petak, kolovoza 29, 2008

ON TO ČINI KROZ ŽIVOT

Dopustite mi reći kako Bog dovodi ljude u svoj dom, kako im govori i kako ih spašava. On to čini kroz život. Gospodin izgrađuje svoju Crkvu kroz svjedočanstva svjetla koja sjaje iz onih koji ga ljube. On je u stanju to činiti ne zbog toga što te sluge koriste prave metode, nego zato što žive život.

Kristov život stvara svjetlo u domovima, u četvrtima, u gradovima, na radnim mjestima. Kako se taj život postiže? On dolazi svakom svetom koji živi ispravno, bez sramote, kao primjer milosti Božje. Takvi sluge iskreni su i nesebični i u njima nema tamnih područja. Njihov je život čitav odan Isusu i spremni su sve vrijeme služiti drugima.

Pavao govori o slugama koji "poznaju volju njegovu i koji, poučeni Zakonom, znaju izabrati bolje; ti ... su uvjereni da su vođe slijepcima, svjetlo onima koji su u tami" (Rim 2,18-19). Ti sveti, kao što ih Pavao opisuje, trebaju biti pohvaljeni.

Dopustite mi dati primjer takva svjetla. Nedavno je izvršni direktor jedne tvrtke u New Yorku nazvao našu crkvu. Pastor Neil preuzeo je poziv. Direktor mu je govorio o dvije žene iz naše crkve koje rade za njega. Rekao je da one nisu kao drugi u njegovom uredu. Te dvije žene uvijek su uljudne, uvijek se smiješe, uvijek pomažu drugima, nikada ne prigovaraju i nikada ne kleveću. "U vezi s njima nešto je drukčije", rekao je. "Volio bih se naći s vama da otkrijem što je to."

Te žene teški su svijećnjaci koje je na taj posao smjestio Isus. A svjetlo koje iz njih izbija, osvjetljava čitav onaj radni prostor. Kako? U sebi imaju Kristov život. Njihov šef to prepoznaje kao nešto iznad onoga što ovaj svijet može ponuditi.

Taj izvršni direktor je Židov. Mislite li da bi se on odazvao na neki sastanak probuđenja? Da bi pročitao svežanj materijala koji je neka crkva izdala? Ne, sve to bacio bi u koš za smeće i nikada više ne bi pogledao u to. Ovaj čovjek reagirao je na istinsko svjetlo – svjetlo rođeno iz života skrivenog u Krstu koji svakodnevno u život provode dvije ponizne žene.

Svojoj okolini jedino možemo svijetliti ako smo sami puni Kristova života. Ako želimo propovijedati sa silom, moramo živjeti poruku koju donosimo. Neka nam Bog pomogne upamtiti da svjetlo izbija kroz male stvari života.

četvrtak, kolovoza 28, 2008

IZGUBLJENI SIN I NJEGOV OTAC

Vjerujem da se izgubljeni sin (vidi Luka 15) vratio kući zbog svoje prošlosti s ocem. Ovaj mladić poznavao je očev karakter i očito je da je primio veliku ljubav od njega. Inače, zašto bi se vratio čovjeku koji je ljut i osvetnički raspoložen, koji bi ga tukao i natjerao da mu vrati svaki novčić koji je spiskao?

Izgubljeni sin definitivno je znao da ako se vrati, neće mu biti predbacivano za njegove grijehe niti će zbog njih biti osuđivan. Vjerojatno je mislio: "Znam da me moj otac ljubi. Neće mi bacati moj grijeh u lice. Uzet će me natrag." Kad imate takvu prošlost, uvijek se možete vratiti kući.

Pogledajte kako ga je otac "predusreo" s blagoslovima dobrote. Mladić je namjeravao dati iskreno priznanje svome tati jer je to ponavljao čitavim putem do kuće. Međutim, kad se susreo sa svojim ocem, nije uopće imao prilike u potpunosti iznijeti svoje priznanje. Otac ga je prekinuo dotrčavši do njega i zagrlivši ga.

"Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade u oko vrata i izljubi ga" (Lk 15,20). Otac je bio tako sretan zbog povratka svoga sina da ga je sveg izljubio, govoreći: "Ljubim te, sine. Dođi kući i obnovi se."

Otac je sve to učinio i prije nego je njegov sin mogao završiti svoje priznanje. Mladić je mogao tek izreći početak svoga govora. Ali njegov otac nije čekao da završi. Za njega, grijeh ovog mladića već je bio riješen. Očev jedini odgovor bio je izdati naredbu slugama: "Obucite moga sina u najbolju haljinu i na ruku mu stavite prsten. Pripremite gozbu jer ćemo to proslaviti. Svi se radujte jer je moj sin kod kuće!"

Ovom ocu najvažnija stvar nije bio grijeh. Jedino što mu je bilo na pameti bila je ljubav. Htio je da njegov sin zna da je prihvaćen čak i prije nego je mogao izgovoriti priznanje. I to Bog želi naglasiti svakome od nas: Njegova je ljubav veća od svih naših grijeha. "Dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju" (Rim 2,4).

srijeda, kolovoza 27, 2008

IĆI "U DUHU"

"U duhu" možete ići u bilo koju naciju na zemlji. Na svojim koljenima možete dotaći bilo koji netaknut narod. Doista, vaša tajna klijet može postati sjedište pokreta Duha Svetoga nad čitavom nekom nacijom.

Sjećam se Abrahamova primjera. On je molio nad bezbožnom, pokvarenom Sodom. Gospodin mu je odgovorio: "Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih ... zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto" (Post 18,26).

Kad je Abraham to čuo, počeo je pregovarati s Gospodinom. Pitao je: "Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset? Bi li uništio sav grad zbog tih pet?" (Post 18,28). Zapravo je pitao: "Gospodine, što ako je četrdeset pet pravednika među onih pedeset vjernika? Što ako je samo toliko onih koji te traže u molitvi? Ili, što ako je samo deset pravednika koji te traže? Ako te samo desetorica prizivaju, hoćeš li poštedjeti grad?" Bog je odgovorio Abrahamu: "Neću ga uništiti zbog njih deset" (Post 18,32).

Ovaj odlomak nam govori nešto o Gospodinu. On je voljan spasiti čitava društva ako nađe skupinu pravednika u njima. To govori o ljudima koji traže njegovo lice zbog svoga naroda.

