petak, listopada 31, 2008

RAST U MILOSTI MOŽE BITI ZAGUŠEN

Pavao je upozorio Efežane: "…da ne budemo više malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke" (Ef 4,14). Možda mislite: "Ovaj se redak ne odnosi na mene. Moj temelj je biblijski čvrst. Nisam okolo nošen raznim novim mušicama i ispraznim trikovima 'evanđelja' koje odvraća ljude od Krista. Ja sam ukorijenjen u Riječi Božjoj."

Međutim, poslušajte ostatak Pavlova retka: "…okolo tjerani svaki vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi" (Ef 4,14). Možda ne možete biti uplašeni lažnom naukom, ali Pavao kaže da još uvijek možete biti odneseni potpuno drugom stvari. I pita: "Jeste li nošeni okolo zlim planovima onih koji vam se suprotstavljaju?"

Pavlova poruka nas poziva da se još jednom ispitamo: Kako reagiramo na ljude koji sami sebe nazivaju braćom i sestrama u Kristu, a šire laži u vezi s nama?

Kad Pavao zapovijeda da ne budemo više malodobni, zapravo nam govori: "Oni vaši neprijatelji, oni koji vas kleveću i ogovaraju, podvaljuju vam i manipuliraju vama svojim lukavstvima, prepredenostima i prevarama – kažem vam, svi su oni odmetnička djeca. Zastranili su i pokvarili se. Nisu dopustili Božjoj milosti da obavi djelo u njima. Dakle, nemojte pasti na njihove pokvarene, djetinjaste igre. Oni žele da reagirate na njihovu podlost kao dijete. Ali ne smijete im odgovarati s djetinjarijama."

U sljedećem retku Pavao nas potiče da napredujemo u zrelosti: "…provodimo u život istinu u ljubav i tako učinimo da sve uraste u njega koji je Glava, u Krista" (Ef 4,15). On govori: "Ništa ne možete učiniti s prezirom koji primate, s povredama koje ste zadobili, s klevetama protiv vas te podvalama i prevarama ciljanim na vas, međutim, te stvari možete upotrijebiti za rast u milosti. Gledajte na njih kao na prilike da postanete sličniji Kristu. Odgovarajte blago, s krotkim duhom. Opraštajte onima koji su vas zlobno iskoristili."

četvrtak, listopada 30, 2008

MOLITVA KOJA TRESE PAKAO

Kad je pisana Danielova knjiga, Izrael je bio u babilonskom ropstvu. Sa šestim poglavljem, nakon dugačke službe, Daniel je imao osamdeset godina.

On je uvijek bio čovjek molitve. A i sada, u starosti, nije mu na pamet padalo da uspori u tome. Pismo ne spominje da je Daniel pregorio od obeshrabrenja. Naprotiv, tada je tek započinjao. Pismo pokazuje da čak i kad je ušao u osamdesete, njegove su molitve potresle pakao i razbjesnile đavla.

Kralj Darije postavio je Daniela na najveću službu u zemlji. Postao je jedan od tri ravnopravna pročelnika, vladajući i upravljajući satrapima koji su bili nad sto dvadeset provincija. Darije je više od ostalih pročelnika volio Daniela i namjeravao ga je postaviti nad svim kraljevstvom (Dn 6,3).

Očito je Daniel bio vrlo zaposlen prorok. Mogu tek zamisliti kakvi su sve pritisci bili na tom službeniku, s bogatim rasporedom i mnogim sastancima koji su mu oduzimali vrijeme. Međutim, ništa nije moglo Daniela spriječiti da ne održava svoje sate molitve; nikada nije bio prezaposlen da ne bi molio. Molitva je ostala njegova središnja zaokupljenost, prednjačeći iznad svih drugih potreba i zahtjeva. Triput dnevno on se iskradao od svojih obveza, bremena i potraživanja kao vođe da provodi vrijeme s Gospodinom. Jednostavno se povlačio od svih aktivnosti i molio. I Bog mu je odgovarao. Svu svoju mudrost, vodstvo, poruke i proročanstva primio je dok je bio na koljenima (Dn 6,10).

Možda ćete pitati kakva je to molitva koja trese pakao? Ona dolazi od vjernoga, revnog sluge koji vidi da je njegova nacija i crkva pala duboko u grijeh. Taj čovjek pada na koljena vapeći: "Gospodine, ne želim biti dio onoga što se događa. Daj da budem primjer tvoje sile očuvanja usred ovoga pokvarenog vremena. Nije važno ako i nitko drugi neće moliti. Ja ću moliti."

Prezaposleni ste da biste molili? Kažete li: "Ja sve uzimam po vjeri"? Možda mislite: "Bog poznaje moje srce i zna koliko sam zaposlen. U mislima molim tijekom cijeloga dana."

Vjerujem da Gospodin želi kvalitetno vrijeme, ne u žurbi, da bude nasamo s nama. Molitva tada postaje čin ljubavi i odanosti, ne samo vrijeme prošnje.

srijeda, listopada 29, 2008

ZAHTIJEVANJE SILE KOJA JE U KRISTU

Kad je Isus provodio svoje posljednje sate s učenicima, rekao im je: "Zaista, zaista, kažem vam, ako što zamolite od Oca u moje ime, dat će vam" (Iv 16,23). Zatim im je rekao: "Do sada niste ništa u moje ime molili. Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna" (Iv 16,24).

Kakva nevjerojatna izjava! U vrijeme ovog prizora, Krist je upozoravao svoje sljedbenike da odlazi i da ga neće vidjeti određeno vrijeme. Međutim, u tom istom dahu, uvjeravao ih je i da imaju pristup do svakog blagoslova u nebu. Sve što trebaju učiniti jest da ga traže u njegovo ime.

Učenici su osobno od Isusa bili poučeni da kucaju, traže i mole stvari od Boga. Iz prve su ruke bili poučeni da se svi Očevi blagoslovi – sva milost, snaga i sila – nalaze u Kristu. I čuli su kako Isus izjavljuje mnoštvu: "Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu. I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti" (Iv 14,12-14).

Kristove riječi učenicima uvjeravaju me: "Do sada niste ništa u moje ime molili" (Iv 16,24). Dok to čitam, čujem Gospodina kako mi šapće: "Davide, nisi zahtijevao silu koju sam ti stavio na raspolaganje. Trebaš je samo zatražiti u moje ime."

Evo što ja vjerujem da žalosti srce Božje više od svih grijeha tijela zajedno. Naš Gospodin ožalošćen je sve većim nedostatkom vjere u njegova obećanja … sve većim sumnjama da on odgovara na molitve … i ljudima koji sve manje i manje zahtijevaju silu koja je u Kristu.

Bez obzira koliko ste tražili da budete slični Kristu, to nije ništa u usporedbi sa sredstvima duhovne mudrost koja još čeka u njegovom spremištu. Tražite mnogo! Tražite mudrost, tražite vodstvo, tražite otkrivenje. Ali morate tražiti s vjerom, ništa ne sumnjajući.

utorak, listopada 28, 2008

KAKO JE VELIK VAŠ ISUS?

