srijeda, travnja 30, 2008

PASI OVCE MOJE

Kad sam molio Duha Svetoga da mi pokaže kako da se zaštitim od zanemarivanja, odveo me da razmotrim Petrov pad i na kraju njegovu obnovu. Ovaj čovjek odrekao se Krista čak ga psujući, rekavši svojim optužiteljima: "Ne poznajem ga."

Što se dogodilo? Što je dovelo Petra do te točke? Bio je to ponos, rezultat samopravednog hvalisanja. Ovaj učenik rekao je sebi i drugima: "Moja ljubav za Isusa nikada se ne može ohladiti. Dosegao sam točku u svojoj vjeri na kojoj ne moram biti upozoravan. Drugi mogu otpasti, ali ja ću za moga Gospodina i umrijeti."

Međutim, Petar je bio prvi među učenicima koji je predao borbu. Napustio je svoj poziv i vratio se svojoj staroj karijeri rekavši ostalima: "Idem loviti ribu." Ono što je zapravo govorio bilo je: "Ne mogu se s time nositi. Mislio sam da ne mogu pogriješiti, ali nitko nikada nije više iznevjerio Boga od mene. Jednostavno se više ne mogu nositi s tom borbom."

Tada se Petar već pokajao što se odrekao Gospodina i bio je obnovljen u Isusovoj ljubavi. No u sebi još je uvijek bio izmučen čovjek.

Dok je Isus čekao da se učenici vrate na obalu, u Petrovu životu još je uvijek bila jedna neriješena stvar. Nije bilo dovoljno da Petar bude obnovljen i siguran u svoje spasenje. Nije bilo dovoljno da posti i moli kao svaki drugi odan vjernik. Ne, ono što je Krist htio pokazati u Petrovu životu bilo je zanemarivanje u drugom obliku. Dopustite mi objasniti.

Dok su na obali sjedili oko vatre jedući i družeći se, Isus je pitao Petra tri puta: "Ljubiš li me više od ostalih?" Svaki put Petar je odgovorio: "Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim", a Krist mu je zauzvrat odgovorio: "Pasi ovce moje." Isus ga nije podsjetio da straži i moli niti da bude revan u čitanju Riječi Božje. Krist je držao da je u te stvari već bio dobro poučen. Ne, uputa koju je sad dao Petru bila je: "Pasi ovce moje."

Vjerujem da je kroz ovaj jednostavan izraz Isus učio Petra kako da se zaštiti od zanemarivanja. Zapravo mu je govorio: "Želim da zaboraviš na svoj neuspjeh i da zaboraviš da si otišao od mene. Vratio si se i ja sam ti oprostio i obnovio te. Sad je vrijeme da svoj pogled skineš sa svojih sumnji, neuspjeha i problema. A to ćeš postići ne zanemarujući moj

srijeda, travnja 23, 2008

USRED ČUDA

Upravo sada možete biti usred čuda i to jednostavno ne vidjeti. Možda upravo sada čekate na čudo. Obeshrabreni ste jer vam se čini da su stvari u stanju mirovanja. Ne vidite nikakav dokaz Božjega nadnaravnog djelovanja za vas.

Pogledajte što kaže David u Psalmu 18: "U nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se ... Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu ... On nagnu nebesa i siđe ... Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. Odape strijele ... izbaci munje" (Ps 18,7-10.14-15).

Morate shvatiti da se ništa od toga doslovce nije dogodilo. Sve to bilo je nešto što je David vidio samo svojim duhovnim očima. Ljubljeni, to je vjera. To je kad vjerujete da je Bog čuo vaš vapaj, da ne kasni i da nije zanemario vašu molbu. Naprotiv, čim ste molili odmah je tiho počeo vršiti vaše čudo pa i sada vrši nadnaravno djelo za vas. To doista znači vjerovati u čuda, u njegovo čudesno postupno djelo u našem životu.

David je razumio temeljnu istinu iza svega toga: "Na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sam mu mio" (Ps 18,20). Izjavio je: "Znam zašto Gospodin sve to za mene čini. Zato što sam mu mio i raduje se u meni."