Bog ide čak i dalje u toj stvari nego što je bilo s Abrahamom. U Ezekielu 22 Bog govori da traži samo jednoga vjernika koji će stajati u proboju: "Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga" (Ez 22,30).

U vrijeme Ezekielova proročanstva, Izrael je bio duhovno nečist. Proroci su bili svjetovni i kršili su Božji zakon gdje god su mogli. A narod je bio potišten, uzrujan i pun požude, otimajući jedan od drugoga. Nitko od njih nije vapio Gospodinu. Nitko nije stajao u proboju posredujući. A Bog bi spasio čitavu naciju samo zbog jednog zagovornika.

Ako fizički ne možete ići u druge nacije, možete biti dio tijela potpore, zagovornik. Mi moramo pomagati onima koji su se predali da idu u sve narode. Kad Pavao piše o svojim putovanjima, ne spominje samo Timoteja i Tita kao svoje pomoćnike, nego i Lidiju i druge dragocjene žene koje su mu pomagale. To su bile odane sluškinje čija pomoć je pomogla da se evanđeljem dotaknu čitave nacije.

utorak, kolovoza 26, 2008

MOLITE GOSPODARA ŽETVE

Gledajući kroz svoje vlastito vrijeme pa sve do kraja vremena, Isus je ukazao na strašan problem. Rekao je učenicima: "Žetva je velika, a poslenika malo" (Mt 9,37).

Dok čitam ove riječi, pitam se: "Što je rješenje? Kako se mogu podići poslenici da idu u sve narode?" Isus je dao odgovor odmah u sljedećem retku: Netko mora izmoliti te poslenike za žetvu. "Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju" (Mt 9,38).

Možda mislite: "Svuda po svijetu vrata se zatvaraju." To može biti istina, ali nije važno kako našim očima neke nacije izgledaju zatvorene. Ako je Bog mogao srušiti Željeznu zavjesu u Europi i Bambusovu u Aziji, ništa ga ne može zaustaviti raditi gdje želi.

U 1980-tima, kad je naša služba počela djelovati iz središta iz Texasa, ja sam proveo godinu dana moleći Boga da pošalje nekoga u grad New York da podigne crkvu na Times Squareu. Dao sam riječ da ću pomoći svakom koga Bog odabere: skupljati novac, održavati sastanke, potpomagati. Međutim, dok sam molio Boga da pošalje nekog radnika u tu određenu žetvu, Gospodin je stavio breme na mene.

Apostol Pavao bio je kao misionar poslan kroz silu molitve. Dogodilo se to u Antiohiji, gdje su vođe crkve molili nad žetvom (vidi Dj 13,2-6). Pavlovo prvo misionarsko putovanje izašlo je iz toga molitvenog sastanka. Bio je to izravan rezultat svetih ljudi koji su poslušali Isusove riječi da mole Boga da pošalje radnike u žetvu.

Jednako je istina i danas. I mi moramo moliti za žetvu kao i ti sveti ljudi u Antiohiji. Činjenica je da dok molimo, Duh Sveti pretražuje zemlju stavljajući hitnost u srce onih koji žele biti upotrijebljene od Gospodina. On svugdje dotiče ljude, odvajajući ih za službu.

U Mateju 8 neki je stotnik došao Isusu tražeći ozdravljenje za svoga slugu koji je umirao. Krist mu je odgovorio: "Idi! Neka ti bude kako si vjerovao! I njegov sluga ozdravi u isti čas" (Mt 8,13). Vjerujem da se isto događa za čitavo posredovanje za žetvu. Dok tražimo Boga da pošalje poslenike, Duh Sveti negdje nekoga budi. Nije važno gdje se to događa. Snažna je istina da su upravo naše molitve upotrijebljene da se pošalju poslenici u žetvu.

ponedjeljak, kolovoza 25, 2008

IMALI SU ŽIVOT I SVJETLO

Crkvi Isusa Krista u društvu nedostaje duhovni autoritet jer joj nedostaje duhovnost.

Zašto su vođe naše vlasti i mediji snishodljivi prema kršćanima? Zašto je Crkva izgubila svako značenje i svrhu u očima svijeta? Zašto mladi ljudi otpisuju kršćanstvo kao potpuno nevažno u njihovim životima?

Uglavnom zato što Crkva više nije svjetlo. Krist ne vlada u našem društvu jer ne vlada u našim životima. Dok danas gledam okolo, vidim malo onih u domu Božjem koji su uistinu sjedinjeni s Kristom. Tako je malo zajedništva s nebom. Malo je pastora koji odbijaju svjetovne metode da bi se pouzdali u Boga za vodstvo. Izgubili smo naše svjetlo jer smo izgubili Kristov život. Da bi Božji autoritet imao neki utjecaj, on mora biti u životima predanih, poslušnih posuda.

Pogledajmo babilonsko carstvo tijekom vladavine Nabudokonozora. To je bilo najmoćnije carstvo na zemlji. Danijel je prorokovao da će svaki sljedeći car biti manje značajan, slabiji, manje utjecajan. Zašto? Zato što Nabukodonozor nije bio stvaran vladar u Babilonu. Moć iza carstva nije bila u zlatnom kipu koji je podigao. Ne, babilonska vlast počivala je u rukama male grupe ljudi koji su imali Boga. Gospodin je uspostavio tajnu, nebesku vlast i njome su upravljali Daniel i trojica hebrejskih mladića. Ti su ljudi bili Božji vladalački instrumenti jer su djelovali u nebeskom području. Odbili su išta imati sa svjetskim sustavom. Umjesto toga, provodili su vrijeme nasamo s Bogom.

Kao rezultat toga, ti sveti ljudi poznavali su vremena. Mogli su reći ljudima što Bog namjerava u bilo koje vrijeme. Bili su bistro, sjajno svjetlo cijeloj naciji jer su imali život Božji u sebi.

U 2 Kraljevima 6 čitamo da su Aramejci bili u ratu protiv Izraela. Tijekom tog sukoba prorok Elizej sjedio je kod kuće razgovarajući s Gospodinom. Ovaj čovjek bio je Božja tajna vlast i vladao je s autoritetom. Slušao je poruke od Gospodina i slao glasnike izraelskom kralju upozoravajući ga na svaki pokret aramejske vojske.