Ivan 14 sadrži dva veličanstvena obećanja. Prije svega, Isus izjavljuje: "Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu. I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti" (Iv 14,12-14). U posljednjem retku, Isus daje jasno i jednostavno na znanje: "Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti."

Dva retka kasnije, Isus obećava: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama" (Iv 14,16-18). Ovdje Krist govori: "Dat ću vam Duha istine. Njegova će snaga boraviti u vama."

To su dva nevjerojatna obećanja od Isusa. Međutim, pogledajte redak koji stoji između njih: "Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi" (Iv 14,15). Zašto se ovdje pojavljuje ova izjava? Krist nam govori: "Ova su obećanja povezana s poslušnošću." Ukratko, oba ova obećanja povezana su s držanjem Riječi Božje i poslušnosti. Ona su dana da bi se ispunila, tako da nas ništa ne može sprečavati od zahtijevanja sile koja je Krist.

Uvjeren sam da je Isusu ponižavajuće ako tražimo malo ili ništa u njegovo ime. Iz godine u godinu mnogi kršćani sve manje i manje traže. Konačno traže samo još spasenje. Oni ništa drugo ne očekuju osim da jednoga dana nekako dospiju u nebo.

Pitam vas, jeste li završili sa svojim Kristom? Ne očekujete li ništa više nego da njegovom snagom i milošću budete spašeni? Ima li vaš Krist još samo toliko snage da izdržite samo još jedan dan? Je li za vas završio na mjestu gdje imate samo povremeni mir i radost, u životu koji je uglavnom pod sotoninim zlostavljanjem?

Svi ti odlomci u Riječi Božjoj uvjeravaju me da "moj" Isus nije veći od mojih zahtjeva. Nažalost, mnogi vjernici svojom nevjerom čine da Krist izgleda beznačajan i nemoćan. Ljubljeni, ja ne želim da moj Krist bude ograničen. Naprotiv, želim da svaki đavao u paklu zna kako je velik moj Bog mojim velikim zahtjevima. Od moga Krista želim više. Želim da bude veći nego ikada u mom životu.

ponedjeljak, listopada 27, 2008

VAŠE JE IME ISPISAO NA SVOME DLANU

Kakvu nevjerojatnu vlast dobivamo u molitvi! Kako, točno, koristimo tu vlast? Kroz Kristovo ime. Vidite, kad smo povjerovali u Isusa, on nam je dao svoje ime. Njegova žrtva nam omogućuje reći: "Ja sam Kristov, nalazim se u njemu. S njim sam jedno." Zatim je Isus, što je predivno, uzeo naše ime. Kao naš veliki svećenik, zapisao ga je na dlan svoje ruke. I tako je naše ime registrirano u nebu pod njegovim slavnim imenom.

Možete vidjeti zašto izraz "u Kristovo ime" nije samo neka bezlična formula. To je doslovni položaj koji imamo s Isusom. I taj položaj prepoznaje Otac. Isus nam govori: "U taj dan molit ćete u moje ime. Ne kažem vam da ću ja moliti za vas, jer vas sam Otac ljubi, budući da ste vi mene ljubili i vjerovali da sam izašao od Boga" (Iv 16,26-27).

Tu je zašto nam Isus zapovijeda da molimo u njegovo ime. On govori: "Kad god tražite nešto u moje ime, vaš zahtjev ima istu snagu i učinak kod Oca kao da ga ja sam tražim." Drugim riječima, to je kao da je našu molitvu izgovorio sam Isus pred Očevim prijestoljem. Isto tako, kad polažemo ruke na bolesne i molimo, Bog nas vidi kao da Isus polaže svoje ruke na bolesne da donese ozdravljenje.

To je i razlog zašto trebamo hrabro dolaziti do prijestolja milosti: da primimo. Moramo s povjerenjem moliti: "Oče, stojim pred tobom, odabran u Kristu da idem i donosim rod. Sad iznosim svoj zahtjev da bi moja radost mogla biti potpuna."

Čujem mnoge kršćane kako kažu: "Tražimo sam u Isusovo ime, ali moje molitve nisu bile odgovorene." Ti vjernici izjavljuju: "Pokušao sam tražiti silu u Isusovo ime, ali to za mene nije funkcioniralo." Postoje mnogi razlozi zašto ne primamo odgovore na naše molitve. Možda smo dopustili neki grijeh u svoj život, nešto što je onečistilo naše zajedništvo s Kristom. To su postale prepreke na našem putu koje sprečavaju dotok blagoslova od njega. I on neće odgovoriti na naše molitve dok ne odbacimo svoj grijeh.

Ili je možda prepreka naša mlakost ili bezvoljnost prema stvarima Božjim. Možda smo svladani sumnjom koja nas je odrezala od sile u Kristu. Jakov upozorava: "Neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).

Jakov je jasan: "Onaj tko sumnja neće ništa primiti od Boga." Riječ koju Jakov koristi za "sumnjanje" znači "biti neodlučan". Istina je to da kad ti ljudi iznose svoje zahtjeve, stavljaju Boga na kušnju. U svojim srcima kažu: "Gospodine, ako mi odgovoriš, služit ću ti. Sve ću ti dati samo ako odgovoriš na ovu molitvu. Ali ako ne, svoj ću život živjeti po svome."

Međutim, Boga se ne može potkupiti. On poznaje srca i zna kad smo neodlučni u svojoj predanosti njegovu Sinu. On čuva silu koja je u Kristu za one koji su mu potpuno predani.

petak, listopada 24, 2008

ON ŽELI SVE

"… blago svima koji njega čekaju … više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati … I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: 'To je put, njime idite', bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo … Tad će vam pjesma biti kao u noćima … kad su srca vesela" (Iz 30,18-19.21.29). Izaija je govorio: "Čekate li na Gospodina, zavapite li ponovno k njemu i pouzdate se u njega, učinit će za vas sve što sam rekao pa i više."

Bog može izgovoriti samo riječ i neprijatelj će zamucati pred nama: "Od glasa Jahvina prepast će se Asur" (Iz 30,31). Ljubljeni, ne postoji stvar koju naš Otac ne može riješiti, ne postoji bitka koju on ne može zadobiti za nas sa samo jednom riječju sa svojim usana. Izaija kaže da će "dah gnjeva Jahvina" proždrijeti sve na našem putu (Iz 30,33).

Međutim, taj proces pouzdanja u Boga u svemu nije lak. Nedavno sam tražio Gospodina u vezi s jednom situacijom glede naše crkvene zgrade ovdje u New Yorku. Rekao sam Bogu: "Oče, pouzdajem se u tebe u vezi s time. Tražio sam te glede toga i sad ću u vezi s tim mirovati." Evo što mi je odgovorio: "Davide, zapanjen sam da se možeš pouzdavati u mene u vezi sa svojim nekretninama, financijama i drugim materijalnim stvarima, a još uvijek se ne pouzdaješ u mene za svoju fizičku dobrobit."