Ja doista vjerujem u trenutačna čuda. Bog danas u svijetu još uvijek čini slavna, trenutačna čuda. Međutim, u ovim odlomcima Evanđelja – Mt 16,9-11; Mk 8.19-21 – kad Isus podsjeća učenike kako je čudotvorno nahranio pet tisuća i četiri tisuće ljudi, on traži od njih i od nas da obratimo pozornost na njegova postupna čuda i njihovu ulogu u našem svagdašnjem životu.

utorak, travnja 22, 2008

SAVRŠENO SRCE

Znate li da je moguće hodati pred Gospodinom sa savršenim srcem? Ako gladujete za Isusom, već ste možda pokušali – iskreno želeći – biti poslušni ovoj zapovijedi Gospodnjoj.

Želim vas ohrabriti: to je moguće ili Bog ne bi uputio takav poziv. Imati savršeno srce dio je života vjere od trenutka kad je Bog progovorio Abrahamu: "Ja sam Bog Svesilni. Mojim hodi putem i budi savršen" (Post 17,1).

Vidimo da su neki u Starom zavjetu u tome uspjeli. David je, primjerice, odlučio u svom srcu da će biti poslušan toj Božjoj zapovijedi da bude savršen. Rekao je: "Bit ću mudar na putu savršenu ... Hodit ću u domu svojemu sa srcem savršenim" (Ps 102,2).

Da bismo shvatili tu misao o savršenosti, najprije moramo razumjeti da savršenost ne znači bezgrešan, besprijekoran život. Ne, savršenost u Gospodnjim očima znači nešto potpuno drugo. Savršenost znači cjelovitost, zrelost.

Hebrejsko i grčko značenje savršenosti uključuje "poštenje, biti bez ljage i bez bore, biti potpuno poslušan". To znači, završiti što je započeto, potpuno obaviti ono što se provodi. John Wesley zvao je taj koncept savršenosti "neprestanom poslušnošću". To znači, savršeno srce je srce koje se odaziva, srce koje brzo i potpuno odgovara na sve Gospodnje pozive, šapate i upozorenja. Takvo srce uvijek kaže: "Govori, Gospodine, sluša sluga tvoj. Pokaži mi put i ići ću njime."

Savršeno srce vapi zajedno s Davidom: "Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim" (Ps 139,23-24).

Bog doista istražuje naša srca. Jeremiji je rekao: "Ja, Jahve, istražujem srca" (Jer 17,10). Hebrejsko značenje za taj izraz je: "Ja prodirem, ja ispitujem duboko."

Savršeno srce želi da dođe Duh Sveti i istraži dubinu unutarnjeg čovjeka, da zasvijetli u sve skrivene dijelove – da ispita, otkrije i iskopa sve što nije slično Kristu. Oni koji kriju tajni grijeh, međutim, ne žele biti proglašeni krivima niti žele biti istraženi.

Savršeno srce čezne za više nego samo za sigurnošću ili pokrivanjem grijeha. Ono traži da uvijek bude u Božjoj nazočnosti, da boravi u zajedništvu. Zajedništvo znači razgovarati s Gospodinom, dijeliti toplo zajedništvo s njim, tražiti njegovo lice i upoznati njegovu nazočnost.

Gospodin istražuje srce ne sa svrhom osvete, nego izbavljenja. Njegova namjera nije da nas uhvati u grijehu i osudi, već naprotiv, da nas pripremi da uđemo u njegovu svetu nazočnost kao čiste posude. "Tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno ... On blagoslov prima od Jahve" (Ps 24,3-5).

ponedjeljak, travnja 21, 2008

POSTUPNA ČUDA

Stari zavjet pun je Božje čudotvorne sile: od rastvaranja Crvenog mora, preko javljanja Boga Mojsiju iz gorućeg grma pa do Ilije kad je sazvao oganj s neba. Sve su to bila trenutačna čuda. Ljudi koji su u njih bili uključeni, mogli su vidjeti da se ona događaju, osjetiti ih, drhtati od njih. To su bila čuda kakva bi mi i danas htjeli vidjeti, čuda koja bi izazivala strahopoštovanje i divljenje. I mi želimo da Bog razdere nebesa, siđe u našu situaciju i popravi stvari kroz izljev nebeske sile.