Kad je aramejski kralj čuo za Elizejeve poruke koje su mrsile njegove naume, opkolio je prorokov grad s mnogim četama. Ali Bog je zaslijepio Aramejce i Elizej ih je odveo kao zarobljenike u izraelski tabor. Elizej je imao svjetlo – i znao je svaki sotonin pokret – jer je imao život.

petak, kolovoza 22, 2008

OGRANIČAVANJE SVECA IZRAELOVA

"Oni ... ograničavahu Sveca Izraelova" (Ps 78,41). Riječ ograničavati ovdje dolazi iz dvije korijenske riječi, što znači "žalostiti Boga urezivanjem oznake". Ukratko, vrijeđati Boga znači povlačiti crtu ili krug te izjavljivati: "Bog je do ove crve ili u ovom krugu i ne ide dalje." To opisuje razmišljanja mnogih vjernika. U svojim glavama označili smo vrlo mali krug ili ideju o Kristovoj veličini.

To je upravo ono što je učinila prva crkva u Jeruzalemu. Ograničili su Krista na mali krug, omeđujući ga samo na židovski narod. Ali Isus ne može biti omeđen. On neprestano izbija iz naših malih omeđenih krugova te poseže za krajnjima.

Dopustite mi dati primjer. Do prije četrdeset godina, pentekostalci su imali krštenje Duhom Svetim ograničeno samo na svoj pokret. Mnogi su pentekostalci mislili: "Mi imamo Božju, Duhom Svetim ispunjenu crkvu." Pentekostni propovjednici kukali su nad mrtvilom glavnih denominacija. "Oni nemaju cjelovito evanđelje kao mi", izjavljivali su.

Iznenada je Duh Božji probio zacrtan krug svih. Duh Sveti pao je na vjernike u svim denominacijama. O djelovanju Duha napisan je bio i klasik naslova I govore drugim jezicima Johna L. Sherrilla.

Gospodin je upotrijebio i moju knjigu Na život i smrti, posebno u katoličkim krugovima. Međutim, poput Petra i prve crkve, morao sam dopustiti Bogu da radi u mom srcu prije nego sam mogao prihvatiti ono što se događalo. Odrastao sam kao pentekostalac i po prvi put u svom životu vidio sam svećenike kako plaču pod osvjedočenjem vapeći Isusu.

Ubrzo su se evenđeoski propovjednici počeli prepirati sa mnom: "A što je s katoličkom marijologijom? Kako možeš služiti ljudima koji vjeruju u to?" Našao sam se kako odgovaram kao i Petar: "Ne znam ništa o mariologiji. Sve što znam jest da postoje gladni ljudi u katoličkoj crkvi. Među svećenicima postoje istinski Isusovi štovatelji. Te ljude Bog ispunjava svojih Duhom."

Bog svoje ljude ima svugdje i ne smijemo nikoga od njih nazivati prostakom ili nečistim. Moramo biti pažljivi da ne predstavljamo Isusa kao maloga i da ga ne stavljamo u isti okvir s našim jadnim mišljenjem.

četvrtak, kolovoza 21, 2008

BEZ LJAGE I BORE

Svijet Kristovu crkvu nikada nije prihvatio ni priznao. I nikada neće. Ako živite za Isusa, nećete se morati odvajati od društva; oni će se odvojiti od vas. Sve što vi morate učiniti jest da živite za njega. Iznenada ćete otkriti da ste ponižavani, odbacivani, nazivani zlim: "Zamrzit će vas, izopćit, pogrdit i odbacit vaše ime kao zlo zbog Sina Čovječjega" (Lk 6,22).

Međutim, Isus dodaje da je to put pravog ispunjenja: "Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga" (Mt 16,25). Drugim riječima: "Jedini put da nađete svrhu života jest da za mene sve prodate. Tada ćete naći pravu radost, mir i zadovoljstvo." Krist nam govori: "Moja crkva je bez ljage i bore. Dakle, kad dolazite k meni, morate biti voljni odložiti sve grijehe. Sve morate predati meni i potpuno umrijeti sebi, bezbožnim ambicijama i svome egu. Po vjeri ćete biti zakopani sa mnom. Ali ja ću vas uskrsnuti u novi život."

Razmislite što to znači biti bez ljage ili bore. Znamo da je ljaga mrlja. Ali što je bora? Jeste li ikada čuli izraz "nova bora". To znači dodati novu ideju na neki postojeći koncept. Bora se u tom smislu odnosi na one koji pokušavaju poboljšati evanđelje. To nagovještava lakši put da bi se postiglo nebo, bez potpune predanosti Kristu.

To je evanđelje koje se danas propovijeda u mnogim crkvama. Propovijedi su ciljane samo da ispune potrebe ljudi. Dok čitam Isusove riječi, vidim da takvo propovijedanje neće biti učinkovito. Ono ne postiže istinsko djelo evanđelja.

Nemojte me pogrešno razumjeti; nisam protiv propovijedanja utjehe i snage narodu Božjem. Kao pastir Gospodnji, pozvan sam činiti upravo to. Ali ako propovijedam samo potrebama ljudi i zanemarim Kristov poziv da položimo svoje živote, onda istinske potrebe nikada neće biti ispunjene. Isusove su riječi jasne: naše će potrebe biti ispunjene kad umremo samome sebi i uzmemo njegov križa.

srijeda, kolovoza 20, 2008

PROPOVIJEDAO JE POKAJANJE

Isus izjavljuje: "Moja je crkva mjesto otvorena pokajanja, pokajanja bez srama." Doista, apostol Pavao svjedoči: "Blizu je tebi riječ: u tvojim ustima i tvojem srcu, to je riječ vjere koju mi propovijedamo. Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.

Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje, jer Pismo veli: 'Tko god vjeruje u nj, neće se razočarati'" (Rim 10,8-11).

Jednostavno rečeno, do spasenja smo dovedeni kroz otvoreno priznanje pokajanja. Isus izjavljuje: "Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike na pokajanje" (Mt 9,13). I, kaže on, pokajanje je put kojim smo ozdravljeni i obnovljeni: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike na pokajanje" (Lk 5,31-32).

To je dobra vijest. Isus nam govori: "U mojoj crkvi svatko je kroz pokajanje ozdravljen. Nije važno kakav si – fizički slomljen, duševno ili duhovno bolestan. Svatko mora doći k meni istim putem. I svatko nalazi ozdravljenje kroz pokajanje."

