ponedjeljak, lipnja 30, 2008

RADUJTE SE U GOSPODINU

Naš mir i naše zadovoljstvo uvijek ovise o našem prepuštanju Božjim rukama, bez obzira na okolnosti. Psalmist piše: "Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca" (Ps 37,4).

Ako ste se potpuno prepustili u ruke Božje, onda možete podnijeti svaku tegobu. Želja vašega Oca je da možete ići za svojim svakodnevnim poslovima bez straha i tjeskobe potpuno se pouzdajući u njegovu brigu. Vaše prepuštanje njemu ima vrlo praktičan učinak u vašem životu. Što se više prepuštate Božjoj skrbi i čuvanju, ravnodušniji ćete biti na stanje oko sebe.

Ako ste se prepustili njemu, nećete neprestano pokušavati otkriti sljedeći korak. Nećete se plašiti strašnih vijesti koje se kovitlaju oko vas. Nećete biti svladani kad se sjetite dana pred sobom jer ste svoj život, obitelj i budućnost povjerili u Gospodnje sigurne i drage ruke.

Što mislite, koliko se ovce brinu dok slijede svoga pastira? Uopće se ne brinu jer su se potpuno prepustile da ih on vodi. Isto tako, i mi smo ovce Krista, našega Velikog pastira. Dakle, zašto bismo bili zabrinuti i nemirni u vezi s našim životom i budućnošću? On savršeno zna kako zaštiti i sačuvati svoje stado jer nas vodi s ljubavlju!

U svom vlastitom životu morao sam naučiti pouzdavati se u Boga problem po problem. Razmislite, kako mogu reći da se za sve pouzdajem u Boga ako ne mogu dokazati da se mogu pouzdavati u njega samo za jednu stvar? Puke riječi: "Pouzdajem se potpuno u Gospodina", nisu dovoljne. Moram to iznova i iznova dokazati u svom životu u mnogim područjima i svakodnevnim stvarima.

Mnogi ljudi koji danas žive kažu da se prepuštaju, predaju i pouzdaju jedino kad vide da nema drugog izlaza iz njihove situacije. Ali istinsko prepuštanje koje ugađa Bogu jest učinjeno slobodno i dragovoljno prije nego dođemo izvan sebe. Moramo se ponašati u sporazumu s Gospodinom poput Abrahama koji je dao Bogu svoj život kao prazan ček, dopuštajući njemu da sve ispuni.

petak, lipnja 27, 2008

MOLITVA U NEMIRNA VREMENA

U opasna vremena kao što su ova, je li Crkva tako nemoćna da ne može ništa učiniti? Trebamo li sjediti i čekati na Kristov povratak? Ili smo pozvani na neku odlučnu akciju? Kad se svijet svuda oko nas trese i ljudska srca otkazuju od straha, jesmo li pozvani da uzmemo duhovno oružje i uđemo u bitku s protivnikom?

Prorok Joel vidio je da se sličan dan približava Izraelu, "dan pun mraka i tmine". Prema Joelu, dan mraka koji se primicao Izraelu trebao je biti takav kakav nije bio viđen u njihovoj povijesti. Prorok je vapio: "Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi ko pahara od Svevišnjeg" (Jl 1,15).

Što je bio Joelov savjet Izraelu za taj mračan trenutak? Donio mu je ovu riječ: "Al' i sada – riječ je Jahvina – vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom?" (Jl 2,12-14).

Dok čitam ovaj odlomak, najviše sam pogođen ovim riječima: "Al' i sada..." Dok se gusti mrak spuštao nad Izraelom, Bog je pozivao svoj narod: "Al' i sada, u trenutku moje osvete – kad ste me izgurali iz svoga društva, kad se čini da je milosrđe nemoguće, kad se čovječanstvo ismijava iz mojih upozorenja, kad mrak i tmina pokrivaju zemlju – al' i sada, potičem vas, vratite se k meni. Ja sam spor na gnjev i poznat sam po tome da zadržavam svoje sudove na određeno vrijeme, kao što sam učinio za Jošiju. Moj narod može moliti i tražiti moje milosrđe. Svijet se neće pokajati ako kažete da nema milosrđa."

Vidite li Božju poruku za nas u tome? Kao njegov narod, možemo se prepustiti molitvi i on će nas čuti. Možemo mu upućivati naše molbe znajući da će odgovoriti na iskrene, učinkovite i žarke molitve svojih svetih.

četvrtak, lipnja 26, 2008

STRAH I STRAHOPOŠTOVANJE

Prorok nas upozorava da kad vidimo da Bog potresa nacije i da dolaze pogibeljna vremena, naš prirodni čovjek vrlo će se uplašiti. Ezekiel je pitao: "Jer, hoće li srce tvoje izdržati i hoće li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem?" (Ez 22,14).

Kad je Bog upozorio Nou na dolazak njegovih sudova i rekao mu da sagradi arku, Noa "pobojavši se, sagradi ..." (Heb 11,7). Čak je i hrabar David rekao: "Moje tijelo dršće od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim" (Ps 119,120). A kad je prorok Habakuk vidio kobne dane pred sobom, zavapio je: "Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom, kako ću počivati u dan nevolje ..." (Hab 3,16).

Dok čitate ove odlomke, obratite pozornost na to da strah koji je došao ne te svete ljude nije bio tjelesan strah, već strahopoštovanje Gospodnje. Ti sveti ljudi nisu se bojali neprijatelja svojih duša, nego pravednih sudova Božjih. Zbog toga su razumjeli strahovitu silu iza dolazećih katastrofa. Nisu se bojali posljedica oluje, već svetosti Božje!

Isto tako, u dolazećim vremenima uništenja i katastrofe svatko od nas iskusit će neodoljiv strah. Ali naš strah mora doći iz strahopoštovanja za Gospodina, a nikada iz tjelesne tjeskobe o našoj sudbini. Bog prezire sav grešan strah u nama, strah da ćemo izgubiti materijalne stvari, bogatstvo, standard življenja.

Širom svijeta ljudi su ispunjeni tom vrstom straha dok promatraju pogoršanje stanja gospodarstva svoje nacije. Boje se da će gospodarska bujica odnijeti sve što su tijekom života zaradili. To je vapaj nevjernika koji nemaju nade. Ali takav ne bi smio biti vapaj pobožnih. Doista, ako ste dijete Božje, vaš nebeski Otac neće podnositi takvu nevjeru u vama. Izaija je upozorio: "Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjeg, koji je kao trava? Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja ... sveudilj strepiš, svaki dan, od tlačiteljeve jarosti ..." (Iz 51,12-13). "Jahve nad Vojskama – on jedini nek vam svet bude; jedino se njega bojte, strah (strahopoštovanje) od njega nek vas prožme" (Iz 8,13).

