,9). "Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! – On je štit i pomoćnik njihov" (Ps 115,11). "Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze" (Izr 3,5-6).

Nevjera je smrtonosna, njezine posljedice tragične. Ako se pokušamo osloboditi iz naših kušnji umjesto da se pouzdamo u Boga da će nas provesti kroz njih, suočavamo se s užasnim posljedicama.

četvrtak, studenoga 13, 2008

SNAŽNO DUHOVNO RICINUSOVO ULJE

Božja zapovijed da ljubimo svoje neprijatelje može izgledati kao gorki neprijatan lijek. Ali poput ricinusova ulja koje sam morao gutati u mladosti, to je lijek koji ozdravlja.

Isus vrlo jasno izjavljuje: "Čuli ste da je rečeno: Ljubi bližnjega svojega, a mrzi neprijatelja svojega. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone" (Mt 5,43-44).

Je li Isus ovdje protuslovio zakonu? Uopće ne. On je ukinuo duh tijela koji je ušao u zakon. U to vrijeme Židovi su voljeli samo druge Židove. Židov se nije smio rukovati s Nežidovom niti dopustiti da njegov plašt dotakne odjeću Nežidova. Međutim, to nije bio duh zakona. Zakon je bio svet i govorio je: "Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom i ako je žedan, napoj ga vodom. Jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu, i Jahve će ti platiti" (Izr 25,21-22).

Možemo mrziti nemoralna djela onih na vlasti. Možemo mrziti grijehe homoseksualaca, onih koji vrše pobačaje i svih onih koji preziru Krista. Ali Gospodin nam zapovijeda da ih ljubimo kao ljude – ljude za koje je Isus umro. On nam zapovijeda da za njih molimo. Ako ikada nekoga prezrem, ne predstavljam doista Krista.

Na Petoj aveniji ovdje u gradu New Yorku gledao sam paradu homoseksualaca. Dvjesto pedeset tisuća homoseksualaca, mnogi napola goli, nosili su parole koje su govorile: "Bog je homoseksualac". Vidio sam ih kako probijaju kordon i skaču na kršćane koji su nosili transparente: "Bog mrzi vaš grijeh, ali ljubi vas."

Od ljutnje sam pocrvenio. Držao sam da bih na njih trebao sazvati sodomski oganj. Ali promislivši malo, rekao sam u svome srcu: "Ja sam kao učenici koji su htjeli sazvati oganj da proždre one koji su odbili Isusa."

Kažem, homoseksualnost je grijeh! Tako i blud! Tako i gorčina i neopraštanje.

Ljubiti svoje neprijatelje? Ljubiti one koji nam griješe u lice? Moliti za njih? Blagoslivljati one koji vas proklinju?

To je upravo ono što je Isus rekao!

Dakle, činimo to!

srijeda, studenoga 12, 2008

DANIEL – ČOVJEK DRUGE VRSTE!

Daniel je bio "čovjek druge vrste" koji govori u slomljenosti: "Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući" (Dn 9,3-4). Zauzvrat, bio je u stanju razabrati vremena jer je poznavao srce Božje. "Ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina, koje se – prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji – imaju ispuniti" (Dn 9,2).

Kako je Daniel došao do slomljenosti, spoznaje i razbora? Sve je započelo s proučavanjem Riječi Božje. Daniel je dopustio da ga Pismo potpuno zahvati. Često ga je citirao jer ga je imao skrivenog u svome srcu: "…kao što je zapisano u Zakonu …" (Dn 9,13).

U 10. poglavlju ovaj je pobožan prorok primio objavu Krista: "Podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga … lice mu kao munja, oči kao baklje ognjene … zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva" (Dn 10,5-6).

Molim vas, odlučite danas svojim srcem da ćete tražiti Boga sa svom revnošću i odlučnošću. Zatim idite u njegovu Riječ s uvijek sve većom ljubavlju i željom. Molite i postite za slomljenost da primite njegovo breme. Na kraju priznajte i odbacite sve što sprečava Duha Svetoga da otvori nebeske blagoslove za vas. Put "čovjeka druge vrste" otvoren je svakome. Hoćete li vi krenuti njime?

Takvo hodanje donosi dodir Božji. Daniel je svjedočio: "I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove" (Dn 10,10). Riječ dotaknuti ovdje znači "silovito posegnuti". Daniel je govorio: "Kad je Bog stavio svoju ruku na mene, to me bacilo na lice. Njegov me dodir potakao da ga tražim sa svime što je u meni."