Ali čudotvorna Božja sila u životima njegova naroda dolazi kroz takozvana "postupna čuda". To su čuda koja su oku teško zamjetljiva. Ne prati ih grmljavina, sijevanje ili bilo kakvo vidljivo djelovanje ili promjena. Naprotiv, postupna čuda započinju tiho, bez fanfara, polako, ali sigurno, u jednom trenutku otkrivajući samo jedan korak.

I trenutačno i postupno čudo vidljivo je u dvije prilike kad je Krist nahranio mnoštvo. Iscjeljenja koja je izvršio bila su trenutačna, vidljiva i lako uočljiva od onih koji su u one dane bili nazočni. Mislim na onoga hromog čovjeka s kvrgavim tijelom koji je iznenada imao vanjsku fizičku promjenu tako da je mogao trčati i skakati. To je bilo čudo koje je zadivilo i ganulo sve koji su ga vidjeli.

Međutim, hranjenja koje je Krist izvršio bila su postupna čuda. Isus je prinio jednostavnu molitvu blagoslova bez vatre, grmljavine ili potresa. Samo je razlomio kruh i suhu ribu, ne dajući nikakav znak ili zvuk da se događa čudo. Međutim, da bi se nahranili toliki ljudi, potrebno bi bilo čitav dan prelamati onaj kruh i ribe tisućama puta. Svaki pojedini komadić kruha i ribe bio je dio čuda.

I danas Isus vrši mnoga takva čuda u životima svoga naroda. Mi molimo za trenutačna, vidljiva čuda, ali naš Gospodin često radi tiho, stvarajući za nas čudo dio po dio, djelić po djelić. Možda čudo ne čujemo i ne možemo ga dotaći, ali on radi stvarajući naše izbavljenje iznad svega što smo vidjeli.

petak, travnja 18, 2008

SNAGA OPRAŠTANJA

"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to isto?" (Mt 5,46).

Opraštanje nije samo jednokratan čin, već stil života, s namjerom da nas uvede u vječni blagoslov u Kristu. "A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone, kako biste postali sinovima Oca svojega koji je na nebesima" (Mt 5,44-45).

Prema Isusu, opraštanje nije stvar odabira kome ćemo oprostiti. Ne možemo reći: "Toliko si me povrijedio da ti ne mogu oprostiti." Krist nam kaže: "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Zar i carinici ne čine to isto?" (Mt 5,46).

Nije važno prema kome imamo zamjerku. Ako je zadržimo, ona će nas odvesti u gorčini koja će zatrovati svaki vid našega života. Neopraštanje donosi duhovnu sušu, slabost i gubitak vjere, i ne utječući samo na nas, nego na sve u našem krugu.

Preko pedeset godina moje službe, vidio sam strašno pustošenje u životima onih koji su zadržali neopraštanje. Međutim, vidio sam i slavnu silu duha opraštanja. Opraštanje mijenja živote i čini da se otvaraju prozori neba. Ono do vrha ispunjava našu čašu duhovnim blagoslovom s obiljem mira, radosti i odmora u Duhu Svetom. Isusovo učenje o tom predmetu vrlo je specifično i ako želite napredovati u tom divnom području blagoslova, obratite pozornost i prigrlite njegove riječi.

"Ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovim pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših" (Mt 6,14-15).

Ne griješimo: Bog se ovdje s nama ne cjenka. On ne govori: "Zato što ste vi oprostili drugima, ja ću oprostiti vama." Nikada ne možemo zaraditi Božje oproštenje. Jedino prolivena Kristova krv stiče oproštenje grijeha.