Koliko crkava još uvijek ima otvoren oltar za ljude slomljena srca da dođu naprijed i pokaju se? Koliki su pastori prestali pozivati na ovo prevažno duhovno djelo? Koliki su vjernici izgubili sav osjećaj potrebe za priznavanjem grijeha?

Što je središnja poruka Kristova evanđelja? U sva četiri evanđelja on je jasan i govori nam: "Evo što ja propovijedam u svojoj crkvi. Ovo je moja poruka za sve grešnike."

"Dođe Isus ... propovijedajući evanđelje o kraljevstvu Božjem i govoreći: 'Ispunilo se vrijeme i približilo se kraljevstvo Božje! Pokajte se i vjerujte evanđelju'" (Mk 1,14-15). Ovo je prva zabilježena Isusova poruka. Propovijedao je pokajanje!

Za neke kršćane ovo možda zvuči poput teška jezika. Možda će odgovoriti: "Dobro, ali kako jako je Isus propovijedao pokajanje?" Luka na to odgovara u svom evanđelju. Isus je rekao svojim slušateljima: "Ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti" (Lk 13,5).

utorak, kolovoza 19, 2008

CRTANJE VLASTITOGA KRUGA

Jeste li zabrinuti za nekoga člana obitelji ili prijatelja koji kao da ne raste i ne sazrijeva u Kristu? Kad mjerite tog čovjeka, koristite li za njegov život vlastito poimanje Krista? Jeste li nacrtali vlastiti krug što to znači biti istinski sljedbenik Krista i ne vidite da se vaš ljubljeni kreće u tom krugu?

Je li moguće da ograničavate Krista? Je li vaš Isus tako mali, tako tijesno ograđen da ne možete vjerovati da njegov Duh možda čini dublje, skriveno djelo? Osuđujete li ga jer ne zadovoljava vašoj mjeri? Vjerujete li da je Bog dovoljno velik da radi u njemu na nevidljive načine?

Prije približno 35 godina, jedna ozloglašena žena imenom Celeste Horvath ušla je u Teen Challenge u Brooklynu. Ona je bila njujorška najpoznatija madam; vodila je lanac prostitucije koji je opsluživao neke od najpoznatijih ljudi u našoj naciji. Celeste je odrasla u pentekosnom domu i njezina baka, koja je bila moliteljica, prorokovala je nad njom da će biti evanđelistkinja. Ali je Celeste odbacila svoj crkveni odgoj i okrenula se prostituciji.

Kako je njezin lanac rastao, navukla se na drogu. Sve to vrijeme u njezinu se srcu vodila borba. Iz noći u noć je molila: "Bože, daj da poživim samo još jedan dan." Na kraju je bila uhićena. Ta vijest se pojavila na nacionalnim naslovnicama. Jednom joj je pisao brat: "Tako si osramotila našu obitelj da za tebe više nema iskupljenja."

Ali Isus je nikada nije napustio. Jednoga dana, u svom je najsamotnijem času Celesta molila i slomila se pred Gospodinom. Promjena u njoj bila je trenutačna i odmah je postala novo stvorenje.

Svi koji su vidjeli Celestin život izvana mislili su da je potpuno beznadan slučaj, krajnje neosjetljiva. Ali imali su samo ograničenu sliku Krista. Nisu vidjeli kako kroz sve one godine Duh Sveti radi u njoj. Dok su je ljudi u njezinom životu vidjeli samo kao vulgarnu i nečistu, Gospodin je u njoj vidio evanđelistkinju.

Celeste se pojavila u Teen Challengeu upravo prije nego je bila osuđena i mi smo je prihvatili. Odslužila je zatvorsku kaznu i tamo je postala evanđelistkinja, na što ju je Bog i pozvao. Dok je bila u zatvoru, mnoge je duše dovela Isusu. Kad je bila puštena, postala je snažan ulični učitelj, a na kraju je započela i crkvu na Long Islandu, zajednicu koja danas još uvijek gori ognjem.

ponedjeljak, kolovoza 18, 2008

STRAHOPOŠTOVANJE I POŠTOVANJE

Biblija je jasna da postoji strah Gospodnji koji svaki vjernik treba njegovati. Istinski strah Božji uključuje strahopoštovanje i poštovanje, ali to ide daleko dalje od toga. David nam govori: "Dođe riječ posred srca mojega o prijestupu opakoga: nema straha Božjega pred očima njegovim" (Ps 36,1). Zapravo kaže: "Kad vidim nekoga da se predaje zlu, moje mi srce govori da taj čovjek nema straha Božjeg. On ne priznaje istinu o grijehu niti o Božjem pozivu na svetost."

Činjenica je da nam sveti strah daje snagu da sačuvamo pobjedu u zla vremena. Dakle, kako postižemo taj strah? Jeremija odgovara ovim proročanstvom iz Riječi Božje: "I dat ću im srce jedno i put jedan da bi me se bojali u sve dane, na sreću svoju i djece svoje. I sklopit ću s njima Savez vječan, nikad se više neću odvratiti od njih i uvijek ću im činiti dobro; usaditi ću im u srce svoj strah da se nikad više ne odmetnu od mene" (Jer 32,39-40).

Ovo je divno obećanje od Gospodina. Ono nas uvjerava da će nam on dati svoj sveti strah. On ne baca taj strah u naše srce nekim nadnaravnim bljeskom. Ne, on svoj strah stavlja u nas kroz svoju Riječ.

Znači li to da se Božji strah usađuje u naše srce samo dok čitamo Bibliju? Ne, uopće ne. On dolazi kad svjesno odlučujemo biti poslušni svakoj riječi koju pročitamo u Riječi Božjoj. Pismo nam u tome pomaže. Ono nam govori kako je sveti strah došao na Ezru: "Ezra je nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin (i) vršiti ga" (Ezr 7,10).