Neka Bog bude vaš strah i strahopoštovanje. Takav strah ne vodi u smrt, nego u život!

srijeda, lipnja 25, 2008

U VRIJEME POTREBE

Pogledajmo jedno od najsnažnijih obećanja u čitavoj Riječi Božjoj:

"Bog nam je utočište i snaga, pomoć lako dostupna u nevoljama. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more... Nek bregovi dršću od žestine njihove ... Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega. Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže. Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev ... on ratove prekida" (Ps 46,2-8.10).

Kako čudesna riječ! Iznova i iznova, desetinama puta, čitao sam ovaj odlomak i još sam uvijek njime svladan. Riječ Božja ovdje je za nas tako snažna, tako nepokolebljiva! On nam govori: "Nikada se više ne morate bojati. Nije važno ako je čitav svijet u previranjima. Zemlja se može tresti, oceani bučiti, planine rušiti u more. Sve može biti u potpunom kaosu, sve oko vas u potpunoj pomutnji.

Ali zbog moje Riječi, imat ćete mir poput rijeke. Dok će svi narodi bjesnjeti, snažna struja radosti dotjecat će mom narodu i ispuniti njihova srca veseljem."

Upravo sada čitav je svijet u strahu. Narodi drhte nad terorizmom znajući da nijedno područje nije imuno na njegove prijetnje. Osobni problemi i trpljenja se gomilaju. Međutim, usred svega toga, Psalam 46 odjekuje narodu Božjem širom svijeta: "Ja sam među vama. Ja sam s vama u svemu tome. Moj narod neće biti uništen ni uzdrman. Ja ću mojoj Crkvi biti lako dostupna pomoć."

Bog zna da se svi suočavamo s dubokim potrebama; svi se mi susrećemo s previranjima, kušnjama, razdobljima zbunjenosti, zbog kojih nam drhti duša. Njegova poruka u Psalmu 46 upravo je za nas za takva vremena. On govori da ako se predamo strahu i ostanemo oboreni te puni očaja, živimo apsolutno protivno njegovoj stvarnost u našim životima.

Od životne je važnosti shvatiti što nam Gospodin govori u tom psalmu. Naš Bog nam je na raspolaganju sve vrijeme, danju i noću. On nam je neprestano s desne strane voljan govoriti nam i voditi nas. A to nam je omogućio dajući nam svoga Duha Svetog da boravi u nama. Biblija nam govori da je sam Krist u nama, a mi u njemu.

utorak, lipnja 24, 2008

KRISTOVO TIJELO

Apostol Pavao nas uči: "Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi" (1 Kor 12,27). Zatim kaže još određenije: "Jer kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi ... premda su mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist" (1 Kor 12,12).

Pavao nam govori: "Pogledajte svoje vlastito tijelo. Imate ruke, noge, oči, uši. Niste samo neki izdvojen mozak, nespojen s drugim udovima. Dakle, isto je s Kristom. On nije samo glava. Ima tijelo, a mi sačinjavamo njegove udove."

Apostol zatim ističe: "Tako smo mi, mnogi, jedno tijelo s Kristom, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome" (Rim 12,5). Drugim riječima, nismo povezani samo s Isusom, našom glavom, nego i jedan s drugim. Činjenica je da ne možemo biti povezani s njim, a da nismo povezani s našom braćom i sestrama u Kristu.

Pavao zaključuje govoreći: "Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim? Budući da je samo jedan kruh, mi svi smo jedno tijelo, jer smo svi mi dionici jednoga kruha" (1 Kor 10,16-17). Jednostavno rečeno, svi se mi hranimo istom hranom: Kristom, manom s neba. "Jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu" (Iv 6,33).

Isus je često govorio svojim učenicima u usporedbama i svaka je usporedba sadržavala skrivenu istinu Božju. Te tajne dijelili su Otac, Sin i Duh Sveti od prije stvaranja: "U usporedbama ću progovoriti: otkrit ću sakriveno od postanka svijeta" (Mt 13,35). Isus svjedoči da se te skrivene istine otkrivaju samo onima koji si uzimaju vremena da ih traže.

On izjavljuje: "Ja sam kruh života ... Ja sam živi kruh koji je sišao s neba ... onaj koji mene jede živjet će zbog mene" (Iv 6,35.51.57). Slika kruha ovdje je važna. Naš Gospodin nam govori: "Ako dođete k meni, hranit ćete se. Bit ćete spojeni na mene kao ud moga tijela i primat ćete snagu iz životne struje koja je u meni." Doista, svaki ud njegova tijela crpi snagu iz jednog izvora: iz Krista, glave. Sve što trebamo da bismo vodili pobjedonosan život istječe nam od njega.

Taj kruh jest ono što nas kao udove njegova tijela čini drukčijima. Odvojeni smo od ostatka čovječanstva jer jedemo od jednoga kruha: Isusa Krista. "Svi smo mi dionici jednoga kruha" (1 Kor 10,17).

ponedjeljak, lipnja 23, 2008

OBEĆANA ZEMLJA

Vjerujem da je Psalam 46 slika novozavjetne "obećane zemlje". Doista, Psalam 46 predstavlja božanski počinak koji se odnosi na onaj iz Poslanice Hebrejima: "Prema tome, preostaje narodu Božjemu neki subotni počinak" (Heb 4,9). Ovaj psalam opisuje taj počinak naroda Božjeg. On govori o Božjoj lako dostupnoj snazi, njegovoj pomoći u vrijeme nevolje, o njegovu miru usred zbrke. Božja nazočnost sve je vrijeme s nama i njegova pomoć uvijek stiže na vrijeme.

Izrael je odbacio ovaj počinak: "Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć njegovoj riječi" (Ps 106,24). Nažalost i današnja Crkva je vrlo slična Izraelu. Usprkos velikim Božjim obećanjima za nas – njegovo jamstvo mira, pomoći i potpune brige – ne pouzdajemo se potpuno u njega. Umjesto toga prigovaramo: "Gdje je Bog u mojoj kušnji? Je li sa mnom ili ne? Gdje je dokaz njegove nazočnosti? Zašto dopušta da se teškoće na meni gomilaju?"

Danas čujem Gospodina kako pita svoju Crkvu: "Vjerujete li da ja još uvijek govorim svome narodu? Vjerujete li da vam želim dati moju pomoć i vodstvo? Vjerujete li doista da vam želim svakodnevno govoriti, svakoga sata, svakoga trenutka?" Naš odgovor trebao bi biti poput Davidova. Ovaj pobožan čovjek uzdrmao je pakao kad je dao ovu izjavu o Gospodinu: "Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori" (Ps 33,9).

Evo Božjeg obećanja za svaku generaciju koja će vjerovati njegovoj Riječi da nam on želi govoriti: "Naum Jahvin dovijeka ostaje, i misli srca njegova od koljena do koljena" (Ps 33,11). Stvoritelj svemira želi svoje misli dijeliti s nama!