Jako sam bio svjestan svojih godina. Bio sam i više nego zabrinut što će se dogoditi mojoj obitelji nakon što mene ne bude. Sad su me ove snažne Gospodnje riječi pogodile poput groma. Stavio sam svaku svoju materijalnu brigu u njegove ruke, ali ne i vječnu brigu. Shvatio sam: "Gospodine, želiš da se pouzdajem u tebe za sve, zar ne?"

Da, dragi sveti, on želi sve to – vaše zdravlje, obitelj, budućnost. On želi da se pouzdate u njega za svaku stvar. I želi da živite mirno i s povjerenjem. Dakle, idite u svoju tajnu klijet i budite nasamo s Gospodinom. Sve mu iznesite. On je obećao: "Čut ćeš moju riječ iza sebe koja ti govori kojim putem da ideš. To je put, idi njime."

Dokaz vjere je odmor. Vjera povjerenja rezultira mirom uma. A istinska vjera povjerava sve u njegove ruke.

četvrtak, listopada 23, 2008

DUHOVNA SNAGA I POUZDANJE

Kad sve naše potrebe prepustimo u ruke Božje i pouzdamo se u njegovu moć, Duh Sveti nam daje snagu.

Ruta je primjer takva pouzdanja. Nakon što joj je umro muž, živjela je sa svojom svekrvom Noemom. Noemi se brinula za Rutinu dobrobit i budućnost te joj savjetovala da legne do nogu bogatog Boaza i traži ga da ispuni svoju obvezu prema njoj kao njezin skrbnik.

One večeri, nakon što je završilo vijanje, Boaz "ode i leže kraj stoga" (Rut 3,7) i pokri se. Probudivši se oko ponoći, zaprepastio se našavši ženu kako leži do njegovih nogu. (Nije bilo ništa nemoralno u vezi s Rutinom nazočnošću ondje; bio je to običaj noga vremena.)

Ruta mu je rekla: "Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju, jer si mi skrbnik" (Rut 3,9). U biti je rekla: "Hoćeš li preuzeti obvezu skrbnika za mene? Hoćeš li se pobrinuti za mene?" Zapravo je pitala: "Hoćeš li me oženiti?"

Ovo nije bila manipulacija. Ruta i Noemi učinile su sve po božanskom redu. Možemo biti sigurni u to jer je Kristova loza došla kroz Rutu. Kad se Ruta vratila kući, Noemi je pitala: "Što je s tobom, kćeri moja?" (Rut 3,16). Drugim riječima: "Hoću li te zvati 'zaručenom' Rutom? Ili si još uvijek Ruta 'udovica'?"

Ruta je ispričala Noemi što se dogodilo. Poslušajte Noemin pobožan savjet: "Budi mirna, kćeri moja, dok ne vidiš što će biti: jer neće on imati spokoja dok sve još danas ne dokrajči" (Rut 8,18). Noemi je molila u vezi s tom stvari tražeći Božje vodstvo i Bog joj je dao savjet. Podsjetio ju je na zakon skrbnika – iskupitelja (koji je slika i nagovještaj Krista). I tako je bila uvjerena da su ona i Ruta učinile sve što je bilo njihovo. Sad je bilo vrijeme da se mirno sjedi i pouzdaje u Boga da će izvršiti što je obećao. Govorila je: "Sad je sve u rukama Gospodnjim, Ruta. Opusti se i budi mirna."

Mir i tišina spustili su se na Naominu kuću. Nitko nije bio nervozan grizući nokte i pitajući se: "Hoće li Bog to učiniti? Kad će se to dogoditi?" Ove dvije vjerne žene mogle su se opustiti, zapjevati i slaviti Gospodina za njegovu dobrotu.

Jeste li molili? Vjerujete li? Jeste li spremni mirno sjediti i "gledati spasenje Gospodnje"? On sve ima pod kontrolom?

srijeda, listopada 22, 2008

KAKO POSTATI LJUDI MOLITVE

U Jeremiji 5 Bog govori: "Prođite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću ovom gradu" (Jer 5,1). Gospodin u biti govori: "Bit ću milostiv nađem li samo jednoga čovjeka koji me traži."

Za vrijeme babilonskog ropstva, Bog je takva čovjeka našao u Danielu. I danas, više nego ikada u povijesti, Gospodin traži istu vrstu pobožnih muškaraca i žena. On traži vjerne sluge koji su voljni "podići zidine" i "stati na proboje", što se jedino može postići kroz molitvu.

Poput Daniela, takav čovjek bit će nađem s Riječju Božjom u ruci. Kad je Duh Sveti došao Danielu, prorok je čitao knjigu proroka Jeremije. I upravo mu je tada Duh otkrio da je došlo Božje vrijeme izbavljenja za Izraela. Kad je došlo to otkrivenje, Danijel je bio potaknut moliti: "Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu, nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. Ja se moljah Jahvi" (Dn 9,3-4).

Daniel je znao da narod Božji nije spreman prihvatiti obnovu. Međutim, je li prorok kaznio svoje zemljake za njihove grijehe? Ne, Danijel se poistovjetio s raspadom morala svuda oko sebe. Izjavio je: "Mi sagriješismo … stid na obrazu nama … jer sagriješismo protiv tebe" "(Dn 9,5.8).

Bog danas silno želi blagosloviti svoj narod, ali ako su nam misli uprljane duhom ovoga svijeta, nismo u položaju primiti njegove blagoslove. Daniel je dao ovu snažnu izjavu: "Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas" (Dn 9,13-14).

Ako bismo poslušali Boga, ispitali bismo naše svakodnevno hodanje s njim i dopustili Duhu Svetom da nam pokaže područja kompromisa. Činili bismo i više nego samo molili za otpali narod. Vapili bismo: "O, Gospodine, istraži mi srce. Razotkrij u meni sve što je od duha ovoga svijeta ugmizalo u moju dušu." Poput Daniel, postavili bismo svoje lice da moli za izbavljenje naših obitelji, naše nacije.

utorak, listopada 21, 2008

USKORO ĆE BOG UČINITI NEŠTO NOVO I SLAVNO

"Ali posredovao sam radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima" (Ez 20,14).

Bog je spreman učiniti nešto novo i veličanstveno. To novo je više od probuđenja, više od obnove. To je djelo Božje koje on sam započinje kad više ne može podnositi blaćenje svoga svetog imena. Dolazi vrijeme kad Bog dolazi do zaključka da je njegova Riječ tako pogažena i okaljana i da su gadosti tako uprljale ono što se zove "crkva", da se mora dići i obraniti svoje ime pred izgubljenim svijetom.

"Radi njegova imena", Bog će učiniti dvije silne stvari. Prvo, očistit će narode i svoju Crkvu strahovitim izbavljivim sudovima. Zaustavit će napad homoseksualaca i šarlatana na svoj dom i očistit će službu podižući pastire po svome vlastitom srcu.