To se događa svaki put kad Bog dotakne nečiji život. Tada čovjek pada na koljena i postaje muškarac ili žena molitve, primoran tražiti Gospodina.

Pitao sam se zašto Bog tako potiče samo određene ljude? Zašto ga neki sluge počnu gladno tražiti, dok drugi vjernici idu svojim putem? Od Boga dotaknuti sluge imaju prisan odnos s Gospodinom. Oni primaju otkrivenja iz neba. I uživaju u hodanju s Kristom kao malo tko.

Zašto je Bog položio svoju ruku na Daniela i dotakao ga? Zašto je ovaj čovjek bio u stanju vidjeti i čuti stvari koje nitko drugi nije mogao? On izjavljuje: "Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga" (Dn 10,7).

Bog treba glas koji će govoriti njegovu poruku. On želi molitvenog slugu, nekoga tko će vjerno odgovarati na njegov poziv. Daniel je bio takav čovjek; vjerno je molio triput na dan. A sada, dok je hodao obalom rijeke, objavio mu se sam Krist (vidi Dn 10,7-9).

Bog je učinio Daniela svojim prorokom jer:

1. nikada nije prestao moliti (vidi Dn 10,2-3),
2. tugovao je nad duhovnim raspadom u društvu i crkvi (vidi Dn 9) i
3. odbio je gajiti ili skrivati grijeh (Dn 9,4-5).

utorak, studenoga 11, 2008

POTREBAN VAM JE DUH SVETI

Neki su spašeni prije više godina, neki možda prije godinu dana, a neki prije svega nekoliko mjeseci ili tjedana. Biti spašen od grijeha je divno! Sve staro nestaje i sve novo nastaje. Tako sam sretan da ste spašeni!

Ali da biste bili dobar vojnik u službi našega Gospodina Isusa Krista, nije dovoljno biti samo spašen. Za vas postoji daleko više! Morate biti kršteni u Duhu Svetom!

U Pavlovo vrijeme neki vjernici nisu ni znali da postoji Duh Sveti. "Upita ih: 'Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?' 'Ne, nismo ni čuli da postoji Duh Sveti'" (Dj 19,2). Ti su ljudi bili spašeni, ali jasno je da nisu bili ispunjeni ili kršteni u Duhu Svetom.

Vjerujem da smo spašeni kroz silu i službu Duha Svetoga. Ali Pismo nam govori da kao dodatak tome postoji i krštenje, ispunjenje, posjedovanje koje Duh Sveti čini u nama!

Isus nije poslao svoje učenike i sljedbenike u svijet dok nisu bili kršteni u Duhu Svetom. Ti su učenici definitivno imali čista srca. Imali su vjeru da ozdravljaju bolesne i izbacuju demone. Imali su Riječ Gospodnju i već su propovijedali Krista i zadobivali obraćenike. Bili su svjedoci njegova uskrsnuća. Što bi još trebalo biti? Za Isusa su bili spremni umrijeti! Nije li njihova ljubav bila dovoljna da ih pošalje u svijet da čine njegovo djelo?

Ljubljeni, ništa od toga nije bilo dovoljno! Definitivno je postojalo više: "Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje" (Dj 1,8).

Želite li doista Duha Svetoga? Želite li da padne na vas i krsti vas ognjem? Morate biti uvjereni da je to i za vas. Morate doći do točke kad ćete znati da ste ništa, da nemate ništa i da ne možete ništa činiti bez sile i vodstva Duha Svetoga.

Morate znati da on još uvijek krštava, da još uvijek pada na vjernike – uzimajući u posjed njihova tijela! "Obratite se … I neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga. Vama je, naime, ovaj obećani dar namijenjen, vašoj djeci i svima koji su daleko, koliko god ih pozove k sebi Gospodin, naš Bog" (Dj 2,38-39).

Svakoga sata svakoga dana mnogi širom svijeta krštavaju se u Duhu Svetom! Pročitali su ovo obećanje u Bibliji ili su o njemu čuli propovijedati. I tako su zavapili zahtijevajući to obećanje i bili su kršteni.

Krštenje je posebno za one koji žive u posljednjim danima. "U posljednje ću vrijeme – veli Gospodin – izliti od svoga Duha na svako ljudsko biće … u ono ću vrijeme izliti od svoga Duha …" (Dj 2,17-18). Trebate ga tražiti: "…koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole?" (Lk 11,13).