Pismo je jasno: naš Bog govorio je svome narodu u prošlosti, on govori svome narodu sada i nastavit će nam govoriti do samog kraja vremena. Štoviše, Bog danas želi razgovarati s vama o vašem problemu. On to može učiniti kroz svoju Riječ, kroz nekoga pobožnog prijatelja ili kroz tihi glas Duha: "Ovo je put, idi njime."

Bez obzira koja sredstva koristi, prepoznat ćete njegov glas. Ovca poznaje glas svoga Pastira. A on je vjeran da "čuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih" (Ps 97,10).

petak, lipnja 20, 2008

GOSPODINE ISUSE, DOĐI BRZO, DOĐI USKORO!

U Otkrivenju Isus obznanjuje: "Pazite! Dolazim uskoro! Blago onomu koji vrši proročanske riječi ove knjige" (Otk 22,7). Pet redaka kasnije Krist kaže: "Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovu djelu" (Otk 22,12).

Tu je povik svih koji iščekuju Isusov povratak: "Duh i zaručnica vele: 'Dođi!'" (Otk 22,17). To se odnosi na Kristovu zaručnicu koja tvori tijelo vjernika iz svih krajeva svijeta pod njegovim gospodstvom. Svi ti sluge nanovo su rođeni, krvlju oprani vjernici.

Možda pitate: "Shvaćam da je to povik srca vjernika, ali zašto i Duh viče Isusu: 'Dođi!'"? Zato što je to posljednja molitva Duha Svetoga; on zna da je njegovo djelo na zemlji gotovo završeno. Kao što je Bog rekao Pavlu i Petru da je vrijeme kratko, tako i Duh viče: "Dođi, Gospodine Isuse!"

Gdje, dakle, danas čujemo ovaj glas Duha? On dolazi kroz one koji sjede s Kristom na nebesima, koji žive i hodaju u Duhu i čija su tjelesa hram Duha Svetoga. Duh viče u njima i kroz njih: "Požuri, Gospodine! Dođi!"

Kad ste posljednji put molili: "Gospodine Isuse, dođi brzo, jako brzo!"? Osobno, ne mogu se sjetiti da sam molio takvu molitvu. Nisam znao da ja mogu požuriti Kristov dolazak dopuštajući Duhu da moli ovu molitvu kroz mene. Međutim, Petar nam daje dokaz ove nevjerojatne istine: "...iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti" (2 Pt 3,12). U grčkom, izraz "pospješujući dolazak Dana" znači "ubrzavati, požurivati". Petar govori da naše molitve, pune iščekivanja, požuruju, ubrzavaju, potiču Oca da brzo vrati Sina.

Gospodnja milosrdna strpljivost diktira vrijeme njegova povratka. Dakle, znači li to da ne bismo smjeli moliti za njegov povratak? Uopće ne. Sam Krist nam je rekao: "... to će biti dani takve nevolje kakve nije bilo od početka stvorenja, koje Bog stvori, do sada, i sigurno je više neće biti. I da Gospodin nije skratio te dane, nitko se ne bi spasio. Ali zbog svojih izabranika skrati on te dane" (Mk 13,19-20). Zamislite što bi se moglo dogoditi kad bi se širom svijeta Kristova zaručnica probudila i molila u Duhu: "Dođi, Isuse!"?

četvrtak, lipnja 19, 2008

ŽIVA RIJEČ NA KOJU SE OBVEZAO

S veličanstvom i snagom Gospodin vlada nad čitavim stvorenjem. Njegovi zakoni upravljanju čitavim svemirom – svom prirodom, svakim narodom i svim poslovima ljudi. On upravlja morima, planetima, nebeskim tijelima i svim njihovim kretanjima. Biblija nam govori: "Dovijeka vlada jakošću svojom, oči mu paze na narode" (Ps 66,7). "Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moću ... Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona, ti si od vječnosti ... Svjedočanstva su tvoja posve pouzdana" (Ps 93,1-4,5).

Ove psalme napisao je David koji u biti svjedoči: "Gospodine, tvoja svjedočanstva – tvoji zakoni, uredbe i riječi – neopozivi su. Posve su pouzdani." Autor Poslanice Hebrejima odzvanja time kad izjavljuje da je živa Božja Riječ vječna i nepromjenjiva: "...jučer i danas i zauvijek će biti ist(a)" (Heb 13,8).

Sjetite se, postoje zakoni u svemiru koji određuju kako stvari rade, bez izuzetka. Promotrite zakone koji upravljaju kretanjem sunca, mjeseca, zvijezda i zemlje. Sva ta nebeska tijela stavljena su na svoje mjesto kad je Bog izgovorio riječ i sve otada upravljana su zakonima koje je isto tako u postojanje izgovorio Bog.

Čitav Novi zavjet govori nam da je taj velik Bog naš Otac i da on suosjeća sa svojom djecom. Poslanica Hebrejima nam govori da Gospodin suosjeća s našim slabostima i da čuje svaki naš vapaj. On sprema u bocu svaku našu suzu. Međutim, isto tako nam je rečeno da je on pravedan Kralj koji sudi po svome zakonu. Njegova Riječ njegov je ustav i sadrži sve njegove zakonske odredbe kojima pravedno vlada. Sve što postoji suđeno je njegovom neizmjenjivom Riječi.

Jednostavno rečeno, možemo držati Bibliju u rukama i znati: "Ova knjiga mi govori tko je Bog. Ona opisuje njegove odlike, narav, obećanja, sudove. To je vladavina zakona iz njegovih vlastitih usta kojima vlada i upravlja. To je Riječ na koju se obvezao."

Svaki zemaljski sudac obvezan je voditi slučaj pred sobom prema uspostavljenom zakonu. Bog upravlja i sudi svemu prema vječnom zakonu – što je njegova vlastita uspostavljena Riječ. Kad Gospodin donosi presudu, čini to izgovarajući svoju živu Riječ, Riječ na koju se obvezao.

srijeda, lipnja 18, 2008

SMJELO

"Pristupajmo, dakle, sa smjelošću prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pomoć u pravi čas" (Heb 4,16). "U kome imamo smjelost i pristup s pouzdanjem kroz vjeru u njega" (Ef 3,12). Ovi redci govore o smjelom pristupanju Bogu s našim potrebama, što mu ugađa.

Kad nam Bog govori da smjelo, s pouzdanjem, dođemo do njegova prijestolja, to nije prijedlog. To je povlastica na koju trebamo obratiti pozornost. Dakle, gdje za molitvu stječemo tu smjelost, taj pristup s povjerenjem?

"Mnogo može (učinkovita i) žarka molitva pravednikova" (Jak 5,16). Riječ "učinkovita" ovdje dolazi iz grčke korijenske riječi koja znači "čvrst položaj". Ona govori o nepomičnom, nepokolebivom stavu uma. A "žarko" govori o smjelosti izgrađenoj na čvrstom dokazu, apsolutnom dokazu koji podupire vašu molbu. Ove dvije riječi zajedno – učinkovita i žarka – znače da dolazite u Božju sudnicu potpuno uvjereni da imate dobro pripremljen slučaj. To je iznad emocija, vike, napumpanog oduševljenja.