Drugo, Bog će proslaviti svoje sveto ime s velikom intervencijom milosti. U bolovima sudova koji će se ispuniti, Bog će spasiti dan nadnaravnim "obraćenjem" ostatka njemu. Što je učinio za Izraela kad im je sudio, ponovno će učiniti u danima koji su pred nama.

Sve to možete pročitati u Ezekielu 36,21-38. Ukratko izneseno, ovo je što je prorokovano: "I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe … ne … radi vas … nego radi svetoga imena mojega … I znat će narodi da sam ja Jahve … Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća … Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima … Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća … A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas."

"Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kralja pred narodima kojima ih naočigled izvedoh … I tada ćete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloći vašim putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod" (Ez 20,22-44)

ponedjeljak, listopada 20, 2008

TAJNA DUHOVNE SNAGE

"Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: Mir i obraćenje – spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša" (Iz 30,15).

Evo Božje tajne za duhovnu snagu: "U smirenu uzdanju snaga je vaša." Riječ za smirenost na hebrejskom znači počinak. A počinak znači mir, opuštenost, oslobođen svake tjeskobe; biti miran, leći uz pomoć oslonca.

Danas nemaju mnogi kršćani tu vrstu smirena uzdanja. Mnogi su uključeni u pomahnitalu aktivnost jureći kao ludi da postignu bogatstvo, imetak i zadovoljstvo. Čak i u službi sluge Božje jure zabrinuti i uplašeni tražeći odgovore na konferencijama, seminarima i u knjigama. Svatko želi vodstvo, rješenja, nešto što će mu smiriti duh. Međutim, oni to traže svugdje osim kod Gospodina. Ne shvaćaju da je Bog kroz Izaiju već izgovorio riječ za njih: Ako se ne okrenu k njemu za svoj izvor pomoći, njihova će borba završiti u žalosti i pomutnji.

Izaija opisuje što bi Božja pravednost trebala u nama obaviti: "Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje" (Iz 32,17). Ako doista hodamo u pravednosti, naši će životi roditi plod: miran duh, mirno srce i mir s Bogom.

Dok je Izaija gledao okolo, vidio je narod Božji kako bježi u Egipat po pomoć, uzdajući se u konje i kola. Poslanici su dolazili i odlazili. Vođe su održavale hitne strateške sastanke. Svi su bili u panici jadikujući: "Što možemo učiniti?"

Izaija ih je uvjeravao: "Ne mora biti tako. Vratite se iz svoga odmetništva. Pokajte se što ste se pouzdavali se u druge. Vratite se Gospodinu i on će vas pokriti pokrivačem mira. On će vam dati mir i počinak usred svega s čime ste suočeni."

petak, listopada 17, 2008

ČETRDESET PRVI DAN

Pretpostavimo da ste naišli na Isusa četrdeset prvog dana – odmah sljedećeg dana nakon njegova iskušenja u pustinji. Lice mu sja. Raduje se slaveći Oca jer je zadobio veliku pobjedu.

Vidite ga da isijava životom i povjerenjem. Sad je spreman suočiti se sa silama pakla. Hrabro kreće prema velikim gradovima koji leže u tami. Propovijeda evanđelje, siguran u Riječ Božju. I ozdravlja bolesne jer zna da je njegov Otac s njim.

A dok ispitujete svoj vlastiti život, vidite upravo obratno. Još ste uvijek suočeni s iskustvom vlastite suhe pustinje. Podnosite žestoke napade od sotone i duša vam je oborena. Ne možete ne misliti: "Isus nikada nije prošao kroz kušnje kao što su moje. On je bio iznad svega toga."

Možda vidite nekog pastira koji je naizgled jak u vjeri; zvuči tako siguran u Božju nazočnost da mislite: "On nikada nije imao problema kao što su moji." Kad biste samo znali! Niste bili ondje kad je Bog pozivao tog čovjeka propovijedati i kad ga je odvodio u pustinju da bude bolno kušan. Niste bili ondje kad je bio sveden na ništa, bačen u očaj. I ne znate da su često njegove najbolje propovijedi izašle iz testiranja njegova vlastitog života.

Pavao nas upozorava da ne mjerimo našu pravednost prema pravednosti za koju mislimo da je od nekog drugoga: "Mi se ne usuđujemo ni izjednačiti ni usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju. Ali oni, budući da se mjere vlastitom mjerom i uspoređuju sami sa sobom, ludo postupaju" (2 Kor 10,12).

Ne možemo čitati srca drugih. Tko bi znao četrdeset prvog dana da je Isus upravo izašao iz užasnoga, dugačkog iskušenja? Tko bi znao da slava vidljiva na njemu dolazi iz gore borbe nego bi je itko mogao podnijeti?

Mi trebamo gledati jedino u Isusa. I jedino se moramo oslanjati na njegovu pravednost, njegovu svetost. On nam je svima dao jednak pristup do nje.

Bog vas ljubi i u vašim razdobljima testiranja. U pustinju vas je odveo njegov vlastiti Duh. Međutim, njegov vlastiti Sin već je bio ondje i zna točno kroz što prolazite. Dopustite mu završiti svoje djelo izgrađujući u vama potpuno povjerenje i pouzdanje u njega. Iz pustinje ćete izaći s povjerenjem – te svetim suosjećanjem i snagom da pomognete drugima.

četvrtak, listopada 16, 2008

IDI I PLAČI

Kad si najgore povrijeđen, idi u svoju tajnu klijet i isplači sav svoj očaj!

Isus je plakao. I Petar je plakao – gorko! Petar je u sebi nosio bol jer se odrekao samoga Sina Božjeg. Njegove gorke suze izvršile su u njemu divno čudo. Vratio se da uzdrma sotonino kraljevstvo.

Isus nikada nije skrenuo pogled od srca koje plače. Piše: "Srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti" (Ps 51,19). Nikada Gospodin neće reći: "Saberi se! Digni se i uzmi lijek! Zagrizi jezik i obriši suze." Ne! Isus sprema svaku suzu u svoju vječnu bocu.

Jeste li povrijeđeni? Onda idite i plačite! Plačite dok vam suze ne prestanu. Ali neka te suze izađu samo iz vaše boli, a ne iz nevjere ili samosažaljenja.

Život ide dalje. Iznenadili biste se koliko možete podnijeti s Božjom pomoći. Sreća ne živi bez boli i povrede. Istinska sreća uči kako živjeti iz dana u dan usprkos sve žalosti i boli. To je učenje kako se radovati u Gospodinu bez obzira što se dogodilo u prošlosti.

Možda se osjećate odbačeni. Možda se osjećate napušteni. Vjera vam je možda slaba. Možda mislite da ste s razlogom na dnu. Žalost, suze, bol i praznina mogu vas s vremena na vrijeme proždirati, ali Bog je još uvijek na svome prijestolju. On je još uvijek Bog.

Sami sebi ne možete pomoći. Ne možete zaustaviti bol i povredu. Ali naš će blagoslovljeni Gospodin doći k vama i staviti svoju dragu ruku pod vas da vas podigne da ponovno sjedite na nebesima. On će vas izbaviti od straha od umiranja. I otkrit će vam svoju beskrajnu ljubav za vas.