Bog želi da živite i hodate po Duhu. Ne biste smjeli trčati da nađete nekoga drugoga da ispuni potrebu. Vi ste pozvani govoriti Riječ Božju kao što vam je Duh da i polagati ruke na bolesne te izbacivati đavole upravo kao i apostoli. Pozvani smo biti svjedoci koji su puni Duha Svetoga i sile!

ponedjeljak, studenoga 10, 2008

UPRAVLJAN RIJEČJU BOŽJOM

Ako Krist vlada kao vrhovni autoritet nad svojim kraljevstvom i mi smo njegovi podanici, onda naši životi moraju biti upravljani njime. Što to točno znači biti upravljan Isusom?

Prema rječniku, upravljati znači "voditi, usmjeravati, nadzirati sva djela i ponašanje onih pod vlašću". Ukratko, mi moramo dopustiti Isusu da nadzire sva naša djela i ponašanje, uključujući svaku misao, riječ i djelo.

Isus isto tako vlada nacijama svijeta. Biblija nam govori: "Dovijeka vlada jakošću svojom, oči mu paze na narode da se ne izdignu ljudi buntovni" (Ps 66,7). "Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća" (Ps 103,19).

Nemojte misliti da našu zemlju vode Republikanci, Demokrati ili neka druga ljudska vlast. Ne kontrolira je Wall Street niti neki velik poslovni entitet. Nikakva sila, zemaljska ili nadnaravna, ne vlada Amerikom niti bilo kojom drugom nacijom. U kontroli je sam Bog. On sjedi kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodarâ te vlada i upravlja sa svoga nebeskog prijestolja nad svim stvorenjima.

Širom Amerike vidimo užasan raspad morala, širenje okultizma, bujanje seksualnih izopačenosti, bjesnjenje ateizma. Neki se kršćani boje da će horde pakla polako preuzeti našu naciju, uspostavljajući sotonsko kraljevstvo tame.

Ne trebamo se brinuti. Izaija nas uvjerava: "Jahve slomi štap zlikovački i žezlo vladarsko … Kako pade s nebesa, Svjetlonošo (Lucifere), sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda … A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije. Koji te vide, motre na te, i o tebi razmišljaju: 'Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima'" (Iz 14,5.12.15-16).

Ljubljeni, naš Bog ni najmanje nije zabrinut u vezi sa Sotonom. On ne strahuje nad onim što mi vidimo kao zlo koje preuzima našu naciju. Samo jednom riječju iz usta našega Gospodina sotona će zauvijek otići, mučen za svu vječnost. Zbog toga, ne trebamo se bojati zla.

Ni u jednom drugom kraljevstvu Bog ne vlada vrhovno i snažno kao u svome vlastitom – onome koje je on uspostavio u srcima svoga naroda.

Isus je rekao: "Kraljevstvo je Božje u vama" (Lk 17,21). A u tom kraljevstvu – kraljevstvu našega srca – Krist vrhovno vlada nad svojim narodom, vodi nas, ozdravlja te upravlja našim djelima i ponašanjem.

"Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja" (Iz 9,6). Ovaj redak govori o Isusovoj beskrajnoj vlasti kroz svu vječnost. Ali tu je i drugo značenje: uvijek se sve više moramo podvrgavati vlasti našega Kralja.

Možete li iskreno reći da se Isusova vlast nad vama iz dana u dan sve više povećava? Dovodite li svoje ponašanje sve više i više pod njegovu vlasti?

Možda se pitate: ako je Isus u nebu te vlada sa svom vlašću s desne Očeve strane, kako onda upravlja svojim kraljevstvom ovdje na zemlji? Odgovor nalazimo u Poslanici Hebrejima. Pisac nam kaže da je u Starom zavjetu Bog govorio svome narodu kroz proroke, a danas je Gospodin odabrao govoriti kroz svoga Sina (vidi Heb 1,1-2).

Božja izričita poruka nama je Isus – božanska Riječ koja je postala tijelo. Zatim, Otac nam je poslao Duha Svetoga da nas podsjeća na riječi koje je Isus govorio dok je bio na zemlji. Na taj način, Isus upravlja nama pisanom i otkrivenom Riječju Božjom. Biblija je naše vladalačko žezlo kojim on svoju Riječ čini poznatom.