Strah Božji nije samo starozavjetna zamisao. Sveti strah nalazimo spomenuti u oba Zavjeta. Stari nam govori: "Boj se Jahve i kloni se zla" (Izr 3,7). Isto tako, Novi izjavljuje: "Nema straha Božjega pred njihovim očima" (Rim 3,18). Pavao dodaje: "Očistimo se ... od svake tjelesne i duševne ljage, i privedimo k savršenstvu svoju svetost u strahu Božjemu" (2 Kor 7,1).

petak, kolovoza 15, 2008

SVRHA SVJETLA NIJE DA BUDE SKRIVENO

Isus nam kaže: "Vi ste svjetlo svijetu" (Mt 5,14). Njegova izjava ovdje govori daleko više od vršenja službe. Ona odlazi dalje od učenja, propovijedanja ili dijeljenja letaka. Krist nam vrlo jasno kaže: "Vi ste svjetlo." Zapravo govori: "Vi niste samo odraz svjetla. I niste samo provodnik svjetla. Vi ste samo svjetlo. A jačina vaše svjetlosti ovisi o jačini vašeg hodanja sa mnom."

Vidite li što Gospodin ovdje misli? Svijet prepoznaje one koji blisko hodaju s njim. Vaši susjedi ili suradnici možda ne znaju za vaše svakodnevno zajedništvo s Kristom, vašu vjeru u njega, vašu krajnju ovisnost o njemu. Ali vide svjetlo koje sja iz vas zbog vašega života koji imate s njim. I sve dok ništa ne sprečava taj život, vaše svjetlo nastavit će sjati u mraku.

"Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori" (Mt 5,14). Isus govori: "Izložio sam vas pred svijetom. Ljudi vas gledaju jer sam vas ja učinio prizorom. Vi ste svjetlo koje ne smije biti skriveno."

Tko su, dakle, svjetla postavljena na gori? I gdje ih vidimo? Obično se ne nalaze u središtu pozornosti. Nisu među samoživima, nisu među onima koji promiču sami sebe i žive da budu prepoznati na ovom svijetu. Niti su među onima u crkvi koji su važni samo sebi samima pretvarajući se da su sveti, ali ogovaraju, mrmljaju i prigovaraju.

Tijekom godina, vidio sam mnoge vjernike koji se prave pobožnima, ali su u stvari duhovno lijeni. Drugima govore o svojim neuspjesima i slabostima misleći da ih to čini poniznima. Ali brzi su osuditi druge. Oni ne posjeduju istinski, darežljiv duh dobroga sluge, poput Kristova duha. Naprotiv, "svjetlo" koje imaju zapravo je mrak. Isus govori: "Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika li će biti tama?" (Mt 6,23). Gdje nema Kristovog života, tamo ne može biti svjetla za druge.

"Vaša svjetlost neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog" (Mt 5,16). Razlog zašto trebamo dopustiti da naše svjetlo zasja svijetu jest da Bog može primiti slavu.

četvrtak, kolovoza 14, 2008

ŽIVOT IZA SVJETLA

"Ponovno im, dakle, Isus reče govoreći: 'Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, neće hodati u tami, nego će imati svjetlo života'" (Iv 8,12).

Isus je bio i još uvijek jest svjetlo svijeta. Ivan kaže da je to svjetlo proizvedeno životom koji je u Kristu: "U (njemu) bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima" (Iv 1,4). Jednostavno rečeno, život koji Krist posjeduje izvor je svjetla svijetu. A svi koji vjeruju "imat će svjetlo života" (Iv 8,12). Što je "život iza tog svjetla", o kome govori Pismo?

Većina od nas misli o tom životu kao o vječnom životu koji je utjelovljen u Kristu. Gledamo na to kao na njegovu snagu da dâ vječni život svima koji vjeruju. Ali Ivan ovdje govori o još nečem. Kad koristi riječ "život", on govori o čitavom Isusovom životopisu.

Isus nam kaže da moramo živjeti kao što je on živio. Da bismo bili kao što je on bio u svijetu, njegov život mora biti nešto što moramo sami upoznati i iskusiti. On mora biti povezan s našim vlastitim životom.

Želim vam reći kako sam ja povezan sa životom koji je u Kristu. Radujem se u malim stvarima koje je Isus učinio, dotakao i rekao. Vjerujem da su njegova svagdašnja djela, riječi i život s Ocem bili da definiraju značenje života slična Kristu za nas.

Mislim na Isusovo prijateljstvo s Lazarom. Mislim o njemu dok se povlači od mnoštva nakon dugačke službe. Mislim o njemu dok uživa u domu Marije, Marte i Lazara. Mislim o njemu dok uzima malu djecu u svoje naručje i blagoslivlja ih. Mislim o tome kako je bio poslušan majci čak i kao odrastao čovjek, kad je na svadbi pretvorio vodu u vino. Mislim o Isusovoj ljubavi i brizi za prezrene, neljubljene, siromašne. Mislim o njegovom sažaljenju prema ženi uhvaćenoj u preljubu ili kako se divi udovici koja je imala samo dvije lepte.

Sumnjam da bi bilo dovoljno knjiga koje bi mogle opisati sve dobre stvari, stvari slične sluzi, koje je Isus činio dok je bio na zemlji. U ovim odlomcima nalazimo kako trebamo povezati svoj život s Kristovim. Na taj se način uključujemo u život koji je svjetlo.

srijeda, kolovoza 13, 2008

JAŠUĆI NA OBEĆANJU

Zbog Božjega "predusretnutog" obećanja, u stanju smo zahtijevati pobjedu i vlast i prije nego bitka započne. David je pjevao: "Gospode, tvojoj snazi radovat će se kralj, a tvojemu spasenju kako će tek klicati! Ti mu ispuni čežnju srca njegova, i ne odbi molbu usana njegovih" (Ps 21,1-2).

Možda se pitate: "Kako se David mogao radovati? Suočio se s najžešćim napadom u životu. Kako je mogao imati radost kad je mogao biti ranjen ili ubijen?"

David odgovara: "Jer si ga predusreo blagoslovima dobrote, na glavu mu stavio krunu od čistoga zlata" (Ps 21,3). Ono što David ovdje govori mijenja život: "Suočio sam se sa snažnim neprijateljem koji ima namjeru uništiti me. Ali moja je duša spokojna. Zašto? Gospodin je unaprijed vidio moju borbu. I izlio je na mene sigurnost svoje ljubavi. Moj neprijatelj može prouzročiti da se spotaknem ili padnem, a u nekoj točki može se činiti i da sam gotov. Ali Bog mi je rekao da ako se dignem, primit ću njegovu snagu i zadobiti bitku."