Podignite pogled! Ohrabrite se u Gospodinu! Kad vas magla okruži i ne možete vidjeti izlaz iz svoje dileme – bacite se u Isusove ruke i jednostavno se uzdajte u njega. On želi vašu vjeru, vaše povjerenje. On želi da glasno povičete: "Isus me ljubi! On je sa mnom! Neće me iznevjeriti! Sad sve izvodi na dobro! Neću biti oboren! Neću biti poražen! Neću biti sotonina žrtva! Bog je na mojoj strani! Ljubim ga i on ljubi mene!"

Najbitnija je vjera. A vjera počiva na ovoj jednoj apsolutnoj istini: "Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano" (Iz 54,17).

srijeda, listopada 15, 2008

MJERA SLAVE BOŽJE

"Tada im nastavi: '... Kojom mjerom mjerite, onom će vam se mjeriti, i nadodat će vam se. Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima'" (Mk 4,24-25).

Isus je znao da te riječi neduhovnim očima mogu zvučati čudno, zbog toga je prije ove svoje poruke rekao: "Tko ima uši, neka čuje" (Mk 4,23). Rekao je: "Ako je vaše srce otvoreno za Duha Božjega, razumjet ćete što vam moram reći."

Što točno Isus govori u ovom odlomku? On govori o slavi Božjoj u našim životima – što znači, o Kristovoj očitovanoj nazočnosti. Ukratko, Gospodin mjeri svoju slavnu nazočnost različitim količinama, bez obzira radi li se o crkvama ili pojedincima. Neki ne primaju ništa od njegove slave. A drugi primaju sve veću mjeru koja istječe iz njihova života ili crkve u sve većoj i većoj količini.

Bog je obećao u posljednje dane izliti svoga Duha na svoj narod . Doista, čitavo Pismo ukazuje na trijumfalnu Crkvu ispunjenu slavom u ove završne dane. Sam Isus je rekao da vrata paklena neće svladati njegovu Crkvu. U nebo nećemo ući hramajući – oboreni, potišteni, jadni, poraženi, obeshrabreni. Ne, naš Gospodin donijet će u svoju Crkvu veću silu. Ta sila neće se očitovati samo kroz znake i čuda. Otkrit će se njegovu narodu kroz slavnu promjenu srca dotaknutih Duhom Božjim.

Kako možemo postizati sve veću mjeru Kristove slave? Gospodin nam vrlo jasno govori: "Kojom mjerom mjerite, onom će vam se mjeriti" (Mk 4,24). Isus govori: "Prema dijelu sebe koji ste vi dodijelili meni, ja ću vam uzvratiti istim dijelom. Bavit ću se s vama kako se vi bavite sa mnom. Kojom mjerom vi odmjerujete meni, ja ću odmjeravati vama."

Ako odmjeravate Bogu neaktivnost i lijenost – uzimajući zdravo za gotovo njegovo veliko djelo – primit ćete duha drijemeža. "Lijenost navlači čovjeku dobok san, i nemarna duša gladuje" (Izr 19.15). Kao rezultat toga, duša će vam biti gladna i ta glad neće se moći utažiti.

Ljubav, milost i milosrđe Božje neograničeni su prema vama. Ovdje se ne radi o postizanju njegove ljubavi, milosti ili milosrđa – nego o posjedovanju blagoslova njegove slave u našim životima.

Isus jasno izjavljuje da nam on mjeri različitu količinu svoje slave, prema tome kako mi mjerimo naše srce njemu. Naše je da mu se jednostavno uvijek sve više primičemo – u štovanju, poslušnosti i ustrajnosti.

utorak, listopada 14, 2008

KAD BOLUJETE

Na ovaj ili onaj način, svi bolujemo. Svatko na zemlji nosi svoje vlastito breme boli.

Kad ste duboko povrijeđeni, nitko na zemlji ne može prekinuti unutarnji strah i najdublju agoniju. Ni najbolji prijatelji ne mogu razumjeti bitku kroz koju prolazite ili rane koje su vam nanijete.

Postoji li pomast za slomljeno srce? Postoji li ozdravljenje za te duboke unutarnje boli? Mogu li se razlomljeni komadi složiti zajedno da bi srce bilo još jače? Da! Apsolutno da! Ako ne bi, onda bi Riječ Božja bila obmana, a Bog lažac. A to ne može biti!

Bog vam nije obećao bezbolan način života. On vam je obećao "put bijega". Obećao vam je pomoći nositi vašu bol i snagu da stanete na noge kad zbog slabosti posrnete.

Naš dobar Otac je rekao: "Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).

Vaš nebeski Otac neumorno pazi na vas. Svaki se vaš korak nadgleda. Svaka suza se sprema. On se poistovjećuje sa svakom vašom boli. Osjeća svaku od njih. I nikada neće dopustiti da se utopite u svojim suzama. Neće dopustiti da vam pamet popusti od boli. On obećava da će doći na vrijeme obrisati vam suze i umjesto žalosti dati vam radost.

Imate sposobnost svoje srce učiniti da se raduje i da bude sretno u Gospodinu. Božje je oko na vama – i on nam zapovijeda da se dignemo i stresemo sa sebe sve strahove koji izazivaju sumnju.

ponedjeljak, listopada 13, 2008

SVA POTREBNA MILOST DA POBIJEDITE

Često smo čuli milost definiranu kao nezasluženu naklonost i blagoslov Božji. Međutim, ja vjerujem da je milost daleko više od toga. Po mome mišljenju, milost je sve ono što je Krist nama u vrijeme našega trpljenja – snaga, moć, nježnost, milosrđe, ljubav – da nas provede kroz naše nevolje.

Kad gledam unatrag na prošle godine – godine velikih kušnji, trpljenja, iskušenja i nevolja – mogu posvjedočiti da je Božja milost bila dovoljna. Znam što znači ispitivati Bog dok mi je žena iznova i iznova bolovala od raka, a onda i obje kćeri. Danas su sve zdrave i snažne i za to sam zahvalan Gospodinu. Isto tako, znam što znači udaranje sotonina poslanika. Bio sam strašno kušan i napastovan i imao sam neprijatelje koji su se podizali protiv mene na svim stranama. Klevetali su me i lažno optuživali, a prijatelji su me odbacivali. U ta mračna vremena, padao sam na koljena i vapio Bogu.

Njegova me milost uvijek kroz sve provela. I to je za danas dovoljno. A onda, jednoga dana u slavi, moj će mi Otac otkriti prekrasan plan koji je sve vrijeme imao. Pokazat će mi kako sam kroz moje kušnje postigao strpljivost, kako sam naučio imati suosjećanje za druge, kako se njegova snaga usavršila u mojoj slabosti, kako sam upoznao njegovu krajnju vjernost prema meni, kako sam čeznuo biti sličniji Isusu.