Ako želite čuti svjedočanstvo čovjeka koji je bio vođen zapisanom Božjom Riječi, naći ćete ga u Psalmu 119,11: "U srcu pohranih riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim" (vidi i retke 105.123.133.162).

petak, studenoga 07, 2008

PREPREKE RASTU U MILOSTI

U Efežanima 4,31 Pavao nabraja stvari koje moramo ukloniti iz svojih života ako želimo rasti u Kristovoj milosti: "Neka se ukloni do vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i pakosti, sa svakom vrstom zloće."

Ove stvari na Pavlovom popisu ni u kom slučaju ne smijemo preskočiti! Apostol kaže da se apsolutno moramo suočiti s tim stvarima ako želimo rasti u milosti. Ako zanemarite stvari srca koje Pavao ovdje spominje, ožalostit ćete Duha Svetoga. Vaš će rast zakržljati i završit ćete kao duhovni zombi.

Prve tri stavke na Pavlovom popisu – gorčina, srdžba i gnjev – tumače same sebe. Gorčina je odbijanje riješiti se starih rana ili oprostiti krivnju iz prošlosti. Gnjev je utvrda ljutnje povezana s nadom za osvetom. Srdžba je ogorčenje – brz, eksplozivan izljev ili polagan nastup ozlojeđenosti prema nekome. Pakost su riječi koje ruše, suprotno od izgrađivanja ili govorenja riječi izgradnje; pakost je zla i bolna.

Vika je iznenadan ispad nad ničim – nepotrebna graja, glasna buka bez razloga. Vičemo kad od nečega beznačajnog radimo nešto veliko ili kad radije stvaramo scenu nego da pomognemo ili ozdravimo.

Posljednja točka je zloća. Zloća je želja vidjeti nekoga drugog da pati. Za mnoge kršćane zloća je nada da će Bog kazniti nekoga tko nas je povrijedio. To je đavolji duh i obično je skriven duboko u srcu.

Kad Pavao kaže: "Odbacite sve te zle stvari od sebe", ne govori o brzom popravku. On opisuje proces – rast kojem je potrebno vrijeme. Dok se rješavamo tih zala, povremeno možemo podbaciti, ali ako se brzo pokajemo i ispravljamo stvari s čovjekom, s vremenom će te stvari izblijedjeti.

četvrtak, studenoga 06, 2008

EKSPLOZIVAN RAST U MILOSTI!

Naš rast u milosti može biti eksplozivan ako nastojimo izgrađivati one koji nas ponižavaju.

"Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaže dobročinstvo slušateljima. Ne žalostite Duha Svetoga Božjega" (Ef 4,29-30). Korijenska riječ koju Pavao upotrebljava za izgrađivanje ovdje znači "graditelj kuće". Ta riječ, zauzvrat, dolazi iz korijenske riječi koja znači "graditi". Ukratko, svatko tko izgrađuje, gradi dom Božji, crkvu.

Pavao nam ovdje govori tri važne stvari u vezi s riječima koje izgovaramo:

1. Svoje riječi trebamo koristiti da izgrađujemo narod Božji.
2. Svoje riječi trebamo koristiti da iskazujemo dobročinstvo drugima.
3. Svojim riječima možemo i ožalostiti Duha Svetoga.

Duboko sam postao uvjeren u to dok sam čitao životne priče nekih duhovnih velikana prošlosti. Pomnjivo proučavajući Riječ Božju, često moleći i nastojeći rasti u milosti, ti sveti ljudi i žene imali su nebeski um. Ono što me pogodilo u vezi sa životima tih ljudi nije bila samo njihova odanost Kristu ili snaga njihovih molitava, nego i sveti plod koji su te stari u njima proizvodile. Štoviše, otkrio sam zajedničku nit među tim duhovnim velikanima: njihova je glavna briga bila rasti u milosti čistoga srca iz kojega istječe sveti govor. "Ta, usta govore onim čega je srce prepuno" (Mt 12,34).

U milosti rastem kad odabirem živjeti za druge, a ne za sebe. Taj rast u milosti mora započeti u mom domu pokazujući mom supružniku i mojoj djeci da postajem sve sličniji Kristu. Moj dom mora postati mjesto gdje će svi problemi i sva nerazumijevanja biti nadvladavani mojom spremnošću da prestanem nastojati uvijek ja biti u pravu

To da nikada ne moram biti u pravu pomoglo mi je uživati u snazi Božje milosti kao nikada ranije. Svi argumenti, sva takozvana "prava" nestaju kad radije nastojimo izgrađivati jedan drugoga umjesto pobijeđivati u nekoj glupoj prepirki.