Takva molitva može doći jedino iz sluge koji istražuje Riječ Božju i potpuno je uvjeren da je Gospodin obvezan dati joj čast. Doista, važno je da nitko od nas ne ulazi u Božju nazočnost bez da donosi njegovu Riječ sa sobom. Gospodin želi da donosimo njegova obećanja podsjećajući ga i obvezujući ga na njih te stojeći na njima.

Vidimo to u Djelima 10 kad je Petar primio viđenje. Bog je tom apostolu rekao: "Na vrata dolaze neki ljudi i tražit će te da pođeš s njima. Petre, ja sam ih poslao i želim da pođeš s njima ništa ne sumnjajući."

Što nam ovaj odlomak govori? Kad Bog izjavljuje da će se nešto zbiti, moramo to vjerovati i na tome stajati bez da se savjetujemo sa svojim tijelom. Jednostavno ne možemo mjeriti pouzdanost Riječi Božje s ispitivanjem naše situacije ili naše dostojnosti. Ako tako činimo, na kraju ćemo jedino vidjeti da nismo dostojni. I sami ćemo sebe uvjeriti da ne polažemo pravo na njegovu Riječ te je nećemo prisvajati.


Štoviše, dana nam je pomoć da pristupimo Božjem prijestolju milosti. Biblija govori da smo mi molitelji kod njegova prijestolja, a da je Krist ondje kao naš zagovornik ili odvjetnik. Imamo i Duha Svetoga koji stoji uz nas na Očevom sudu. Duh je naš "paraclete", onaj tko nam služi kao savjetnik. On stoji uz nas podsjećajući nas na vječne uredbe i božansko ustrojstvo koji tvore Riječ Božju.

Dakle, imamo ovo nevjerojatno obećanje da imamo odvjetnika i savjetnika koji stoje uz nas kako bi nam dali smjelost i pouzdanje za pristupanje prijestolju Božjem.

utorak, lipnja 17, 2008

LAKO DOSTUPNA POMOĆ

Bog nam je obećao: "U vrijeme nevolje – kad se suočavate s ustrajnim, lako dostupnim zlom – ja ću vam uvijek biti lako dostupna pomoć" (vidi Ps 46,1).

Izraz "lako dostupan" znači "uvijek ovdje, uvijek na raspolaganju, s neograničenim pristupom". Ukratko, obitavajuća nazočnost Gospodnja uvijek je u nama. A ako je on uvijek nazočan u nama, onda želi neprestani razgovor s nama. Želi da s njim razgovaramo bez obzira gdje smo – na poslu, s obitelji, prijateljima, pa čak i s onima koji ne vjeruju.

Odbijam prihvatiti laž koju je sotona danas ubacio u mnoge Božje ljude: da je Gospodin prestao govoriti svome narodu. Neprijatelj želi da mislimo da je Bog dopustio sotoni da napreduje u sili i utjecaju, a da svoj vlastiti narod nije opremio s većom vlašću. Nikada! Pismo govori: "Kad neprijatelj dolazi poput bujice, Duh Gospodnji diže stijeg protiv njega" (Iz 59,19). Nije važno što đavao donosi protiv nas, Božja sila u njegovu narodu uvijek će biti veća od sotoninih napada.

Ovaj redak iz Izaije zapravo govori o nosiocu zastave koji je jahao ispred izraelske vojske. Gospodin je uvijek vodio svoj narod u bitku iza svoga vlastitog silnog stijega. Isto tako, i danas Bog ima slavnu nebesku vojsku koja jaše pod njegovim stijegom, spremna izvršiti njegove ratne planove u naše ime.

Možda pitate: "Kako nam Bog donosi pomoć u našim nevoljama?" Njegova pomoć dolazi u daru Duha Svetoga koji boravi u nama i vrši Očevu volju u našim životima. Pavao nam iznova i iznova govori da je naše tijelo hram Duha Svetoga. Mi smo Gospodnje boravište na zemlji.

Dakako, ovu istinu često ponavljamo u svom štovanju i svjedočanstvima. Međutim, mnogi od nas to još uvijek ne uzimaju ozbiljno. Jednostavno ne razumijemo snagu koja boravi u ovoj istini. Kad bismo je shvatili i pouzdali se u nju, nikada se više ne bismo bojali ili plašili.

Ja definitivno nisam još u potpunosti naučio ovu lekciju. Čak i nakon svih mojih godina kao propovjednik, još sam uvijek u kušnji misliti da moram stvoriti neku emociju da bih čuo riječ od Boga. Ne, Gospodin govori: "Ne moraš satima čekati na mene. Ja boravim u tebi. Nazočan sam za tebe noću i danju."

Poslušajte Davidovo svjedočanstvo: "Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje, te me i noću srce opominje. Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti" (Ps 16,7-8). David izjavljuje: "Bog je uvijek nazočan preda mnom. Odlučio sam da ću ga držati u svojim mislima. On me vjerno vodi danju i noću. Nikada više ne moram biti zbunjen."

ponedjeljak, lipnja 16, 2008

MILOST GOSPODNJA NIKADA NE PRESTAJE

Biblija nam govori da Gospodin nije pristran. A s obzirom da ne pokazuje pristranost i da se njegova obećanja nikada ne mijenjaju iz generacije u generaciju, možemo ga tražiti da nam pokaže istu milost koju je pokazivao svom narodu kroz povijest. Kralj Manaše sagriješio je gore od bilo kojega kralja prije njega, ali kad se pokajao, bio je obnovljen (vidi 2 Kr 21,10-18).

Gospodnja milost nikada ne prestaje. Njegovi presedanski primjeri milosti trebali bi svakome od nas donijeti sigurno uvjerenje da mu donesemo svoje vlastite zahtjeve. Dakle, dragi sveti, kad se bojite da ste možda prečesto griješili protiv Gospodnje milosti ... kad mislite da ste prešli crtu i da je Bog digao ruke od vas ... kad ste obeshrabreni, oboreni neuspjehom ili ponašanjem koje nije bilo slično Kristu ... kad se pitate je li vas Bog stavio u "ladicu" ili zadržava svoju ljubav od vas zbog vaših prošlih grijeha – ako stvarno imate raskajano srce, tad prihvatite ovu istinu: BOG SE NE MIJENJA.

Uzmite Bog za Riječ. Zapišite svaku uspomenu koju imate o tome što je u proteklim godinama za vas učinio. A onda pođite k Pismu i pronađite primjere njegove "presedanske milosti" za njegov narod. Donesite taj popis pred Gospodina i podsjetite ga: "Bože, ne možeš zanijekati svoju vlastitu Riječ. Isti si jučer, danas i zauvijek."