Možda još uvijek pitamo zašto, no sve to ostaje tajna. Spreman sam to prihvatiti dok Isus ne dođe po mene. Ne vidim kraja mojim kušnjama i nevoljama. Imam ih preko pedeset godina službe.

Međutim, kroz sve to još uvijek dobivam sve veću mjeru Kristove snage. Zapravo, moja najveća otkrivenja njegove slave došla su u mojim najtežim vremenima. Isto tako, i u vašim najnižim trenucima, Isus će u vama otpustiti punu mjeru svoje snage.

Možda nikada nećemo moći razumjeti našu bol, potištenost i neudobnost. Možda nikada nećemo znati zašto naše molitve za iscjeljenje nisu odgovorene. Ali ne moramo znati zašto. Naš nam je Bog već odgovorio: "Imaš moju milost i, moje ljubljeno dijete, to je sve što trebaš."

petak, listopada 10, 2008

ODUPRI SE I POBJEĆI ĆE

Sotona je kušao Isusa ovom ponudom: "Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice te mi se pokloniš" (Mt 4,9). Ovo zvuči tako neobično, tako smiješno; kako bi se to uopće moglo smatrati iskušenjem? Vjerovali ili ne, bila je to snažna, primamljiva ponuda. Sotona je izazivao Isusa govoreći: "Obećavam, ako se pokloniš pred mojim nogama, u jednom jedinom činu štovanja, napustit ću borbu. Predat ću ti svu svoju silu nad ovim područjem. Više nikoga neću opsjesti ili zasužnjiti. Znam da toliko voliš čovječanstvo da bi za njega pristao da te Bog prokune. Zašto onda čekati? Možeš se odmah žrtvovati i osloboditi svijet od ovoga trenutka dalje."

Zašto je đavao bio spreman predati svu svoju vlast za to? Pokušavao je spasiti svoju vlastitu kožu. Sotona je znao da će na Golgoti biti zapečaćena njegova vječna sudbina. Dakle, ako bi uspio zadržati Isusa da ne ide na križ, možda bi spasio sebe te sudbine.

Možda se pitate: "Kako bi se to moglo odnositi na mene?" Sotona još uvijek iskušava pravedne sa sličnim ponudama. Dolazi k nama s prijetnjama i optuživanjima. Govori nam: "Ne moraš me štovati – jer već imam pristup do tvoga tijela. Poznam sve tvoje slabosti. Idi dalje i svjedoči o svojoj slobodi u Kristu. U trenutku kad budeš najglasnije slavio, učinit ću da ti um svlada zlo. Iznijet ću ti tvoj grijeh tako snažno da ćeš izgubiti svaku nadu da ćeš ikada biti slobodan. Nemoćan si."

Kako odgovaramo na sotonina optuživanja: "Oduprite se đavlu pa će pobjeći od vas" (Jak 4,7). Nije važno kolika iskušenja sotona baca u vas, ne trebate se bojati nijednoga grijeha iz svoje prošlosti. Ako ih je Kristova krv pokrila, onda đavao ne može ništa da bi vas odvojio od Oca.

četvrtak, listopada 09, 2008

KAD SE POJAVLJUJU PITANJA

"Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: 'Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh'" (Mt 4,2-3).

U trenutku kad je Isus bio fizički slab, đavao je donio prvo iskušenje.

Nije grijeh biti gladan. O čemu se onda ovdje radi? Sotona je izazivao Isusa: "Ako si u potpunosti Bog, onda u sebi imaš silu Božju. Sada si u vrlo teškoj situaciji. Zašto jednostavno ne upotrijebiš silu koju ti je Bog dao da izbaviš sam sebe? Nije li ti on dao tu silu da vidi hoćeš li je pravilno upotrebljavati?"

Tu je jedno od najpodmuklijih iskušenja s kojima se suočavaju uistinu sveti ljudi. Poput vašega uzora Isusa, i vi imate strast za Boga. I vi ste odlučili svojim srcem biti potpuno predani njemu. Tada vas Gospodin odvodi u pustinjsko iskustvo i nakon nekog vremena počinju se pojavljivati pitanja. Počinjete gubiti pravac kretanja pitajući se što je vječni Božji naum u vašem životu. I dok pokušavate moliti i steći pobjedu, sotonina iskušenja kao da su žešća nego ikada.

Neprijatelj želi da djelujete neovisno o Ocu. Đavao kaže: "Tvoje trpljenje nije od Boga. Ne moraš kroz to prolaziti. U sebi imaš silu Božju po Duhu Svetom. Reci riječ – oslobodi sam sebe. Utaži svoju glad."

Sotonin prvi plan bio je stvoriti snažan neuspjeh. Nadao se da Bog neće odgovoriti na Isusov vapaj za kruhom, ako ga traži. Ako nebeska sila podbaci, onda će Krist možda posumnjati u svoje božanstvo i skrenuti od svojega vječnog cilja na zemlji. Drugo, sotona je znao da je Isus poslan činiti ono što mu je Otac rekao. I tako ga je naumio uvjeriti da ovdje ne bude poslušan zbog njegove vlastite dobrobiti. Na taj način, ako bi Isus sad upotrijebio svoju silu da izbjegne trpljenje, možda bi kasnije izbjegao i križ.

Kako je, dakle, Isus odgovorio na đavolje iskušenje: "Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih'" (Mt 4,4). U biti je rekao: "Moj dolazak na zemlju nije zbog mojih potreba, povreda ili fizičke udobnosti. Došao sam da se dam čovječanstvu, ne da se spašavam."

Čak i na vrhuncu svoga trpljenja, Isus iz vida nije izgubio svoju vječnu svrhu. A ako je naš Gospodin naučio pouzdavati se i suosjećati kroz svoje pustinjsko iskustvo, i mi ćemo.

srijeda, listopada 08, 2008

PUSTINJSKO PUTOVANJE

Dietrich Bonhoeffer, njemački teolog, zamišljao je kršćanina kao nekog tko pokušava prijeći more na komadu leda koji pluta. Dok prelazi more, nigdje se ne može odmoriti, osim u vjeri da će ga Bog prevesti na drugu stranu. Nigdje ne može predugo stajati jer će potonuti. Nakon što napravi korak, mora već paziti na drugi. Pod njim je bezdan, pred njim neizvjesnost – ali ispred je uvijek Gospodin – čvrst i siguran! Još ne vidi zemlju, ali ona je ondje – obećanje u njegovu srcu. I tako kršćanin putnik čvrsto drži oči na svome konačnom mjestu!

Meni se više sviđa misliti o životu kao o pustinjskom putovanju, kao ono od djece Izraelove. A bitka kralja Jošafata, zajedno sa svom Judinom djecom, i naša je bitka (vidi 2 Ljet 20). Da, to je pustinja; tamo su zmije, suhe rupe bez vode, doline suza, neprijateljske vojske, vruć pijesak, suša, neprohodne planine. Ali kad su djeca Izraelova mirno stajala gledajući svoje spasenje, Bog je prostirao stol u toj pustinji – spuštao manu s visine, uništavao neprijateljske vojske u svojoj vlastitoj snazi, izvodio vodu iz stijene, vadio otrov od ugriza zmija, vodio ih stupom i oblakom, davao im mlijeko i med i doveo ih u obećanju zemlju svojom visoko podignutom i silnom rukom. I upozorio ih je da kažu svakoj sljedećoj generaciji: "Ne silom niti snagom, već Duhom mojim! – riječ je Jahve nad Vojskama" (Zah 3,6b).