Rastimo u milosti!

srijeda, studenoga 05, 2008

LJUDI DRUGE VRSTE

Kad čitam o podvizima svetih ljudi u Starom zavjetu, srce mi gori. Ti sluge držali su se tako odgovorni za stvari imena Božjeg da su činili snažna djela koja danas zbunjuju umove većine kršćana.

Ti sveci iz davnine bili su poput stijene, odbijajući ići naprijed bez riječi vodstva od Boga. Ponekad su danima plakali i tužili nad stanjem otpadništva u njegovom Domu. Odbijali su jesti, piti i prati se. Čupali su kosu i bradu. Prorok Jeremija ležao je čak na boku na ulicama Jeruzalema tristo šezdeset pet dana neprestano upozoravajući na dolazak suda Božjeg.

Pitam se, gdje su ti sveti ljudi uzimali svoju duhovnu vlast i snagu da čine sve što su učinili? Oni su bili ljudi drukčije vrste, sluge potpuno drukčije od onih koje danas vidimo u crkvama. Ja se jednostavno ne mogu povezati s njima i njihovim življenjem. Znam da nisam potpuno njihove vrste. A ni ne poznajem nijednoga kršćanina koji bi bio.

U vezi s tim nešto me uznemiruje. Biblija govori da su podvizi tih starozavjetnih ljudi zapisani kao pouka za nas. "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,11). Njihove su priče primjeri da nam pokažu kako ganuti srce Božje ili kako dovesti pokvaren narod do pokajanja.

Jesu li, dakle, ti sveci bili ljudi neke posebne vrste? Jesu li bili nadljudi, s predodređenom sudbinom, primivši nadnaravnu snagu nepoznatu našoj generaciji? Uopće ne. Biblija naglašeno izjavljuje da su naši pobožni praoci bili ljudi kao vi i ja, podložni istim strastima tijela (vidi Jak 5,17). Činjenica je da njihovi primjeri otkrivaju model koji trebamo slijediti. Ti su ljudi posjedovali nešto u svom karakteru što je potaklo Boga da položi svoju ruku na njih. Zbog toga ih je odabrao da izvrše njegove naume. A on i nas danas potiče da tražimo istu kvalitetu karaktera.

Ezra je bio čovjek Božji koji je probudio cijelu svoju naciju. Pismo govori da je Ezra bio čovjek na kome je bila ruka Božja. Svjedočio je: "Ja se osmjelih, jer ruka Jahve, Boga mojega, bijaše nada mnom" (Ezr 7,28). Drugim riječima, Bog je ispružio svoju ruku, obuhvatio ga i pretvorio u drugoga čovjeka.

Zašto je Bog to učinio s Ezrom? U ono vrijeme, u Izraelu je bilo na stotine književnika. Svi su oni imali isti poziv da proučavaju i tumače narodu Riječ Božju. Što je Ezru odvajalo od drugih? Što je navelo Gospodina da stavi svoju ruku na ovog čovjeka i zaduži ga za pedeset tisuća ljudi da ponovno sagrade srušeni grad Jeruzalem?

Pismo nam daje odgovor: "Ezra je nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin (i) vršiti ga" (Ezr 7,10). Jednostavno, Ezra je donio svjesnu odluku. Odlučio je da će iznad svega istraživati Riječ Božju i biti joj poslušan. I nije skrenuo od nje. Sam je sebi rekao: "Bit ću proučavatelj Riječi. I provodit ću sve što pročitam."

Daleko prije nego je Bog položio svoju ruku na Ezru, ovaj je čovjek bio revan u proučavanju Pisma. Dopustio je da njime bude ispitan, opran i očišćen od sve nečistoće tijela i duha. On je gladovao za Pismom i radovao se nad njim. Dopustio je da Pismo pripremi njegovo srce za svaki posao koji Bog odabere za njega. Zbog toga je Gospodin položio svoju ruku na njega i pomazao ga.

utorak, studenoga 04, 2008

BOŽJE SPECIJALNE POSTROJEBE

Čuli ste za specijalnu postrojbu američke vojske – visoko istreniranu vojsku unutar vojske, elitnu jedinicu odanih vojnika. Specijalne snage sastavljene su samo od dragovoljaca, od boraca koje su zamijetili i pozvali njihovi nadređen.