Potičem vas, ne zanemarite to. Mi često jurimo u Božju nazočnost i revno i gorljivo iznosimo svoje zahtjeve. Ali klonemo za vrijeme molitve jer ne dolazimo do njegova prijestolja pripremljeni. Kad dolazimo Bogu, moramo imati čvrsto uporište. Prava smjelost ne započinje s emocijama; ona započinje kad smo potpuno uvjereni. Svoj slučaj moramo graditi unaprijed ne samo da ga predočimo Bogu, nego da učvrstimo vlastitu vjeru.

Danas mi imamo nešto o čemu su starozavjetni sveti mogli samo sanjati. To je Božji vlastiti Sin koji sjedi zdesna Ocu-Sucu. Poznajemo Sina jer nam je on našem posinjenjem brat po krvnom savezu. Kad god stojimo pred Sucem, u stanju smo pozvati se na našu krvnu vezu s njim i na njegove vlastite argumente: "Oče, nemam ti ništa drugo donijeti osim tvoje vlastite Riječi. Obećao si da ću u Kristu biti ispunjen, da ćeš me sačuvati od pada i da će Isus biti moj zagovornik. Obećao si da ćeš uslišati moje molbe i ispuniti sve moje potrebe. O, Gospodine, sada, u trenutku moje potrebe, budi mi milostiv. Amen."

Ja doista vjerujem da je Bog divno blagoslovljen kad se približavamo njegovu prijestolju s takvom smjelošću pozivajući se na njegovu vlastitu Riječ. To je kao da nam kaže: "Konačno si shvatio. I blagoslovio me!"

petak, lipnja 13, 2008

KRISTOV DAN JE TU

Pavao je pisao: "Molimo vas, braćo, za dolazak našega Gospodina Isusa Krista i za naše skupljanje oko njega, da ne dopuštate da vas olako izbezumi i preplaši ni objava, ni govor, ni tobožnja naša poslanica, kao da je već tu Dan Gospodnji" (2 Sol 2,1-2).

Izrugivači ističu: "Vidi, netko u ranoj crkvi uzdrmao je vjernike porukom da je Kristov dolazak blizu, ali Pavao im je rekao: 'Ne, ne brinite se u vezi s tim. Neka vas to ne uznemiruje niti brine.'"

Ali to nije ono što izvorni grčki otkriva. Korijenska riječ je: "...ne dopustite da vas olako izbezumi ... kao da je već bio Dan Gospodnji." Ono što je uznemirilo Solunjane bila je pomisao da je Krist već došao i da su oni to promašili. Pavao ih razuvjerava u sljedećem retku: "Neka vas nitko ne zavede ni na koji način; jer taj dan neće doći ako najprije ne dođe otpad i otkrije se Čovjek grijeha, Sin propasti" (2 Sol 2,3). Kad je rekao: "Ne brinite se jer se prije toga moraju dogoditi dvije stvari", Pavao se samo obraćao njihovom strahu.

Dakle, što je bila Pavlova osnovna teologija u vezi s Kristovim povratkom? Nalazimo to u dva odlomka: "Već je naime čas da se probudite od sna, jer je sada naše spasenje bliže nego kad smo prigrlili vjeru. Noć je poodmakla. Dan je blizu" (Rim 13,11-12). "Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima. Gospodin je blizu" (Fil 4,5). Pavao viče: "Probudite se! Već je prošla ponoć. Gospodnji dolazak se približava, dakle, pokrenite se. Ne budite lijeni! Isus dolazi po one koji ga čekaju."

Skeptici će možda pitati: "Ali što je s Pavlovim vlastitim riječima? Rekao je da se prije Kristova povratka moraju dogoditi dvije stvari. Prvo, Gospodin ne može doći dok se ne dogodi veliko otpadništvo. I drugo, mora se pojaviti Antikrist koji će sam sebe proglasiti Bogom. Prije nego će doći Isus, moramo vidjeti Antikrista kako sjedi u hramu i zahtijeva da ga ljudi štuju."

Prije svega, morate biti dragovoljno slijepi da ne vidite kako cijeli svijet zahvaća otpadništvo. Nevjera se širi svim nacijama i na svim stranama vjernici otpadaju od vjere. Otpadništvo na koje misli Pavao već je stiglo.

Neki će možda reći: "Pavao jasno kaže da Isus ne može doći dok Antikrist ne dođe na vlast." Pogledajmo što kaže Pismo: "Tko je grdni lažac, ako ne onaj koji niječe da je Isus Krist? Tko niječe Oca i Sina, taj je Antikrist" (1 Iv 2,22). Prema Ivanu, Antikrist je svatko tko niječe Oca i Sina. Štoviše, on kaže da je sve veći broj takvih antikrista dokaz da živimo u samim posljednjim danima. Ukratko, Kristov povratak ništa ne zadržava!

četvrtak, lipnja 12, 2008

BOG KORISTI LJUDE

Da okrijepi druge ljude, Bog koristi ljude. On toliko voli tu vrstu službe da je potakao proroka Malahiju da govori o tome kao o najpotrebnijem djelu posljednjeg vremena. Malahija govori kako je u njegovo vrijeme narod Božji izgrađivao jedan drugoga kroz pouku: "...koji se boje Gospodina često govoraše jedan drugome..." (Mal 3,16).

Kad se to točno događalo? Malahijine riječi došle su tijekom razdoblja bujanja bezbožnosti, kad je "proždrljivac" uništio mnogo ploda u zemlji. Narod Božji se umorio i počeo sumnjati je li hodanje s Gospodinom vrijedno toga. Mislili su: "Bilo nam je rečeno da je služiti Gospodinu, biti poslušan njegovoj Riječi i nositi njegova bremena dobitak. Ali dok gledamo oko sebe u ponosne i one koji su u kompromisima, čini se da su upravo oni ti koji su sretni. Oni napreduju, žive bezbrižno i u potpunosti uživaju život."

Duh Sveti počeo je djelovati u Izraelu i ubrzo je strah Gospodnji pao na ljude koji su gladovali za Bogom. Iznenada su svi u Izraelu, mladi i stari, postali misionari jedan-na-jednoga. Poticanjem Duha, ljudi su se otvarali jedni drugima poučavajući se i međusobno izgrađujući te tješeći one oko sebe.

Uvjeren sam da je Malahijina riječ o toj službi zrcalna slika sadašnjeg vremena. On nam daje sliku izlijevanja Duha Svetoga u posljednje dane kad će narod Božji prestati ogovarati i mrmljati te umjesto toga početi krijepiti. To se može telefonom, pismom, elektronskom poštom, kao i licem u lice. Rečeno nam je da je Bog tako zadovoljan tom službom da to zapisuje. Svaka ljubazna riječ, svaki poziv, svako pismo, svako nastojanje da se utješi oboren, zapisani su u "knjizi spomenici". Biblija govori da će mu svi oni čija će djela biti zapisana biti dragocjeni: "Moji će biti, moja stečevina – govori Jahve nad Vojskama. U dan onaj koji spremam" (Mal 3,17).