Zatim je dao ovu izjavu vjere uoči odlaska u rat: "Na glavu (mi je) stavio krunu od čistoga zlata" (Ps 21,3). Kruna od zlata koju David ovdje spominje jest simbol pobjede i vlasti. Zapravo je govorio: "Odlazim u rat jašući na Božjem obećanju za mene. Rekao je da ću izaći iz borbe noseći krunu pobjede."

Ovo ukratko opisuje nauku Božje "predusretnute dobrote": on je predvidio sve naše borbe – sve naše bitke s grijehom, tijelom i đavlom – i u svome milosrđu i dobroti platio je naš dug prije nego je došao na naplatu. Naša je pobjeda riješena.

Božja predusretnuta dobrota odnosi se posebno na one koji ljube Isusa, a iznenadi ih grijeh. Gospodin nas uvjerava da čak ako smo privremeno i oboreni, izaći ćemo iz borbe na nogama, sve zato što je Isus već platio naš dug.

utorak, kolovoza 12, 2008

"PREDUSRETNUTA LJUBAV"

"Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata" (Ps 21,4). Na prvi pogled, ovaj Davidov redak malo je zbunjujući. Riječ "predusresti" obično je povezana s preprekom, ne s blagoslovom. Moderni prijevod bi ovdje bio: "Gospodin je prepriječio Davida blagoslovima dobrote."

Međutim, biblijska riječ za "predusresti" daje potpuno drukčije značenje. Ona znači "preduhitriti, prethoditi, predvidjeti i unaprijed ispuniti, platiti dug prije roka plaćanja". Nadalje, gotovo u svakom slučaju, ona se odnosi na neko zadovoljstvo.

Izaija nam daje kratak uvid u ovu vrstu zadovoljstva. Ono dolazi od Boga koji predviđa potrebu i ispunjava je prije vremena. "Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvati; još će govoriti, a ja ću ih već uslišati" (Iz 65,24).

Ovaj nam redak nudi nevjerojatnu sliku ljubavi našega Gospodina za nas. Očito nas tako želi blagosloviti i tako je spreman izvršiti svoju dobrotu u našim životima da čak ne može dočekati da mu kažemo svoje potrebe. On skače i vrši djela milosrđa, milosti i ljubavi prema nama. Njemu je to vrhovno zadovoljstvo.

To je upravo ono što David govori u Psalmu 21: "Gospodine, izlio si blagoslove i dobrotu na mene prije nego sam te čak tražio. I ponudio si mi više nego što sam ikada mogao pojmiti da ću tražiti."

David je govorio o nekom strahovitom djelu koje je Bog izvršio za njega u duhovnom području. Bilo je to nešto što je dalo Davidu pobjedu nad neprijateljima, odgovore na molitvu, pobjedonosnu snagu i neiskazanu radost. A sve to Bog je učinio prije nego je David uopće mogao otići na molitvu da rastereti svoje srce i iznese svoj zahtjev. Kad je na kraju David izlio svoje srce, otkrio je da se Bog već pobrinuo za poraz njegovih neprijatelja. Davidova pobjeda bila je osigurana prije nego se uopće približio bojnom polju.

ponedjeljak, kolovoza 11, 2008

KAMO TREBA BITI USMJEREN NAŠ POGLED

Kad su kršćani u Pavlovo vrijeme osjetili da se približava uništenje Jeruzalema, htjeli su više znati o proročkim događajima. Uplašili su se glasina o nemilosrdnostima osvajačkih vojski koje su mnoge odvele u sužanjstvo. To je navelo vjernike misliti da su pogibeljna vremena na vratima. Zbog toga su tražili Pavla da im kaže više o tome što dolazi: "Piši nam o tome kako da raspoznajemo vremena."

Pavao im je odgovorio ovim riječima: "A što se tiče, braćo, vremena i časa, nemate potrebe da vam se o tome piše: i sami dobro znate da će Dan Gospodnji doći kao lopov u noći" (1 Sol 5,1-2).

Pavao im je opisao što će se događati kad se Krist vrati: "Sam Gospodin će sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima" (1 Sol 4,16-18).

Pavlovo uvjeravanje imalo je naum ohrabrenja. U biti je govorio: "Nema potrebe za strah u vezi sa stvarima koje dolaze na zemlju. Ne trebate se previše zabrinjavati u vezi sa svim strašnim znacima i katastrofama. Dobro znate što to sve znači. Sve to naznačuje dolazak Gospodina Isusa da odvede svoj narod."

Istina je da povijest nekamo ide. Možemo biti sigurni da nas današnje brzo razvijanje događaja nosi prema Božjem vječnom cilju. Svijet nije prepušten sam sebi. Bez obzira kako je čovječanstvo postalo pokvareno i bezvjerno, Gospodin nije napustio zemlju. Naprotiv, Bog je jednostavno poduzeo brze korake. A ono što sad vidimo, brzo je kretanje događaja prema "jednom božanskom događaju" pred nama: stvaranju novih nebesa i nove zemlje gdje će Krist imati vrhovnu vlast za svu vječnost.

Kao Kristovi sljedbenici, naš pogled ne smije biti usredotočen na dnevne vijesti. Ne smijemo živjeti na ratovima i glasinama o ratovima, na mogućnostima nuklearne nesreće i na drugim stvarima koje dolaze na zemlju. Kad je Isus rekao: "Toga dana, podignite pogled" (vidi Lk 21,28), govorio je o tome gdje naš pogled treba biti usmjeren.

petak, kolovoza 08, 2008

BOG NAŠIH ČUDOVIŠTA

Bog je rekao Jobu: "A sada, de promotri Behemota (nilskog konja) kojeg sam stvorio zajedno s tobom" (Job 40,15). "Zar loviš Levijatana (krokodila) udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit užetom?" (Job 40,25).

Zašto bi Bog započeo svoje otkrivenje time da Job promotri ova dva ogromna čudovišta? Zašto bi Bog htio da Job pogleda u lice jednom nilskom konju i krokodilu?

Prije svega, Gospodin je postavio pred svoga slugu ovaj problem: "Pogledaj, Jobe, za tobom dolazi nilski konj. Što ćeš učiniti? Možeš li ga svladati svojom fizičkom snagom? Ne? Možda možeš pokušati lijepim riječima.