Prestanite za pomoć gledati u pogrešnom pravcu. Budite nasamo s Isusom na tajnom mjestu. Recite mu sve o svojoj smetenosti. Recite mu da nemate kamo otići. Recite mu da se samo u njega pouzdajete da vas izvede iz vaše situacije. Bit ćete u iskušenju uzeti stvari u svoje ruke. Htjet ćete sami riješiti stvari. Pitat ćete se radi li uopće Bog; ionako ne postoji ništa što bi se moglo izgubiti. Petar je sve to ukratko iznio ovako: "Komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života" (Iv 6,68).

"Pogledajte u mene i spasit ćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga" (Iz 45,22).

"A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati" (Mih 7,7).

utorak, listopada 07, 2008

STRADANJA KOJA LIJEČE

"Prije stradanja svojega lutah, a sad čuvam riječ tvoju " (Ps 119,67).

Vjerujem o ozdravljenje. Vjerujem u stradanje. Vjerujem u "stradanje koje liječi". Svako stradanje koje me čuva da ne skrenem s puta, koje me tjera dublje u Riječ, jest ozdravljenje. Stradanja mogu biti Božja najmilosrdnija snaga duhovnog i fizičkog ozdravljenja.

Tvrditi da su bol i stradanje od đavla jest tvrditi da je đavao natjerao Davida da traži Riječ Božju. Ja trpim veliku bol. Prizivam Boga za izbavljenje i vjerujem mu za potpuno ozdravljenje. Međutim, dok vjerujem, zahvaljujem Bogu za sadašnje stanje što mi to služi kao podsjetnik koliko doista ovisim o njemu. Zajedno s Davidom mogu reći: "Dobro mi je što stradam" (Ps 119,71).

Bol i stradanje ne trebaju biti prezirani kao da dolaze od đavla. Ta bremena stvaraju velike ljude vjere i pronicljivosti.

"Svu svoju brigu bacite na njega…" (1 Pt 5,7).

Pavao govori o "brizi" za crkve koje su mu bile povjerene (vidi 2 Kor 11,28). Svaka novorođena crkva bila je još jedna "briga" na njegovim ramenima. Rast, razvoj i širenje djela uvijek uključuje nove brige. Čovjek kojega Bog upotrebljava mora imati široka ramena. Ne smije tonuti pod izazovom brojnih briga i odgovornosti. Svaki novi korak vjere u koji me Bog vodi da ga poduzmem donosi sa sobom brojne nove brige i probleme. Bog zna koliko nam briga može povjeriti. Ne traži nas da se slomimo, zdravstveno ili u snazi. To samo govori da je dragovoljnih poslenika malo, a žetva je tako velika. Brige su oduzete onima koji ih odbijaju i dane na dar onima koji ih se ne boje. Zaboravite na teret briga koje nosite – ne možemo li ih sve baciti na njega?

Svaki novi blagoslov povezan je s obitelji briga. Ne možete se od njih rastaviti. Ne možete naučiti živjeti s blagoslovom dok ne naučite živjeti s brigama.

ponedjeljak, listopada 06, 2008

NEUMOLJIVA LJUBAV BOŽJA

Želim s vama razgovarati o riječi neumoljiv. Ta riječ znači: nesmanjenog intenziteta ili snage, nepopustljiv, beskompromisan, ne se dati promijeniti ili nagovoriti argumentima. Biti neumoljiv jest držati se određena pravca.

Kakav čudesan opis ljubavi Božje! Ljubav našega Gospodina apsolutno je neumoljiva. Ništa ne može spriječiti ili oslabiti njegovo zanimanje za grešnike i svete. Psalmist David izrazio je to ovako: "S leđa i s lica ti me obuhvaćaš … Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si" (Ps 139,5-7-8).

David govori o velikim visinama i dubinama s kojima se svi u životu suočavamo. On govori: "Postoje razdoblja kad sam tako blagoslovljen da osjećam da sam podignut radošću. A postoje i vremena kad se osjećam kao da živim u paklu, osuđen i nedostojan. Ali bez obzira gdje sam, Gospodine, bez obzira koliko se osjećam blagoslovljen ili u kako je nisko moje stanje, ti si nazočan. Ne mogu otići od tvoje neumoljive ljubavi. Ne mogu pobjeći od nje. Nikada ne prihvaćaš moje argumente u vezi s time kako sam nedostojan. Čak i kad sam neposlušan i griješim protiv tvoje istine uzimajući tvoju milost zdravo za gotovo, nikada me ne prestaješ ljubiti. Tvoja ljubav za mene neumoljiva je."

Potrebno je razmisliti o svjedočanstvu apostola Pavla. Kad čitamo o Pavlovu životu, vidimo čovjeka koji je smjerao uništiti crkvu Božju. U svojoj mržnji prema kršćanima bio je poput luđaka. Disao je prijetnjama da će istrijebiti sve koji slijede Isusa. I tražio je ovlaštenje velikog svećenika da pronalazi vjernike i ulazi u njihove kuće, odvlačeći ih u zatvor.

Nakon što se obratio, Pavao svjedoči da ga je Bog ljubio i tijekom onih godina ispunjenih mržnjom dok je bio pun predrasuda slijepo ubijajući Kristove učenike. Apostol je zapisao: "Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas" (Rim 5,8). U biti je rekao: "Iako toga nisam bio svjestan, Bog je tragao za mnom. S ljubavlju je išao i išao za mnom do onoga dana dok me doslovce nije zbacio s konja. Bila je to Božja neumoljiva ljubav."

Kako su godine prolazile, Pavao je postajao sve uvjereniji da će ga Bog žarko ljubiti do kraja, kroz sve njegove uspone i padove. Izjavio je: "Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu" (Rim 8,38-39). Izjavljivao je: "Sad kad sam Božji, ništa me ne može rastaviti od njegove ljubavi. Ni đavao, ni demoni, ni vlasti, ni čovjek, ni anđeo – ništa ne može zaustaviti ljubav Božju."

petak, listopada 03, 2008

KUŠANJE ČOVJEKA

"Ostavio ga je Bog da bi ga iskušao" (2 Ljet 32,31).

Tako smo postali zaokupljeni kušanjem Boga da nismo pripremili svoja srca za velika životna testiranja kad Bog kuša čovjeka. Može li biti da je veliko iskušenje pred vama, breme koje nosite, zapravo Bog na djelu kušajući vas?