Naprotiv, Krist govori: "Potpuno priznanje grijeha zahtijeva da oprostite drugima. Ako zadržite ikakvo neopraštanje, niste priznali sve svoje grijehe. Istinsko pokajanje znači priznanje i ostavljanje svake zamjerke, razapinjanje svakog traga gorčine prema drugima. Sve manje od toga nije pokajanje.

Ono ide rukom pod ruku s njegovim blaženstvima: "Blago milosrdnima jer će postići milosrđe" (Mt 5,7). Evo što on misli: Oprostite drugima da biste mogli ući u blagoslov i radost posinjenja. Tad Bog može izliti na vas dokaze svoje ljubavi. Kad oprostite, otkrivate Očevu narav svijetu.

četvrtak, travnja 17, 2008

ISTA SLAVA

"Tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe" (Iv 14,21). "...da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno ... Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni – da postanu potpuno jedno" (Iv 17,21-23).

Bacite još jednom pogled na redak napisan kosim slovima. Isus zapravo kaže: "Oče, slavu koju si ti meni dao ja sam predao njima." Krist ovdje daje jednu nevjerojatnu izjavu. On govori da nam je dana ista slava koju je Otac dao njemu. Kakva zapanjujuća misao! Međutim, što je ta slava koja je bila dana Kristu i kako naši životu otkrivaju tu slavu? To nije neka aura niti emocija; to je nespriječen pristup nebeskom Ocu!

Isus nam je stvorio pristup Ocu otvarajući za nas vrata križem: "...po njemu (Kristu) naime jedni i drugi (mi i oni koji su daleko) imamo pristup k Ocu u jednome Duhu" (Ef 2,18). Riječ "pristup" znači pravo na ulazak. To govori o slobodno prolazu, kao i o jednostavnom približavanju: "U njemu imamo pouzdanje i slobodan pristup k Bogu puni povjerenja po vjeri u Krista" (Ef 3,12).

Vidite li što Pavao ovdje govori? Po vjeri možemo doći do nespriječenoga pristupa Bogu. Mi nismo poput Estere u Starom zavjetu koja je morala čekati na kraljev znak prije nego je mogla pristupiti prijestolju. Tek kad je kralj pružio svoje žezlo, Esteri je bilo dopušteno doći naprijed.

A vi i ja već smo u prostoriji prijestolja. I imamo pravo i privilegij govoriti kralju kad god želimo. I pozvani smo tražiti što god hoćemo: "Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć" (Heb 4,16).

Kad je Krist služio na zemlji, nije morao nekamo nestajati na molitvu da bi upoznao Očev um. Rekao je: "Ja ne mogu ništa sam od sebe činiti. Činim samo ono što mi Otac govori i pokazuje" (vidi Iv 5,19). A danas smo mi dobili potpuno isti stupanj pristupa Ocu koji je imao i Krist. Možda ćete reći: "Čekaj malo! Ja imam isti pristup Ocu kao i Isus?"

Ne griješimo! I mi moramo poput Isusa često i žarko moliti tražeći Boga i čekajući na Gospodina. Ne moramo se nekamo sakriti da bismo vapili Bogu za snagu ili vodstvo jer njegov vlastiti Duh živi u nama. A on nam otkriva um i volju Oca.

srijeda, travnja 16, 2008

ČETIRI OČEKIVANJA

Bog daje i drži obećanja. Mome je srcu govorio o četiri stvari za koje bi se njegov narod trebao pouzdavati u njega. Ta očekivanja temeljena su na obećanjima koja nam je dao:

1. Ako tražite Gospodina, očekujte da ćete biti nagrađeni: "Bog ... nagrađuje one koji ga

traže" (Heb 11,6).

U vjeri možete tražiti Boga dokaz da ohrabri i oživi vaše pouzdanje. Bog nikada ne kasni i zna da trebate zraku nade i dobru vijest u vrijeme kušnje. Očekujte da će održati svoje obećanje i da će vas nagraditi kad ste u najvećoj potrebi. Bog ne može lagati. Rekao je da nagrađuje one koji ga traže. Tražite ga svakodnevno i vjerujte da će ova godina biti godina vašega velikog duhovnog blagoslova.