Pogledaj krokodila koji prijeti. Kako ćeš se nositi s njim? Ovo stvorenje ima kameno srce. On ne zna za milost." Ovo je bilo više od jednostavne lekcije iz životinjskog carstva. Bog je Jobu govorio nešto o životnim "čudovištima". Pokazao je svome sluzi da ova dva strašna, okrutna, neodoljiva stvorenja predstavljaju čudovišne probleme koji bjesne u njegovu životu.

"Promotri voden-konja. On gazi pred sobom sve što mu je na vidiku. Jobe, on je jednostavno prevelik problem da se s njime nosiš. Ni na koji način mu nisi dorastao. Ti ništa ne možeš učiniti da bi ga pripitomio. Jedino ja, Gospodin, znam kako zaustaviti takvo čudovišno stvorenje.

A što je s krokodilom, Jobe? Nikakav se čovjek ne može boriti s takvim stvorenjem. I nitko u vlastitoj snazi ne može skinuti krokodilu njegov debeli štit. Jednako je istina za tvoga duhovnog neprijatelja, đavla. Jedino ja mogu zadobiti bitku s njim."

Čujete li što Bog kaže u tom govoru? On ne govori samo Jobu, nego svim vjernicima. I izjavljuje: "Suoči se s istinom u vezi s čudovištima u svom životu. Ne možeš se s njima nositi. Ja sam jedini tko to može."

Job je odgovorio: "Moj Bog je svemoćan. On može sve. I nikakav njegov naum ne može se nikada spriječiti. Znam da se ne mogu dići protiv nilskog konja i krokodila. Ali nije važno. Znam da Bog može. Moje je jednostavno da mirno stojim i gledam spasenje Gospodnje" (vidi Job 42,1-2).

četvrtak, kolovoza 07, 2008

POBJEDNIK SVAKE BITKE

Bog je obećao da ćete iz svake bitke izaći kao pobjednik, okrunjeni njegovom snagom. "Uzvisi se, Gospode, u sili svojoj! A mi ćemo pjevati i hvaliti snagu tvoju" (Ps 21,13).

Kako nas Gospodin "predusreće" tim blagoslovima dobrote? Duh Sveti tjera sav strah iz nas – strah od pada, strah da ćemo biti uklonjeni od Boga, strah da ćemo izgubiti nazočnost Duha Svetoga – usađujući u nas svoju radost. Trebamo ići naprijed radujući se kao David, jer nam je Bog zajamčio da ćemo pobijediti.

Međutim, tako malo kršćana ima tu radost i veselje. Mnogi nikada ne upoznaju odmor duše ni mir Kristove nazočnosti. Hodaju okolo kao da su u koroti; radije zamišljaju da su pritisnuti palcem Božjega gnjeva nego da su pod njegovim krilima zaštite. Na njega gledaju kao na okrutnog nadzornika, uvijek spremna spustiti bič na njihova leđa. I tako žive nesretni i bez nade, više mrtvi nego živi.

Ali u Božjim očima naš problem nije grijeh, nego pouzdanje. Isus je na Golgoti jednom zauvijek riješio naš problem grijeha. On ne govori stalno: "Ovaj put si prešao crtu." Ne, nikada! Njegov stav prema nama upravo je suprotan. Njegov Duh nas neprestano poziva podsjećajući nas na Očevu dobrotu čak i usred naših neuspjeha.

Kad smo usredotočeni na svoj grijeh, pred očima gubimo sve ono što Bog najviše želi: "A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6). Ovaj redak kaže sve. Naš Bog je nagrađivač i on tako čezne na nas izliti svoju dobrotu da nas blagoslivlja prije roka.

To je misao koju naš nebeski Otac želi da imamo o njemu. On zna kad ćemo se pokajati za svoje padove i grijehe. On zna kad dolazi naša skrušenost. Ali ne može dočekati taj datum. Zbog toga uskače i govori: "Želim svoje dijete uvjeriti da neće biti osuđeno jer sam mu već oprostio kroz krv očišćenja moga Sina."

srijeda, kolovoza 06, 2008

ZAŠTO JE "ZELENILO" VAŽNO?

"I bi im naređeno da ne nanose štetu ni zemaljskoj travi, ni ikakvu zelenilu, ni ikakvu stablu, već jedino ljudima koji nemaju Božji pečat na čelu" (Otk 9,4).

Zašto je "zelenilo" važno za našu vjeru? Upamtite, skakavcima je zapovjeđeno da ne dotiču ništa zeleno. Jednostavno rečeno, oni ne mogu nauditi nikome tko hoda u vjeri.

Dakle, čak i na vrhuncu njihovih napada, oni koji se pouzdaju u Boga ostat će stajati poput čvrstih, zelenih stabala. Nikakvi skakavci neće im moći nauditi pa niti teroristi. Najbolja obrana protiv svakoga strašnog napada i svakog uboda sličnog štipavcima duhovno je zdravlje. A to zdravlje dolazi jedino ako se okrećemo Gospodinu i pouzdajemo u njegova obećanja.

Dopustite mi pitati vas:

Pouzdajete li se u potpunosti u Božje opraštanje? Oslanjate li se na njegovu krv da vas očisti od svakoga grijeha? Ako osjećate osudu i neprestano se borite da biste ugodili Bogu, onda niste zeleni i zdravi. Prije svega, Božja je želja da prihvatite njegov dar opraštanja i počivate u tome.

Prihvatili ste Božje opraštanje. No pouzdajete li se u njegovu bezuvjetnu ljubav za vas?

Naš Gospodin nas ne udaljava od sebe svaki put kad padnemo. On ne viri neprestano iznad našeg ramena zahtijevajući ispravak. On nas jednostavno traži da dođemo k njemu priznajući: "Vjerujem tvojoj Riječi, Gospodine. Oprosti mi, operi me, drži me u svojim rukama."

Božja želja za nas je da živimo sve naše dane bez straha. Zbog toga, ne smijemo dopustiti sotoni da nas optužuje pogreškama iz prošlosti. Ako smo se za njih pokajali, onda smo pokriveni Kristovom dragocjenom krvi očišćenja.

Evo Božjeg obećanja za sve koji su položili svoje pouzdanje u njega: "Neki se uzdaju u bojna kola, a neki u konje, a mi ćemo se spomenuti imena Gospoda, Boga našega. Oni posrnuše i padoše, a mi ustasmo i uspravismo se" (Ps 20,7-8).

utorak, kolovoza 05, 2008

NA NOGE I BUDITE SPREMNI

"Šaul se poče bojati Davida, jer je Jahve bio s njim" ( 1 Sam 18,12).