Nekome tko je u duhu na tlu budite Tit. Molite da imate duh Oneziforov koji je tražio povrijeđene da ih dovede do iscjeljenja. Ne zaboravite, dana vam je sva sila neba da okrijepite povrijeđenog vjernika, nekoga tko treba utjehu koju je Bog dao vama. Da, postoje ljudi koji vas trebaju, a Gospodin želi upotrijebiti vaše prošle utjehe da donese okrjepu njima. Nazovite jednoga takvog danas i recite mu: "Brate, sestro, želim moliti za tebe i ohrabriti te. Imam za tebe dobru riječ."

srijeda, lipnja 11, 2008

PRISTUP BOGU

Tražeći Gospodina u molitvi, pitao sam ga: "Što je najvažniji aspekt toga što smo tvoj hram?" Evo što mi je došlo: pristup sa smjelošću i pouzdanjem.

Pavao govori o Kristu: "...u kome imamo smjelost i pristup s pouzdanjem kroz vjeru u njega" (Ef 3,12).

U židovskom hramu bilo je vrlo malo pristupa k Bogu. Zapravo, pristup Bogu bio je omogućen jedino visokom svećeniku i to samo jednom na godinu. Kad je došlo to vrijeme, svećenik je sa strahom i drhtanjem ulazio u Božju nazočnost u hramu. Znao je da može pasti mrtav jer se približava prijestolju milosti s neoproštenim grijehom u srcu.

Danas je Bog izašao iz te male, zabranjene prostorije. Došao je izravno k nama u svoj našoj sramoti i pokvarenosti i govori nam: "Došao sam da živim u tebi. Ne moraš od mene skrivati svoju prljavštinu i očaj. Odabrao sam te jer te želim i pretvorit ću tvoje tijelo u svoj dom, svoje obitavalište, svoje prebivalište.

Poslat ću Duha Svetoga koji će te posvetiti. On će očistiti i pomesti svaku prostoriju da pripremi tvoje srce kao moje zaručnice, ali to nije sve. Posjest ću te do sebe i poticati da smjelo dolaziš do moga prijestolja, s pouzdanjem. Vidiš, želim da od mene tražiš silu, milost, snagu, sve što ti je potrebno. U tvoju dušu donosim nebo tako da možeš imati pristup svemu tome. Bogat si, a to čak ni ne znaš. Baštinik si sve moje slave."

Jedini razlog zašto je tvoje tijelo sveto jest taj što Duh Sveti živi ondje. I ono ostaje sveto jedino njegovom neprestanom nazočnošću i silom. Ti sam to ne možeš postići. Pokušavajući čuvati sve ulaze, postao bi nervozna razvalina. Obeshrabrio bi se kad ne bi uspio izbaciti svu prašinu i prljavštinu koja ulazi. Umorio bi se trčeći iz jedne prostorije u drugu pomećući i lašteći i nastojeći da sve izgleda dobro.

Svaki kršćanin trebao bi se radovati ovoj činjenici: Bog je u tebi! I uvijek je s tobom, dakle, tko može biti protiv tebe?

utorak, lipnja 10, 2008

PROŠIRENJE SRCA

Evanđelisti George Whitefield i John Wesley bila su dva najveća propovjednika u povijesti. Njih dvojica propovijedali su tisućama na otvorenim sastancima na ulicama, u parkovima, u zatvorima, i kroz njihove službe mnogi su bili dovedeni Kristu. Ali između njih dvojice podiglo se doktrinarno nesuglasje o tome kako se netko posvećuje. Obje doktrinarne strane snažno su branile svoja gledišta i bile su izmijenjene neke zlobne riječi. Sljedbenici oba ova čovjeka prepirali su se na nedoličan način.

Jednoga dana, Whitefieldu je došao jedan njegov sljedbenik i pitao ga: "Hoćemo li mi vidjeti Johna Wesleya u nebu?" Zapravo je pitao: "Kako Wesley može biti spašen ako propovijeda takvu pogrešku?"

Whitefield je odgovorio: "Ne, mi ne nećemo vidjeti Johna Wesleya u nebu. On će biti tako blizu Kristova prijestolja, tako blizu Gospodina, da nećemo biti u mogućnosti vidjeti ga."

Pavao je takav duh nazvao "širokim srcem". On sam ga je posjedovao kad je pisao Korinćanima, crkvi u kojoj su ga neki optuživali za krutost i ismjehivali se iz njegova propovijedanja. Uvjeravao ih je: "Već vam otprije govorimo posve otvoreno, Korinćani! Naše je srce široko" (2 Kor 6,11).

Kad Bog proširi vaše srce, iznenada su mnoga ograničenja i barijere uklonjene! Više ne gledate kroz sužene leće. Umjesto toga, otkrivate da ste Duhom Svetim vođeni onima koji su povrijeđeni. A povrijeđeni su privlačeni magnetskom snagom Duha Svetoga k vašem samilosnom duhu.

Dakle, imate li blago srce kad vidite povrijeđene ljude? Kad vidite brata ili sestru koji posrću u grijehu ili možda imaju probleme, jeste li u kušnji da im kažete što nije u redu u njihovu životu? Pavao kaže da je povrijeđenom potrebno da bude obnovljen u duhu krotkosti i blagosti. Oni moraju naići na duh koji se pokazivao u Isusu.

Evo vapaja mog srca za ostatak mojih dana: "Bože, izvadi iz moga srca svu uskogrudnost. Želim tvoj duh samilosti za one koji su povrijeđeni ... tvoj duh opraštanja kad vidim nekoga tko je pao ... tvoj duh obnavljanja da uklonim njihovu sramotu.


Ukloni iz moga srca svu isključivost i proširi mi srce da ljubim svoje neprijatelje. Kad se približim nekome tko je u grijehu, daj da to ne bude s osuđivanjem. Umjesto toga, neka izvor vode koja izlazi iz mene bude rijeka božanske ljubavi za njih. A ljubav koja bude pokazana njima, neka potakne u njima ljubav za druge."

ponedjeljak, lipnja 09, 2008

BOG LJUBI CRKVU

Prava Crkva Isusa Krista zjenica je oka Gospodnjeg. Međutim, od samog početka njegova je Crkva iskusila otpadništvo i lažne učitelje. Rane crkve – ona apostolska tijela koja su osnovali Pavao i apostoli – bile su poučene u potpun nauk Božji. Ništa "što je korisno za rast i postojanost" nije bilo zadržano od Kristovih sljedbenika. Primili su istinu ne samo u riječi, nego u očitovanju sile Duha Svetoga.

Pavao je upozorio Timoteja da dolaze vremena kad neki ljudi Božji "neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škakljaju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama (takozvanim mističnim istinama)" (2 Tim 4,3-4).