"Bog stavi Abrahama na kušnju … 'Uzmi svoga sina … (i) prinesi kao žrtvu paljenicu" (Post 22,1-2). Bog je kušao i čitavu naciju kako bi otkrio što je uistinu u njihovom srcu: "Jahve, Bog tvoj, vodio te po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš" (Pnz 8,2).

U 2 Ljetopisima 32,31 vidimo nešto nevjerojatno, Bog je napustio velikoga kralja na neko vrijeme da bi ga iskušao: "Ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu."

Dok obavlja pravedno djelo Božje, sluga Gospodnji često se nalazi prividno napušten – kušan do granica izdržljivosti i ostavljen da se sasvim sam bori sa silama pakla. Svaki čovjek kojega je Bog ikada blagoslovio bio je kušan na sličan način.

Nalazite li se u čudnim okolnostima? Osjećate li se odbačeni i sami? Borite li se u unaprijed izgubljenoj bitki s nepredvidivim neprijateljem? To su znaci koji ukazuju na proces kušnje.

Pobjeda je uvijek željena, ali ako iznevjerite, sjetite se: Boga zanima ono što je ostalo u vašem srcu, vaš stav nakon što ste zadobili ili izgubili usamljenu bitku. Ono što on želi jest vaša odanost njemu usprkos neuspjehu.

Isus nam je obećao da nas nikada neće ostaviti niti napustiti, ali Pismo otkriva da postoje razdoblja kad Otac povlači svoju nazočnost da bi nas iskušao. Čak je i Krist iskusio taj usamljeni trenutak na križu. Upravo u tim trenucima, naš Spasitelj najviše suosjeća s našim slabostima i šapće nam: "Molim za tebe da tvoja vjera ne malakše."

Isus kaže da moramo uzeti svoj križ i slijediti ga (vidi Mt 16,24). Što je taj križ? To je tijelo sa svojom krhkošću i slabošću. Uzmite ga, idite naprijed u vjeri i njegova će se snaga usavršiti u vama. Je li križ vašega ja i grijeha pretežak? Onda, prijatelju moj, podigni svoj križ i slijedi Isusa. On razumije i uz tebe je da podigne tvoje teško breme.

četvrtak, listopada 02, 2008

KRIST JE ZADOBIO BITKU ZA VAS

U prošlim mjesecima, pročitao sam mnoga žalosna pisma vjernika koji su još uvijek vezani grešnim navikama. Mnogi kršćani koji se bore s grijehom pišu: "Ne mogu prestati kockati … U zahvatu sam ovisnosti o alkoholu … U ljubavnoj sam vezi i ne mogu prekinuti … Rob sam pornografije." Iz pisma u pismo ovi ljudi govore isto: "Ljubim Isusa i preklinjem Boga da me oslobodi. Molim, plačem i tražim sveti savjet, ali jednostavno ne mogu do slobode. Što da učinim?"

Mnogo sam vremena proveo tražeći Gospodina mudrost kako da odgovorim tim vjernicima. Molio sam: "Gospodine, ti poznaješ živote svoje djece. Mnogi su odani i Duhom ispunjeni sveti ljudi, međutim nemaju pobjede. Ne poznaju slobodu. Što se događa?"

Proučavao sam biblijske odlomke koji sadržavaju Božja obećanja njegovom narodu. Gospodin me podsjetio da se on obvezao sačuvati nas od pada, predstaviti nas bez mane i opravdati nas po vjeri, posvetiti nas po vjeri i sačuvati svetima po vjeri. On obećava da je naš stari čovjek razapet po vjeri i da smo premješteni u njegovo kraljevstvo po vjeri.

Zajedničko svim tim obećanjima jest ovaj izraz – "po vjeri". Doista, prema Riječi Božjoj, sve te stvari predmet su vjere. Zbog toga, došao sam do jedinog jasnog zaključka u vezi s problemima tih kršćana koji se bore s grijehom: negdje u korijenu njihova ropstva jest nevjera. Sve to svodi se na jednostavan nedostatak vjere.

Borite li se da steknete pobjedu snagom svoje volje? Vodite li bitku u svojoj staroj prirodi? Pavao ističe: "A onomu koji radi ne računa se plaća po milosti, već po dugu; dok se onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova vjera uračunava u pravednost" (Rim 4,4-5).

Vaša pobjeda mora doći ne kroz plakanje ili naprezanje, nego po vjeri da je Isus Krist zadobio tu bitku za vas.

"A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,6). Doista, Pavao kaže da je samo jedan uvjet pripojen ovim Božjim obećanjima: "…(da) ustrajete u vjeri, utemeljeni i postojani i neodjeljivi od nade Radosne vijesti koju ste čuli" (Kol 1,23).

Krist je sve predao svome Ocu da bi bio potpuno poslušan Sin. I mi moramo isto. I mi moramo biti potpuno ovisni o Ocu, upravo kao i Krist.

srijeda, listopada 01, 2008

GDJE PREBIVA BOG?

Kad je Isus bio odnesen u nebo, apostol Ivan primio je veličanstveno viđenje slave. Rekao je: "Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, Svemogući, i Janje … Janje mu je svjetiljka" (Otk 21,22-23). Drugim riječima, jedini hram u nebu je sam Isus.

Sad kad je hram Božji u slavi, sjedeći Bogu s desne, gdje prebiva Gospodin na zemlji? Iako sam Bog pita: "Kakvu ćete mi kući sagraditi? Gdje je mjesto moga počinka?" znamo da ga nikakva zgrada ne može obuhvatiti. On nije u katedrali sv. Petra u Vatikanu niti je u katedrali sv. Patrika u gradu New Yorku. Nije ni u jednoj katedrali Europe. Ne, kao što je Pavao izjavio u Ateni na Areopagu: "Bog, Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagrađenim rukom" (Dj 17,24). Jednostavno rečeno, ako tražimo Božje prebivalište u nekoj zgradi, nećemo ga naći.

Gospodin je našao svoje prebivalište – on živi i počiva u tijelima ljudi koje je stvorio. Pavao izjavljuje da je hram Božji sada u ljudskom tijelu: "Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama" (1 Kor 3,16).

Jednom kad stavimo svoju vjeru u Isusa, postajemo njegov hram, samo Božje prebivalište. To je najvidljivije bilo očitovano u gornjoj sobi. Ondje je Duh Sveti pao na učenike i ispunio ih samim sobom. Zahtijevao je njihovo posvećeno tijelo kao hram Božji u koji će doći Otac i ondje živjeti. Duh im je pomogao usmrtiti i uništiti djela njihova grešnog tijela. I dao im je snagu da žive pobjedonosno. Njihova su tijela postala hram Božji, prebivalište ne sagrađeno rukom.

Isus kaže: "Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti" (Iv 14,23). Stan je mjesto boravka, mjesto prebivanja.

Pavao kaže: "Proslavite, dakle, Boga, svojim tijelom i svojim duhom, koji su Božji" (1 Kor 6,20). Drugim riječima, pripadate Bogu i on želi da ste njegovo odmaralište. Otvorite svoje srce za ovu istinu i proslavite ga primajući to.