Sotona zavidi i boji se najviše onih koji su s Bogom u molitvi te su odlučili dići se i boriti u vjeri. Sotona se boji čak i male vojske onih koji su u vjeri opasani za borbu. On drhti pred onima koji su na nogama, spremni oduprijeti se. A s obzirom da vas se boji, naum mu je neutralizirati vaš borbeni duh.

To čini pokušavajući vam um preplaviti užasnim, poražavajućim mislima koje vam odvraćaju pažnju i donose nepovjerenje te ispituju Božju snagu. On će vam vikati u um i duh: "Nema koristi dalje se boriti. Preslab si od svojih osobnih borbi. Nikada nećeš biti pobjednik. Sile pakla prevelike su za svladati. Jednostavno se opusti. Što se tiče borbe, ne trebaš više biti tako žestok.

Sve je to odvraćanje pažnje! Čitava sotonina strategija je da se usredotočite na svoju slabost, grijehe, nedostatke – i zbog toga pojačava temperaturu vaših sadašnjih problema i trpljenja. Želi da povjerujete da niste dovoljno jaki ići dalje. Istina, vi niste, ali Isus jest!

Cinjenica je da ćemo svi biti u borbi dok ne umremo ili dok se Isus ne vrati. Možemo imati doba zatišja, razdoblja predaha. Ali dokle god smo na ovoj zemlji, uključeni smo u duhovnu borbu. Tim bitkama jednostavno nema kraja. Zbog toga Pavao kaže da nam je Isus dao oružje koje je silno za rušenje utvrda. Opremljeni smo oružjem kojem se sotona ne može oduprijeti: molitvom, postom i vjerom.

Došlo je vrijeme za nas da skrenemo pogled od svojih sadašnjih nevolja. Moramo skinuti svoje oči s naših kušnji i usredotočiti ih na Zapovjednika ovog rata. Isus drži ključeve svih pobjeda i on nam je obećao: "Snabdio sam vas svakim oružjem koje vam je potrebno za borbu. I spreman sam i voljan dati vam snagu u vrijeme vaše slabosti."

ponedjeljak, kolovoza 04, 2008

UGODAN ŽIVOT

Apostol Pavao učio je kološansku crkvu: "Živite dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga" (Kol 1,10).

Što se traži za ugodan život? Pavao nam kaže: "Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor. Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi" (Kol 3,12-13).

Pavao nam kroz mnoge riječi govori: "Tu je moja riječ za vas u ova kritična vremena. S obzirom da dolaze teška vremena, svoj život morate mjeriti s Gospodinovim."

Drugim riječima, moramo sami sebe pitati: "Postajem li sve sličniji Kristu? Postajem li sve strpljiviji ili se još brže raspaljujem? Jesam li ljubazniji i nježniji ili sam podliji i svadljiviji? Jesam li blaži i opraštam ili sam ogorčen i sklon zamjeranju? Podnosim li druge? Podnosim li slabosti i greške onih blizu mene ili uvijek moram ja biti u pravu?”

Pavao govori da u svjetlu dolazećeg dana neće biti važno koliko si djela obavio ili kakva dobra djela si činio. Niti koliko si bio ljubazan prema strancima, niti koliko si duša doveo Kristu. Ostaje samo ovo pitanje: Postaješ li dobar i strpljiv; opraštaš li i jesi li obziran i blag?

Ispitati svoj život s Kristom ne znači gledati toliko u ono što činimo, nego što postajemo. Takav život ne može biti postignut samo ljudskim naporom. On se ne postiže pukim donošenjem odluka govoreći: "Postat ću takav vjernik." Naprotiv, to se događa djelom Duha Svetoga, po vjeri u njegovu Riječ.

Najprije čitamo te riječi i vjerujemo da su poziv Božji nama da ispitamo sami sebe. Zatim tražimo Duha da nam pokaže tko smo u stvarnosti te se mjerimo Riječju. Nakon toga tražimo Duha Svetoga da nam pomogne promijeniti se.

petak, kolovoza 01, 2008

TJERANJE PTICA GRABEŽLJIVICA

U Postanku 15 Bog je sklopio veličanstven sporazum s Abrahamom. Uputio je ovog patrijarha da uzme junicu i kozu i rasiječe ih napola. Zatim je trebao uzeti grlicu i golubića i položiti ih na zemlju, glavom prema glavi. Abraham je učinio kao što mu je bilo rečeno i dok su ova stvorenja krvareći ležala, ptice grabežljivice počele su se obarati na lešine. Iznenada je Abraham osjetio kako se oko njega spušta strašna tama. Što je bila ta tama? Bio je to sotona u panici.

Što mislite, kako sotona reagira kad vidi da sva obećanja Božja postaju vaša kad date svoj život Isusu? Đavao pada u ljubomorni bijes. A kad vidi vašu čvrstu odluku da ćete čitavim putem ići s Gospodinom, može reagirati samo na jedan način: sav pakao spopada panika!

Što je Abraham činio kad su dolazile ptice grabežljivice? Pismo govori da ih je rastjerivao. Na taj način Gospodin nam pokazuje kako da se bavimo prijetećim grabežljivicama. Ne moramo se bojati đavolskih napada jer smo dobili silno oružje za ratovanje.

Kad god neki glas sumnje ili ispitivanja Boga dolazi u moj um, stavljam to naspram onoga što znam o mom dragom Gospodinu. Nijednu misao ne mogu prihvatiti kao istinitu ako je temeljena samo na onome što u onom trenutku osjećam. Ona mora biti izmjerena Isusovim obećanjima za mene u vezi s njim i u vezi s pobjedom koju je zadobio za mene.

Jednostavno rečeno, ako mi dolaze optužujuće misli – ako izazivaju sumnju i strah ili donose osjećaj odbacivanja – znam da nisu od Boga. Svi moramo biti spremni na dolazak takvih užasnih misli. Čak je i Gospodin Isus bio podvrgnut takvim mislima od neprijatelja tijekom svoga pustinjskog iskušenja.

Kad vam dođu ptice grabežljivice donoseći misli nevrijednosti i nesigurnosti, otjerajte ih Riječju Božjom. Žrtva koju ste prinijeli jer vas je Gospodin tako vodio, ugodna mu je i on će je cijeniti.