2. Očekujte vidjeti postupno čudo u svome životu. "Bogu je sve moguće" (Mk 10,27).

Ja vjerujem u trenutačna i postupna čuda. Postupna čuda započinju na nevidljive, tihe načine i otkrivaju se malo-pomalo, jedna mala milost za drugom. Očekujte vidjeti Boga da radi na tajanstvene načine, nevidljive ljudskom oku.

3. Očekujte ući u Božje obećano mjesto počinka: "... ostavljeno je još počivanje narodu

Božjemu ... dakle (uđimo u taj) počinak" (Heb 4,9.11).

Posljednjih nekoliko godina vidimo dolazak neopisivih katastrofa, problema i kušnji. Usred svega toga, Gospodin želi da mu vjerujete da će vas uvesti u svoj obećani počinak. Bog nikada nije htio da njegova djeca žive u strahu i očaju. Kad se suočavamo sa strahom, nevoljom i samom smrću, potrebni su nam čvrsta vjera i pouzdanje u Boga.

4. Očekujte da je Duh Sveti uvijek u svom hramu: "Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga?" (1 Kor 6,19)

Duh Sveti boravi u srcu vjernika. On je sveprisutan širom svijeta. Svakoga dana iznova spoznajem da je ovdje u svom hramu da me tješi, vodi, hrabri i pomazuje te da mi otkriva slavu Isusa Krista kroz sve veće otkrivenje. On želi da od njega očekujete da će vam se očitovati i to svakoga dana sve više. On vas želi uvesti u postojanu vjeru, upravo kao što je učinio i za učenike.

Vjerujte tim obećanjima! Čvrsto držite ova očekivanja i vidjet ćete da Bog čini čudesne stvari.

utorak, travnja 15, 2008

TRAŽENJE LICA BOŽJEG

U Psalmu 27 David vruće traži Boga u žarkoj molitvi. U 7. retku vapi: "Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me!" Njegova molitva usredotočena je na jednu želju i jednu ambiciju, na nešto što ga je svega proželo: "Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim" (Ps 27,4).

David svjedoči: "Gospodine, imam jednu molitvu, jedan molbu. To je moj jedini i najvažniji cilj u životu, moja neprestana molitva, jedina stvar koju želim. Tražim to sa svime što je u meni. Taj moj cilj sasvim me prožeo."

Što je bila ta stvar koju je David želio iznad svega ostalog, stvar koju je svim svojim srcem odlučio postići? Sâm nam govori: "...da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam" (Ps 27,4).

Nemojmo misliti da je David bio asketa i da se klonio vanjskoga svijeta. Nije bio ni pustinjak tražeći da se sakrije na nekom osamljenom mjestu. Ne, David je bio vatren čovjek akcije, veliki borac, i bio je okružen mnoštvom koje je pjevalo o njegovoj pobjedi u bitki. Jednako je bio vatren i u svojoj molitvi i pobožnosti, sa srcem koje je čeznulo za Bogom. I Gospodin ga je blagoslovio s mnogim željama njegova srca.

Doista, David je okusio sve što jedan čovjek u životu može okusiti. Upoznao je bogatstvo, silu i vlast. Primio je poštovanje, slavu i laskanje ljudi. Bog mu je dao Jeruzalem kao glavni grad njegova kraljevstva i bio je okružen odanim ljudima koji su za njega bili voljni umrijeti.

Ali iznad svega, David je bio štovatelj Boga. Bio je čovjek koji je slavio i zahvaljivao Bogu za sve njegove blagoslove te je svjedočio: "Gospodin me svakodnevno blagoslivlja."

Zapravo je govorio: "Postoji jedan način života koji sada tražim – mirno mjesto u Gospodinu za kojim žudi moja duša. Želim neprekidnu duhovnu prisnost s mojim Bogom." To je ono što je mislio kad je molio: "...da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam" (Ps 27,4).