Povijest je zapisala da se dogodilo upravo kao što je Pavao predvidio. Nakon što su apostoli umrli, a generacija koja je sjedila pod njihovim učenjem iščezla, zavjera strašne zablude preplavila ja Crkvu. Vjernici su bili zavođeni stranim naukama, a znanost i filozofija potkopavali su istinu Kristova evanđelja.

Pogledajte što je Pavao rekao o čistoći Kristove Crkve: "Krist je ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju, da je posveti čisteći je u kupelji vode uz pratnju riječi, da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane" (Ef 5,25-27).

Velika Božja briga nije za otpadničku crkvu. Čak ni otpadništva neće moći ubiti ili uništiti Crkvu Isusa Krista. Unatoč tim problemima, Bog ima sve pod svojim nadzorom: njegova tajnovita, nevidljiva, pobjedonosna Crkva ne umire. Naprotiv, rijeka Duha Svetoga utječe u "mrtvo more" otpadničkih crkava razotkrivajući grijeh i mlakost. A to stvara nicanje novog života.

Oni koji su se vratili iz mrtvih, beživotnih crkava mogu biti samo ostatak. Ipak, Isus izjavljuje: "Polja su zrela za žetvu. Još uvijek je vrijeme da poslenici idu u žetvu." Nigdje u Bibliji ne stoji da je Duh Sveti pobjegao s prizora ostavljajući iza sebe uvelu žetvu. Duh Božji još uvijek radi uvjeravajući, pozivajući i privlačeći izgubljene Kristu, uključujući i one u otpadništvu.

Oblak nebeskih svjedoka rekao bi nam da ne čekamo sud, nego da se usredotočimo na "držanje položaja". Još je uvijek vrijeme Duha Svetoga koji čeka da ispuni svaku posudu koja to želi.

Bog još uvijek ljubi svoju Crkvu, nagrđenu ili kakva god bila.

petak, lipnja 06, 2008

BUDITE SPREMNI

U Mateju 24 Isus koristi usporedbu kako bi nas poučio da budemo spremni za njegov povratak: "Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate. Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je postavio gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.

Ali ako zli sluga u srcu svome kaže: 'Moj gospodar neće doći zadugo' i počne tući sudrugove te jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar njegov u dan kad ga ne očekuje i u čas koji ne poznaje, pa će ga strogo kazniti i odrediti mu sudbinu među licemjerima, gdje će bit plač i škrgut zubâ" (Mt 24,44-51).

Isus ovdje govori o slugama, što znači o vjernicima. Jedan sluga nazvan je vjernim, a drugi zlim. Što ovoga drugog čini zlim u očima Božjim? Prema Isusu, to je nešto što on "u svom srcu kaže" (Mt 24,28). Taj sluga ne iskazuje svoju misao glasno niti je propovijeda, nego o njoj misli. Prodao je svoje srce demonskoj laži: "Gospodin neće doći zadugo." Pogledajte, nije rekao da Gospodin ne dolazi, nego da neće još zadugo doći. Drugim riječima: "Isus neće doći iznenada ili neočekivano. Neće se vratiti u mojoj generaciji."

Očito je da je ovaj "zli sluga" slika vjernika, možda čak onoga u službi. Njemu je zapovjeđeno da "bdije" i da "bude pripravan", "jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate" (Mt 24,44). Međutim, ovaj čovjek utišao je svoju savjest prihvaćajući sotoninu laž.

Isus nam pokazuje plod takva razmišljanja. Ako je sluga uvjeren da Gospodin još dugo neće doći, onda ne vidi potrebe da živi ispravno. Nije primoran da bude u miru sa svojim sudrugovima. Ne vidi potrebe da čuva jedinstvo u svom domu, na poslu, u crkvi. Može udarati druge sluge, optuživati ih, zamjerati im, uništavati njihov ugled. Kao što je Petar rekao, tog slugu tjeraju njegove požude. Želi živjeti u dva svijeta. Pristaje na zao život vjerujući da je siguran od pravedne kazne.

četvrtak, lipnja 05, 2008

NEPRIJATELJEVE LAŽI

U vrijeme testiranja i kušnje, dolazi nam sotona donoseći laži: "Sad si opkoljen i nemaš izlaza. I veće sluge od tebe digle su ruke u situacijama koje nisu bile gore od tvojih. Sad je tvoje vrijeme da padneš. Gubitnik si, inače ne bi kroz ovo prolazio. S tobom nešto nije u redu i Bog je jako nezadovoljan."

Usred kušnje, Ezekija je priznao svoju bespomoćnost. Kralj je shvatio da nema snage zaustaviti glasove koji su bjesnjeli na njega, glasove obeshrabrenja, prijetnji i laži. Znao je da sam sebe ne može izbaviti iz te bitke te je tražio pomoć od Gospodina. Bog je odgovorio šaljući mu proroka Izaiju s ovom porukom: "Gospodin je čuo tvoj vapaj. Reci sad sotoni na svojim vratima: 'Ti si onaj tko će pasti. Vratit ćeš se istim putem kojim si i došao ovamo.'"

Od ovoga neprijateljeva trika Ezekija je gotovo pao. Činjenica je, ako se ne dignemo protiv sotoninih laži, ako se u svojim razdobljima kriza ne okrenemo k vjeri i molitvi i ako ne crpimo snagu iz Božjih obećanja o izbavljenju, đavao će uništavati našu kolebljivu vjeru i pojačati svoje napade.

Ezekija je svoju hrabrost stekao iz riječi koju je primio te je mogao vrlo jasno i glasno reći Sanheribu: "Đavolji kralju, nisi ti hulio mene nego samog Boga. Gospodin će me izbaviti. A s obzirom da si hulio njega, suočit ćeš se s njegovim gnjevom."

Biblija nam govori da je Bog iste te noći nadnaravno izbavio Ezekiju i Judu: "Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci" (2 Kr 19,35).

Danas vjernici ne stoje samo na obećanju nego i na prolivenoj krvi Isusa Krista. U toj krvi imamo pobjedu nad svakim grijehom, iskušenjem i bitkom s kojima se ikada suočimo. Možda ste nedavno primili pismo od đavla. Pitam vas, vjerujete li da Bog unaprijed zna i predviđa svaku vašu kušnju? Svaki vaš glupi korak? Svaku vašu sumnju i strah? Ako je tako, pred sobom imate primjer Davida koji je molio: "Ovaj je siromah vapio i Gospodin ga je izbavio." Hoćete li i vi to učiniti?

srijeda, lipnja 04, 2008

MIR I DUH SVETI

Kome Isus daje svoj mir? Možda mislite: "Ja nisam dostojan živjeti u Kristovom miru. Imam previše borbi u svom životu. Vjera mi je preslaba."

Dobro ćete učiniti ako promotrite ljude kojima je Isus prvima dao svoj mir. Nijedan od njih nije bio vrijedan i nitko od njih nije imao pravo na njega.