Prije rata u Afganistanu, Osama bin Laden rekao je da su američki vojnici slabići i kukavice i da nisu istrenirani za planinsko vojevanje. Predskazao je da će Talibani naše trupe poslati kući osramoćene, ali nije računao na američku specijalnu postrojbu. Ova neustrašiva jedinica zauzela je Afganistan sa samo dvije tisuće vojnika. Za svega nekoliko dana locirala je sve utvrde neprijatelja.

Vjerujem da Bog čini nešto slično u duhovnom području. Dok sam bio u molitvi, Duh Sveti mi je donio tu misao da Bog u nebeskim prostorima radi na tajnoj operaciji. On podiže vojsku unutar vojske pretražujući svoje redovne trupe da stvori elitnu jedinicu dragovoljaca. Tu specijalnu postrojbu sačinjavaju borci koje on može dotaći i potaći da se bore s neprijateljem. Sliku toga vidite u Bibliji sa Šaulovom posebnom milicijom. Riječ nam kaže: "S njim pođoše junaci kojima je Bog taknuo srce" (1 Sam 10,26).

Božje specijalne postrojbe danas uključuju mlade, one srednje dobi pa čak i stare. Oni su uvježbani u svojim tajnim klijetima molitve. Njihova prisnost s Isusom naučila ih je vojevati. Sad znaju kako se boriti na bilo kojem duhovnom području, bez obzira je li u planinama ili dolinama.

Božja vojska unutar vojske na položaju je u svakom narodu. Njihova aktivnost sad je možda tajna, ali ubrzo ćemo vidjeti njihove podvige u Kristovo ime i u njegovoj snazi. Riječ Božja izranja i glad završava. Gospodin će pobijediti. Njegova Riječ sve će nadvladati.

"Ali narod koji pozna svog Boga, pokazat će se jak i djelovati" (Dn 11,32).

"Ali onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se" (Iz 40,31).

ponedjeljak, studenoga 03, 2008

MI SMO OBITELJ

Zahtijevanje sile koja je u Kristovom imenu nije neka zamršena i skrivena teološka istina. U mojoj knjižnici postoje knjige koje su napisane isključivo na temu Isusova imena. Autori su ih napisali da bi pomogli vjernicima razumjeti dublji smisao skriven u Kristovom imenu. Međutim, većina tih knjiga tako su "duboke" da idu ravno iznad glava čitatelja.

Vjerujem da je istina koju bismo trebali znati u vezi s Isusovim imenom tako jednostavna da je i dijete može razumjeti. Ona je jednostavno ovo: kad u Isusovo ime upućujemo svoje zahtjeve, potpuno smo uvjereni da je to isto kao da ih sam Isus upućuje Ocu. Pitate kako bi to moglo biti istina? Dopustite mi objasniti.

Znamo da je Bog ljubio svoga Sina. Razgovarao je s njim i učio ga tijekom njegova boravka na zemlji. Bog nije samo čuo nego i odgovarao na svaku molbu koju mu je Sin uputio. Isus je svjedočio u prilog tome govoreći da ga on uvijek uslišava. Ukratko, Otac nikada nije odbio nijednu molbu svoga Sina.

Danas su svi koji vjeruju u Isusa u njemu kao u Sinu. I nebeski nas Otac prima jednako prisno kao što prima svoga vlastitog Sina. Zašto? Zbog našega duhovnog sjedinjena s Kristom. Kroz njegovo raspeće i uskrsnuće, Isus nas je učinio jedno s Ocem. "…da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno … ja u njima, a ti u meni" (Iv 17,21-23).

Jednostavno rečeno, mi smo sad obitelj – jedno s Ocem i jedno sa Sinom. Usvojeni smo, s potpunim pravima nasljedstva koje posjeduje svako dijete. To znači da su nam sada kroz Krista na raspolaganju sva sila i sredstva neba.

Moliti "u Isusovo ime" nije formula. To nije izraz koji ima snagu ako ga jednostavno izgovorimo. Snaga je u vjerovanju da Isus uzima našu stvar i donosi je Ocu na temelju svoje vlastite zasluge. On je Zagovornik, on traži za nas. Snaga je u potpunom pouzdanju da Bog nikada ne odbija svoga vlastitog Sina, a mi smo uživaoci Očeve krajnje vjernosti svome Sinu.