Sjetite se Petra. Isus je dao svoj mir propovjedniku evanđelja koji je ubrzo iz sebe izbacivao kletve. Petar je bio revan u svojoj ljubavi za Krista, ali ga se isto tako i odrekao.

A onda su tamo bili i Jakov i njegov brat Ivan, ljudi natjecateljskog duha, uvijek tražeći da budu prepoznati. Tražili su Isusa da mu sjede slijeva i zdesna kad se uspne za svoje prijestolje u slavi.

Ni drugi učenici nisu bili ništa pravedniji. Ključali su od bijesa na Jakova i Ivana što su ih pokušali prijeći. Tu je bio Toma, čovjek Božji koji se predao sumnji. Svim učenicima toliko je nedostajala vjera da je to Isusa zaprepastilo. Doista, u njegovo najteže vrijeme, svi su ga ostavili i pobjegli. Čak i nakon uskrsnuća, kad se proširila vijest da je ustao, učenici su bili spori u to povjerovati.

Ali ima tu još i više. Bili su to i zbunjeni ljudi. Nisu razumjeli putove Gospodnje. Njegove su ih usporedbe zbunjivale. Nakon raspeća, izgubili su osjećaj za slogu koju su imali i razbježali su se u svim smjerovima.

Kakva slika! Ovi ljudi bili su puni straha, nevjere, nesloge, žalosti, zbunjenosti, natjecateljskog duha, ponosa. Međutim, upravo je tim uznemirenim slugama Isus rekao: "Dat ću vam svoj mir."

Učenici nisu bili odabrani jer su bili dobri i pravedni; to je sasvim jasno. Niti je to bilo jer su imali talente i sposobnosti. Bili su ribari i nadničari, krotki i ponizni. Krist je pozvao i odabrao učenike jer je vidio nešto u njihovim srcima. Dok je gledao u njih, znao je da će se svaki pojedini od njih podrediti Duhu Svetom.

U toj točki, sve što su učenici imali bilo je Kristovo obećanje njegova mira. Međutim, puninu tog mira trebali su primiti tek na Pentekost. Tada je došao Duh Sveti i nastanio se u njima. Kristov mir primamo od Duha Svetoga. Taj mir nam dolazi dok nam Duh otkriva Krista. Što više želite Isusa, više će vam ga Duh pokazivati i više ćete stvarnoga Kristovog mira imati.

utorak, lipnja 03, 2008

BOŽJA VELIKA BRIGA

Usred ovoga "potresanja" širom svijeta, za što je Bog u svemu tome najviše zabrinut? Je li za događaje na Bliskom istoku? Ne. Biblija nam govori da je Božji pogled uperen na njegovu djecu: "Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu" (Ps 33,18).

Naš Gospodin svjestan je svakog pokreta na zemlji svakoga živog stvorenja. A ipak, njegov je pogled prije svega na dobrobiti njegove djece. Njegove su oči čvrsto uperene na boli i potrebe svakog uda njegova duhovnog tijela. Jednostavno rečeno, njega brine sve što nas boli.

Da bi nam to dokazao, Isus je rekao: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu" (Mt 10,28). Čak i usred velikih svjetskih ratova, Božji pogled nije prvenstveno na tiranima, nego na svakoj situaciji u životu njegove djece.

Odmah u sljedećem retku Krist govori: "Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega" (Mt 10,29). U Kristovo su vrijeme vrapci bili hrana siromašnih i prodavali su se za novčić. Međutim, Isus je rekao: "Nijedno od tih malih stvorenja ne pada na tlo bez znanja vašega Oca."

Riječ "pasti" koju u ovom retku Isus koristi označava više od ptičje smrti. Aramejsko značenje je "dokopati se zemlje". Drugim riječima, "pasti" ovdje označava svaki malen skok koji ova majušna ptičice čini.

Krist nam govori: "Oko vašeg Oca je na vrapcu ne samo kad umire, nego i kad skakuće po zemlji. Kad vrabac uči letjeti, pada iz gnijezda i počinje skakutati po zemlji. A Bog vidi svaki njegov maleni napor i brine se za svaki detalj njegova života."

Isus zatim dodaje: "Dakle, ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca" (Mt 10,31). Zapravo kaže: "A vama su i vlasi na glavi izbrojene" (Mt 10,30). Jednostavno rečeno, Onaj tko je stvorio i izbrojio sve zvijezde, tko je nadgledao svaku akciju Rimskog Carstva, tko drži galaksije u njihovim orbitama, čvrsto drži svoje oko na vama. I, pita Isus: "Niste li vi vrjedniji od mnoštva vrabaca?"

ponedjeljak, lipnja 02, 2008

DIVNA MILOST

Isus nam daje više od jednog razloga zašto nam je potreban njegov mir. U Ivanu 14,30 rekao je svojim učenicima: "Približuje se knez ovoga svijeta." Što je glavna misao ove izjave? Dvanaestorici je upravo rekao: "Neću više mnogo s vama govoriti" (Iv 14,30). Zatim je objasnio zašto: "...jer se približuje knez ovoga svijeta."

Isus je znao da je sotona u samom onom trenutku na djelu. Već je pridobio Judu da ga izda. A znao je i to da je religijska hijerarhija u Jeruzalemu primila snagu od poglavarstava pakla. Svjestan je bio i to da će ubrzo doći đavlom nadahnuta svjetina da ga uhvati. Tada je rekao učenicima: "Dolazi sotona, Zli, i neću više dugo s vama razgovarati."

Isus je znao da mu je potrebno vrijeme s Ocem da se pripremi za dolazeću borbu. Trebao je biti predan u ruke zlikovcima, upravo kao što je i govorio. A znao je i to da sotona radi sve što može da mu uzdrma mir. Đavao ga je nastojao mučiti i obeshrabriti, s namjerom da mu slomi vjeru u Oca – sve samo da ga navede da izbjegne križ.

I vi možete biti u nemiru misleći: "Gotovo je. Neću uspjeti." Ali Isus kaže: "Znam kroz što prolaziš. Dođi i uzmi moj mir."

Upravo sada možda prolazite kroz najteže razdoblje svoga života. Život vam je možda poremećen i sve izgleda beznadno. Čini se da nemate izlaza; na koji god put skrećete samo imate više stresa, pomutnje i umora.

Nije važno kroz što prolazite. Život vam može izgledati kao da ga je pogodio tornado. Možda podnosite kušnje zbog kojih onima koji vas promatraju izgledate kao neki Job modernog vremena. Ali kad usred svojih kušnji prizovete Duha Svetoga da vas krsti Kristovim mirom, on će to učiniti.

Ljudi će pokazivati na vas i govoriti: "Svijet ovoga čovjeka potpuno se raspao. No on je odlučio da će se živ ili mrtav pouzdavati u Riječ Božju. Kako to može? Kako uspijeva ići dalje? Već je davno trebao dići ruke. Ali nije. A kroz sve to, nije kompromitirao ništa u što vjeruje. Kakav divan mir! To je van svakog shvaćanja!"